Pojas Gaze trenutačno trpi napade koji nastoje izbrisati čak i pradavno sjećanje njezinog naroda. Nekoć ključni stupovi kulturnog života, tiskare i izdavačke kuće igrale su središnju ulogu u književnom i intelektualnom sjaju Gaze. No rat istrebljenja sravnio je sa zemljom desetke knjižnica i tiskara, a riječi su sada pokopane pod ruševinama.
Povijesna tiskara Rashad al-Shawa Press zakopana pod ruševinama
Tiskare Charitable Society, smještene unutar Kulturnog centra Rashad al-Shawa u gradu Gazi i poznate kao al-Shawa Press, bile su među najvažnijima i najstarijima u pojasu Gaze.
Proizvodile su širok raspon tiskanih dokumenata koji su odigrali važnu ulogu u oblikovanju kolektivnog palestinskog sjećanja, uključujući palestinski službeni list, Al-Waqa’i’ al-Filastiniyya.
Tiskara je osnovana 1983. godine po naredbi Hajj Rashada al-Shawe, tadašnjeg gradonačelnika Gaze. Od svog osnutka služila je institucijama, pojedincima i organizacijama civilnog društva, a njezina djelatnost posebno se razvila nakon dolaska Palestinske uprave u pojas Gaze.
Al-Shawa Press bila je jedan od rijetkih pogona sposobnih provesti cjelokupni proces tiskanja, od A do Ž, dajući život tiskanim djelima pod jednim krovom.
Čak i prije rata, tiskara se suočavala s poteškoćama povezanim s blokadom, uključujući zabranu uvoza tinte i rezervnih dijelova za svoje strojeve njemačke proizvodnje.
Te komponente morale su se kupovati od proizvođača i prevoziti u Gazu preko prijelaza koje kontrolira izraelska okupacija, proces koji je značajno ometao proizvodnju i narušavao poslovanje.
Tiskara se trudila održavati dovoljne zalihe materijala, što joj je omogućilo da pojasu Gaze isporučuje između 40.000 i 50.000 tiskanih primjeraka mjesečno, a ponekad i do 100.000 primjeraka. Njezini strojevi radili su bez prekida, sve dok nije izbio rat.
Tiskara je nekoć odzvanjala energijom i aktivnošću, a radnici su se trudili pružiti rad najviše kvalitete, prisjeća se Mohammad Musbeh, koji je tamo radio 37 godina, od 1986.
Ali rat je potpuno uništio pogon, ostavljajući duboku prazninu u tiskarskoj industriji Gaze. Danas tiskara postoji samo kao sjena u sjećanjima.
Knjižara Samir Mansour: knjige za preživljavanje
Knjižara Samira Mansoura jedan je od najupečatljivijih primjera kulturne otpornosti Gaze. Od svog osnutka 2000. godine, ugošćavala je mlade talente, podupirala lokalne autore i nastojala objavljivati i širiti palestinsku književnost izvan granica domovine.
Samir Mansour odrastao je pod utjecajem svog oca, koji mu je prenio ljubav prema tiskarstvu. Kasnije je otvorio vlastitu knjižaru, kombinirajući tiskanje, uređivanje, distribuciju i prevođenje, vođen dubokim uvjerenjem da je kultura kamen temeljac izgradnje društva.
“Mus’haf al-Quds al-Sharif” (tiskano izdanje Kurana s imenom Jeruzalema) bilo je prvo djelo koje je objavio Mansour, izvorno kao posebno izdanje za Ministarstvo Awqafa i vjerskih poslova. Nakon toga nastavio ga je tiskati o vlastitom trošku.
Od samog početka, izdavačka kuća bila je predana zadovoljavanju potreba zajednice Gaze, okupljajući kako nove pisce, tako i utvrđene književne figure, poput pokojnog Ghariba Asqalanija, kako bi proizveli cjelovita i pažljivo uređena djela.
