fbpx

Boletus edulis: Prednosti i identifikacija vrganja

Vrganj

Vrganj (Boletus edulis) popularna je jestiva gljiva rodom iz Evrope. Ime se takođe odnosi na brojne vrlo slične, takođe jestive, severnoameričke gljive, ali izgleda da su to različite vrste. Tačna taksonomija grupe još uvijek nije jasna.

Vrganji su krupne, zgusnute gljive sa porama, koje su bukvalno tipično za vrganj, što su zvanično označena vrsta roda. Oni (i njihovi sjevernoamerički rođaci) hvaljeni su od strane entuzijasta koji jedu gljive i korišćeni su u narodnoj medicini za liječenje raznih tegoba, uključujući probleme s lumbagom i tetivama. Nažalost, iako vrsta ima bar neki ljekoviti potencijal, njena tradicionalna upotreba nije potvrđena istraživanjem.

Identifikacija i opis

Kapa: Debela i često prilično velika. Zakrivljena kad je mlada, postaje ravnih vrhova. Svjetlo do crvenkastosmeđe boje. Meso je bijelo i bez mrlje ili modrice, s vrlo gustom teksturom koja s godinama postaje mekša i sunđerasta.

Površina sa porama: Prvo fine teksture, tvrda, bijela, kasnije postaje žućkasta, zatim zelena, zatim zelenkasto smeđa i meka s godinama.

Stablo: Šire blizu dna od vrha, posebno kada je mlado i veoma debelo. Bjeličaste do crvenkastosmeđe boje, obično sa uzdignutim mrežastim uzorkom boje, posebno blizu vrha.

Ukus: Orašast, ponekad gorkast
Boja spora: Maslinasto smeđa
Jestivost: sopstveni izbor
Stanište: Raste u vezi s nekoliko vrsta drveća, uglavnom četinjara i plodova iz zemlje blizu korjena.

Vrganji su krupne, debele gljive, mada ih je teško naći u divljini, jer često ostaju skrivena ispod trave u šumi. Oni su mikorizne gljivice, što znači da imaju obostrano koristan odnos sa određenim drvećem; gljivične hife ulaze u korjenje drveća i prenose hranjive materije iz vode i tla – više nego što drvo može sakupiti samostalno – na drvetu u zamjenu za udio šećera koje drvo stvara fotosintezom. Za razliku od gljivica koje napadaju i parazitiraju ili ubijaju drveće, mikorizne gljivice ne moraju da razviju specijalizovane mehanizme za porast odbrambenih sredstava biljke i zbog toga mogu rasti u vezi sa mnogim vrstama. Vrganji rastu u jesen, kao i neki od njegovi rođaka.

Ljekovite prednosti

Osnovna zdravstvena korist jedenja vrganja je nutritivna; poput mnogih gljiva, nemaju holesterol ili masnoću i imaju malo kalorija. Vrganj je dobar izvor proteina i odličan je izvor i dijetalnih vlakana i gvožđa. Takođe je dobar izvor nekih minerala, poput selena, mangana i cinka, kao i vitamina B kompleksa. Iako su vrganji generalno dobar izvor antioksidanata, njihovi antioksidativni i vitaminski profili imaju tendenciju da propadnu ako se čuvaju predugo. S obzirom na ukus, koji se sušenjem poboljšava i pojačava, ovo je zdrava hrana koju ljudi žele jesti.

Pokazano je da ekstrakti gljive ubijaju ćelije raka debelog crijeva, ali ne i normalne ćelije debelog crijeva u ćelijskim kulturama. Ekstrakt stoga ima terapeutski potencijal, ali još nije testiran na ljudima, niti je pokazalo da jedenje čitave gljive efikasno liječi rak. Ekstrakt vrganja smanjio je upalu kod miševa koji su postali astmatični, pa zbog toga ima potencijal liječenja astme. Vrganj se obično ne koristi u moderne terapeutske svrhe; pečurka, ili praškovi napravljeni od gljive, prodaju se zbog ukusa.

Doziranje vrganja

Pošto se vrganj trenutno ne koristi kao lijek, pitanja doziranja nisu relevantna. Većina ljudi slobodno može jesti ovu gljivu.

Nuspojave i toksičnost vrganja

Vrganj se uglavnom smatra sigurnim, mada neke osobe mogu imati alergije ili preosjetljivost (isto važi za sve namirnice). Gljivari trebaju biti oprezni, jer iako je većina gljiva jestiva, neke su slične izgledom ali neukusne ili čak opasne. Iako neki autori insistiraju na tome da se vrganji mogu jesti sirovi, drugi insistiraju da sirova gljiva može izazvati smetnje u stomaku i da je uvijek treba kuhati.

