Kako je ranije ovog tjedna izvijestio Bloomberg, globalni dug je dosegao rekordnih 244 000 milijarde dolara, što je 318 posto svjetske ekonomske proizvodnje.
Dok prema Svjetskoj banci, gotovo polovica svjetske populacije mora preživjeti s manje od 5,5 dolara dnevno, a siromaštvo raste i u bogatim zemljama svijeta, nešto drugo također upada u oči.
Naime, unatoč stalnim niskim kamatnim stopama na financijskim tržištima, dug i dalje raste, što posebno brine financijski sektor u kojem je zabilježen najveći porast duga.
Prema Bloombergu, ovo je minimalno bolji pokazatelj, ako se takvim može nazvati, od rekordnih 320% duga u odnosu na svjetski BDP u trećem kvartalu 2016. godine.
U usporedbi s trećim tromjesečjem 2017. godine, svi sektori bilježe rast duga. Primjerice, dug kućanstava se povećao s 44 200 milijardi na 46 100 milijardi dolara, dok se dug nefinancijskog sektora povećao sa 68 600 milijardi na 72 900 milijardi dolara.
Sam financijski sektor povećao je svoj dug s 58 800 na 60 000 milijardi dolara, dok su države svoj dug povećale od ukupno 63 500 na 65 200 milijardi dolara.
Ekonomisti i financijski stručnjaci koji su osmislili funkcioniranje globalne ekonomije na temelju zaduživanja tvrde da je ova situacija u manjoj ili većoj mjeri razumljiva i da je situacija pod kontrolom. Ali ovakvi pokazatelji znače da će se od građana i potrošača tražiti da plate svoj udio u dugu, a oni će ga plaćati s visokim kamatama. Države s ogromnim dugom će i dalje provoditi reforme s oštrim mjerama štednje i rezanjem javne potrošnje, iako su čak i MMF i Svjetska banka priznali da su ove mjere kontraproduktivne i usporavaju gospodarski rast. No došlo se do točke s koje nema povratka.
Široke mase diljem svijeta će platiti te troškove, što će dobit prvenstveno jamčiti super bogatima. Uostalom, oni su ti koji posjeduju imovinu. Bilo da se radi o porezima države, povećanju nabavne cijene roba i usluga ili bilo kakve naknade za usluge, uz rezanje troškova ostatka ostataka socijalne države će ovaj enormni dug plaćati milijarde ljudi svojim radom i svojim često oskudnim prihodima.
Mnogo toga nije u redu u ovom svijetu, a milijarde ljudi se podvrgavaju sustavu koji ih čini dužničkim robovima uskog kruga financijske elite. Naravno da postoji dovoljno alternativa postojećem sustavu, samo se morate usuditi napraviti promjenu i ne uzimati za svršen čin priče o “strukturnim reformama” i čarobnom receptu liberalnih ekonomista koji su bili uvjereni, a mnogi su to i danas, da će nas nevidljiva ruka tržišta uvesti u “vrli novi svijet”, koji će biti bolji i pravedniji od “najboljeg od svih mogućih svjetova” u kojem trenutno živimo, kako prema Leibnizu i danas zovu aktualni međunarodni poredak.
FOTO – Globalni dug u trećem kvartalu 2018. godine
Pogrešan način razmišljanja! Štampanje novca i davanje kredita bez pokrića, ukoliko se novac investira u stvaranje dobara a ne u usluge, daje materijalno, naknadno pokriće tom novcu. Cijeli sistem omogućava život u kapitalističkom društvenom uređenju. Veći dio novca neće nikad biti vraćen no to se ni ne očekuje. Važno je držati države i ljude zarobljene dugom. To omogućava manipulaciju vladama i izvlačenje zdravog novca iz zaduženih država.
postoji nešto što se zove tržište i rizik ulaganja, netko profitira netko propadne, onaj tko ima rizična ulaganja propadne njega voda nosi, onaj tko je velik da propadne sanira ga država ili ide u kontrolirani bankrot, postoji i poravnanje dugova a postoji i otpis nenaplativih dugova, sve će se to upotrebiti kad pojedini sektori grane ili firme počnu propadati, bankrotirale su cijele države pa se dalje živi malo lošije ili bolje zavisi kako mu ga skroje.
