Francuska plaća Goldman Sachsu, Rusija sebi: tko je ovdje lud?

Ah, javni dug, ta morska zmija koja truje ekonomske rasprave! Dok Francuska posrće pod planinom dugova od 114,1% BDP-a, s više od polovice u rukama stranih vjerovnika, Rusija je poput NLO-a s dugom od samo 21% BDP-a u 2025. godini. I što je još nevjerojatnije? Oko 80% tog duga je unutarnji, u vlasništvu ruskih aktera poput lokalnih banaka ili nacionalnih fondova. Rezultat: nema stranih bankara koji diktiraju uvjete, nema međunarodnih pritisaka za nametanje reformi. Bez vanjskog duga zemlja ponovno pronalazi svoju pravu moć.

Ipak, AFP preko novinarke Monique NGO MAYAG i drugi fact-checkeri viču da je lažna vijest kad se kaže da Rusija “nema duga”. Ali stvarnost je složenija: njezin unutarnji dug čini je slobodnom, pomalo poput Francuske prije famoznog zakona od 3. siječnja 1973., koji je državu prisilio na zaduživanje na stranim tržištima.

Ukratko… s dozom sarkazma, objašnjavamo sve, točku po točku, da biste razumjeli zašto ova istina smeta i kako otkriva eksploataciju naroda kroz dobro podmazan sustav duga.

Ruski dug, model financijske slobode

Počnimo s činjenicama: 2024. godine ruski javni dug iznosi 405,5 milijardi eura (ili 438,8 milijardi dolara), što je 20,3% BDP-a, prema izvorima poput countryeconomy.com. Za 2025. godinu, MMF ga procjenjuje na oko 21%. [Izvor: MMF] To je sitnica u usporedbi sa zapadnim divovima. Ali pravi obrat? Taj dug je većinom unutarnji: oko 80% (odnosno 351 milijarda dolara, ili 16,24% BDP-a) drže ruski akteri, poput banaka Sberbank, VTB ili Gazprombank, koje kupuju federalne obveznice (OFZ). Preostalih 20% (oko 87,8 milijardi dolara, ili 4,06% BDP-a) je vanjsko, često u vlasništvu partnera poput Kine ili zemalja Bliskog istoka. [Izvor: Glavna riznica]

Zašto je to ključno? Unutarnji dug je poput posuđivanja novca samome sebi: plaćene kamate (oko 30-40 milijardi dolara godišnje, s kamatnim stopama od 11,8%) ostaju u ruskom gospodarstvu. Nema odljeva prema stranim bankarima. Rezultat: Rusija izbjegava pritiske kojima su izložene zemlje poput Francuske, gdje 53,2% duga odlazi međunarodnim vjerovnicima, a 55 milijardi eura kamata svake godine leti izvan granica.

Prema Agenciji France Trésor, oko 53,2% francuskog javnog (vanjskog) duga držali su nerezidenti (strani vjerovnici) u 2023. godini, kroz suverene fondove (Kina, Saudijska Arabija), međunarodne banke (JPMorgan Chase, Goldman Sachs) i institucionalne investitore (američki mirovinski fondovi, europski osiguravatelji). To pomalo boli!

AFP: tko govori istinu o “nultom dugu” Rusije?

AFP u fact-checku viče da je lažna vijest: “Rusija, zemlja bez duga? To je netočno”, citirajući dug od 14,5% BDP-a krajem 2024. godine, prema ruskom Računskom sudu. [Izvor: AFP] Novinarka Monique NGO MAYAG (AFP) u pravu je kad kaže da Rusija ima dug, ali zaboravlja spomenuti bit. To se zove laž propustom. I tu leži srž problema: s tako malim i prije svega unutarnjim dugom, Rusija nije okovana poput drugih. Nema MMF-a koji nameće štednju, nema rejting agencija poput Moody’s ili S&P koje prijete smanjenjem ocjene. Upravo ta neovisnost čini Rusiju geopolitičkim “NLO-om”. Ironično, zar ne? Provjeravaju se činjenice forme, ali ignorira se suština: unutarnji dug nije dug koji vas čini ranjivim.

