Le Monde: “Contrails pridonose globalnom zatopljenju više nego sagorijevanje motora”, tvrde znanstvenici

Kondenzacijski tragovi koji ostaju iza mlaznih zrakoplova znatno doprinose globalnom zatopljenju – vjerojatno više od goriva koje se spaljuju kako bi zrakoplov letjeli. Ovo je već poznato već nekoliko godina, međutim ovog tjedna je objavljen kompletan sažetak o kondenzacijskim tragovima koje ostavljaju zrakoplovi na nebu. Rad je objavljen u časopisu Nature Communications. Ova publikacija također sagledava i neka moguća rješenja.

Danas su zrakoplovi odgovorni za 4% neravnoteže ljudskog podrijetla između dolazne i odlazne energije u Zemljinoj atmosferi – 50% kondenzacijski tragovi i 50% CO2.

“Utjecaj je otprilike pola i pola ili možda čak i više ako govorimo o kondenzacijskim oblacima”, kaže Bernd Kärcher, autor studije i fizičar na Njemačkom aeronautičkom i astronautskom centru (DLR). “Važno je napomenuti da CO2 ostaje puno duže u atmosferi, nego kondenzacijski oblaci stvoreni od strane zrakoplova.”

Mikroskopski kristali leda

Ovi rezultati dolaze istog tjedna kao i publikacija u Nature Climate Change koja također tvrdi da kondenzacijski tragovi nisu neutralni na našu okolinu i da njihov utjecaj treba uzeti u obzir pri znanstvenim istraživanjima.

Kao i svi oblaci, kondenzacijski tragovi ili cirrus homogenitus, ime koje im je dala Svjetska meteorološka organizacija – stvaraju se kada se vodena para kondenzira u fine čestice.

Zrakoplovni motori olakšavaju ovaj fenomen odbacivanjem čađi u okruženju bez čestica. Vodena para se spaja s ostacima sagorijevanja reaktora i stvara kapljice. Na izlazu motora kapljice se zamrzavaju i formiraju mikroskopske kristale leda. U minutama i satima koji slijede, vlažnost koja je prirodno prisutna u zraku uzrokuje rast kristala čak za deset puta.

Pod određenim uvjetima, kondenzacijski tragovi mogu ostati u atmosferi satima. Neki će izgubiti svoj izduženi oblik i postat će oblaci cirusi koji podsjećaju na kosu anđela koje vidimo na nebu. Gotovo prozirni, cirusi i dalje upijaju neke od zračenja koja dolaze sa Zemlje i ponovno ih emitiraju na Zemlju. Sunčeve zrake prolaze ciruse bez problema. Učinak svega je dakle zagrijavanje površinske temperature, za razliku od nižih oblaka – neprozirnih i bijelih – koji djeluju suprotno.

Mnoštvo uključenih varijabli može otežati znanstvenicima da shvate kako zrakoplovi stvaraju oblake, ali nude i mnoge mogućnosti da se smanji njihov štetan utjecaj na klimu.

Među kratkoročnim rješenjima, Bernd Kärcher misli na sintetička goriva, prirodni plin, plin iz biomase ili biogoriva, čiji izgaranje dovodi do emisije puno manje čestica u zraku od kerozina. Tekući vodik ili ukapljeni prirodni plin također obećavaju, ali ih je teže koristiti jer zahtijevaju druge tipove motora. Električni zrakoplovi bi također riješili problem, ali za sada ostaju “daleki san”, tvrdi Berndu Kärcheru.

Preusmjeravanje zrakoplova

Shodno tome, preusmjeravanje zračnog prometa moglo bi smanjiti formiranje oblaka koje stvaraju zrakoplovi. “Let na većim visinama, gdje je zrak hladan i suh, može smanjiti formiranje kondenzacijskih oblaka i tragova. Međutim, trenutačno korištene rute smanjuju vrijeme i troškove leta, a zrakoplovne firme će ih nerado mijenjati”, završava znanstvenik.

Prije bilo kakve akcije bitno je bolje istražiti problem. Bernd Kärcher u svom preglednom članku primjećuje da je Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva usvojila plan za smanjenje CO2, ali ne uzima u obzir kondenzacijske oblake koji su doista veliki problem.

Izvor: Le Monde | Nature