Za druge svjetove ne znamo pa je jednako vrijedno spomenuto Leibnitzivo da je ovo najbolji od svih mogućih svjetova, kao i da je rekao da je ovo najgori od svih mogućih svjetova, ali to vjerojatno nije rečeno promišljajući svemir, nego promišljajući društvene sisteme kroz povijest. O sustavima mislimo različito. Netko glorificira socijalizam, plansku ekonomiju, jednopartijski sustav. Netko to isto misli o liberalnom poretku, s tržištem, slobodnim izborima i višestranačkim sustavom. UN je objavio podatke koji možda imaju veze s nestankom socijalizma i njegovih varijanti, možda nema, ali se svakako odnosi na svijet bez socijalizma: “Siromaštvo je opalo globalno, s 1,7 milijardi ljudi u 1999. na 767 milijuna u 2013. godini. Pad globalne stope siromaštva s 28 posto u 1999. na 11 posto u 2013. Najznačajniji napredak zabilježen je u istočnoj i jugoistočnoj Aziji, gdje je stopa smanjena s 35 posto u 1999. na 3 posto u 2013. godini.” Jedno je… Čitaj više »
Ti ekonomisti i financijski stručnjaci koji su osmislili ovakav sustav koji se temelji na zaduživanju rade za največe bankstere,koji takvim sustavom drže u dužničkom ropstvu skoro pa cijeli svijet.Svi koji to ne prihvačaju kao ni MMF ko polugu tog sustava nađu se pod udarom političke komponente tj. UN-a,koji je večinom njihov,a ako treba i vojnim udarom preko trenutno SAD-a i njegovog NATO-a.Kad nas sve tako popljačkaju i taj sustav dođe do pucanja uopče ne sumnjam da će nam kroz kaos i što više krvi opet oni ponuditi sustav koji će bit još kobniji po nas i bolji za njih i njihove gospodare.Kako trenutno ide to bi bio sustav čipova,bezgotovinskog novca i naše totalne kontrole.Samo čekaju da uvjeti skroz sazriju za takvo što,a dotad sklapaju svoju samo naizgled nepovezanu slagalicu.
S obzirom da je Zemlja zatvoreni ekonomski sustav ukupna masa duga Zemlje bi trebala biti “0”.
?
Kroz “reforme” polako se uvodi neofeudalizam.
Potrebno je sve više rada da bi se osigurao samo smještaj i hrana za čovijeka.
Robovi i kmetovi su radili “samo” za stan i hranu.
Otpor stoko!
Eto kako čovjek živi u krivom uvjerenju: nakako mi se činilo da je to Voltaire-ovo, a ne Leibinzovo. Mislim da se sprdao s tim u Candidu.
Također, nakon što su svi bili uvjereni da je izreka: “patriotizam je posljednje utočište hulja”, Patonova izreka, ispostavilo se da je on citirao S. Jaksona
To nije dobro. Razlika izmedju običnih ljudi (nazvaću ih ovdje siromašnim) i bogatih je prevelika. U Francuskoj, prije pada B zida, tj. sedamdesetih i osamdesetih, kada se od svog rada na zapadu EU živjelo dobro, plaće radnika su bile oko 1500 E. Do 3000 E. Plaće direktora i menadžera u isto vrijeme bile su 3 000 do 20 000 Eura. Danas, plaće radnika su isto 1500 do 3000 Eura, ali plaće menadžera su 20, 100 ili 500 000 Eura. Milion Eura mjesečno. (?) Imamo extreme kao što je vlasnik Amazona Jeff Bezos koji zarađuje 12 500 000 $ na sat! Dok radnik u njegovoj tvrtki zarađuje 12$ na sat. Ako je izračun baziran na 8 satnom radnom danu, to je 160 sati x 12.500.000$ = 200. 000. 000.$ mjesečno. Dvjesto miliona dolara mjesečno. 1 : 1 000 000 Halo? ???? Svako tko ima kalkulator i malo mozga može izračunati, ako… Čitaj više »
sve ce to biti na stetu vjerovnika
99,99% svih svjetskih dugovanja može se riješiti vrlo jednostavno u jedno popodne, eliminacijom 200-300 obitelji sotonskih parazita. Nakon toga bi trebalo uvesti smrtnu kaznu za svaki pokušaj lihvarenja i proizvodnje duga, i svijet bi postao slobodan.
