Globalni dug dosegnuo je 246.000 milijardi dolara, što je trostruko više od svjetskog BDP-a – vrijednosti svih proizvoda i usluga na planeti. Ekonomisti upozoravaju: “Kada eksplodira ova ogromna bomba, nastat će globalna kriza, mnogo gora od one iz 2008. godine.” Zašto je situacija kritična i hoćemo li uspjeti izbjeći globalni kolaps?
Prema izvješću Instituta za međunarodne financije (IIF), u prvom tromjesečju globalni dug se povećao za 3.000 milijardi dolara na godišnjoj razini, čime je postavljen novi rekord od 246.000 milijardi dolara, što je tri puta više od globalnog BDP-a.
U razvijenim zemljama dugovi su se povećali sa 1.600 milijardi na 177.000 milijardi dolara. Glavni protagonist koji je uzrokovao ovaj problem su tradicionalno Sjedinjene Države, gdje je dug dostigao 69.000 milijardi dolara – uključujući 22.000 dolara javnih zajmova koji se i dalje gomilaju zbog nezasitnog apetita savezne vlade.
U srpnju je Američki centar za dvostranačku politiku (BPC) podsjetio da SAD u rujnu imaju problem, ako odgovorni ne povećaju ponovno gornju granicu javnog duga. I uspjeli su. Oni su sve odgodili do 31. srpnja 2021. Drugim riječima, dozvolili su vladi da bez se ograničenja i dalje zadužuje. Prema prognozama američkog trezora, trenutačno zaduživanje premašit će 1.000 milijardi drugu godinu zaredom.
Analitičari IIF-a primjećuju da je taj ogromni i nekontrolirani globalni dug rezultat neodgovorne politike središnjih banaka, ovisne o tiskanju i distribuciji kredita. Vlade, tvrtke i pojedinci se zadužuju za ekonomski razvoj. A, bez rasta, oni se još više zadužuju s obzirom na niske kamatne stope najvećih središnjih banaka. Čak i prije nego što je Fed olakšao monetarnu politiku, nekoliko središnjih banaka u zemljama u razvoju smanjilo je svoju kamatnu stopu.
Tko duguje?
Prema IIR-u, najveći “poticaj” porastu globalnog duga dale su zemlje u razvoju koje se nemilice zadužuju. Njihov dug je premašio 69.000 milijardi dolara, ili 216,4% njihovog ukupnog BDP-a. Najveći rast duga zabilježen je u Čileu, Južnoj Koreji, Brazilu, Južnoj Africi i Pakistanu. Znajući da se značajan dio odnosi na tvrtke čiji je dug gotovo dostigao ukupni BDP-a 30 zemalja u razvoju (92,6%).
Nakon što su postigli neograničen pristup tržištima kapitala, za dva desetljeća u zemljama u razvoju korporativni dug se povećao za 50%. „Činjenica je da ova skupina zajmoprimaca nema dovoljno iskustva s upravljanjem dugom. Čim krene kriza, obveze tvrtki koje se bore da isplate svoje obveznice se povećavaju“.
Kineska prijetnja
Ali najviše brine Kina, čija se ekonomija razvija već nekoliko desetljeća zahvaljujući stalnom zaduživanju. Na kraju se dug udvostručio na gotovo 300% BDP-a. Korporativni sektor, u kojem dominiraju državne tvrtke, posudio je 21.000 milijardu dolara, odnosno 155 posto BDP-a i gotovo dvije trećine ukupnog duga. Za usporedbu, japanski korporativni dug iznosi 100% BDP-a, a u Sjedinjenim Državama 74%.
Da bi se procijenila veličina problema, potrebno je samo pogledati tržište korporativnih obveznica. Kina je u 2018. imala vrijednosne papire tih korporativnih obveznica u vrijednosti od 1.720 milijardi dolara. Ove godine kineske tvrtke predstavljaju 42% novog korporativnog duga, što povećava rizik od neplaćanja u kratkom roku.
Prošle je godine u Kini bankrotiralo 18.000 tvrtki. Novi se “rekord” očekuje ove godine. Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj ranije je priopćila kako visoka i nestabilna razina kineskog duga može dovesti do propasti mnogih poduzeća.
Sve postaje kristalno jasno
Sada su stvari već malo jasnije. Donald Trump je upravo najavio uvođenje carina na sve kineske proizvode, što će ovu krizu još više produbiti. Ekonomska svjetska šah partija nije tako jednostavna kako se misli na prvu. Zapadne ekonomije imaju veliko iskustvo glede financijskog tržišta i bilo je naivno vjerovati da će se tako lako predati i prepustiti dominaciju istoku.