Ponekad su čak i čitatelji bili pozvani dati svoje mišljenje kao dio procesa kontrole kvalitete, kako bi se osigurala cjelovitost i bogatstvo sadržaja.
Knjižara je na kraju otvorila nekoliko podružnica u gradu Gazi. Njezina podružnica u University Street bombardirana je 2015. godine, što je potaknulo Mansoura da izgradi novo, veće i ljepše sjedište. Zatim je došao rat 2023. godine, koji je ponovno oštetio podružnicu u University Street, potpuno uništio onu u starom gradu i prouzročio manje štete onoj u Rimalu.
Ali Mansour nije odustao. Nastavio je prodavati knjige postavivši štand na pločniku ispred skladišta, štand koji je na kraju postao službena podružnica na ulici Thalatheeni tijekom rata. Shvatio je da čitatelji trebaju nešto čime će zaokupiti svoj um i hraniti svoje misli u odsustvu struje i interneta. Taj skromni štand postao je njihov mali prozor u život.
Izdavačka kuća nije prestala s aktivnostima tijekom rata. Objavila je više od 50 knjiga i sudjelovala na međunarodnim sajmovima knjiga putem svojih predstavnika u Egiptu, Sharjahu, Ammanu i Alžiru.
Među njezinim najistaknutijim izdanjima nalaze se “The Development of Land Tenure in Palestine” (Razvoj zemljišnog posjeda u Palestini) autorice Hind al-Budeiri i “The History of Gaza” (Povijest Gaze) povjesničara Arefa al-Arefa.
Izdavačka kuća također je besplatno distribuirala knjige priča djeci u školama za raseljene osobe diljem Gaze, kako bi posijala sjeme nade u generaciji koja odrasta usred ruševina.
Mansour je također popravio i ponovno otvorio podružnicu u University Street, nudeći knjige s 50% popusta i omogućujući kupnju putem bankovnih aplikacija zbog nestašice gotovine. “Ne možemo si priuštiti dugo stajanje”, izjavio je.
Srećom, Mansour je kupio zalihu sirovina prije početka rata, što mu je omogućilo da nastavi zadovoljavati potrebe svojih čitatelja.
Ostao je vjeran svojoj kulturnoj misiji. Tiskara je imala pohranjene velike količine starih knjiga koje su oštećene u bombardiranju, a Mansour je odlučio besplatno ih podijeliti najsiromašnijim obiteljima, kako bi ih koristile kao gorivo za pečenje kruha.
Ironično, kultura je došla hraniti i umove i tijela.
Rat je spalio knjige i uništio knjižnice, ali nije ugasio kulturni apetit Gaze. Kako kaže Mansour, “Gaza je grad koji se stalno obnavlja, unatoč svemu. I sve što u njoj vidim je ljepota”.
Dar Al Kalima: od tinte do pepela
S uništenjem tiskara i izdavačkih kuća u Gazi, kulturni život u pojasu Gaze snažno je oštećen, gotovo sveden na ništa, uz iznimku pojedinačnih napora predanih kulturnih radnika usred neprekidnog uništavanja.
Dana 11. prosinca 2023., 66. dana rata, plamenovi su opustošili sjedište Dar Al Kalima for Publishing and Distribution, osnovane 2005. godine. Ovaj napad zadao je izravan udarac kulturnom i akademskom projektu koji je dugo služio kao intelektualni i obrazovni izlaz stanovništvu Gaze.
Prema riječima Atifa Al-Durre, ravnatelja izdavačke kuće, Dar Al Kalima prvenstveno se oslanjala na tiskano izdavaštvo, u skladu s preferencijama čitatelja. Međutim, također je počela razvijati projekt digitalnog izdavaštva kako bi zaobišla blokadu nametnuta Gazi.
Danas od izdavačke kuće nije ostalo ništa osim rasutog pepela, ali njezin ravnatelj, govoreći iz ruševina, i dalje vjeruje u svoj san.
