Pojas Gaze trenutačno trpi napade koji nastoje izbrisati čak i pradavno sjećanje njezinog naroda. Nekoć ključni stupovi kulturnog života, tiskare i izdavačke kuće igrale su središnju ulogu u književnom i intelektualnom sjaju Gaze. No rat istrebljenja sravnio je sa zemljom desetke knjižnica i tiskara, a riječi su sada pokopane pod ruševinama.
Povijesna tiskara Rashad al-Shawa Press zakopana pod ruševinama
Tiskare Charitable Society, smještene unutar Kulturnog centra Rashad al-Shawa u gradu Gazi i poznate kao al-Shawa Press, bile su među najvažnijima i najstarijima u pojasu Gaze.
Proizvodile su širok raspon tiskanih dokumenata koji su odigrali važnu ulogu u oblikovanju kolektivnog palestinskog sjećanja, uključujući palestinski službeni list, Al-Waqa’i’ al-Filastiniyya.
Tiskara je osnovana 1983. godine po naredbi Hajj Rashada al-Shawe, tadašnjeg gradonačelnika Gaze. Od svog osnutka služila je institucijama, pojedincima i organizacijama civilnog društva, a njezina djelatnost posebno se razvila nakon dolaska Palestinske uprave u pojas Gaze.
Al-Shawa Press bila je jedan od rijetkih pogona sposobnih provesti cjelokupni proces tiskanja, od A do Ž, dajući život tiskanim djelima pod jednim krovom.
Čak i prije rata, tiskara se suočavala s poteškoćama povezanim s blokadom, uključujući zabranu uvoza tinte i rezervnih dijelova za svoje strojeve njemačke proizvodnje.
Te komponente morale su se kupovati od proizvođača i prevoziti u Gazu preko prijelaza koje kontrolira izraelska okupacija, proces koji je značajno ometao proizvodnju i narušavao poslovanje.
Tiskara se trudila održavati dovoljne zalihe materijala, što joj je omogućilo da pojasu Gaze isporučuje između 40.000 i 50.000 tiskanih primjeraka mjesečno, a ponekad i do 100.000 primjeraka. Njezini strojevi radili su bez prekida, sve dok nije izbio rat.
Tiskara je nekoć odzvanjala energijom i aktivnošću, a radnici su se trudili pružiti rad najviše kvalitete, prisjeća se Mohammad Musbeh, koji je tamo radio 37 godina, od 1986.
Ali rat je potpuno uništio pogon, ostavljajući duboku prazninu u tiskarskoj industriji Gaze. Danas tiskara postoji samo kao sjena u sjećanjima.
Knjižara Samir Mansour: knjige za preživljavanje
Knjižara Samira Mansoura jedan je od najupečatljivijih primjera kulturne otpornosti Gaze. Od svog osnutka 2000. godine, ugošćavala je mlade talente, podupirala lokalne autore i nastojala objavljivati i širiti palestinsku književnost izvan granica domovine.
Samir Mansour odrastao je pod utjecajem svog oca, koji mu je prenio ljubav prema tiskarstvu. Kasnije je otvorio vlastitu knjižaru, kombinirajući tiskanje, uređivanje, distribuciju i prevođenje, vođen dubokim uvjerenjem da je kultura kamen temeljac izgradnje društva.
“Mus’haf al-Quds al-Sharif” (tiskano izdanje Kurana s imenom Jeruzalema) bilo je prvo djelo koje je objavio Mansour, izvorno kao posebno izdanje za Ministarstvo Awqafa i vjerskih poslova. Nakon toga nastavio ga je tiskati o vlastitom trošku.
Od samog početka, izdavačka kuća bila je predana zadovoljavanju potreba zajednice Gaze, okupljajući kako nove pisce, tako i utvrđene književne figure, poput pokojnog Ghariba Asqalanija, kako bi proizveli cjelovita i pažljivo uređena djela.
Ponekad su čak i čitatelji bili pozvani dati svoje mišljenje kao dio procesa kontrole kvalitete, kako bi se osigurala cjelovitost i bogatstvo sadržaja.
