Stigla je i vijest koje smo se pribojavali, ali koja nije nikoga iznenadila. Umro je Halid Bešlić (na našim prostorima nikome ne treba dodatno objašnjavati ko je on bio), koji je već neko vrijeme bio ozbiljno bolestan i bilo je jasno da su mu šanse za oporavak bile više nego slabe.
Zato rekoh da nas ta vijest nije mnogo iznenadila. I inače, Halid je bio čovjek koji nije iznenađivao, kako to mnogi čine, pogotovo ne nekim aferama ili zlobnim potezima. Kad je bilo sve kako treba, kad su svi bili zadovoljni, on je učinio nešto da budu još zadovoljniji. Kad je bilo teško, čak najteže, on je činio bar neke sitnice da stanje popravi. I za vrijeme rata i drugih velikih nesreća, on nas nije „iznenađivao“ svojim izjavama i postupcima, nego je njima budio nadu; i tada je bio samo dobar čovjek. Ni kada su mu desetine ljudi pred vratima njegove kuće tražile pomoć, (kažu da je to bila svakodnevna pojava) nikada ih nije iznenadio odbijanjem, nego je svakome pružio koliko je mogao. Kolegama nije zavidio, a posebno mladima je bio vjetar u leđa. Eh, koliko je taj humanitarnih poteza napravio, to bi teško bilo i prebrojati, ali se nije time hvalio. Sjećam se jednom, samo tad smo se i sreli, navratio sam kod njega na njegovu benzinsku pumpu, gdje mu je i kuća. Odmah me je pitao hoću li šta popiti, treba li mi šta. Njemu je to bilo prvo na pameti.
Razmišljam o čestoj pojavi poslije rata na području bivše Jugoslavije kako se neki prosto utrkuju zabraniti gostovanja pjevačima iz drugih sredina, jer su, po njihovom, nekada uvrijedili neke ljude. To ni sada ne prestaje, mnogo godina nakon rata. Nekada se u tome baš pretjeruje, ali neki pjevači su stvarno mnogo zabrljali, tako da osude nisu bez pokrića. Ali Halidu su sva vrata uvijek bila otvorena. On ne samo da je mogao svugdje doći, nego je svuda bio rado viđen. Jer on nije činio ništa loše, ni izjavama ni djelima on je uvijek bio čovjek koji poštuje i kojega poštuju, a sve zahvaljujući njegovim djelima. Jednostavno, svoj posao je radio vrhunski, a uz to je bio pošten i dobronamjeran čovjek koji voli sve ljude.
Zato i sada, nakon što je umro, svi će o njemu pisati samo dobre stvari ne zbog toga što je o pokojniku red tako činiti, nego zato što on to zaslužuje. Ne znam hoće li više objava biti u njegovoj Bosni i Hercegovini, u Srbiji ili u Hrvatskoj i to opet ne iznenađuje. Halid nikoga neće razočarati ni nakon smrti, jer od njega se očekuje uvijek dobro i samo dobro i on ispunjava ta nadanja. On je dokaz kako dobro ne poznaje granice i da nije istina da je nemoguće „svim stranama“ ugoditi. Moguće je, ako se ponašaš kao Halid i ako to činiš stalno, dugo, bez iznenađenja.
Neka ti je vječni rahmet, dragi naš dobri čovječe!
23 komentara
Biti “samo dobar čovjek” danas i nije lako jer se to baš i ne cijeni ali on je uspio. Pokoj mu duši , nek počiva u miru Božjem.🙏
Pokoj mu duši! Sjajan čovek je bio, takođe i pevač.
“Doslo je vrijeme da nek’o drugi bude Halid na mjestu Halida…”
Tesko,,,
Jedan je Halid.
Halid legenda .
https://radiosarajevo.ba/vijesti/bosna-i-hercegovina/halid-beslic-primio-booster-dozu-i-uputio-apel-gradanima-nenormalno-je/443019
Dole je vvvv lijepo pojasnio: Halid je u iskrenoj najboljoj namjeri to učinio, ubijeđen da pomaže ljudima. Za razliku od nekakvih stožera i njihovih stožina, tzv. stručljaka.
Halid je, doslovno, bio narodni pjevač… nastavit će Halid kroz pjevačku ostavštinu.
Rahmet duši Halide.
I ja se sjećam ovoga.
Ipak želim vjerovati da Halid tada prije 3 godine nije to učinio iz loše namjere, već možda iz naivnog uvjerenja, da radi dobru stvar i naivne vjere u mainstream znanost, koja ga je možda na koncu koštala života. Ta vjera u dobro, tojest da mu je cjepivo, možda izazavalo bolest od koje je 3 godine kasnije umro.