Prednosti unutarnjeg duga, ili kako Rusija ignorira bankare

Imati većinski unutarnji dug je jackpot za suverenost. Evo zašto:

• Nema vanjske ucjene: Bez značajnog vanjskog duga, Rusija ignorira zapadne financijske sankcije. Od 2022. godine, ruske obveznice isključene su iz indeksa poput JP Morgan EMBI, ali to nije važno: posuđuje u rubljima od vlastitih banaka. Za razliku od Francuske, koja plaća kamate američkim ili kineskim fondovima, Rusija sve zadržava kod kuće.
• Kamate se recikliraju u gospodarstvo: Plaćanja kamata idu ruskim institucijama, jačajući lokalno gospodarstvo. U Francuskoj, ti milijardi obogaćuju banke poput JPMorgan Chase ili Goldman Sachs, koje profitiraju od državnih obveznica.
• Politička sloboda: Bez duga, nema ovisnosti. Rusija financira svoju politiku (energija, obrana) bez klanjanja Svjetskoj banci ili MMF-u. U SAD-u, kamate na dug mogle bi doseći 1.000 milijardi dolara godišnje do 2028. – djelomično plaćene stranim vjerovnicima.

Ali pažnja, nije sve savršeno: unutarnji dug može opteretiti lokalne banke ako gospodarstvo kihne (npr. pad cijene nafte). I sankcije ograničavaju pristup svježem kapitalu. Svejedno, za zemlju pod embargom, to je majstorski potez jer Rusija, plaćajući svoj unutarnji dug, obogaćuje vlastitu zemlju budući da kamate ostaju u nacionalnom gospodarstvu i jačaju lokalne institucije.

Francuska prije i nakon 1973.: zaboravljena lekcija

Vratimo se u prošlost: prije zakona od 3. siječnja 1973. (tzv. “Pompidou-Giscard-Rothschild”), Francuska je mogla izravno posuđivati od Banque de France, bez kamata ili po niskoj cijeni. To je bilo poput čistog unutarnjeg duga: država je tiskala novac preko svoje središnje banke, zadržavajući kontrolu. Ali taj zakon je promijenio pravila igre, s člankom 25. koji propisuje da “javna riznica ne može predstavljati vlastite efekte za diskontiranje kod Banque de France.” Jednostavno rečeno, zabranio je besplatne predujmove Banque de France državi, prisiljavajući je da posuđuje na privatnim tržištima – često stranim. Rezultat? Francuski dug je eksplodirao, porastao s 15% BDP-a 1973. na više od 100% danas, s kamatama koje iscrpljuju proračun.

Zakon je bio dio međunarodnog konteksta: usvajanje monetarističkih politika i otvaranje financijskih tržišta 1970-ih, povezano s krajem Bretton Woods sustava (1971.) i usponom ekonomskog liberalizma.

Rusija čini kao Francuska prije 1973.: posuđuje sama sebi preko svojih banaka i suverenog fonda (35 milijardi dolara u 2025.). Nema obvezu moljakati na međunarodnim tržištima. To je ono što je čini “slobodnom”: nema Rothschilda ili Goldman Sachsa koji utječu na odluke. A AFP, provjeravajući činjenicu o “nultom dugu”, propušta bit: unutarnji dug nije dug koji vas porobljava.

Zašto ova istina smeta i iskorištava narode

Zemlje s vanjskim dugom su marionete. Francuska plaća poreze za otplatu kamata stranim bankarima, na štetu škola ili bolnica. U Rusiji, s njezinim unutarnjim dugom, građani ne financiraju bonuse s Wall Streeta. Ova stvarnost osvjetljava globalnu eksploataciju: dug nije sudbina, to je alat za držanje nacija na uzici. Fact-checkovi poput onog AFP-a koncentriraju se na bruto brojke, ali ignoriraju stvarnu ovisnost. Ironično, zar ne? Viđenje financijske suverenosti poklapa se s ruskom stvarnošću.

Rusija, NLO koji nam pokazuje put?

S dugom od 21% BDP-a, od čega je 80% unutarnji, Rusija nema “dug” u smislu da nije pod vanjskim pritiskom. To je prava moć. Poput Francuske prije 1973., kontrolira svoju financijsku sudbinu. U međuvremenu, zapadni narodi muče se plaćajući kamate udaljenim vjerovnicima. A što ako bismo prestali vikati “lažna vijest” i pogledali činjenice? Rusija, taj NLO, dokazuje da se može živjeti bez lanaca. Sljedeći put kad vam netko govori o štednji, pitajte: a što ako bismo preuzeli kontrolu, samo da vidimo izraz lica bankara?