Knjižara je na kraju otvorila nekoliko podružnica u gradu Gazi. Njezina podružnica u University Street bombardirana je 2015. godine, što je potaknulo Mansoura da izgradi novo, veće i ljepše sjedište. Zatim je došao rat 2023. godine, koji je ponovno oštetio podružnicu u University Street, potpuno uništio onu u starom gradu i prouzročio manje štete onoj u Rimalu.
Ali Mansour nije odustao. Nastavio je prodavati knjige postavivši štand na pločniku ispred skladišta, štand koji je na kraju postao službena podružnica na ulici Thalatheeni tijekom rata. Shvatio je da čitatelji trebaju nešto čime će zaokupiti svoj um i hraniti svoje misli u odsustvu struje i interneta. Taj skromni štand postao je njihov mali prozor u život.
Izdavačka kuća nije prestala s aktivnostima tijekom rata. Objavila je više od 50 knjiga i sudjelovala na međunarodnim sajmovima knjiga putem svojih predstavnika u Egiptu, Sharjahu, Ammanu i Alžiru.
Među njezinim najistaknutijim izdanjima nalaze se “The Development of Land Tenure in Palestine” (Razvoj zemljišnog posjeda u Palestini) autorice Hind al-Budeiri i “The History of Gaza” (Povijest Gaze) povjesničara Arefa al-Arefa.
Izdavačka kuća također je besplatno distribuirala knjige priča djeci u školama za raseljene osobe diljem Gaze, kako bi posijala sjeme nade u generaciji koja odrasta usred ruševina.
Mansour je također popravio i ponovno otvorio podružnicu u University Street, nudeći knjige s 50% popusta i omogućujući kupnju putem bankovnih aplikacija zbog nestašice gotovine. “Ne možemo si priuštiti dugo stajanje”, izjavio je.
Srećom, Mansour je kupio zalihu sirovina prije početka rata, što mu je omogućilo da nastavi zadovoljavati potrebe svojih čitatelja.
Ostao je vjeran svojoj kulturnoj misiji. Tiskara je imala pohranjene velike količine starih knjiga koje su oštećene u bombardiranju, a Mansour je odlučio besplatno ih podijeliti najsiromašnijim obiteljima, kako bi ih koristile kao gorivo za pečenje kruha.
Ironično, kultura je došla hraniti i umove i tijela.
Rat je spalio knjige i uništio knjižnice, ali nije ugasio kulturni apetit Gaze. Kako kaže Mansour, “Gaza je grad koji se stalno obnavlja, unatoč svemu. I sve što u njoj vidim je ljepota”.
Dar Al Kalima: od tinte do pepela
S uništenjem tiskara i izdavačkih kuća u Gazi, kulturni život u pojasu Gaze snažno je oštećen, gotovo sveden na ništa, uz iznimku pojedinačnih napora predanih kulturnih radnika usred neprekidnog uništavanja.
Dana 11. prosinca 2023., 66. dana rata, plamenovi su opustošili sjedište Dar Al Kalima for Publishing and Distribution, osnovane 2005. godine. Ovaj napad zadao je izravan udarac kulturnom i akademskom projektu koji je dugo služio kao intelektualni i obrazovni izlaz stanovništvu Gaze.
Prema riječima Atifa Al-Durre, ravnatelja izdavačke kuće, Dar Al Kalima prvenstveno se oslanjala na tiskano izdavaštvo, u skladu s preferencijama čitatelja. Međutim, također je počela razvijati projekt digitalnog izdavaštva kako bi zaobišla blokadu nametnuta Gazi.
Danas od izdavačke kuće nije ostalo ništa osim rasutog pepela, ali njezin ravnatelj, govoreći iz ruševina, i dalje vjeruje u svoj san.
“Nemoguće je zamisliti Gazu bez knjiga. Čim rat završi, tiskarski strojevi morat će se ponovno pokrenuti kako bi nastavili igrati svoju kulturnu ulogu.”
Književnim i obrazovnim krugovima apsolutno su potrebne izdavačke kuće jer pisci žude vidjeti svoja intelektualna djela tiskana i sačuvana na policama knjižnica.
Ali rat je prekinuo izdavaštvo, prisiljavajući mnoge gazanske autore da svoja djela tiskaju izvan pojasa Gaze.
Od svog osnutka, tiskara Dar Al Kalima bila je predana podupiranju palestinskih pisaca, objavljivanju njihovih djela i omogućavanju da se čuje njihov glas, istodobno doprinoseći širem širenju arapskih autora diljem regije.
