Studija objavljena u The Lancetu tvrdi da bi oporezivanje milijardera do 2030. moglo spasiti do 29,5 milijuna života, no ta računica počiva na pretpostavci da bi novac doista završio tamo gdje autori obećavaju.
Istraživanje koje je vodio ISGlobal u suradnji s ekonomskim i zdravstvenim institucijama analiziralo je podatke iz 59 niskoprihodovnih i niže-srednjeprihodovnih zemalja u razdoblju od 2002. do 2021. i projekcije do 2030. Rezultat: viša razvojna pomoć povezana je sa smanjenjem ukupne smrtnosti za 24 posto, a smrtnosti djece mlađe od pet godina za 33 posto.
Iz toga su autori izveli scenarij u kojem se sadašnja smanjenja pomoći nastavljaju. U tom slučaju predviđaju oko 7,6 milijuna dodatnih smrti, od čega 1,4 milijuna među djecom. Taj scenarij poslužio je kao osnova za procjenu deset redistributivnih politika koje su već na stolu međunarodnih foruma.
Što bi donio koji porez
Porez od tri posto na bogatstvo milijardera, prema modelu, spriječio bi do 29,5 milijuna smrti do 2030. Globalni minimalni porez na velike multinacionalne korporacije donio bi oko 20 milijuna spašenih života, a porezi na financijske transakcije oko 24 milijuna. Autori su procijenili i poreze na kriptovalute, emisije ugljika te kamate na državni dug.
Ukupno, ovisno o mehanizmu i visini oporezivanja, ti bi prihodi spriječili između 6,6 i 29,5 milijuna smrti. Svi scenariji generiraju dovoljno sredstava da nadoknade dio ili, u većini slučajeva, cijeli projicirani zdravstveni gubitak.
Gonzalo Barreix, prvi autor studije, kaže da su prvo procijenili kako sadašnje smanjenje humanitarne i razvojne pomoći može dovesti do milijuna smrti koje se mogu izbjeći. Lucio Exposito, viši ekonomist na studiji, dodaje da se donorske zemlje suočavaju s rastućim zaduženjem i preusmjeravaju sredstva prema vojnoj potrošnji, pa je financiranje pomoći oporezivanjem velikih bogatstava jedna od najizvedivijih strategija.
Ista pjesma, novo izdanje
Ovdje treba zastati. Svjetska banka, MMF i niz zapadnih vlada desetljećima obećavaju da će razvojna pomoć riješiti siromaštvo, a rezultat je da su mnoge od tih 59 zemalja i danas na istom mjestu. Ako je pomoć tako djelotvorna, zašto je smrtnost djece u dijelu subsaharske Afrike i južne Azije i dalje među najvišima u svijetu nakon šezdeset godina transfera?
Studija ne odgovara na to pitanje. Ona mjeri korelaciju između priljeva pomoći i smrtnosti, a korelacija nije uzrok. Zemlje koje dobivaju više pomoći često su one koje su stabilnije, bolje vođene i manje pogođene ratom – pa je pitanje koliko je smanjenje smrtnosti posljedica novca, a koliko mira i uprave.
Drugi problem je pretpostavka da bi novac od poreza na milijardere i korporacije završio u zdravstvu, a ne u novim vojnim proračunima, administraciji ili offshore računima. Iskustvo s porezima na financijske transakcije u Europi pokazalo je da se prihodi lako preusmjere, a kapital još lakše preseli u jurisdikcije koje ga ne diraju.
Tko uopće plaća
Treći problem je tko bi te poreze uveo. Ideja o globalnom porezu na bogatstvo milijardera kruži od 2013., a konkretnog dogovora nema. G20 je o tome raspravljao, konferencija u Sevilli 2025. ponovno je to stavila na dnevni red, no nijedna od tih inicijativa nije obvezujuća. Porez koji nije proveden ne spašava nijedan život.
Naši čitatelji znaju da Hrvatska godinama plaća u proračun EU-a više nego što iz njega dobiva, dok istovremeno uvodi poreze i namete koje Bruxelles traži. Ista logika koja stoji iza ove studije – udari bogate, spasi siromašne – u praksi je u Hrvatskoj značila udari srednji sloj, a siromašni su ostali na istom.
Pitanje koje autori ne postavljaju: zašto bi bilo koja država pristala na globalni porez kojim se njezin kapital prelijeva u zajednički fond kojim upravljaju institucije u kojima ona nema odlučujući glas? Bez odgovora na to, 29,5 milijuna spašenih života ostaje brojka u modelu, a ne u stvarnosti.
Porez na bogatstvo može biti dio rješenja, ali samo ako ga država uvede sama, na svom teritoriju, i ako prihod ostane pod njezinom parlamentarnom kontrolom. Sve drugo je još jedno obećanje međunarodne birokracije koje će, kao i sva prethodna, platiti oni koji nemaju račun na Kajmanskim otocima.