Japan bira odstrel umjesto suživota s medvjedima

U japanskoj prefekturi Nagano već tri desetljeća provode program upravljanja populacijom medvjeda koji se temelji na hvatanju, obilježavanju i puštanju životinja, umjesto na masovnom odstrelu kakav je uobičajen u ostatku zemlje.

Znanstvenica Akiko Takii žuri do zamke duboko u šumama Nagana nakon što se oglasio senzor. U kavezu se otima mlada azijska crna medvjedica teška 15 kilograma, stara oko godinu i pol, tek odvojena od majke. Nakon što ju je kolega uspavao, Takii uzima uzorke krvi i krzna. Životinja je premala za GPS ogrlicu, pa je puštena natrag u divljinu.

Program započet 1995. godine nastao je nakon što su vlasti shvatile da se populacija medvjeda u ovoj planinskoj regiji središnjeg Honšua opasno smanjuje. Umjesto odstrela, stručnjaci su odlučili testirati drukčiji pristup: kombinaciju praćenja, ograđivanja i tjeranja životinja od ljudskih naselja.

Dokaz da suživot funkcionira

Rezultati govore u prilog toj filozofiji. Dok su u nekim sjevernim prefekturama zabilježeni dramatični skokovi broja viđenja medvjeda, u Naganu je taj broj posljednjih godina stabilan na oko 1.400 godišnje. Prošle godine u Naganu su zabilježena 22 incidenta s medvjedima, uključujući jednu smrt. U Akiti, znatno sjevernije, bilo je 59 susreta i četiri smrtna slučaja, a u Iwateu pet fatalnih ishoda.

U regiji je instalirano više od 3.000 kilometara ograde uz farme, gradove i rijeke. Posebno dresirani karelski medvjeđi psi tjeraju životinje natrag u šumu. One koje se ipak probiju do naselja bivaju uspavane, označene i puštene daleko od ljudi.

„Ne ubijajući previše njih, više medvjeda preživi do svoje prirodne životne dobi. Na taj se način formira zdrava populacija”, objašnjava Takii, čija udruga sada radi isključivo znanstvena istraživanja.

Odstrel kao državna politika

Dok Nagano dokazuje da je suživot moguć, središnja vlast u Tokiju odabrala je drukčiji put. Nakon rekordnih 13 smrtonosnih napada prošle fiskalne godine i šest od travnja ove godine, ministarstvo okoliša proširilo je ovlasti za odstrel. Lani je ubijeno rekordnih 14.000 medvjeda — gotovo 40 dnevno. U Naganu je godišnja kvota udvostručena na 675, a samo između travnja i lipnja ove godine ubijeno je 227 životinja.

Uzroke sve češćih susreta stručnjaci vide u ispraznjenom ruralnom prostoru. Kako se stanovništvo seli u gradove, šume, poljoprivredna zemljišta i tampon zone ostaju bez nadzora. Neobrani plodovi kakija na napuštenim stablima postaju poslastica koja medvjede mami sve bliže ljudskim naseljima.

„Nije da su medvjedi općenito postali opakiji. Moramo identificirati problematične jedinke”, kaže Shuichi Kitoh, profesor emeritus ekološke etike na Sveučilištu u Tokiju.

Pitanje koje se nameće

Japanski pristup otvara pitanje koje nadilazi granice te zemlje: je li masovni odstrel uopće rješenje ili samo privremeno smirivanje simptoma? Dva desetljeća podataka iz Nagana sugeriraju da je moguće upravljati populacijom bez krvoprolića, ali središnja vlast očito ne dijeli to uvjerenje. Dok se u Europi i Sjevernoj Americi sve više govori o koegzistenciji s velikim zvijerima, Japan je izabrao put koji je lakši za provesti, ali teži za obraniti pred biološkom stvarnošću.

U međuvremenu, Takii nastavlja svoj posao. Na školskom satu dopustila je djeci da dodiruju medvjeđe krzno i lubanje, učeći ih kako držati hranu podalje i održavati sigurnu udaljenost. „Medvjedi se čine zastrašujućim bićima ako ih ne poznajemo dobro”, kaže majka Mitsuko Sawanishi nakon sata. „Ali nakon ove lekcije mislim da je važno držati dobru udaljenost i živjeti zajedno.”