1 1 vote
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
14 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
shumadinac
Gost
shumadinac
7 mjeseci prije

Branje pečuraka spada u moje najomiljenije aktivnosti. Još malo i sezona kreće sa lisičarkom (Cantharellus cibarius), smrčka kod mene nažalost nema a onda ide masa drugih. Prema mom mišljenju (a probao sam gotovo sve jestive) najukusnija je blagva (Amanita Caesarea), sirov je ukusan samo presnac (Lactifluus volemus) ali samo potpuno mlad, velika sunčanica (Macrolepiota procera) je nepravedno zapostavljena dok je mlečnica (Lactarius piperatus) kod nas vrlo popularna iako ima mnogo drugih pečuraka koje su neuporedivo bolje.

Ovde je istaknut Boletus edulis (letnji vrganj) koji nije najbolji a i mnogo brzo se ucrvlja. Ubedljivo najbolji iz porodice Boletus je jesenji vrganj (Boletus edulis) čije meso je kompaktnije, aromatičnije i ukusnije ali ima čitav niz drugih koji su takođe jestivi čak vrlo ukusni ali in narod ne poznaje. Najveća ironija je da pečurke važe kao opasne (otrovne) dok je prava istina da ćete vrlo retko naići na zaista opasnu. Doduše, dovoljno je da naiđete jednom…

otpisani
Member
Famed Member
otpisani
7 mjeseci prije
Reply to  shumadinac

shumadinac
Slažem se sa činjeničnim dijelom komentara, ali se ne mogu složiti sa time da je blagva najbolja gljiva, doduše najinteresantnija je kada je pronađeš jer je prilično rijetka u mom kraju i jako ovisi o količini kiše u toku ljeta. Ne sviđa mi se zbog konzistencije (gumasto – sluzava) a ni okus i miris joj ne nadmašuje npr, martinčicu, malu martinčicu, neke od krasnica, vilin klinčac, pa čak i đurđevača je bolja, koja bi sada trebala kod nas početi rasti ali je neće biti zbog (povijesne) suše koja nas je zadesila od početka marta.

PS (naravno, o okusima se ne raspravlja;)

Muhara
Gost
Muhara
6 mjeseci prije
Reply to  shumadinac

Shumadinac, kao strucnjaka moram te upitati, zar naziv pecurka nije naziv za vrstu gljive? Agaricus campestris ili rudnjaca ili ono sto mi kao laici zovemo sampinjon? Ti ovdje pojam “pecurka” koristis za gljive opcemito. Strucnjak!?
Najveca ironija nije to sto sto si napisao, jer to o cemu pises nije istina!
Ironija je da mnogo ljudi zanemaruje opasnosti otrovnih gljiva i bavi se gljivaranjem bez osnovnog znanja i poznavanja vrsta. Zato mnogi i nastradaju. A upravo najvise stradaju ljudi koji traze vrganj, jer je nekoliko vrlo otrovnih vrsta vrlo slicnih vrganju.
Napisat cu jos, nevezeno za vrganj, da su moji rodjaci, muz i zena, ljudi u pedesetim godinama, porijeklom sa sela i ljudi koji su se gljivarenjem bavili od ranog djetinjstva i bili stvarni poznavatelji gljiva koji su brali mnogo vrsta, prije dvadesetak godina nakon jednog gljivarenja po Samoborskom gorju otrovali i zavrsili u bolnici. Rodjak je na kraju umro u bolnici, a njegova zena ostala takoreci invalid do kraja zivota.
Gljive je bolje ne brati sam i ako nisi iskusan poznavalac! Nije dobro zanemarivati opasnosti gljiva u prirodi. Cak i iskusni poznavatelji gljiva koriste prirucnike i konzultiraju se sa kolegama i prijateljima pri indetifikaciji.
Ni trznice nisu potpuno sigurne. Cak i tamo treba biti oprezan i tocno znati sto se kupuje.

shumadinac
Gost
shumadinac
6 mjeseci prije
Reply to  Muhara

@guest_414009
Ne znam zašto takvo napadanje bez pravih argumenata kolega – kao da si Matija?
Naziv “pečurka” se u Srbiji koristi za plodonosna tela svih gljiva (pečuraka), za to ti je trebalo manje vremena da nađeš na internetu od pisanja same kritike.
Iskusan pečurkar neće pomešati vrganj sa drugom pečurkom ako ne zbog izgleda a onda zbog vrlo jakog mirisa koji ne može zameniti sa drugim – ili tvoji rođaci nisu iskusni ili ti lažeš iz nekog razloga. Posebno za smrtni slučaj koga mogu izazvati pupavke i eventualno muhara koje baš moraš muški da se najedeš. Ima i među Boletusima opasnih ali smrt… Možda je imao koronu…

Kad smo kod muhare – da li znaš da se u Rusiji jede? Samo ogule kožicu u kojoj je većina otrova i spremaju. Ironija jer imaju odličnih pečuraka u izobilju.