“Nemoguće je zamisliti Gazu bez knjiga. Čim rat završi, tiskarski strojevi morat će se ponovno pokrenuti kako bi nastavili igrati svoju kulturnu ulogu.”
Književnim i obrazovnim krugovima apsolutno su potrebne izdavačke kuće jer pisci žude vidjeti svoja intelektualna djela tiskana i sačuvana na policama knjižnica.
Ali rat je prekinuo izdavaštvo, prisiljavajući mnoge gazanske autore da svoja djela tiskaju izvan pojasa Gaze.
Od svog osnutka, tiskara Dar Al Kalima bila je predana podupiranju palestinskih pisaca, objavljivanju njihovih djela i omogućavanju da se čuje njihov glas, istodobno doprinoseći širem širenju arapskih autora diljem regije.
Prije rata, Dar Al Kalima objavila je oko 500 djela, od književnih naslova i akademskih radova koje su napisali sveučilišni profesori do novih glasova i školskih projekata koje su napisali studenti. Izdavačka kuća također se spremala objaviti nekoliko novih naslova neposredno prije početka rata.
Nakon rata, uništenje knjižnica ostavit će duboku prazninu i bit će potrebno učiniti obnovu tiskarskih strojeva kulturnim i društvenim prioritetom. Bez njih, ono što je danas samo privremeni prekid prijenosa znanja moglo bi se pretvoriti u dugoročni intelektualni prekid.
Rat uništava “Al-Shorouq” i spaljuje tintu “Lubada”
Genocid koji provodi Izrael nije poštedio Dar Al-Shorouq – Gaza, sada svedenu na ruševine. Njezin sadržaj je opljačkan, oprema ukradena, a njezine kulturne aktivnosti potpuno su prekinute.
Nekoć jedan od glavnih kulturnih dragulja pojasa Gaze, Al-Shorouq je izbrisan s karte, nesposoban pružiti knjige svojim čitateljima.
Godinama se Al-Shorouq aktivno bavio izdavaštvom i distribucijom širokog spektra knjiga i referentnih materijala. Objavio je tisuće naslova na arapskom jeziku i odigrao ključnu ulogu u oživljavanju kulturne scene u Gazi.
Kao lokalni zastupnik nekih od najvažnijih arapskih izdavačkih kuća, doprinio je tiskanju, objavljivanju i distribuciji kulturnih knjiga, donoseći intelektualne glasove u opkoljeni pojas i radeći na izgradnji informiranijeg i svjesnijeg društva.
Tijekom 25 godina, Al-Shorouq smješten u srcu grada Gaze, u blizini Sveučilišta Al-Azhar, distribuirao je knjige bez prekida. Bio je više od obične knjižare: bio je kulturni kafić, prostor gdje su čitatelji mogli uroniti u tisuće naslova i pristupiti širokom rasponu intelektualnih resursa.
Danas je glas Al-Shorouqa ušutkan, njegova zgrada sada je napuštena nakon što je nekoć bila ispunjena knjigama i idejama.
Što se tiče Al-Nahda Press and Library – Lubad, njegovo sjedište na sjeveru Gaze uništeno je, a četiri skladišta sravnjena su sa zemljom.
U nekoliko sekundi, godine rada i ulaganja izgubljene su, ostavljajući za sobom samo uspomene i nešto opreme koja je čudom preživjela.
Kako kaže Ahmad Lubad, potpredsjednik upravnog odbora, “cijela tiskara je nestala”.
Desetljećima je Al-Nahda Press služila obrazovnim, vladinim i međunarodnim institucijama, dizajnirajući i tiskajući udžbenike, sveučilišne materijale i službene dokumente.
Bila je jedan od stupova tiskarske infrastrukture Gaze. Ali danas, njezini gubici procjenjuju se na nekoliko milijuna šekela, s malo nade za oporavak.