Banke i krediti definitivno trebaju al zavisi kako se koriste. Npr: ako ti je bilanca firme non stop nula ili blagi rast ( da nebi plaćao porez odnosno da bi ukrao) a stalno se širiš treba ti neko pokriće. Par godina sam živio u SAD i uvijek me fasciniralo kad pričate i sad kaže ti čovjek imam kuću ili condo nebitno znači njegova nekretnina, i sad kroz priču upitas ga jel to hipoteka ( mortgage) I ono čovjek nerazumje šta ga pitaš tek kad mu objasniš šta želiš znati on te čudno pogleda i kaže pa naravno da plaća dug za kuću ili nekretninu. Al pazi on tu kuću zove svojom kućom to neću nikad shvatiti znači nisam nikad sreo niti jednog da je kupio novcem svoj dom, i obično vraćaju kredit 25-30 godina i onda ponovo dižu isti kredit da bi renovirali kuću i vječno pod kreditom. Ok takva… Čitaj više »
krasna matematička operacija ….. odsječi će glavu svojim tvorcima….
Dug je dug,kako god na njega gledali.Ipak bez kredita nema napredka (brzog,velikog).drgim riječima kada se osmisli kreditom proizvodnja pračena u svim parametrima od politike neke države zaduživanje ima smisla.Ako se zadužuje država bez plana ,kako bi pokrila deficit u svom napuhanom proračunu ,gdje svaki ministar kod donošenja gleda samo svoj resor ,je katastrofa za državu.Sada dolazi do naplate lažne diplome naših političara koje nije briga proizvodnja nego samo naplata poreza i njegovog povećanja ,ne gledaju smanjiti proraćunske deficite.Hrvatske ceste su primjer gdje su cijena istih povećala za dodatno desetak i više milijardi kuna,troškovima koji su zločinački napuhani i sada ne pokriva cestarina odplatu kredita ,kamate to povečavaju.NOVAC sam po sebi je papir ili zapis bankara legalan je tek kada se na njeha upiše hipotekarna garancija ,tada počima i zarada na tom izmišljenom matematičkom zahvatu.ON JE PAK KROZ DIONICE I UŠTEĐEVINE NEČIJI KAPITAL.
… a kome smo to duzni, Mjesecu?
Cilj elite nije nikada ni bio da im se vrati dug, vec da uzmu sve sto zele, a ljude pretvore u robove koji umjesto kugle oko noge, nose kredit oko vrata…
Tzv. “Nevidljiva ruka tržišta ” je samo priča. Dokle god se ne uvede proporcionalna stopa poreza bogati će biti sve bogatiji a siromašni sve siromašniji.Drugo prihodi bi se trebali oporezivati bez odbitka razno raznih troškova i investicija pogotovo kad su te investicije izvan matične države kompanije.
Dobro gdije i kod koga se svijet zaduzuje, a druh=go pitanje tko se i zasto zaduzuje. Razumijem zaduzivanje da se pokrene nekakva produkcija novca ali ne razumijem i ne odobravam zaduzivanje za siroku potrosnju, odbranu i luksuz.