Prije rata, Dar Al Kalima objavila je oko 500 djela, od književnih naslova i akademskih radova koje su napisali sveučilišni profesori do novih glasova i školskih projekata koje su napisali studenti. Izdavačka kuća također se spremala objaviti nekoliko novih naslova neposredno prije početka rata.
Nakon rata, uništenje knjižnica ostavit će duboku prazninu i bit će potrebno učiniti obnovu tiskarskih strojeva kulturnim i društvenim prioritetom. Bez njih, ono što je danas samo privremeni prekid prijenosa znanja moglo bi se pretvoriti u dugoročni intelektualni prekid.
Rat uništava “Al-Shorouq” i spaljuje tintu “Lubada”
Genocid koji provodi Izrael nije poštedio Dar Al-Shorouq – Gaza, sada svedenu na ruševine. Njezin sadržaj je opljačkan, oprema ukradena, a njezine kulturne aktivnosti potpuno su prekinute.
Nekoć jedan od glavnih kulturnih dragulja pojasa Gaze, Al-Shorouq je izbrisan s karte, nesposoban pružiti knjige svojim čitateljima.
Godinama se Al-Shorouq aktivno bavio izdavaštvom i distribucijom širokog spektra knjiga i referentnih materijala. Objavio je tisuće naslova na arapskom jeziku i odigrao ključnu ulogu u oživljavanju kulturne scene u Gazi.
Kao lokalni zastupnik nekih od najvažnijih arapskih izdavačkih kuća, doprinio je tiskanju, objavljivanju i distribuciji kulturnih knjiga, donoseći intelektualne glasove u opkoljeni pojas i radeći na izgradnji informiranijeg i svjesnijeg društva.
Tijekom 25 godina, Al-Shorouq smješten u srcu grada Gaze, u blizini Sveučilišta Al-Azhar, distribuirao je knjige bez prekida. Bio je više od obične knjižare: bio je kulturni kafić, prostor gdje su čitatelji mogli uroniti u tisuće naslova i pristupiti širokom rasponu intelektualnih resursa.
Danas je glas Al-Shorouqa ušutkan, njegova zgrada sada je napuštena nakon što je nekoć bila ispunjena knjigama i idejama.
Što se tiče Al-Nahda Press and Library – Lubad, njegovo sjedište na sjeveru Gaze uništeno je, a četiri skladišta sravnjena su sa zemljom.
U nekoliko sekundi, godine rada i ulaganja izgubljene su, ostavljajući za sobom samo uspomene i nešto opreme koja je čudom preživjela.
Kako kaže Ahmad Lubad, potpredsjednik upravnog odbora, “cijela tiskara je nestala”.
Desetljećima je Al-Nahda Press služila obrazovnim, vladinim i međunarodnim institucijama, dizajnirajući i tiskajući udžbenike, sveučilišne materijale i službene dokumente.
Bila je jedan od stupova tiskarske infrastrukture Gaze. Ali danas, njezini gubici procjenjuju se na nekoliko milijuna šekela, s malo nade za oporavak.
Poput drugih tiskara u Gazi, Al-Nahda se suočavala s brojnim izazovima čak i prije rata, uključujući kašnjenje u opskrbi tintom, koja je često mjesecima ostajala blokirana na graničnim prijelazima, na milost i nemilost hirovima okupatora.
Rezervni dijelovi za njezine strojeve također su često zadržavani, ponekad prisiljavajući tiskaru da prekine svoje aktivnosti tijekom cijele godine.
Unatoč svemu tome, tiskara je preživjela desetljećima. No danas, njezino ponovno otvaranje ovisi o obnovi Gaze i dodjeli značajne naknade. Bez toga, kretanje ispočetka bio bi gotovo nemoguć zadatak.
Povijesno sjećanje izbjegličkog kampa izbrisano je
Dar Al-Miqdad for Printing nastao je 1993. godine u izbjegličkom kampu Shati’ kao mali obiteljski projekt. S vremenom se razvio u dinamičan dvokatni obrazovni i kulturni centar, služeći učenicima i nastavnicima.
