OpenAI pušta agente Dots koji sami biraju modele i odlučuju umjesto vas

OpenAI je svojim AI agentima Dots omogućio pristup najsnažnijim modelima, uključujući GPT-6 Astra i GPT-6.1 Terra, a agenti će sami birati koji model koristiti za koji dio zadatka.

Riječ je o sustavu koji je OpenAI predstavio kao asistente koji svakome od korisnika rade na zasebnom računalu u oblaku. Korisnik agentu dodijeli ime, avatar i zadatak, a potom ga Dot izvršava trajno, bez obzira na to je li vlasnik za računalom ili ne. Agent se pritom spaja na četiri tisuće aplikacija preko dodataka za ChatGPT, samostalno potvrđuje manje odluke, a za važnije traži odobrenje.

Od kraja listopada 2026. s Dotom se može razgovarati i preko iMessagea i Google Messagesa, bez otvaranja aplikacije ili web-sučelja. Nekoliko dana kasnije, 2. studenoga, inženjer OpenAI-a Thibault Sottiaux objavio je da agenti proširuju obitelj modela koji ih pokreću. U odgovoru na vlastitu objavu na mreži X pojasnio je da će Dot odabrati model koji najbolje odgovara zadatku, koristeći različite modele za različite dijelove posla.

Agent koji odlučuje umjesto vas

Tu prestaje tehnička vijest i počinje pitanje koje izvor nije postavio: ako agent sam bira model, sam izvršava zadatke i sam procjenjuje što je „manja“, a što „važnija“ odluka, tko uopće odgovara kada pogriješi? Korisnik koji je Dotu dao ime i avatar više nije operater koji nadzire svaki korak — on je osoba koja naknadno doznaje što je stroj učinio u njegovo ime.

OpenAI za sada pušta Dots samo pretplatnicima ChatGPT Pro u Sjedinjenim Državama i Kanadi. O međunarodnom širenju nema informacija. To znači da hrvatski korisnici, ali i cijela Europska unija, ostaju po strani — barem dok tvrtka ne odluči drugačije. Iskustvo s uvođenjem ranijih OpenAI-ovih proizvoda pokazuje da europski korisnici obično čekaju mjesecima, a nerijetko i dulje, dok se ne riješe pitanja usklađenosti s europskim propisima.

Za Hrvatsku je to prilika, ali i upozorenje. Prilika je u tome što odgađanje daje domaćim institucijama vremena da unaprijed postave pravila: tko je vlasnik podataka koje agent prikupi radeći u oblaku, gdje se ti podaci čuvaju i pod čijom jurisdikcijom. Upozorenje je u tome što takva pravila kod nas nitko ozbiljno ne priprema. Rasprava o umjetnoj inteligenciji u Hrvatskoj uglavnom se svodi na konferencije i strategije bez obvezujućih odredbi.

Ovo nije prvi put da tehnološki div iz Silicijske doline nudi uslugu koja radi u pozadini, bez stalnog nadzora korisnika. Dots su samo najnoviji primjer modela u kojem se moć seli s korisnika na pružatelja usluge — onaj koji hosta računalo u oblaku ujedno kontrolira modele, podatke i pravila pristupa.

Zato bi svaka ozbiljna nacionalna politika prema umjetnoj inteligenciji morala krenuti od infrastrukture: vlastitih podatkovnih centara, domaćih modela i jasnih uvjeta pod kojima strani agenti smiju raditi na podacima hrvatskih građana i tvrtki. Bez toga će odluka o tome hoće li Dot smjeti poslovati u Hrvatskoj biti donesena negdje drugdje, a naš će se doprinos svesti na čekanje obavijesti o datumu početka rada.

Do tada ostaje pitanje na koje OpenAI nije odgovorio: kada agent sam bira model i sam potvrđuje odluke, koliko je korisniku ostalo stvarne kontrole — i je li ta kontrola ikada bila više od privida?