Proton pod nadzorom umjetne inteligencije, a obećanje privatnosti pada u vodu

Proton, švicarska tvrtka koja se godinama hvali kao privatna i sigurna europska alternativa američkim tehnološkim divovima, našla se u središtu afere koja razotkriva mnogo više od jednog menadžerskog ispada.

Izvršni direktor Andy Yen nazvao je „mentalitetom gubitnika“ zahtjev zaposlenika koji je htio nekoliko dana za sigurnosni test novog koda prije nego što ga puste u produkciju. Prema istraživanju američkog medija 404 Media, koje potpisuje novinar Joseph Cox, Yen je na internom kanalu posvećenom sigurnosti poručio da je takav pristup „sranje“, a potom dodao da „samo gubitnici tako razmišljaju“.

Riječ je o tvrtki koja stoji iza Proton Maila, Proton VPN-a, Proton Drivea i Proton Passa i koja tvrdi da ima više od 100 milijuna računa. Njezin cijeli poslovni model počiva na obećanju da korisnički podaci nikada ne izlaze izvan njihove kontrole. Kad čelnik takve tvrtke javno omalovaži vlastite inženjere sigurnosti, postavlja se pitanje što točno kupuje 100 milijuna ljudi koji su Proton odabrali upravo zbog povjerenja.

Mjerenje „umjetne inteligencije“ po zaposlenicima

Yen nije stao na jednoj poruci. Otvorio je posebnu e-mail adresu na koju zaposlenici prijavljuju sve što koči uvođenje umjetne inteligencije u tvrtku. Cilj je, kako prenose izvori upoznati sa situacijom, „bez milosti smlaviti sve što usporava umjetnu inteligenciju“.

Na računala zaposlenika instaliran je softver koji mjeri koliko je koda napisano uz pomoć umjetne inteligencije. Ironija je gotovo savršena: tvrtka koja gradi ime na privatnosti uvodi nadzor nad vlastitim ljudima. Ako je alat prihvatljiv unutar Protonovih zidova, zašto bi itko vjerovao da je nedopustiv izvan njih?

Yen je najavio i da je 2026. posljednja godina u kojoj Proton zapošljava inženjere. Od iduće godine tražit će voditelje proizvoda koji će graditi uz pomoć umjetne inteligencije, a ne programere koji razumiju što se događa u kodu.

Devet od deset redaka piše stroj

Tehnički direktor Bart Butler u rujnu je na Slacku objavio „manifest umjetne inteligencije“ u kojem je inženjerima poručio da je njihov dosadašnji posao nestao. Traži da većinu koda pregledava umjetna inteligencija, a ne ljudi.

Na sastanku čiji snimak ima 404 Media, Butler je ustvrdio da je 90 posto koda proizvedenog u Protonu u listopadu napisala umjetna inteligencija, dobrim dijelom Claude, alat američke tvrtke Anthropic. Podatak je sam po sebi porazan za priču o europskoj digitalnoj suverenosti. Proton se predstavlja kao dokaz da Europa može imati vlastitu, neovisnu tehnologiju, a ključni dio proizvodnog procesa prepustio je američkom modelu.

Tu leži pitanje koje istraživanje nije postavilo: ako se sigurnosno osjetljiv kod piše na američkoj infrastrukturi i pregledava američkim modelom, po čemu je Proton više europski od bilo koje podružnice Googlea u Zürichu?

Ponovni razgovori kao prijetnja

Početkom tjedna tvrtka je e-poštom obavijestila zaposlenike da će s njima obaviti nove razgovore o korištenju umjetne inteligencije. „Ovi razgovori imat će posljedice“, stajalo je u poruci, što zaposlenici s kojima je razgovarao 404 Media tumače kao prijetnju otkazom.

Jedan iskusni inženjer predložio je da se radije pomogne onima koji zaostaju. Yen mu je odgovorio da uprava već „manje-više zna tko kasni“.

Interni dokument otkriva pravi razlog panike. Proton zbog nedovoljne „brzine“ neće do kraja godine dostići cilj godišnjeg ponavljajućeg prihoda, odnosno novca koji dolazi iz pretplata. Rast je, stoji u dokumentu, „daleko od onoga što tržište danas smatra dobrim“, a „po svim pokazateljima koji su važni, mi smo tvrtka koja podbacuje“.

Drugim riječima, ubrzanje nije pokrenula tehnološka vizija nego poslovni promašaj. Umjetna inteligencija ovdje nije alat koji oslobađa ljude za bolji rad, nego poklopac za loše brojke.

Što ostaje od obećanja privatnosti

Proton nije osporio nijednu činjenicu iz teksta. Glasnogovornik priznaje da su neki zaposlenici nezadovoljni, da su „mnogi ljudi zabrinuti“ i da je uprava ponekad bila pregruba ili prespora u objašnjavanju. Obećava da će to popraviti.

No ovdje se ne radi o tonu jednog menadžera. Radi se o tvrtki koja je od povjerenja napravila robnu marku, a onda uvela nadzor nad zaposlenicima, omalovažila sigurnosne provjere i prepustila devet desetina koda stranom modelu. Ako sigurnosni test prije puštanja koda u rad postaje „mentalitet gubitnika“, tko jamči da korisnički podaci neće jednog dana završiti u istoj kategoriji?