Tvrtka je postala jedan od glavnih izvora za tiskanje školskih i sveučilišnih udžbenika te se specijalizirala za proizvodnju dodatnih obrazovnih materijala za obrazovne ustanove.
Do 2020. godine tiskara je postala potpuno integrirani centar, posebno služeći srednjoškolcima, i bila je jedna od glavnih ustanova neformalnog obrazovanja u gradu. No tijekom rata istrebljenja, pogođena je zračnim napadom i potpuno uništena.
Jamil Miqdad, jedan od upravitelja tiskare, procjenjuje gubitke na oko 200.000 dolara, dodajući: “Ono što smo izgubili nije samo novac, to su desetljeća rada i nada koju smo tiskali na svakoj stranici.”
Masakr povijesnog sjećanja
Ratovi ne ciljaju samo tijela, oni također nastoje ubiti sjećanje. Ciljanje tiskara i izdavačkih kuća u Gazi pokušaj je udara u srce palestinskog kulturnog identiteta.
Prema međunarodnom ljudskom pravu, bombardiranje takvih institucija predstavlja kršenje članka 19. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, koji jamči pravo na slobodu izražavanja i pristup znanju i informacijama.
Izdavačke kuće i tiskare su civilne strukture zaštićene međunarodnim humanitarnim pravom, posebno člankom 52. Dodatnog protokola I Ženevskih konvencija iz 1977. godine, koji nalaže zaštitu kulturnih i obrazovnih objekata od napada, osim ako se ne koriste za očite vojne svrhe.
Bombardiranje ovih institucija predstavlja kršenje načela razlikovanja i kršenje načela proporcionalnosti ako napad uzrokuje ozbiljnu štetu bez pružanja specifične vojne prednosti. Njihovo uništenje nije samo fizičko, ono ozbiljno narušava ljudsko pravo na znanje.
“Kada se bombardira tinta, masakrira se sjećanje.”
Tiskare i izdavačke kuće Gaze nikada nisu bile samo materijalne strukture: bile su čuvari kolektivnog sjećanja, čuvajući priče i dokumentirajući proživljena iskustva.
U vremenu kada je tinta postala meta okupacijskih snaga, čuvanje knjiga postaje čin preživljavanja.
Što se tiče svega onoga što se događa u Gazi,kao i na drugim mjestima na planeti,gdje se šire čudne bolesti,požari,poplave…Sve nekontrolirano i sa ciljem da se sve uništi i zatre,i izazovu katastrofalne posljedice,po život,se možemo žaliti,upravi za ,vodovod.Tamo će se sigurno netko kompetentan odazvati,i dati nam odgovore.Evo vratili nam se i naši epidemiolozi,i žurka može početi ! A mi smo spremni,zar ne ?!
Samo da provjerim koliko traje verifikacija
Tri četiri sad…….
“Na dvodnevnom hitnom samitu u glavnom gradu Kolumbije, Bogoti, ministri vanjskih poslova i visoki predstavnici više od 30 država okupili su se kako bi dogovorili konkretne mjere za okončanje, kako su ga nazvali, američko podržanog izraelskog genocida nad palestinskim narodom u Gazi. Juče su izraelski zločinci ubili još 51 Palestinca u novima napadima na civile koji žive u šatorima. Izrael uporno ignoriše naloge ICJ-a da spriječi genocidne akte, omogući dotok humanitarne pomoći i obustavi ofanzivu na Rafah…. Zamjenik kolumbijskog ministra vanjskih poslova Mauricio Jaramillo Jassir izjavio je da “genocid nad Palestincima prijeti čitavom međunarodnom sistemu” te da “Kolumbija ne može ostati nijema pred aparthejdom i etničkim čišćenjem”. Dodao je: “Zemlje učesnice neće samo potvrditi svoju predanost borbi protiv genocida, već će formulirati konkretne korake za prelazak sa riječi na zajedničku akciju.” Južnoafrički ministar vanjskih poslova Ronald Lamola naglasio je da je “samit prekretnica u globalnom odgovoru na urušavanje međunarodnog prava”,… Čitaj više »
knjige ko knjige – svakakvih knjiga ima. lako moguce da vise istine stane u jedan dnk molekul nego u sve knjiga svijeta – mozda bi nam bolje bilo kad bismo vise proucavali ljude a manje knjige;)
Reče skoro kolega na drugom portalu, piloti Štuke su najviše voleli gađati biblioteke, širom Srbije! Čitao sam negde i sada ne mogu nikako naći.. ukucavam razno razne pojmove i ništa! Radi se o tome šta su to komunisti po Srbiji zalili milionima tona betona po Beogradu i okolini i koooo zna šta sve po ostalim gradovima, Niš, Smederevo, Skoplje.. po Kosovu i ostalim bivšim bratskim republikama! VMA i spomenik neznanom junaku na Avali npr.! Vekovima će tu stajati a baš na tim mestima su bile građevine od istorijskog značaja za Srpski narod, građevine koje su nedvosmisleno dokazivale Srpski identitet kroz ceo milenijum.. smetalo je to nekom, jaaakoo. Ako neko od kolega zna gde se to može naći bio bi zahvalan, da
”Kao izraelski vojnik, igrao sam se Boga s Palestincima.”
