Izraelski ministar obrane priznao etničko čišćenje, dok mu naši političari ljube guzicu

Izraelski ministar obrane Israel Katz otvoreno je priznao ono što su satelitske snimke i izvještaji humanitarnih organizacija već dugo dokumentirali. Južni Libanon pretvoren je u poligon za primjenu istog recepta razaranja koji je već proveo u Gazi, a stanovništvo je protjerano s teritorija koji Izrael namjerava trajno kontrolirati. Riječi koje je izgovorio nisu nespretan lapsus nego politički program, i upravo zato zaslužuju da budu uzete doslovno.

Tijekom obilaska postrojbi na terenu Katz nije govorio o vojnim ciljevima ni o preciznim udarima na infrastrukturu Hezbolaha. Govorio je o brojkama. Oko 23.000 kuća potpuno je uništeno i srušeno, sva naselja u pojasu od granice do Plave linije sravnjena su sa zemljom, a na tom području, prema njegovim riječima, više nema stanovnika . Kada ministar obrane jedne države javno izgovori da je cijeli pojas naselja izbrisan i da tamo nikoga nema, on ne opisuje nusproizvod rata. On opisuje rezultat koji smatra uspjehom.

Israeli Defense Minister Israel Katz on Lebanon:

Look at what is happening in Lebanon.

Today, more than 60 villages in southern Lebanon, beginning with those adjacent to the border, and beyond that, throughout the entire security zone up to the Yellow Line, an area of 700 square kilometers, are destroyed.

All the villages have been wiped out. Twenty-three thousand houses, all destroyed, demolished.

I am not even talking about what is underground, about the tunnels. Everything has been destroyed.

There are no residents there. Two hundred thousand residents are outside.

This is the Gaza model. And this is the model we are implementing.

— Clash Report (@clashreport) October 17, 2026

Posebno je odvratan način na koji Katz formulira metodologiju. Izričito kaže da Izrael primjenjuje model Gaze, gdje su ciljevi, kako tvrdi, ostvareni nakon uništenja između 70 i 80 posto teritorija. Ta rečenica nije tehnički opis taktike. To je priznanje da je razaranje civilnog tkiva postalo mjerilo pobjede. UN-ova specijalna komisija i niz međunarodnih humanitarnih organizacija proglasile su izraelski rat u Gazi genocidom, a Katz tu činjenicu ne osporava. On je nadograđuje, najavljujući da će se isti model razaranja preslikati na južni Libanon.

Sporazum potpisan u lipnju predviđao je prekid vatre i postupno povlačenje izraelskih snaga s juga Libanona. Etničko čišćenje i genocid nastavili su se unatoč tome. Ovo nije slučajno kršenje klauzula nego strukturirana politika u kojoj sporazum služi kao paravan za dovršetak posla na terenu. Dok diplomacija proizvodi papire, buldožeri proizvode prašinu i bijele površine na satelitskim snimkama. Nema tu nikakve tajne. Sam ministar je kazao da je cilj isti model razaranja primijeniti i na jug Libanona.

Zapadni političari koji ovo podupiru ili prešućuju nose težu odgovornost od samog Katza. Izrael barem ima izgovor da vodi rat koji je sam započeo i čije je ciljeve javno definirao. Vlade koje isporučuju oružje, štite Izrael u međunarodnim tijelima i istovremeno izražavaju “zabrinutost” zbog humanitarne situacije ne mogu se sakriti iza proceduralnih fraza. One su saučesnici u zločinu koji imaju moć zaustaviti, a biraju ne učiniti ništa. Licemjerje zapadnih prijestolnica nije manjkavost u komunikaciji nego aktivna politika koja omogućuje nastavak uništenja pod krinkom savezništva.

U istom obraćanju Katz je spomenuo i Iran, tvrdeći da je na Teheran bačeno 35.000 bombi i da je Izrael “potpuno spreman” napasti Islamsku Republiku svom svojom “golemom silom”. Najavio je da će ovoga puta mete uključivati energetska postrojenja, koja smatra ključnima da se Iran “vrati 40 godina unatrag”. Ova eskalacija nije odvojena tema. Ona pokazuje mentalitet u kojem se razaranje infrastrukture i vraćanje društava u predmoderno stanje doživljava kao legitiman instrument vanjske politike. Tko tako govori o Iranu, isti je jezik već upotrijebio za Libanon i Gazu.

Suočeni s ovakvim izjavama, nije dovoljno konstatirati da je riječ o ratnom zločinu. Treba imenovati ono što se doista događa. U južnom Libanonu provodi se etničko čišćenje s ciljem stvaranja tampon zone iz koje je stanovništvo trajno uklonjeno. U Gazi je isti proces već uznapredovao do točke u kojoj međunarodne institucije govore o genocidu. Katzova hvalisavost nije anomalija u inače uređenom sustavu nego njegov najčišći izraz. On samo izgovara naglas ono što se radi. Odgovornost je na onima koji to slušaju i nastavljaju slati oružje.