Poput drugih tiskara u Gazi, Al-Nahda se suočavala s brojnim izazovima čak i prije rata, uključujući kašnjenje u opskrbi tintom, koja je često mjesecima ostajala blokirana na graničnim prijelazima, na milost i nemilost hirovima okupatora.
Rezervni dijelovi za njezine strojeve također su često zadržavani, ponekad prisiljavajući tiskaru da prekine svoje aktivnosti tijekom cijele godine.
Unatoč svemu tome, tiskara je preživjela desetljećima. No danas, njezino ponovno otvaranje ovisi o obnovi Gaze i dodjeli značajne naknade. Bez toga, kretanje ispočetka bio bi gotovo nemoguć zadatak.
Povijesno sjećanje izbjegličkog kampa izbrisano je
Dar Al-Miqdad for Printing nastao je 1993. godine u izbjegličkom kampu Shati’ kao mali obiteljski projekt. S vremenom se razvio u dinamičan dvokatni obrazovni i kulturni centar, služeći učenicima i nastavnicima.
Tvrtka je postala jedan od glavnih izvora za tiskanje školskih i sveučilišnih udžbenika te se specijalizirala za proizvodnju dodatnih obrazovnih materijala za obrazovne ustanove.
Do 2020. godine tiskara je postala potpuno integrirani centar, posebno služeći srednjoškolcima, i bila je jedna od glavnih ustanova neformalnog obrazovanja u gradu. No tijekom rata istrebljenja, pogođena je zračnim napadom i potpuno uništena.
Jamil Miqdad, jedan od upravitelja tiskare, procjenjuje gubitke na oko 200.000 dolara, dodajući: “Ono što smo izgubili nije samo novac, to su desetljeća rada i nada koju smo tiskali na svakoj stranici.”
Masakr povijesnog sjećanja
Ratovi ne ciljaju samo tijela, oni također nastoje ubiti sjećanje. Ciljanje tiskara i izdavačkih kuća u Gazi pokušaj je udara u srce palestinskog kulturnog identiteta.
Prema međunarodnom ljudskom pravu, bombardiranje takvih institucija predstavlja kršenje članka 19. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, koji jamči pravo na slobodu izražavanja i pristup znanju i informacijama.
Izdavačke kuće i tiskare su civilne strukture zaštićene međunarodnim humanitarnim pravom, posebno člankom 52. Dodatnog protokola I Ženevskih konvencija iz 1977. godine, koji nalaže zaštitu kulturnih i obrazovnih objekata od napada, osim ako se ne koriste za očite vojne svrhe.
Bombardiranje ovih institucija predstavlja kršenje načela razlikovanja i kršenje načela proporcionalnosti ako napad uzrokuje ozbiljnu štetu bez pružanja specifične vojne prednosti. Njihovo uništenje nije samo fizičko, ono ozbiljno narušava ljudsko pravo na znanje.
“Kada se bombardira tinta, masakrira se sjećanje.”
Tiskare i izdavačke kuće Gaze nikada nisu bile samo materijalne strukture: bile su čuvari kolektivnog sjećanja, čuvajući priče i dokumentirajući proživljena iskustva.
U vremenu kada je tinta postala meta okupacijskih snaga, čuvanje knjiga postaje čin preživljavanja.
61 komentar
Što se tiče svega onoga što se događa u Gazi,kao i na drugim mjestima na planeti,gdje se šire čudne bolesti,požari,poplave…Sve nekontrolirano i sa ciljem da se sve uništi i zatre,i izazovu katastrofalne posljedice,po život,se možemo žaliti,upravi za ,vodovod.Tamo će se sigurno netko kompetentan odazvati,i dati nam odgovore.Evo vratili nam se i naši epidemiolozi,i žurka može početi ! A mi smo spremni,zar ne ?!
O,vrlo ste ažurni.Komentar sam napisala u ranim jutarnjim satima.Bio je prvi.I objavili ste ga sada,nakon,što sam napisala sve ono drugo.Dobro.Nije me briga.Samo vi budite,vrijedni,i budni.
