fbpx

Američka strategija u Siriji je shizofrena i kaotična i traži oprezne odgovore

Pitanja oko kojih se ne slažu - G20

Jedna od najpoznatijih izjava stručnjaka za Bliski istok, britanskog novinara Roberta Fiska, je da nikada ne predviđate budućnost u tom području svijeta, jer se njegova kristalna kugla odavno razbila.

Robert Fisk za The Independent uglavnom piše iz ureda u Beirutu. Živio je u arapskom svijetu više od 40 godina, pokrivajući rat u Libanonu, pet izraelskih invazija, iransko-irački rat, sovjetsku prisutnost u Afganistanu, alžirski građanski rat, invaziju Saddama Husseina na Kuvajt, ratove u Bosni i na Kosovu, američke invazije i okupaciju Iraka i Arapska proljeća 2011. godine.

U nedavnoj kolumni koji je posvetio turskoj invaziji na Siriju je rekao kako bi Turska, da je htjela, mogla ući u Afrin za nekoliko sati, ali to nije učinila i za to postoji određeni razlog. Ali o tome ćemo malo kasnije.

Vratimo se na aktualna zbivanja oko obaranja ruskog zrakoplova Su-25 i likvidacije ruskog pilota, majora Romana Filipova. Major Filipov je uspio katapultirati iz zrakoplova pogođenog prijenosnim protuzračnim sustavom nad pokrajinom Idlib, ali je pao u područje gdje su koncentrirane velike snage terorističkih skupina. Nakon što je uspješno prizemljio padobranom, pružao je otpor teroristima dok je mogao, a kada je vidio da neće uspjeti, raznio se ručnom bombom.

Nakon toga su američki mediji, kao po komandi, krenuli izvještavati “kako će ovaj incident pogoršati odnose između Rusije i Turske, obzirom da su proturski militanti skupine Jaish Al-Nasr preuzeli odgovornost za obaranje zrakoplova i likvidaciju ruskog pilota”. No, to se za sada nije dogodilo.

Kao što je rekao Robert Fisk, Bliski istok područje nezahvalno za davati bilo kakve prognoze. Podsjetimo samo na “neraskidivi savez” Ankare i Washingtona, koji su nakon svrgavanja i ubojstva Gaddafija u Libiji prebacili stotine tona naoružanja i tisuće islamističkih ekstremista iz sjevera Afrike u Siriju, a danas ne da nemaju savezničke, nego jedva održavaju bilateralne odnose, dok su u području  Manbija u sjevernoj Siriji na rubu oružanog sukoba.

Katar je još jedna zemlja koja je činila čeličnu antisirijsku koaliciju, a sada je na rubu sukoba sa Saudijskom Arabijom i UAE. Doha se istovremeno približava Iranu i sirijski teroristi više ne mogu računati na pomoć Katara.

Rusija je u početku imala neutralan stav prema Turskoj, onda je krajem 2015. i nakon obaranja ruskog zrakoplova od strane turskog zrakoplovstva prekinula sve odnose s Ankarom. Nakon isprike Erdogan su se odnosi počeli popravljati i danas, zajedno s Iranom, Moskva, Ankara i Teheran čine trojku koja praktično vlada situacijom u Siriji.

Sirija - Afrin

FOTO: Sirija – Afrin

Saudijska Arabija je praktično protjerana i nema nikakav utjecaj na situaciju na terenu, a jedno što joj polazi za rukom je opstruirati pregovarački proces, obzirom na utjecaj kojeg ima na Visoki pregovarački odbor sirijske oporbe, utemeljen u Rijadu.

Za kraj, da ne spominjemo da je sirijska vojska početkom 2013. bila na rubu kapitulacije i u rasulu, a danas, nakon velikih područja koje je oslobodila, ima inicijativu na svakom frontu kojeg otvori, osim Istočne Goute, gdje Bashar Al-Assad ne želi izdati zapovijed za završno čišćenje islamističke enklave, isključivo zbog najmanje 400 000 civila koji žive u tom gusto naseljenom području.

Dakle, ako je davati bilo kakve prognoze je nemoguće stručnjaku s 40 godina rada na terenu, to je još manje moguće s površnim pristupom i donošenjem zaključaka na temelju jedne epizode u sirijskom ratu.