Nole
Gost
Nole
7 mjeseci prije

Gljive su nutricionistički beskorisne za čovjeka.

Ne brinem se u vezi validacije nego izbog centure koja stoji iza nje a koju opravdavate sa provokatorima. Znam da ćete Brzo pogledati poruku i validirati je. Hvala na razumijevanju…

otpisani
Member
Famed Member
otpisani
6 mjeseci prije
Reply to  Nole

Nole
“Gljive su nutricionistički beskorisne za čovjeka.”
Ovako uopćeno i šturo je nevjerodostojno i beskorisno za bilo kakvu diskusiju… pa bi bilo lijepo da pokušaš opravdati svoju tvrdnju nekakvim činjenicama na kojima je temeljiš… (?)

Vyper
Gost
Vyper
6 mjeseci prije
Reply to  otpisani

To ti je čista biologija.
Opne životinjskih stanica su građene od masti zvanoj holesterol i one se jako dobro razgrađuju u želucu čovjeka, tako da hranjivi sastojci purem crijeva mogu biti apsorbirani.

Opne biljnih stanica su građene od celuloze i one se jako slabo razgrađuju u želucu čovjeka, tako da hranjivi sastojci putem crijeva trebaju dugo vremena da bi bili apsorbirani.

Opne gljivinih stanica su građene od hitina to je onaj sjajni dio koji vidiš u školjci kad makneš mesnati dio, e taj hitin se nikako ne može razgraditi u želucu čovjeka, tako da hranjivi sastojci purem crijeva ne mogu biti apsorbirani, Gljive su korisne malo za aromu i začne i ništa više, inače znaju biti veoma pogubne za zdravlje, nutricionistički su bezvrijedne.

Nemojte koristiti validaciju za prikrivenu cenzuru jer ste na tragu onih istih protiv kojih pišete da uvode cenzuru na velika vrata. Na ovaj način ubijate portal i diskusiju a time i slobodu izražavanja kao temeljno pravo čovjeka.

L. R.
Admin
Famed Member
6 mjeseci prije
Reply to  Vyper

Poštovani Vyper,

Validacija je samo stvar “kućnog reda”, a ne cenzura.

S poštovanjem,

Redakcija

hihot
Gost
hihot
6 mjeseci prije
Reply to  L. R.

Poštovani L.R. – ne prihvaćamo. “zastavica” i uklanjanje nepodobnih komentara bi bio “kućni red”.
Ovo je samo . Cenzura. Točka.

otpisani
Member
Famed Member
otpisani
6 mjeseci prije
Reply to  Vyper

(Nole = Vyper ?) zahvaljujem se na odgovoru i sada mi je potpuno jasno zašto ih moja probava ne razgrađuje. Često bi se znao šaliti kako su one gljive koje ja pojedem ponovo upotrebljive 😉
…da one su očigledno korisne samo za napuniti stomak (jer kada je stomak pun, čovjek nije gladan no jedemo ih sa nekakvim prilogom pa u tom obroku koristi ima samo od priloga) a mogu se usporediti i sa umjetnom rižom koja ti u Kini (možda i drugdje) može biti podvaljena a također nutritivno potpuno bezvrijedna …
(evo, još sam nešto naučio i sam se sebi čudim kako to prije nisam znao).

Mercury
Gost
Mercury
6 mjeseci prije
Reply to  Vyper

@ Vyper

Nije ti ta tvoja bilogija nešto.
Potrošio sam pola sata da nađem bar jednu rečenicu koja bi potvrdila tvoje navode, ali ništa takvoga internet ne nudi. Da, hitin je teško probavljiv, ali zato se gljive ne jedu sirove nego termički obrađene.
“Gljive su dobar izvor minerala kalija, sadrže fosfor, nešto željeza i rijetkog mikroelementa – srebra. Gljive sadrže vitamin B, nešto vitamina D, a provitamin vitamina A (beta-karoten) nalazi se u žutim i narančastim gljivama”

shumadinac
Gost
shumadinac
6 mjeseci prije
Reply to  Mercury

@guest_414034
A glupi narod ih zove “šumsko meso” 😉
Dovoljno je osetiti miris vrganja kad se pokvari i biće ti sve jasno. Ali internet je čudo…

neznanje
Gost
neznanje
6 mjeseci prije
Reply to  Mercury

Mercury
Propstililste svi spomenuti beta.glucan koji u spoju s hitinom tvori stijenke stanica gljiva i naj vrijedniji je sastojak gljiva. Beta-glucan je izvanredan aktivator imunološkog sistema. Da bise sadržaj stijenke oslobodio gljive je potrebno ispeći i osušiti u pečnici a potom samljeti u fini prah.
sciencedirect.com/science/article/pii/S246823301830032X

CAN
Gost
CAN
6 mjeseci prije

Tako se to radi..

POVEZANE VIJESTI

Izbornik