Samo da provjerim koliko traje verifikacija
Tri četiri sad…….
knjige ko knjige – svakakvih knjiga ima. lako moguce da vise istine stane u jedan dnk molekul nego u sve knjiga svijeta – mozda bi nam bolje bilo kad bismo vise proucavali ljude a manje knjige;)
Ma kakvo proučavanje ljudi, nisi valjda marhalac. Dovoljno je da sebe proučavamo i vidjeti ćeš posla i kakvi sve glupost napravismo, nemaš vremena za druge.
bas zbog toga, sudeci po sebi – biznis na vidiku;)
“Gutenbergova mašina poništila Znanje i sveučilišta; ”
😄😄😄😄😄
‘crna tico’ nastavis li tako jos ces me razmazit, a to tzv. zdrav razum, i nije bas nesto kako se misli. kazu da je to posljednje na cega se covjek moze osloniti. bilo sad kako bilo, evo nesto malo ozbiljnije;) – uriah heep – lady in black – magicbus 173
Reče skoro kolega na drugom portalu, piloti Štuke su najviše voleli gađati biblioteke, širom Srbije! Čitao sam negde i sada ne mogu nikako naći.. ukucavam razno razne pojmove i ništa! Radi se o tome šta su to komunisti po Srbiji zalili milionima tona betona po Beogradu i okolini i koooo zna šta sve po ostalim gradovima, Niš, Smederevo, Skoplje.. po Kosovu i ostalim bivšim bratskim republikama! VMA i spomenik neznanom junaku na Avali npr.! Vekovima će tu stajati a baš na tim mestima su bile građevine od istorijskog značaja za Srpski narod, građevine koje su nedvosmisleno dokazivale Srpski identitet kroz ceo milenijum.. smetalo je to nekom, jaaakoo. Ako neko od kolega zna gde se to može naći bio bi zahvalan, da
Ti si poremečen.
U najznačajnijoj građevini od istorijskog značaja za Srpski narod kroz ceo milenijum.
Kući cveća. Molim lepo, da.
To sto je unisteno,ne samo po Srbiji vec i svuda uokolo,dokazivalo je nesto puno znacajnije i ozbiljnije od bilo cijeg “identiteta”….
Zato se to moralo zatrti,a “zatiranje identiteta” samo je izgovor da se tebe sprijeci da kopas dublje…jer zasto bi dublje kopao i istrazivao kad vec imas svoje “odgovore”…?
Druže…temelji su ti loši te je svaki tvoj upis smešan
A ti se onda smij ako ti je do smijeha.
Tvoji su postovi uglavnom za plakanje nad tobom…
Nemoj se ljututi na mene, i ti sam znaš da je tako
Ne ljutim se,zasto bih?
Zar nije bolje da te nasmijem nego da te rasplacem ?
Ne mora nitko tražiti.
Common knowledge.
I u 1. i u 2. svjetskom ratu. Prvi cilj prvog napada: biblioteka.
S tim da su nekog direktora upozoravali da makne knjige, a on nije htio.
Naravno, posao dobio preko veze.
Ima još: ne znase je itko ikad tražio natrag cijelu kompoziciju knjiga i dokumenata koja je otišla za Njemačku.
E da razvaljeno Žrnovo,prastara utvrda na Avali,a recimo pečatni prsten kneza Strojimira iz 10. vijeka nađen je u Švabiji
Strojimir iz 10 vijeka je naš.
Vaš je Mašinomir iz 10 veka.
Ne tvoj je Mrkomir iz dinastije Prdimirovića.
VMA je isto napravljen baš tu gde je sad…s debelim razlogom
Sve mi je poznato,dave nas,lažu,falsifikuju,prikrivaju,a ti isti seru kako smo nevažni,niko i ništa.Super,kažem ja,ako je tako,zaboravite svi srbomrzački smradovi na nas da jednom barem dvije tri generacije Srba prožive u miru i prosperitetu.