Iran može bombardirati Izrael s tisuća kilometara udaljenosti bez da ubije ijedno dijete. Istovremeno, Izrael ne može napasti palestinsku metu iz neposredne blizine bez da ubije desetke djece svaki dan.
Alon Mizrahi, izraelski pisac i analitičar
P.S.
Svemirski brod USS Enterprise…
Kapetanov dnevnik:
Istjerali Romulance iz Neutralne zone.
Sklopili mir sa Klingoncima…
Pobjegli ispred Borga.
Izrael jučer nije nikoga bombardirao…
Nisu Palestincima neprijatelji Židovi, nego njihovi političari, koji su njihova veleizdajnička banda! Treba ih staviti pod zid i streljati!
Sloboda narodu, smrt velizdajničkoj bandi, ma gdje ona bila!
Koliko je cidova napravljeno u Silvercityu?
Glupson, produkt četvrte faze (tehnolopke) revolucije, misli sa je svjesnost nastala iz materijalnog (biološki proces), a ne obrnuto – iz svojesti, materija…Tako je i sa kulturnom ostavštinom, misli ako uništi da se “sjeme zatre” ne poznajući nivo akaše gdje je sve o svima nama i kosmosmičkim događajima sve zapisano.
Jasno.
Provode i genocid i kulturocid.
Reklo bi se jadno i žalosno ali me više pogađa što tako nemilice ubijaju civile.
Tu jadnu djecu i žene, ubijaju im život, budućnost, a naći će se knjige , napraviti knjižnice i tiskare samo nek bude mira.
Ima i opasnih knjiga. To su one koje čitaju ubojice Palestinaca i njihovi roditelji i Rabini! Bolje da su te knjige spalili nego da su ih ikad štampali. Recimo npr.Talmud!
Treba zatrti svaki trag palestinske opstojnosti, pa da onda Izraelci mogu tvrditi kako su tamo naseljeni već 3000 godina.
Zadnjih dana učestali incidenti sa muslimanima u FBiH.
razbijanje kapelice kod Travnika
ubojstvo Hrvata u Tuzli
napad na srpsko KUD iz Brčkog kod Srebernika
prijetnje oružjem na Hrvatskoj svadbi kod Busovače
klanjanje i divljanje na spomeniku palim braniteljima kod Travnika
pucanje iz vožnje i mahanje dzihadistickim zastavama po Novoj biloj
Aha.
Zato i sele iz Izraela od 2015…
Hazari ne postoje.
šteta je ljudi što ginu, a ne da je šteta tiskara. Kad ima ljudi bit će i tiskare, a bez ljudi tiskare su nepotrebne.
Cionisticke mentalno bolesne svinje. Mracni umovi ogrezli u mrznji prema cak i djeci, zenama onih ciju zemlju hoce oteti.
Politicki huliganizam uvezenih doseljenika prema domacim zivljem
Gori od njih su zapadnjaci politicari koji ih tisinom podrzavaju.
Kolega, “Novi početak” ovaj je tekst za tebe koji tražiš dokaze da su poučne, istinite i vrijedne knjige kroz povijet uništene i vjerojatno smatraš da je Aleksandrijsaka knjižnica bila velika skupina knjiga s bezvrijednim podacima koja samo bezpotrebno zauzima mjesto pod suncem.