Dokumentarni film “The Bibi Files” iz 2024. godine, koji je unatoč izravnoj zabrani u Izraelu i otporu globalnih medijskih kuća sada je postao viralan, prisiljavajući javnost da se suoči s pitanjem tko zapravo drži uzde moći na jednoj od najkritičnijih točaka svijeta.
Podrijetlo eksplozivnog materijala
Sve je počelo 2023. godine kada je Oscarom nagrađivani dokumentarist Alex Gibney, poznat po razotkrivanju institucionalne korupcije i zloupotrebe moći, primio anonimnu poruku putem aplikacije Signal. Neimenovani izvor ponudio mu je pristup gotovo tisuću sati snimljenih policijskih ispitivanja koja su trajala od 2016. godine, a ticala su se istrage protiv najdugovječnijeg izraelskog premijera. Gibney, koji je tijekom karijere osvojio pet nagrada Emmy i Grammy, odmah je prepoznao povijesnu važnost materijala koji mu se našao pred očima.
Snimke su prikazivale Benjamin Netanyahua u situacijama kakve javnost nikada prije nije vidjela. Umjesto uobičajene slike “velikog vezira” i neprikosnovenog državnika, kamere su zabilježile čovjeka koji lupa šakom o stol, gubi pribranost i očajnički pokušava izbjeći odgovore na pitanja koja mu postavljaju istražitelji.
Razlog trenutne medijske eksplozije
Iako je film već imao ograničenu distribuciju 2024. godine, unatoč Netanyahovim osobnim naporima da ga blokira, prošao je gotovo nezapaženo od strane mainstream medija. Danas je situacija bitno drugačija. Konzervativni američki komentator Tucker Carlson odlučio je prikazati dokumentarac na svojoj streaming platformi, dok su istovremeno isječci počeli masovno kružiti društvenim mrežama.
Ključnu promjenu donosi geopolitički kontekst. Sjedinjene Države su sada izravno uključene u rat protiv Irana, a u središtu te eskalacije nalazi se upravo Netanyahuv kabinet. Američkoj javnosti, posebice onoj koja prati Carlsonov rad, postalo je ključno razumjeti pravu prirodu čovjeka koji vodi izraelsku ratnu politiku u trenutku kada bi svaka odluka mogla imati dalekosežne posljedice po cijelu regiju.
Korupcija na djelu
Dokumentarac detaljno rekonstruira dvije razine optužbi protiv Netanyahua. Na površini su manje spektakularne, ali simbolički važne priče o prihvaćanju skupih kubanskih cigara koje mu je darivao holivudski producent Arnon Milchan. No prava težina optužnica leži dublje.
Ključni lik u toj priči je Sheldon Adelson, pokojni američki milijarder koji je kroz svoje novine Israel Hayom, najčitanije u zemlji, stvorio medijski stroj za podršku Netanyahua. Adelson, koji je tijekom godina ulio više od 800 milijuna dolara u Republikansku stranku i financirao kampanje Donalda Trumpa, koristio je svoj medijski imperij za promociju izraelskog premijera.
Njegova supruga Miriam Adelson svjedoči u filmu kako su Benjamin i Sara Netanyahou konstantno “sugerirali” koje poklone očekuju, uključujući skupe ogrlice robne kuće Tiffany, pokazujući na darove koje su dobili od drugih milijardera. Kada su Adelsonovi iznosili račune za zajedničke večere, Netanyahuovi nikada nisu platili svoj dio.
Sukob interesa i obiteljske tajne
Film ne zaobilazi ni privatni život izraelskog premijera, dokumentirajući skandal iz devedesetih godina kada je snimka njegovog seksualnog odnosa s drugom ženom umalo uništila njegovu političku karijeru. Anonimni pozivatelj tada je kontaktirao Saru Netanyahou prijeteći objavom kompromitirajuće snimke ukoliko se njezin suprug ne povuče iz utrke za vodstvo stranke Likud.
Obiteljsku dinamiku dodatno osvjetljava ponašanje njihovog sina Yaira Netanyahua, kojeg su policijski istražitelji tijekom postupka nadjenuli nazivom “horror show”. Zabilježeno je kako je napadao inspektore, uspoređujući ih s istočnonjemačkom tajnom službom Stasi, prozivajući ih mafijašima i “marksističkim zavjerenicima iz ljevičarskih medija”.