Međutim, strani ekonomisti zaboravljaju jednu bitnu činjenicu koja sve mijenja. Kineskim poduzećima novac nisu posuđivale strane banke, nego državne. One mogu u bilo kom momentu taj dug otpisati i tako odgovoriti zapadnim sankcijama. Takvo što nije moguće u Americi, jer privatnim bankama opraštanje ili eventualno brisanje dugova ne pada na pamet. Takvim potezom bi njihov, teškom “mukom” građen, sustav dužničkog ropstva bio konačno ogoljen i srušen.
Hoće li biti financijskog sloma ili neće?
Iskreno mislimo da neće. Zašto tako mislimo? Jednostavno, banke i poduzeća se nisu izvukli i pripremili na takvo što. To je jasno vidi iz cijene akcija na burzi koje i dalju rastu, što je jasan signal da ove godine vjerojatno možemo mirno spavati. Sljedeće godine su predsjednički izbori u SAD-u, a svi znamo da u tom periodu nitko ne želi turbulencije, osim ako one nisu planirane s ciljem da se utječe na izbor budućeg američkog predsjednika.
Kome je to svijet toliko duzan, tko je vlasnik toga duga, kako su vlasnici toga duga stvorili tu i toliku akmulaciju kapitala, jeli to dug prema Hazarskim gangsterima banskterima???? Ja se u banci nemogu zaduziti ako nemam pokrice za dug, kako su se ti onda zaduzili bez pokrica, ako je to odobreno riskantno zaduzivanje bez pokrica onda sve te i takve dugove treba izbrisati.
USA jednog dana neče imati drugog izlaza, nego da proglasi bankrot. I zamijeni valutu. S time su riješili svoja ino dugovanja, i igra kreče iz početka!
Ne razumijem se u kompleksnost svjetskih financija ali razumijem jednostavnost ljudske prirode kojom upravlja s jedne strane poštenje, a s druge strane pohlepa. Ako su državne vlasti velikih zemalja poštene njihovi narodi ne moraju brinutu zbog pohlepe bankarske i korporacijske elite !! 🤔🤔
Lako je biti čovjeku čovjek ako um nije pohlepan izdajnik humanosti !! 😊😊
“Međutim, strani ekonomisti zaboravljaju jednu bitnu činjenicu koja sve mijenja. Kineskim poduzećima novac nisu posuđivale strane banke, nego državne. One mogu u bilo kom momentu taj dug otpisati i tako odgovoriti zapadnim sankcijama. Takvo što nije moguće u Americi, jer privatnim bankama opraštanje ili eventualno brisanje dugova ne pada na pamet”
Ako propadnu kineska preduzeća država im može otpisati dug. Međutim, taj dug neko ipak plaća – plaća ga stanovništvo kroz porez.
U Americi je drugačije? Propadnu velike banke ali država kaže da su “prevelike da bi pale” (jer bi sa sobom povukle celu privredu) i šta se dogodi? Njihov dug otplaćuje stanovništvo kroz porez!
–
Zaključak…
Sve ove brojke su vise manje malo sviranje qr..a pa ne mogu banke sad na silu povratit ove dugove jer to bi znacio i njihov kraj i totalnu anarhiju , ovakvo stanje ce jos da potraje , brojevi ce rast i svijet ce da ide dalje…
Dug je u zadnjih par desetljeća rasta eksponencijalno i danas je globalni financijski sustav prenapregnut do granica koje su svakim danom sve bliže . . . sustav se neće srušit sve dok se kredit može širit . . . kamate su sve niže, sve centralne banke su u niskome startu za još ekstenzivnijim popuštanjem odnosno proizvodnjom novca . . . kolaterali na ovi iznos globalnoga duga ne postoje u punome iznosu i matematički se nemoguće vratit na nulu. Sve to može potrajat još neko vrime i superbogati će bit sve bogatiji, a srednja klasa odnosno oni sa imovinom i ušteđevinom koja se sa niskom kamatom topi će se približavat siromašnima koji nemaju imovine i ušteđevine odnosno onima koji ako ne prime slijedeću plaću sele iz stana ili kuće na ulicu i u pučku kužinu odnosno na bonove za spizu. Financijski kolaps znači evaporaciju mirovinskih i zdravstvenih fondova . . .… Čitaj više »
“Na kraju se dug udvostručio na gotovo 300% BDP-a.”………………… Opet se uspoređuje opanke i cokule…. 300 % je ukupni dug … Ako se pogleda, po istim aršinima praktički sve zapadne zemlje su u ukupnom dugu daleko prešle 400 a neke i 500 % GDPja…………. Dug = novac = rast….. Nema tu izlaza….