”Kao izraelski vojnik, igrao sam se Boga s Palestincima.”
Iran može bombardirati Izrael s tisuća kilometara udaljenosti bez da ubije ijedno dijete. Istovremeno, Izrael ne može napasti palestinsku metu iz neposredne blizine bez da ubije desetke djece svaki dan.
Alon Mizrahi, izraelski pisac i analitičar
P.S.
Svemirski brod USS Enterprise…
Kapetanov dnevnik:
Istjerali Romulance iz Neutralne zone.
Sklopili mir sa Klingoncima…
Pobjegli ispred Borga.
Izrael jučer nije nikoga bombardirao…
Nisu Palestincima neprijatelji Židovi, nego njihovi političari, koji su njihova veleizdajnička banda! Treba ih staviti pod zid i streljati!
Sloboda narodu, smrt velizdajničkoj bandi, ma gdje ona bila!
Glupost dana. Idemo dalje.
Koliko je cidova napravljeno u Silvercityu?
Glupson, produkt četvrte faze (tehnolopke) revolucije, misli sa je svjesnost nastala iz materijalnog (biološki proces), a ne obrnuto – iz svojesti, materija…Tako je i sa kulturnom ostavštinom, misli ako uništi da se “sjeme zatre” ne poznajući nivo akaše gdje je sve o svima nama i kosmosmičkim događajima sve zapisano.
Don’t bet on it.
Povijest Balkana, npr
Jasno.
Provode i genocid i kulturocid.
Reklo bi se jadno i žalosno ali me više pogađa što tako nemilice ubijaju civile.
Tu jadnu djecu i žene, ubijaju im život, budućnost, a naći će se knjige , napraviti knjižnice i tiskare samo nek bude mira.
Ima i opasnih knjiga. To su one koje čitaju ubojice Palestinaca i njihovi roditelji i Rabini! Bolje da su te knjige spalili nego da su ih ikad štampali. Recimo npr.Talmud!
Promeni nik..ako želiš ovde izigravati “majku Terezu”
Moraš biti miran ko bubica u svom izbjeglištvu, pa se onda ovdje kačiš sa nepoznatim ljudima. Stvarno si j a dan.
Jel ti netko rekao da si dosadan ko proljev?
https://vm.tiktok.com/ZNdmUD7Ej/
https://vm.tiktok.com/ZNdmUBQBe/
https://vm.tiktok.com/ZNdmyLGVe/
Reci mi zašto ti koji si napadao moju državu na našem teritoriju glumiš Majku Terezu i nije te sram?
https://vm.tiktok.com/ZNdmykEbq/
Sram ga je,zato toliko i grize,mijenja nickove i o sebi razmislja u trecem licu ne bi li se odmakao od sranja koja je napravio….
Nema ti on srama! Što nisi vidio što piše pod tvojim komentarom jučer?
Poručio mi je kako si ti bar indirektno priznao kako su Srbi najveće žrtve, a ja još ništa!
Tako ti on shvaća to što si ti tamo napisao kako ljudima nije prirođeni da idu u neku drugu državu i ubijaju i da je za to potrebno godine programiranja i manipulacija nekim narodom pa se on napadajući druge u njihovim domovima navodno brani.
On je toliko zadojeni da misli kako je stvar obratna i mi smo napali Srbe, a ne oni nas u našim domovima i našoj državi!
Nemam ništa protiv Srba , zato im i pustim linkove da vide ljudi da nisu svi ko Radivoje i još neki ovdje i da priznaju kako je bilo.
Iskreno vjerujem da nisu svi takvi! Sjeti se samo Ive koliko je normalna i draga osoba!
U životu se nisam posvađala s nekim Srbinom, ali ovaj ide otvoreno s velikosrpskim idejama na nas.
