fbpx

Boletus edulis: Prednosti i identifikacija vrganja

Vrganj

Vrganj (Boletus edulis) popularna je jestiva gljiva rodom iz Evrope. Ime se takođe odnosi na brojne vrlo slične, takođe jestive, severnoameričke gljive, ali izgleda da su to različite vrste. Tačna taksonomija grupe još uvijek nije jasna.

Vrganji su krupne, zgusnute gljive sa porama, koje su bukvalno tipično za vrganj, što su zvanično označena vrsta roda. Oni (i njihovi sjevernoamerički rođaci) hvaljeni su od strane entuzijasta koji jedu gljive i korišćeni su u narodnoj medicini za liječenje raznih tegoba, uključujući probleme s lumbagom i tetivama. Nažalost, iako vrsta ima bar neki ljekoviti potencijal, njena tradicionalna upotreba nije potvrđena istraživanjem.

Identifikacija i opis

Kapa: Debela i često prilično velika. Zakrivljena kad je mlada, postaje ravnih vrhova. Svjetlo do crvenkastosmeđe boje. Meso je bijelo i bez mrlje ili modrice, s vrlo gustom teksturom koja s godinama postaje mekša i sunđerasta.

Površina sa porama: Prvo fine teksture, tvrda, bijela, kasnije postaje žućkasta, zatim zelena, zatim zelenkasto smeđa i meka s godinama.

Stablo: Šire blizu dna od vrha, posebno kada je mlado i veoma debelo. Bjeličaste do crvenkastosmeđe boje, obično sa uzdignutim mrežastim uzorkom boje, posebno blizu vrha.

Ukus: Orašast, ponekad gorkast
Boja spora: Maslinasto smeđa
Jestivost: sopstveni izbor
Stanište: Raste u vezi s nekoliko vrsta drveća, uglavnom četinjara i plodova iz zemlje blizu korjena.

Vrganji su krupne, debele gljive, mada ih je teško naći u divljini, jer često ostaju skrivena ispod trave u šumi. Oni su mikorizne gljivice, što znači da imaju obostrano koristan odnos sa određenim drvećem; gljivične hife ulaze u korjenje drveća i prenose hranjive materije iz vode i tla – više nego što drvo može sakupiti samostalno – na drvetu u zamjenu za udio šećera koje drvo stvara fotosintezom. Za razliku od gljivica koje napadaju i parazitiraju ili ubijaju drveće, mikorizne gljivice ne moraju da razviju specijalizovane mehanizme za porast odbrambenih sredstava biljke i zbog toga mogu rasti u vezi sa mnogim vrstama. Vrganji rastu u jesen, kao i neki od njegovi rođaka.

Ljekovite prednosti

Osnovna zdravstvena korist jedenja vrganja je nutritivna; poput mnogih gljiva, nemaju holesterol ili masnoću i imaju malo kalorija. Vrganj je dobar izvor proteina i odličan je izvor i dijetalnih vlakana i gvožđa. Takođe je dobar izvor nekih minerala, poput selena, mangana i cinka, kao i vitamina B kompleksa. Iako su vrganji generalno dobar izvor antioksidanata, njihovi antioksidativni i vitaminski profili imaju tendenciju da propadnu ako se čuvaju predugo. S obzirom na ukus, koji se sušenjem poboljšava i pojačava, ovo je zdrava hrana koju ljudi žele jesti.

Pokazano je da ekstrakti gljive ubijaju ćelije raka debelog crijeva, ali ne i normalne ćelije debelog crijeva u ćelijskim kulturama. Ekstrakt stoga ima terapeutski potencijal, ali još nije testiran na ljudima, niti je pokazalo da jedenje čitave gljive efikasno liječi rak. Ekstrakt vrganja smanjio je upalu kod miševa koji su postali astmatični, pa zbog toga ima potencijal liječenja astme. Vrganj se obično ne koristi u moderne terapeutske svrhe; pečurka, ili praškovi napravljeni od gljive, prodaju se zbog ukusa.

Doziranje vrganja

Pošto se vrganj trenutno ne koristi kao lijek, pitanja doziranja nisu relevantna. Većina ljudi slobodno može jesti ovu gljivu.

Nuspojave i toksičnost vrganja

Vrganj se uglavnom smatra sigurnim, mada neke osobe mogu imati alergije ili preosjetljivost (isto važi za sve namirnice). Gljivari trebaju biti oprezni, jer iako je većina gljiva jestiva, neke su slične izgledom ali neukusne ili čak opasne. Iako neki autori insistiraju na tome da se vrganji mogu jesti sirovi, drugi insistiraju da sirova gljiva može izazvati smetnje u stomaku i da je uvijek treba kuhati.

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

Nije pronađen nijedan rezultat.

Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
14 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
shumadinac
Gost
shumadinac
1 godina prije

Branje pečuraka spada u moje najomiljenije aktivnosti. Još malo i sezona kreće sa lisičarkom (Cantharellus cibarius), smrčka kod mene nažalost nema a onda ide masa drugih. Prema mom mišljenju (a probao sam gotovo sve jestive) najukusnija je blagva (Amanita Caesarea), sirov je ukusan samo presnac (Lactifluus volemus) ali samo potpuno… Pročitaj više »

otpisani
Famed Member
otpisani
1 godina prije
Reply to  shumadinac

shumadinac Slažem se sa činjeničnim dijelom komentara, ali se ne mogu složiti sa time da je blagva najbolja gljiva, doduše najinteresantnija je kada je pronađeš jer je prilično rijetka u mom kraju i jako ovisi o količini kiše u toku ljeta. Ne sviđa mi se zbog konzistencije (gumasto – sluzava)… Pročitaj više »

Muhara
Gost
Muhara
1 godina prije
Reply to  shumadinac

Shumadinac, kao strucnjaka moram te upitati, zar naziv pecurka nije naziv za vrstu gljive? Agaricus campestris ili rudnjaca ili ono sto mi kao laici zovemo sampinjon? Ti ovdje pojam “pecurka” koristis za gljive opcemito. Strucnjak!? Najveca ironija nije to sto sto si napisao, jer to o cemu pises nije istina!… Pročitaj više »

shumadinac
Gost
shumadinac
1 godina prije
Reply to  Muhara

@guest_414009 Ne znam zašto takvo napadanje bez pravih argumenata kolega – kao da si Matija? Naziv “pečurka” se u Srbiji koristi za plodonosna tela svih gljiva (pečuraka), za to ti je trebalo manje vremena da nađeš na internetu od pisanja same kritike. Iskusan pečurkar neće pomešati vrganj sa drugom pečurkom… Pročitaj više »

Nole
Gost
Nole
1 godina prije

Gljive su nutricionistički beskorisne za čovjeka.

Ne brinem se u vezi validacije nego izbog centure koja stoji iza nje a koju opravdavate sa provokatorima. Znam da ćete Brzo pogledati poruku i validirati je. Hvala na razumijevanju…

otpisani
Famed Member
otpisani
1 godina prije
Reply to  Nole

Nole
“Gljive su nutricionistički beskorisne za čovjeka.”
Ovako uopćeno i šturo je nevjerodostojno i beskorisno za bilo kakvu diskusiju… pa bi bilo lijepo da pokušaš opravdati svoju tvrdnju nekakvim činjenicama na kojima je temeljiš… (?)

Vyper
Gost
Vyper
1 godina prije
Reply to  otpisani

To ti je čista biologija. Opne životinjskih stanica su građene od masti zvanoj holesterol i one se jako dobro razgrađuju u želucu čovjeka, tako da hranjivi sastojci purem crijeva mogu biti apsorbirani. Opne biljnih stanica su građene od celuloze i one se jako slabo razgrađuju u želucu čovjeka, tako da… Pročitaj više »

L. R.
Admin
Famed Member
1 godina prije
Reply to  Vyper

Poštovani Vyper,

Validacija je samo stvar “kućnog reda”, a ne cenzura.

S poštovanjem,

Redakcija

hihot
Gost
hihot
1 godina prije
Reply to  L. R.

Poštovani L.R. – ne prihvaćamo. “zastavica” i uklanjanje nepodobnih komentara bi bio “kućni red”.
Ovo je samo . Cenzura. Točka.

otpisani
Famed Member
otpisani
1 godina prije
Reply to  Vyper

(Nole = Vyper ?) zahvaljujem se na odgovoru i sada mi je potpuno jasno zašto ih moja probava ne razgrađuje. Često bi se znao šaliti kako su one gljive koje ja pojedem ponovo upotrebljive 😉 …da one su očigledno korisne samo za napuniti stomak (jer kada je stomak pun, čovjek… Pročitaj više »

Mercury
Gost
Mercury
1 godina prije
Reply to  Vyper

@ Vyper Nije ti ta tvoja bilogija nešto. Potrošio sam pola sata da nađem bar jednu rečenicu koja bi potvrdila tvoje navode, ali ništa takvoga internet ne nudi. Da, hitin je teško probavljiv, ali zato se gljive ne jedu sirove nego termički obrađene. “Gljive su dobar izvor minerala kalija, sadrže… Pročitaj više »

shumadinac
Gost
shumadinac
1 godina prije
Reply to  Mercury

@guest_414034
A glupi narod ih zove “šumsko meso” 😉
Dovoljno je osetiti miris vrganja kad se pokvari i biće ti sve jasno. Ali internet je čudo…

neznanje
Gost
neznanje
1 godina prije
Reply to  Mercury

Mercury
Propstililste svi spomenuti beta.glucan koji u spoju s hitinom tvori stijenke stanica gljiva i naj vrijedniji je sastojak gljiva. Beta-glucan je izvanredan aktivator imunološkog sistema. Da bise sadržaj stijenke oslobodio gljive je potrebno ispeći i osušiti u pečnici a potom samljeti u fini prah.
sciencedirect.com/science/article/pii/S246823301830032X

CAN
Gost
CAN
1 godina prije

Tako se to radi..

POVEZANE VIJESTI

Nije pronađen nijedan rezultat.

Izbornik