On je tada imao 69 godina i čovjek u tim godinama, i RNK cjepivo može ne samo drastično pogoršati već postojeće zdravstvene probleme jednog 70-godišnjaka, već, može i potpuno rasturiti organizam znatno mlađih i potpuno zdravih ljudi.
To mogu osobno posvjedočiti iz moje bliže okoline, znam nekoliko osoba, znatno mlađih od Halida, koje su prije 3-4 godine cjepljene i koje su također dobile rak, a čuo sam priče i od drugih poznanika, kako je baš u zadnjih par godina nakon plandemije, rak postao prava pošast.
I naravno tu su i brojne upale srca i brojni smrtni slučajevi od infarkta, kod znatno mlađih ljudi
Tada za vrijme plandemije, prije 3-4 godine su”iznenada i neočekivano”, umrla dvojica bivših koškarkaških zvjezda KK Splita, (bivše KK Jugoplastike), Goran Sobin i Zoran Sretenović. članovi one momčadi predvođene Kukočem i Rađom, koja je 4x uzastopce bila prvak Jugoslavije i 3x prvak Europe. Sretenović je u tom trenutku imao 57 godina, a Sobin, je bio godinu stariji.
U to vrijeme također umriješe i zvijezda narodne glazbe Tozovac, i Balašević, i makedonski pjevač Zafir Hadžimanov i još neke poznate ličnosti.
Kod sviju njih je postojala sumnja, da im je “kovid igla” ubrzala odlazak sa ovog svijeta.
Možda je tada bio samo žrtva svoje naivnosti. Ne znam je li to bilo tako, ali ajde recimo da jeste. Koliko sam mogao procjenuti iz njegovih intervjua, čini se da je bio dobričina, kao netko tko nema onu neku poznatu balkansku lukavost i dvoličnost, kakvu imaju neke druge glazbene zviezde.
I ta neka njegova iskrenost je vjerovatno doprinjela njegovoj popularnosti i prihvatljivosti u svim državam regije.
Naravno i glazba. Iako se ubrajao u narodnjake, njegove pjesme nisu bile samo tipično narodnjačke.
Već 80-ih…. Zagrli me nježno- za vjenčanje. Neću, neću dijamante-tipična kafanska, ali Zlatne strune je bila kao zabavna glazba, u kojoj je dionicu sa saksofonom odsvirao poznati zagrebački jazz glazbenik. Ili također, “I zanesen tom ljepotom” , “Eh kad bi ti” i druge ,
Nakon raspada Jugoslavije, uspio je da očuva stečeni status zvijezde i da ga prenese i u novo vrijeme, 6 novih razdvojenih država. I nastavio je i dalje sa novim uspješnim pjesmama, Miljacka, Romanija…. i opet sa mješanjem stilova.. “Sviće zora” i “Lavanda” su ono bile baš zabavne pjesme sa dalmatinskim štihom, A “Dvadesete” je bila remek-djelo… Uspjela mješavina tradicionalnih folk motiva, i elemenata rocka i popa.
Kao i “Malo je malo dana”, pjesma za fešte… koju je inače halid pjevao, na rođendanskoj fešti Ivice Olića u Muenchenu, dok je Olić igrao za Bayern
kad sam rekao i ja se sjećam ovoga, mislim na link na članak iz 2022.godine, koji je ovde postavio korisnik “ipak jeste jednom, i zaplatio je”
Stara škola narodnjaka. Neka mu je laka zemlja.
Neka je u miru do ponovnog povratka..
Neka počiva u miru.
Pokoj mu duši.
Iskreno saučešće.
Uvijek NA VISINI ZADATKA !!!
Pokoj mu vječni !!!
Jbg Halide, ne gine ti Đennet 😛 😛
Halide, pokoj ti duši. Bio si br.1. Ne znam ta legenda na ovim našim prostorima nikad te nećemo zaboraviti, uradio si toliko, a pri tom nisio širio neku nacionallu mmržnju. Halide, laka ti zemlja, bio si skroz ok čovek, i Srbi te vole i tugujemo zbog tvoje smrti
Koji komentar. Svi koji su mrzeli našu bivšu državu, verovatno su mrzili i Halida, a to je netačno., on je naša legenda. Živio Halide, gde god na nebu…
Bit će da pelc 100 posto ne štiti od smrti.
Nisam toliko dobro poznao njegove pjesme, ali djelovao je kulturno, dobronamjerno. Jednostavan čovjek.
Niste u pravi kad uvijek, uvijek (i mislim, da namjerno) prešutite, da su ga ubile proklete cigarete, kao mnoge druge pjevače – to je vaša dužnost, da ne lažete tako očito.