Ono što nije posve jasno je činjenica razumiju li SAD što rade u Siriji? Na krilima pobjede protiv Gaddafija 2011. godine, bivši američki predsjednik Barack Obama je pokrenuo rat protiv Sirije i tri godine pokušavao svrgnuti sirijsku vladu, koja je za Bliski istok bila primjer ljudskosti i uspješno se nosila s problemima koji bi regiju gurnuli u kaos, a zemlju u građanski rat.

Neprestani pozivi sirijskom predsjedniku Basharu Al-Assadu da podnese ostavku i milijarde dolara potrošene na financiranje radikalnih terorističkih skupina, koji su zemlju gurnuli u krvavi  građanski rat, je američka strategija koju vanjska politika Washingtona slijedi dugi niz godina. I ne zaboravimo na plan napada na Siriju kojeg je Obama namjeravao realizirati 2013. godine i koji bi gotovo sigurno doveo do svrgavanja Assada.

Na veliku žalost stratega agresije na Siriju, Obamin plan napada nije usvojen u parlamentu Ujedinjenog Kraljevstva, Rusija mu se izričito suprotstavila, a onda su, ohrabreni odlukom Londona, brojni američki saveznici uskratili potporu još jednoj vojnoj intervenciji.

Ono što je najvažnije, ovaj plan je naišao i na veliko neodobravanje američke javnosti i vojske. Sjedinjene Američke Države su shvatile da nikada neće dobiti potporu potrebnu za provođenje takve intervencije.

U 2014. je američka u rat ušla na sporedna vrata, šireći teror i paniku na međunarodnoj razini, što je učinila stvaranjem terorističke “Islamske države”, koja je zauzela ogromne teritorije u Iraku tako i Siriji. Valjda je svakome jasno da je usredotočenost na ISIL bio samo izgovor koji je otvorio put američkoj vojsci da izravno djeluje protiv Assada. Međutim, nakon ruske vojne intervencije 2015. godine se ovaj scenarij pokazao mnogo teže ostvarivim nego što se očekivalo.

Tada je došlo do pobjede Donalda Trumpa, navodno “ruske marionete”, koja će se usredotočiti na to kako opet “napraviti Ameriku sjajnom” i predložiti suradnju s Assadom i Rusijom.

Bez obzira na to ima li Trump uopće utjecaja na ova pitanja, jasno je da su “jastrebovi” u njegovoj administraciji jednako shizofreni kao i njihovi prethodnici.

obama

FOTO: Obama

Državni tajnik Rex Tillerson je u početku govorio kako Assad ne mora otići, a onda kako ipak mora napustiti predsjednički ured, a američka veleposlanica u Ujedinjenim narodima, Nikki Haley, samo je dolila ulje na vatru opće konfuzije koja karakterizira američku politiku prema Siriji.

Onda se u travnju 2017. dogodio nikad razjašnjeni incident s kemijskim oružjem u Khan Shaykhun u Idlibu, području pod kontrolom sirijske Al-Qaede. Trump se tada odlučio lansirati desetke krstarećih projektila na sirijsku zrakoplovnu bazu Al-Shayrat, ali je bazu pogodilo manje od pola projektila Tomahawk i šteta je bila minimalna. Gdje su “nestali” ostali projektili, manje ili više je poznato. Međutim, neovisno o relativno maloj šteti u ovom napadu, od tada su u Washingtonu pozivi za ostavkom Assada postali mantra koja se stalno ponavlja.

Ali zašto SAD tako žarko žele svrgavanje Assada, da su bili spremni i na  bombardiranje Sirije? Postoji mnogo različitih mišljenja, ali je ključno što Assad, kao neupitni saveznik Rusije i Iran, predstavlja ozbiljnu prijetnju američkom carstvu, time ujedno i za Izrael i Saudijsku Arabiju.

Katar je 2009. godine predložio izgradnju plinovoda koji bi prolazio kroz Siriju i Tursku do Europe i izvozio plin iz Katara i Saudijske Arabije. Assada je umjesto toga potpisao sporazum s Iranom i Irakom o izgradnji drugog plinovoda do Europe, odmaknuvši se od Saudijske Arabije, Katara i Turske.

Ako taj projekt bude realiziran uz podršku ruskog ratnog zrakoplovstva, Sjedinjene Američke Države riskiraju da izgube veliki dio regije.