Politika koja je omogućila 7. listopada
Možda najeksplozivniji dio dokumentarca tiče se Netanyahuvog pristupa palestinskom pitanju. Film tvrdi da je premijer 2016. godine odbio ponude za preventivne napade na vodstvo Hamasa. Njegova logika bila je hladna i pragmatična održavanje Hamasa dovoljno snažnim kako bi se spriječilo formiranje ujedinjene i vjerodostojne palestinske države.
Za provedbu te strategije bio je potreban stalan priljev novca palestinskoj militantnoj organizaciji. Katar je svakog mjeseca slao oko 35 milijuna dolara u gotovini pojasu Gaze, a procjene govore o više od milijardu dolara transferiranih tijekom pet godina. Netanyahuv kabinet nije samo tolerirao te transfere aktivno ih je olakšavao.
Dokumentarac otkriva kako je sam Katar, svjestan Netanyahove sklonosti poricanju, zahtijevao da se zahtjevi za transfere daju u pisanom obliku. Avigdor Lieberman, bivši izraelski ministar obrane, upozoravao je još u studenom 2018. godine da se radi o kapitulaciji pred terorizmom. Lieberman je napustio vladu dan nakon što je Netanyahuv kabinet službenizirao politiku kaplarskih transfera, a nakon napada 7. listopada 2023. godine bio je jasan te su odluke izravno dovele do masakra.
Metoda zavaravanja
U ispitnim zapisima Netanyahuv način razmišljanja dolazi do izražaja u sirovom obliku. Premijer opisuje kako neprestano šalje poruke susjednim neprijateljima, namjerno ih zbunjuje, dovodi u zabludu i laže im, kako bi ih potom udario po glavi. Taj uvid u njegovu metodu djelovanja postaje ključan za razumijevanje šire slike.
Film postavlja tezu da vojne odluke u Gazi nisu bile isključivo stvar nacionalne sigurnosti, već i strategija osobne političke i sudske opstojnosti. Što je sukob dulje trajao, Netanyahuv ostanak na vlasti bio je izvjesniji, a time i njegova zaštita od zatvorske kazne koja mu prijeti u slučaju osuđujuće presude u korupcijskim procesima.
Medijska šutnja i globalna rasprava
Gibney priznaje kako bi prije nekoliko godina ovakav dokumentarac izazvao nadmetanje među velikim televizijskim kućama. Danas situacija izgleda sasvim drugačije. Unatoč težini prikupljenih dokaza snimki ispitivanja, svjedočenja milijardera, konkretnih novčanih iznosa i imena nijedan mainstream američki medij nije želio distribuirati film.
Netanyahou i dalje odbacuje sve optužbe, kao što je činio godinama unazad. No postojanje tisuća sati ispitnih zapisa i svjedočenja iz prve ruke čini njegove nijekanja sve težima za obranu u javnom prostoru.
Dokumentarac pokreće pitanja koja nadilaze izraelsku unutarnju politiku. On progovara o slobodi tiska, medijskoj autocenzuri i mogućnosti da se o vođi u ratnom vremenu vodi poštena javna rasprava. Za demokratske zemlje koje sebe smatraju saveznicima Izraela, posebice Sjedinjene Države, postavlja se pitanje koliko su spremne suočiti se s informacijama o ljudima koji donose odluke o ratu i miru u njihovo ime.
Film Alex Gibneyja možda nije savršen i nosi vlastitu autorsku perspektivu, a Tucker Carlson teško da se može nazvati neutralnim novinarom. No činjenice koje dokumentarac iznosi postoje neovisno o tome tko ih prezentira. One su sada pred javnošću, tražeći odgovore na pitanja koja se tiču svakoga tko želi razumjeti tko zapravo stoji iza ključnih odluka na jednom od najopasnijih mjesta na svijetu.
Samo postojanje naloga za privodjenje izdano od medjunarodnog suda govori dovoljno. Zalosno sto ga ne provode.
Percepcije napunjene eksplozivom cionizma eksplodiraju u nikad većem broju u jedinici vremena.
Kad se dostigne krešendo umjetna inteligencija će samo promjenit naboj odnosno prebacit na drugi smjer kojima će se neprimjetno umovi usmjerit u željenom smjeru do sljedeće eksplozije percepcija.
