Djeca rođena s rascjepom usne i nepca u Hrvatskoj i svijetu i dalje čekaju i do deset godina na bolnu transplantaciju kosti, no znanstvenici sa Sveučilišta u Sydneyju razvili su biorazgradivi „nanomaterijal” koji bi mogao u potpunosti promijeniti taj zastarjeli pristup.
Istraživači su u predkliničkom modelu pokazali da njihov materijal potiče stvaranje oko 80 posto više nove kosti od kontrolnog materijala nakon osam tjedana te aktivira ključni faktor rasta deset puta učinkovitije od konvencionalnih metoda. Rezultati su objavljeni u časopisu ACS Nano.
Rascjep usne i nepca pogađa otprilike jedno od 700 novorođene djece. Radi se o urođenoj malformaciji kod koje se dijelovi gornje usne ili nepca ne spoje u potpunosti tijekom trudnoće, a popravljanje oštećenja čeljusne kosti često je najsloženiji dio liječenja s doživotnim posljedicama na govor i samopouzdanje.
Umjesto umjetnih faktora – vlastiti mehanizmi tijela
Dok današnje metode uključuju uzimanje kosti s drugog dijela tijela pacijenta ili korištenje materijala životinjskog podrijetla koji uglavnom služe kao strukturalna ispuna, novi materijal od kalcij-aluminosilikata djeluje na potpuno drugačiji način. On aktivira prirodni faktor rasta TGF-β1 koji već postoji u tijelu, privlači matične stanice koje stvaraju kost i potiče ih na pretvorbu u stanice koje proizvode koštano tkivo.
Dodatna prednost je što materijal potiče zgrušavanje krvi unutar 30 sekundi, čime stabilizira mjesto ozljede u najranijim fazama zacjeljivanja. „Naše tijelo već sadrži mnoge signale potrebne za popravak tkiva”, objašnjava izvanredni profesor Chun Xu, voditelj istraživanja sa Sveučilišta u Sydneyju. „Umjesto opskrbe vanjskim faktorima rasta, potičemo tijelo da iskoristi vlastiti potencijal zacjeljivanja.”
No postavlja se pitanje koje istraživači zasad ne postavljaju: hoće li ovaj tehnološki napredak uopće postati dostupan pacijentima u zemljama poput Hrvatske ili će ostati privilegija bogatijih zdravstvenih sustava? Povijest nas uči da inovacije u medicini često godinama kasne do malih tržišta, a cijena takvih tretmana zna biti nedostižna za javne bolničke sustave.
Put do primjene još je dug
Unatoč obećavajućim rezultatima, tehnologija je još u predkliničkoj fazi i potrebna su daljnja testiranja prije početka ispitivanja na ljudima. Istraživači vjeruju da bi materijal mogao naći primjenu i kod traumatskih ozljeda, gubitka zuba i drugih teško popravljivih koštanih defekata, a razmišljaju i o kombinaciji s personaliziranim 3D ispisom skela prilagođenih svakom pacijentu.
Više od četiri milijuna zahvata popravka kosti izvodi se godišnje u svijetu, a sadašnje metode nisu se bitno promijenile više od pola stoljeća. Ovakav pristup, koji se oslanja na vlastite mehanizme tijela umjesto na invazivne zahvate, mogao bi značiti ne samo ranije liječenje djece s rascjepom nego i temeljitu promjenu paradigme u regenerativnoj medicini. Pitanje je samo koliko će trebati da od znanstvenog rada postane standardna praksa – i tko će si je moći priuštiti.
Hvala za članak, ima puno roditelja koje će obradovati ovakav podatak