Svaki dug koji prelazi 100% kolaterala je u stvarnosti nenaplativ. Stoga današnji financijski sustav počiva na vjeri da će se kroz monetarne poticaje vrijednost i količina dobara i usluga toliko u budučnosti povećati i omogućiti ako ništa drugo servisiranje duga, barem otplatu kamata. Financijski centri moći svjesni su da tako nešto u stvarnosti nije moguće pa samo koriste priliku i kroz regulaciju vrijednosti novca, njegovoj količini u opticaju i regulaciju kamatnih stopa omogućuju povlaštenoj eliti enormno bogaćenje na uštrb ogromne većine siromašnih.
Doveli su kompletan sustav na sam rub apsurda. Tu čak ni zakoni tržišta nisu presudan faktor već špekulativni dogovor povlaštene elite.
Ne postoji jednostavan ni jednoznačan izlaz iz ove situacije. Uglavnom čeka nas neizvjesna i zanimljiva budućnost.
Nać će novi planet ili novi kontinent iza Antarktika preko ruba ploče i eto nove ekspanzije na milijardu tisuća milijardi i svega blaga.
Ovo je uvod u zamjenu valuta, karbonskom valutom!
Kao u filmu “Stvor”,predator se hrani novom zrtvom da bi prezivio.Trenutna zrtva,istocna Europa,nije dovoljno velika za apetite “Stvora” a na BI ,Rusiji i kini mu ne ide.Jedino sto “Stvor” moze napraviti u ovom trenutku je izmisljati poreze i hibernirati dok se nesto ne ukaze,ako se ukaze…
Problem dugova je manji od problema US dolara?Samo 1/3 dolarske gotovine je u USA a 2/3 su rasute po svijetu,njima se kupuje,njih se čuva za crne dane,ti su dolari direktan beskamatni kredit za USA?Tim je novcem plaćena roba ili usluge i sve do trenutka povratka u USA to je besplatni kredit,ali Ameri se toga boje pa već desetak godina kada otvarate račun u Švicarskoj pored snopa papira,jedan poseban je dozvola američkim regulatorima da im dozvoljavate zaustavljanje dolarskog transfera i prema vama i od vas?Naime zadnjih dvadesetak godina Ameri štampaju dolare,kupuju robu i usluge, ali bi nekontrolirani povratak tih dolara kući zasigurno slomio domaće trziste?Svjetsko trziste je stvorilo toliko novca,da je potpuno jasno da ne postoji ekvivalent roba,znači kada počne stampedo, onaj koji ne bude brz ostati će sa punim rukama bezvrijednog papira,ali oni koji su pokrenuli štampariju imaju prednost da prvi mogu pokrenuti uzbunu?
Nedostaje podatak tko kome duguje.
Ako država duguje svojoj emisionoj banci nije isto kao kada država ili poduzeća posude novac stranoj banci.
Kada država duguje svojoj emisonoj banci uvijek može donijeti zakon da se taj dug obriše.
Država SAD ima dug od oko 25.000 milijardi dolara, koji raste svake sekunde. Tko je najveći vjerovnik države SAD, odnosno kome je država SAD najviše dužna? FED-u!! FED je najveći vjerovnik države SAD, veći od Kine, koja je također veliki vjerovnik SAD-a, i ima ogromne količine državnih dionica SAD-a. Da je FED najveći vjerovnik države SAD, – o tome su pisala dva njemačka autora u knjizi. “Crash je rješenje”- prije 5 godina, u kojoj su rekli da se ne treba bojati totalnog kraha, da bi totalni financijski krah, crash, bio najbolje rješenje za raščiščavanje golemih financijskih problema i nagomilanih dugova u “svjetskoj ekonomiji” . Inače ovaj pojam “svjetska ekonomija” je još jedna frazetina, izmišljena od strane bankomafije. Kakve veze sa “svjetskom ekonomijom”, ima netko iz Babine Grede, Živinica ili Gornjeg Milanovca. Ili na otočju Fidži, na stepama Mongolije, ili prašumama Amazone… Američka kofol “nacionalna” banka Federal Reserve System, poznatiji pod… Čitaj više »
…” Takvo što nije moguće u Americi, jer privatnim bankama opraštanje ili eventualno brisanje dugova ne pada na pamet. Takvim potezom bi njihov, teškom “mukom” građen, sustav dužničkog ropstva bio konačno ogoljen i srušen.”…
Ček, ček malo, može li mi netko objasniti, zar se nije upravo to dogodilo 2008 po USi i EuropUniji? Opraštanje i brisanje dugova privatnim bankama?
Doslo je takvo vrijeme da ne smijes da stavis ruku u tudzi dzep.I ako se usudis i stavis prazan.
Ko sto bi rekli Herzegovci : ko jamio jamio