Znam da u ratu samo svi gube, a on priziva još rat jer mu valjda nije bilo dosta 90-tih.
Ma ne mogu to shvatiti! Najveća pobjeda je mir dviju strana koje su ratovale. Pogledaj dole! Nije ga sram još i Vukovar svojatat, a ogrezli su tamo u krvi Hrvata do koljena.
Što misliš šta je taj sve radio po Hrvatskoj i kakve zločine činio kad može tako pisati? Može promijeniti 10 nickova ali tu ljagu neće oprati .
Svako tko je radio zločine ne može se samo tako oprati.
Ako nema ovaj naš sud ima onaj kojeg ne možemo izbjeći.
Nema ništa ljepše od mira, ljubavi, obitelji, a oni bi to razarali! Eto malo je takvih ali su glasni.
Umjesto da gledamo koliko smo slični i kako nam je u interesu mir i suradnja evo kako on piše!
Ma,vidio sam !
Ja sam govorio opcenito,o covjecanstvu,a on ODMAH tjera vodu na svoj mlin pa “objasnjava” sto sam ja to,u stvari,rekao i on “zna” sto sam mislio kad sam rekao…
Pojela ga mrznja skroz,pa vise nista drugo niti ne zna niti moze…
Nisu ipak svi takvi,to znam sigurno,a ovak’i kao on obicno se sami rijese konopcem na tavanu tako da se ja njime ne bih previse zamarao….
😂😂 “općenito” a na sebe nisi mislio! Oko TVOJE životne potrebe je počelo, veliki tvoj tata je to rekao, da! Kaz’o je da građanskog rata nebi ni bilo da vi to niste hteli! Namagarčeni…temelji su ti loši, napisah ti to negde već
Kad je “moj tata” to kaz’o,dotle je “tvoj tata” vec bio debelo na vlasti i huskao na najjace,a bez njega tog i takvog ni “moj tata” se vlasti ne bi dokopao vec mu je u tome uveliko pomogla ratna retorika “tvoga tate”,zajedno sa “mostima” Cara Lazara koje ste “pronosili” po “svim svetim srpskim zemljama”,provocirajuci sve i svakog,jasno iskazujuci svoje namjere.
Sta,ne sjecas se toga? Zaboravio si?
Sve ti to znas jer tvoji “temelji” ne da su “losi” nego ih NEMA pa ti ne preostaje drugo nego da izigravas zrtvu iako i sam vidis da takvi folovi i blefovi vise – nemaju prolaza.
Ne pali vise niti samim sestokrakima pa pogotovo nece tebi.
Aaa…nošenjem kostiju moj tata je iskazivao namere 🤣🤣🤣 ooo maj gad, na čega ti gradiš kuću, na kakvim temeljima ti je glavni adut jbt. Moj tata u dogovoru s tvojim tatom očistio Hr od Srba a ti još toga nisi svestan ccccc
Nego sto je nego iskazivao namjere?
I to ne miroljubive.
Sto ga nisi onda pit’o : “Tata,a sta ako nam se ovo obije o glavu?”
To ti onda nije palo na pamet?
Manipulatoru…čitaj s razumevanjem, pominje i sebe kao namagarčenog
Evo si pročitaj što je napisao! Idi do psihijatra ili nekog da ti pomogne jer stvarno će te pojesti mržnja i krivnja!
Prvo vrati Vukovar kog je Srbija unela u zajednicu pa mi onda pričaj o sram-u! Je li lažem?
Kad spomeneš Vukovar onda se tek vidi koliko nemaš ni srama ni obraza i da si samo dno dna od čovjeka!
Argumentum ad hominem! To obožavaju oni s lošim temeljima, da
Srbija postoji no postoje li Srbi ?
Svi su pravi Srbi hrabro poginuli na Kosovu jos prije ohoho vremena,a ono sto je ostalo bilo je pod Turcima a svi znamo sto to znaci.