Svi židovi su isti kao taj ubojica natanyahu,ali on je premjer i može raditi što god hoće.Svi su židovi ućili iz tore i talmuda,a u tim njihovim vjerskim knjigama piše da nitko nije ljudsko biće ako nije židov i da nije grijeh ubiti bilo koga tko nije židovske vjere bilo da je trudnica ,dijete,žena ili čovjek.Jahve gleda na svakog židova i veseli se svakom ubijenom nežidovu.Obećao im je kad opet dođe da će pobiti sve one koje nisu židovi poubijali i svakom židovu će dodijeliti po 2800 robova to jest nas koji smo čovjekoliki stvorovi ali ne ljudska bića da služimo i radimo za židove.Neki dan gledam tv i snimaju jednu zgodnu židovku vlasnicu dućana u tel avivu i u kamere kaže ” nisam za rat,ali ako smo krenuli onda moramo poubijati sve koji nisu naše vjere”.Glupača je rekla što svaki od židova misli .Povijest treba revidirat,jer je Furer Adolf… Čitaj više »
Njega štiti zlo.
Očigledno je ova današnja igranka godinama pripremana, pobiše ljudi hiljade Palestinaca i razrušiše Gazu za malo šampanjca, cigara i nakita, a sve ostale zemlje osim Irana, Husa u Jemenu i Hezbolaha ispadoše saučesnici u zločinu jer ništa nisu uradili da to spriječe. UN vojnici sad vidimo na granici Izraela i Libana ko glineni golubovi, totalno degradirani. I tako ispada da par miliona ljudi i njihovi saucesnici jebe 8 i po milijardi ljudi na planetu.
Ljudi nisu svjesni činjenice da zapravo nikada nisu vidjeli vlastito lice. Nepoznaju ga jer su se poistovijetili sa slikom koja im je dodijeljena.
Oholost je oca koji stoji pred sinom i govori mu: “Što ti znaš o životu? Ja znam što je život. Svašta sam prošao. Vidjet ćeš i sam kad odrasteš i stekneš životno iskustvo.” Kome se otac obraća? Sinu? Ne. Govori li ono što misli? Ne. Slika govori umjesto njega. Iz oca progovara njegova slika, a obraća se slici koju je sin stvorio o njemu. Otac je zgrabio sina za vrat i sin je prestrašen: strah se odražava u očima njegova oca, što sinu može dodatno pojačati strah. S druge strane, taj isti otac maše repom ispred svog šefa bespogovorno izvršavajući sve što mu on naloži.
Potpuno izbjegnuto komentiranje članka u komentarima: Ovo se može pronaći i kod “Njegova logika bila je hladna i pragmatična održavanje Hamasa dovoljno snažnim kako bi se spriječilo formiranje ujedinjene i vjerodostojne palestinske države.” Točno. Pogledati program Hamasa. Sjetiti se da nisu omogućavali nove izbore. Pobili druge stranke. “Za provedbu te strategije bio je potreban stalan priljev novca palestinskoj militantnoj organizaciji. Katar je svakog mjeseca slao oko 35 milijuna dolara u gotovini pojasu Gaze, a procjene govore o više od milijardu dolara transferiranih tijekom pet godina. Netanyahuv kabinet nije samo tolerirao te transfere aktivno ih je olakšavao. Dokumentarac otkriva kako je sam Katar, svjestan Netanyahove sklonosti poricanju, zahtijevao da se zahtjevi za transfere daju u pisanom obliku. ” Sve se to može pronaći kod: pomaganje Palestini. Tko i koliko. Lavovski dio Hamasu. Ostatak… pošiljatelju. I drugima, po potrebi. Inače, to se zove i pranje novca. Ne ovih 35 milijuna; to je… Čitaj više »
“Israeli Prime Minister Benjamin Netanyahu is racing to pass a state budget to avoid a FORCED SNAP ELECTION, ‼️ which would occur within 90 days if no budget is passed by March 31.
Recent polling has shown Netanyahu’s coalition falling short of a Knesset majority, according to Reuters.”
On možda već i nije među živima. Priča se o tome već više od 2 tj. Ljudi ko Bi odražavaju svojim postupcima koga služe ko i njegovi ministri kojima se okružio. Koliko god zla nanosili drugima to zlo na kraju će stići svakog od njih. Oni misle da su nepobjedivi i baziraju svoje djelovanje i nagradu na ovom materijalnom svijetu, siju strah i smrt ali sve to takve ljude koji i nisu ljudi stigne. Ljudi su jaki u Bogu i On je u svakom od nas. Zaista nije lako na ovom svijetu i dešavaju se svakakve grozne stvari ali moramo si osvijestiti da smo i duhovna bića i težiti povratku u svoju postojbinu gdje je naš duhovni Otac i dom. Taj duhovni svijet je jak i utječe i on na naš život iako ga ne vidimo i mnogo puta osjetimo ako pažljivo gledamo i slušamo srcem da je tu i… Čitaj više »