Halid nikoga nikada nije razočarao

Stigla je i vijest koje smo se pribojavali, ali koja nije nikoga iznenadila. Umro je Halid Bešlić (na našim prostorima nikome ne treba dodatno objašnjavati ko je on bio), koji je već neko vrijeme bio ozbiljno bolestan i bilo je jasno da su mu šanse za oporavak bile više nego slabe.

Zato rekoh da nas ta vijest nije mnogo iznenadila. I inače, Halid je bio čovjek koji nije iznenađivao, kako to mnogi čine, pogotovo ne nekim aferama ili zlobnim potezima. Kad je bilo sve kako treba, kad su svi bili zadovoljni, on je učinio nešto da budu još zadovoljniji. Kad je bilo teško, čak najteže, on je činio bar neke sitnice da stanje popravi. I za vrijeme rata i drugih velikih nesreća, on nas nije „iznenađivao“ svojim izjavama i postupcima, nego je njima budio nadu; i tada je bio samo dobar čovjek. Ni kada su mu desetine ljudi pred vratima njegove kuće tražile pomoć, (kažu da je to bila svakodnevna pojava) nikada ih nije iznenadio odbijanjem, nego je svakome pružio koliko je mogao. Kolegama nije zavidio, a posebno mladima je bio vjetar u leđa. Eh, koliko je taj humanitarnih poteza napravio, to bi teško bilo i prebrojati, ali se nije time hvalio. Sjećam se jednom, samo tad smo se i sreli, navratio sam kod njega na njegovu benzinsku pumpu, gdje mu je i kuća. Odmah me je pitao hoću li šta popiti, treba li mi šta. Njemu je to bilo prvo na pameti.

Razmišljam o čestoj pojavi poslije rata na području bivše Jugoslavije kako se neki prosto utrkuju zabraniti gostovanja pjevačima iz drugih sredina, jer su, po njihovom, nekada uvrijedili neke ljude. To ni sada ne prestaje, mnogo godina nakon rata. Nekada se u tome baš pretjeruje, ali neki pjevači su stvarno mnogo zabrljali, tako da osude nisu bez pokrića. Ali Halidu su sva vrata uvijek bila otvorena. On ne samo da je mogao svugdje doći, nego je svuda bio rado viđen. Jer on nije činio ništa loše, ni izjavama ni djelima on je uvijek bio čovjek koji poštuje i kojega poštuju, a sve zahvaljujući njegovim djelima. Jednostavno, svoj posao je radio vrhunski, a uz to je bio pošten i dobronamjeran čovjek koji voli sve ljude.

Zato i sada, nakon što je umro, svi će o njemu pisati samo dobre stvari ne zbog toga što je o pokojniku red tako činiti, nego zato što on to zaslužuje. Ne znam hoće li više objava biti u njegovoj Bosni i Hercegovini, u Srbiji ili u Hrvatskoj i to opet ne iznenađuje. Halid nikoga neće razočarati ni nakon smrti, jer od njega se očekuje uvijek dobro i samo dobro i on ispunjava ta nadanja. On je dokaz kako dobro ne poznaje granice i da nije istina da je nemoguće „svim stranama“ ugoditi. Moguće je, ako se ponašaš kao Halid i ako to činiš stalno, dugo, bez iznenađenja.

Neka ti je vječni rahmet, dragi naš dobri čovječe!