Malo ih se pravih odrzalo do danas, uglavnom “genetski modifikovani Turci”,kukavelj i kojekakva fukara koja se ocajnicki isfurava na nekakav “identitet” jer znaju da ga nemaju.
Pa evo ga gore, Mlata nas SVE uvjerava da smo svi MI u stvari Srbi,samo- jebi ga- komunisti prekrili dokaze za to ali nema veze- on “zna” a onaj tko u to njegovo “znanje” ne vjeruje,e,taj je ,po njegovom,mrzitelj Srba…
Pazi ti koja je to psihopatologija!
Poznaješ li Hrvata a da nema srpske. mađarske, češke, talijanske, švapske, turske itd itd vrlo bliske pretke? Evo danas npr. čitam o Mačeku…neki dan o Ruđeru Boškoviću, “vašem” najvećem “znanstveniku”…pa i hebena nives celzijus jbt. Ko ste to onda VI?
Ne sporim,nasa se krv kroz stoljeca takodjer razrijedila,a genetski bazen i nacionalni korpus su oslabili,no barem ne tvrdimo da su svi oko nas nekakvi prikriveni Hrvati koji ne znaju tko su pa im to treba “objasniti”,a onda ih navesti da nam se “pridruze”dok se takve provale od vas cuju skoro svaki dan.
Originalni Srbi uglavnom su bili plavooki i plavokosi ,a danas – crna kosa,smedje oci,tamna put – cista “genetska modifikacija”.
Bas kao u filmu “Prava romansa” kad Dennis Hopper objasnjava Christopher Walken-u sto se dogodilo Sicilijancima. Isto to se i vama dogodilo i to ti je to…
Znam da je u Izraelu pred genocidašom Netanyahuom izjavila da je Europa predana Talmudu! Zlo od žene! Kako kažeš spremna za umobolnicu!
Treba zatrti svaki trag palestinske opstojnosti, pa da onda Izraelci mogu tvrditi kako su tamo naseljeni već 3000 godina.
Zadnjih dana učestali incidenti sa muslimanima u FBiH.
razbijanje kapelice kod Travnika
ubojstvo Hrvata u Tuzli
napad na srpsko KUD iz Brčkog kod Srebernika
prijetnje oružjem na Hrvatskoj svadbi kod Busovače
klanjanje i divljanje na spomeniku palim braniteljima kod Travnika
pucanje iz vožnje i mahanje dzihadistickim zastavama po Novoj biloj
E to ti je borba. za “građansku” alahekber bh
Ono što je kod tebe očigledno je suštinsko nepoznavanje situacije u BiH i ovoga što se radi. Pojma ti nemaš o onome što se događa kod muslimanskog naroda i kakav odnos imaju spram druga dva naroda
Nemam te volje obrazovati o ovim stvarima i smatram to gubljenjem svoga vremena. Osnovno nerazumijevanje i površnost stavova uvjetuje krive zaključke pod kojima se zasniva tvoje potpuno pogrešno viđenje situacije.
Aha.
Zato i sele iz Izraela od 2015…
Hazari ne postoje.
+
šteta je ljudi što ginu, a ne da je šteta tiskara. Kad ima ljudi bit će i tiskare, a bez ljudi tiskare su nepotrebne.
+
Cionisticke mentalno bolesne svinje. Mracni umovi ogrezli u mrznji prema cak i djeci, zenama onih ciju zemlju hoce oteti.
Politicki huliganizam uvezenih doseljenika prema domacim zivljem
Gori od njih su zapadnjaci politicari koji ih tisinom podrzavaju.
Kolega, “Novi početak” ovaj je tekst za tebe koji tražiš dokaze da su poučne, istinite i vrijedne knjige kroz povijet uništene i vjerojatno smatraš da je Aleksandrijsaka knjižnica bila velika skupina knjiga s bezvrijednim podacima koja samo bezpotrebno zauzima mjesto pod suncem.