Garmin je navodno kupio Moxy Monitor, tvrtku koja mjeri zasićenost kisikom u mišićima, ali nitko od dvojice aktera to ne potvrđuje.
Prema informaciji specijaliziranog portala the5krunner, američki proizvođač sportskih satova Garmin preuzeo je Moxy Monitor, proizvođača senzora za mjerenje mišićnog kisika (SmO2). Vijest je objavljena u utorak, 22. rujna 2026., a ni Garmin ni Moxy je nisu potvrdili. Portal priznaje da je nije mogao provjeriti ni kod jedne od dviju kompanija.
Riječ je, dakle, o informaciji koja počiva na jednoj jedinoj, neimenovanoj osobi bliskoj transakciji. U svijetu akvizicija to je uobičajena faza — pregovori cure prije nego što ih potpišu odvjetnici — ali i prostor u kojem se špekulacije često prodaju kao činjenice. Dok ne stigne službena potvrda, svaki daljnji zaključak ostaje uvjetovan.
Što Moxy zapravo mjeri
Moxy Monitor proizvodi mali uređaj koji se nosi izravno na mišiću, najčešće na bedru. Mjeri SmO2, zasićenost mišića kisikom, pomoću bliske infracrvene spektroskopije (NIRS). Senzor šalje infracrveno svjetlo u tkivo i iz odjeka izračunava koliko kisika hemoglobin prenosi u aktivirani mišić. To nije isto što i SpO2, razina kisika u krvi koju pametni sat očitava na zapešću tijekom noći.
Podaci omogućuju dvije različite analize: postotak hemoglobina koji u tom trenutku prenosi kisik i brzinu njegove promjene, odnosno koliko se brzo mišić ponovno puni kisikom tijekom napora. Pad vrijednosti pri ravnomjernom naporu označava prag — korisno za podešavanje tempa trčanja bez laboratorijskog testa. Vrijednost koja se ne vrati između dvije serije otkriva nepotpun oporavak, signal za planiranje treninga snage ili intervala.
Zašto Garmin gleda u mišiće
Garmin već mjesecima ne skriva zanimanje za mišićne podatke. Uz programe Garmin Coach vezane uz trening snage, kompanija je u veljači 2026. registrirala zaštitni znak Muscle Battery — algoritam izgrađen upravo oko SmO2. No tu mjeru nemoguće je očitati na zapešću: zahtijeva namjenski senzor pričvršćen na ciljani mišić.
Garmin već zna koristiti podatke vanjskih senzora poput Moxyja i Train.Reda preko ANT+ profila, ali nema ni vlastitu optiku ni kalibracijske podatke. Kupnja Moxyja donijela bi mu znanstveno validiran hardver i godine terenskih mjerenja, bez kretanja od nule. U tome i jest poanta: Garmin ne kupuje uređaj, nego povijest mjerenja koja se ne može preskočiti.
No senzor se ne ugrađuje u sat. Ostaje zaseban dodatak, vezan na bedro, ruku ili prsa, ovisno o mišićnoj skupini koju se želi analizirati. Optika Moxyja ima i poznata ograničenja — osjetljivost na pozicioniranje i hirovitu kalibraciju — upravo ono što je te senzore držalo u niši. Ako se preuzimanje potvrdi, Garmin će imati više posla oko usavršavanja senzora nego oko lijepljenja vlastitog logotipa.
Što ovo znači za korisnika
Za rekreativca i profesionalca poruka je dvostruka. S jedne strane, ulazak velikog igrača u nišnu tehnologiju obično znači pad cijena i širu dostupnost — ono što je jučer bilo rezervirano za laboratorije, sutra postaje potrošački dodatak. S druge strane, svaki novi senzor znači i novi sloj pretplate, novi ekosustav i novu ovisnost o tuđem oblaku podataka.
I tu dolazimo do pitanja koje izvor nije postavio: kome će pripasti podaci o fiziologiji milijuna korisnika? Garmin ih skuplja godinama, a otkupom Moxyja dobio bi i kalibracijske skupove s terena. U vrijeme kada se zdravstveni podaci tretiraju kao valuta, a osiguravajuća i farmaceutska industrija pažljivo prati svaki novi izvor, to nije tehničko pitanje nego političko.
Podsjetimo, sličan obrazac već smo vidjeli kod drugih proizvođača nosive tehnologije koji su otkupom manjih specijaliziranih tvrtki zatvarali pristup svojim podacima i vezivali korisnike uz vlastiti ekosustav. Moxy je dosad bio otvoren za svakoga preko ANT+ profila. Ako ga Garmin zatvori, korisnici drugih platformi ostaju bez alata koji su sami plaćali.
Do službene potvrde ostaje samo ono što znamo: Garmin je registrirao Muscle Battery, Moxy postoji i mjeri ono što sat ne može, a jedan neimenovani izvor tvrdi da su se našli. Ako je točno, sportska znanost ulazi u novu fazu — a pitanje vlasništva nad tjelesnim podacima postaje aktualnije nego ikad.
Mislim da je najzanimljivija priča manje sama akvizicija, a više ono što ona potencijalno znači za Garminov ekosustav: Garmin već ima softversku infrastrukturu za SmO2, ima Muscle Battery trag, a sada se pojavila tvrdnja o preuzimanju proizvođača specijaliziranog hardvera. Ako se akvizicija potvrdi, ta tri elementa zajedno čine prilično koherentnu priču.
Zato bih možda naslov formulirao:
„Garmin navodno preuzeo Moxy Monitor: otvara li se put prema Muscle Batteryju?“
To je, po meni, preciznije od tvrdnje da je akvizicija već potvrđena.