Goji bobice – Uzgojite superhranu u vlastitom vrtu

Otvara se sezona sadnje otpornog grma goji bobičavog, koji donosi plodove bogate antioksidansima i lako se uzgaja.

Želite li u svoj vrt unijeti dio dalekoistočne tradicije i zdravlja? Goji bobice, koje rastu na grmu poznatom kao bobičavac ili goji, postale su sinonim za superhranu. Ovaj izdržljivi grm, porijeklom iz Azije, sve se više gaji i u našim krajevima, prilagođavajući se lokalnim uvjetima i donoseći obilje korisnih plodova.

Goji bobice rastu na listopadnom grmu zvanom bobičavac ili Lycium barbarum. Pripada velikoj obitelji Solanaceae (pomoćnice), kojoj pripadaju i rajčica, paprika, patlidžan te petunija. Ova biljka potječe iz područja Tibeta, Mongolije i sjeverozapadne Kine, gdje podnosi temperature i do -20°C. Zahvaljujući sve većoj popularnosti svojih plodova, sada se uspješno uzgaja i u Europi, ukorijenivši se u mnogim vrtovima.

Bobičavac je razgranati grm koji može narasti do dva do tri metra visine. Ima gipke, lučno povijene grane s finim listovima koji opadaju u jesen. U proljeće se pokrije sitnim ljubičastim cvjetovima, a ljeti i do prvih mrazeva donosi male, ovalne plodove jarko narančasto-crvene boje.

Uzgoj gojija je prilično jednostavan. Riječ je o nezahtjevnoj biljci koja se prilagođava većini tipova tla, bilo da je vapnenasto, glinovito ili siromašno. Jedini uvjet je da tlo bude dobro drenirano. Bobičavac voli sunčane položaje, ali podnosi i polusjenku. Međutim, sunčana ekspozicija i svježe tlo potiču veći prinos plodova i bujniji rast grana, zbog čega je godišnja rezidba neophodna kako bi se grm oblikovao i spriječilo njegovo prekomjerno širenje.

Grm je otporan na sušu i zahtijeva malo zalijevanja, što je značajna prednost. Za poticanje rasta preporuča se dodati malo gnojiva u proljeće. Ako sadite mladu biljku, njezin razvoj može biti vrlo brz, posebno na suncu. Bobičavac ima trostruku prednost: može se uzgajati u loncu, na otvorenom tlu ili uz ogradu, a prve plodove možete očekivati već otprilike dvije godine nakon sadnje. Treba biti oprezan na pepelnicu, gljivičnu bolest koja se očituje bijelo-sivim mrljama na lišću.

Goji bobice imaju brojne blagotvorne učinke zahvaljujući antioksidansima, mineralima i vitaminima koje sadrže. Iako se najčešće konzumiraju sušene, u obliku soka ili kuhane, mogu se jesti i svježe, što je manje uobičajen, ali podjednako ukusan način. Njihova svojstva poznata su tisućljećima, posebno u kineskoj medicini, gdje se ova bobica smatra plodom prosperiteta i dugovječnosti. Vjeruje se da poboljšava san, pamćenje, probavu, imunitet, pa čak i plodnost kod muškaraca.

Kineski grad Ningxia u podnožju Himalaje specijalizirao se za njihovu proizvodnju, a i danas oko 90% svjetske proizvodnje gojija dolazi iz Kine. Međutim, potrebno je biti oprezan! Kao i sve biljke iz obitelji pomoćnica, bobičavac sadrži prirodne alkaloide koji mogu izazvati probavne smetnje ako se plodovi konzumiraju nezreli. Stoga je pri konzumaciji svježih bobica ključno da budu potpuno zrele.

Osim što je privlačan ljudima, bobičavac je i medonosna biljka koja u vrijeme cvatnje privlači oprašivače. Kad se pojave bobice, one postaju izvor hrane za ptice selice. Dakle, hoće li ovo korisno drvo naći svoje mjesto u vašem vrtu? Za kraj valja napomenuti da se osim običnog bobičavca (Lycium barbarum) u vrt mogu saditi i druge vrste, poput kineskog, tibetanskog, ruskog ili pustinjskog bobičavca.