Pas čuvar stoke kao spas za najmanju teksašku lisicu

Pas čuvar stoke na teksaškoj preriji postao je testni subjekt u pokusu koji bi mogao spasiti vrstu koja u cijeloj državi broji manje od 250 jedinki.

Istraživači s Texas A&M AgriLife pratit će kretanje prerijskih lisica i kojota pomoću GPS ogrlica kako bi utvrdili mijenja li prisutnost pasa čuvara stoke ponašanje kojota i time povećava šanse za preživljavanje najmanje američke lisice, piše u priopćenju sveučilišta. Projekt traje tri godine, a provodi se na travnjacima Rita Blanca u teksaškom Panhandleu, gdje su dva psa ovo ljeto uvedena u krdo goveda.

Prerijska lisica velika je otprilike kao kućna mačka. Hrani se kukcima, biljkama i sitnim glodavcima i ne predstavlja opasnost za stoku, što je čini poželjnim susjedom na rančevima. Njezin problem nije čovjek koji je lovi, nego krajolik koji se promijenio.

Nestanak kratke trave, uspon kojota

Vrsta ovisi o ekosustavu kratke prerijske trave koji se nekada prostirao cijelim Panhandleom i zapadnim Teksasom. Danas je, prema podacima Teksaškog odjela za parkove i divlje životinje, ostalo između 40 i 50 posto tog staništa. Fragmentacija je otvorila prostor višoj vegetaciji, a viša vegetacija dala je kojotima zaklon s kojeg love.

Stručnjakinja za sisavce Dana Karelus potvrđuje da je predatorski pritisak kojota vodeći uzrok smrtnosti prerijske lisice. Doktorandica Haley Sloan, koja vodi terenski dio projekta, opisuje logiku pokusa jednostavno: pas čuvar stoke preuzima ulogu većeg predatora i mijenja ponašanje kojota. Ako kojoti izbjegavaju područja gdje pas patrolira, lisice bi tamo mogle početi koristiti prostor koji im je dosad bio zatvoren.

Zvuči kao zaobilaženje problema, i jest. Ali to je zaobilaženje koje stoji na čvrstoj logici: umjesto da se kojote odstrijeli ili lisice preseli u ograđeni rezervat, mijenja se ponašanje jednog predatora tako da drugi dobije prostor za život. Metoda radi s postojećim mehanizmima u prirodi, a ne protiv njih.

Pas koji je učio čuvati govedo, a ne ovcu

Tehnički dio nije trivijalan. Psi čuvari stoke tradicionalno se odgajaju uz ovce i koze. Bill Costanzo, specijalist za te pse pri AgriLife Extensionu u San Angelu, morao je prilagoditi proces vezivanja kako bi štenci ostali sigurni uz životinje nekoliko puta veće od sebe.

„Sada imamo skup procedura koje vode proces vezivanja pasa čuvara i goveda“, rekao je Costanzo. Dodaje da se nada kako će se postupak moći usavršiti i ponoviti na većem broju gospodarstava.

Za stočara je računica jasna. Ako pas istovremeno odvraća kojote od teladi i otvara prostor lisicama, dobitak je dvostruk. Sloan navodi da proizvođač uključen u projekt dosad nije izgubio nijedno tele od predatora. Prvi rezultati o kretanju lisica i kojota još se čekaju — ogrlice su postavljene prije uvođenja pasa, kako bi se dobila osnovna slika stanja.

Pitanje koje pokus ne postavlja

Ovdje se zaustavlja svaka priča o uspjehu i počinje ono što iz priopćenja ne vidimo. Teksas planira oporavak vrste koja je na broju od 250 jedinki u jednoj jedinoj poznatoj županiji — Dallam. To nije populacija, to je ostatak populacije. Pitanje koje istraživači ne postavljaju glasi: je li pas čuvar stoke dovoljan da se vrsta održi, ili je ovo mjera koja olakšava savjest dok se stanište i dalje fragmentira?

Kratka prerijska trava ne vraća se sama. Dok god se zemljište dijeli i prenamjenjuje, kojoti će imati sve više zaklona, a lisice sve manje prostora. Pas na lancu GPS ogrlice ne mijenja vlasničke odnose nad zemljom.

Ipak, projekt ima vrijednost koju ne treba omalovažavati. Ako se pokaže da prisutnost pasa čuvara stoke mijenja korištenje prostora kod kojota, to je alat koji stočarima nudi ekonomski interes za očuvanje vrste — a interes je uvijek jači od apela. Takav pristup, u kojem se divlja životinja brani kroz računicu gospodarstva, vrijedi više od plakata o bioraznolikosti.

Sloan je optimistična: „Sretna sam što mogu reći da su psi sada odlično.“ Hoće li ista rečenica vrijediti za lisice, znat će se za tri godine. Do tada ostaje činjenica da je najmanja teksaška lisica preživjela zahvaljujući tome što je netko pristao staviti psa među goveda i mjeriti što se dogodi.