Eksplozija rakete New Glenn tvrtke Blue Origin u svibnju 2026. proizvela je infrazvučne valove koje su seizmografi uhvatili i više od 1700 kilometara dalje, što je omogućilo neovisnu potvrdu vremena, mjesta i snage nesreće.
Istraživači iz Sandia National Laboratories analizirali su signale niske frekvencije, ispod granice ljudskog sluha, kako bi rekonstruirali tijek incidenta tijekom statičkog testa vatre. Rezultati su objavljeni u časopisu The Seismic Record, a pokazuju da infrazvučna analiza može poslužiti kao pouzdan alat za nadzor anomalija pri lansiranju.
Elizabeth Silber i Logan Scamfer obradili su podatke s 36 regionalnih postaja, od kojih su neke bile udaljene i 1700 kilometara od mjesta eksplozije u Cape Canaveralu. Procijenili su da je snaga eksplozije iznosila 0,131 kilotona u TNT-ekvivalentu.
Rijetka prilika za znanost
Eksplozija je bila posebno zanimljiva jer se radilo o gorivu od tekućeg kisika i tekućeg metana, sve češćem pogonu za teške svemirske rakete. Dosadašnja saznanja o ponašanju tih kriogenih goriva u velikim razmjerima bila su iznimno ograničena.
„Promatranja u punoj veličini lansirnog vozila koja uključuju kriogena goriva, posebno tekući kisik i tekući metan, još su uvijek vrlo, vrlo ograničena”, objasnila je Silber. Većina postojećih informacija dolazi iz mnogo manjih eksperimenata ili povijesnih testova s drugačijim pogonskim sustavima.
Infrazvuk je već dokazana metoda za otkrivanje velikih eksplozija i energetskih atmosferskih događaja. Njime se služi i Organizacija za sveobuhvatnu zabranu nuklearnih pokusa (CTBTO) za nadzor nuklearnih proba.
Što se krije iza brojki
Istraživači su usporedili svoju procjenu snage s mogućom količinom kemijske energije u spremnicima rakete. Ako su spremnici bili puni, samo tri do četiri posto raspoložive energije sudjelovalo je u početnom udarnom valu. Ako su bili napola puni, taj udio iznosi oko šest posto.
„U velikoj nesreći s pogonskim gorivom, gorivo i oksidans ne moraju se nužno pomiješati i reagirati odjednom. Dio materijala može pridonijeti početnoj eksploziji, dok drugi dio može izgorjeti postupnije u vatrenoj kugli i plamenu”, rekla je Silber. Nalazi su, kaže, konzistentni s prethodnim eksperimentima s tekućim pogonskim gorivima.
Postavlja se pitanje koje izvor ne postavlja: zašto javnost još uvijek ne zna koliko je goriva točno bilo u raketi u trenutku nesreće? Tvrtke poput Blue Origina često izbjegavaju objaviti takve podatke, pozivajući se na poslovnu tajnu. No transparentnost u svemirskoj industriji nije samo stvar javnog interesa — ona je ključna za sigurnost budućih misija i za razumijevanje rizika koje kriogena goriva nose.
Silber se infrazvukom bavi i u drugim kontekstima. Lani je sudjelovala u istraživanjima o detekciji ponovnog ulaska kapsule s uzorcima misije OSIRIS-REx, a 2021. bila je dio tima koji je infrazvučni instrument postavio u stratosferu na solarnom balonu, snimivši pritom signale s uspješnog lansiranja rakete Blue Origin.