Sada kada je ISIL više ili manje uspješno “poražen”, SAD otvoreno izjavljuju da su odlučili u Siriji ostati na neodređeno vrijeme, jer se moraju oduprijeti navodnom jačanju utjecaja Irana i  Assada. Rex Tillerson je to otvoreno rekao sredinom siječnja ove godine.

Kada su se počela pojavljivati izvješća o planovima Washingtona za stvaranje vojske od 30 000 Kurda, koji bi se rasporedili na sirijsku i tursku granicu, postalo je apsolutno jasno u invaziji Sirije sudjeluju novi igrači.

Na veliko iznenađenje Washingtona, Turska je ispunila obećanje i poslala vojsku da intervenira u Siriji, osobito u području Afrina. To se dogodilo prije nego što je Turska ojačala svoje aktivnosti sve do granice s Irakom.

Sjedinjene Američke Države su sigurno znale da će se to dogoditi, ali i dalje vjeruju da mogu kontrolirati situaciju. Ni SAD, niti Turska nemaju legitimitet za provođenje vojnih operacija u Siriji, ali svi vjeruju da u ovoj situaciji imaju pravo koristiti silu.

Američka strategija u Siriji je shizofrena i kaotična i traži oprezne odgovore 1

FOTO: Top M-46 130mm u Siriji

Prvo, Turska je pozvala SAD da napuste područje Manbija, što je Pentagon odbio, čime je dodatno pogoršalo situaciju.

Jedina konstantna strategija koju SAD koriste jest maksimalizirati kaos u Siriji, a onda pokušati izvući neku korist iz njega.

Rusija je pokrenula mirovni proces u Sočiju. Zašto su SAD odlučile objaviti da će ostati u Siriji nekoliko dana prije početka mirovnih pregovora? Zar zaista vjeruju da njihova prisutnost u Siriji doprinosi povratku mira u ovu zemlju?

Jednako zabrinjavajuća je nevjerojatna sposobnost Amerike da vodi sve vrste ratova bez ikakve odgovornosti i bez podrške međunarodne zajednice. To primjećuje čak i propagandno glasilo  The New York Times, koji piše kako je nova strategija za Siriju “ilegalna i prema američkom ustavu i prema međunarodnom pravu”.

“Barack Obama je nezakonito pokrenuo tajnu vojnu agresiju s ciljem svrgavanja sirijske vlade 2011. Protuzakonito je počeo bombardirati sirijski teritorij  2014. i sve što su SAD činile pod Obamom, a sada pod Trumpom, je jednako protuzakonito”, piše NYT.

The New York Times, koji dovodi u pitanje američku intervenciju čak i s ciljem da se porazi ISIL, dokazuje da čak ni militantni mediji ne mogu pozitivno gledati na plan da američka vojska ostane u Siriji samo kako bi se suprotstavila Assadu i Iranu. NYT primjećuje da za to nema nikakve pravne osnove.

U sadašnjem obliku, američka strategija u Siriji svakim danom je sve manje jasnija. Turska, dugogodišnji protivnik Assadove vlade, sada može raditi na uspostavljanju službenog dijaloga sa samim Basharom Al-Asadom kako bi se zajedno suprotstavili glavnoj prijetnji, Kurdima koje pomažu SAD. Prema više izvora, “tiha diplomacija” već radi u tom smjeru, iako se ne zna je li postignut ikakav kompromis.

Prema britanskom novinaru Robertu Fisku, Turska još nije bombardirala grad Afrin, iako stalno prijeti da će to učiniti i zauzeti cijelo to području. Zašto nisu provedeni masovni zračni udari koji bi otvorila vrata proturskim islamističkim skupinama u Afrinu? Odgovor je jednostavan. Zračni prostor Sirije kontrolira Rusija, a ne SAD, pa tako i nad Afrinom i za bilo kakvu invaziju na sam grad Afrin će Turska vjerojatno trebati odobrenje Rusije.

Prema istraživanju Roberta Fiska, kada bi turska vojska htjela zauzeti Afrin, mogla bi to učiniti za manje od pola sata. Postoji razlog zašto Turska to ne čini i zašto s druge strane provodi uhićenja novinara i svih koji se protive invaziji.

Turska

FOTO: Ilustracija, tenk M-60 turske vojske

Budući da se zapadni mediji oslanjaju na državne turske agencije, malo je vjerojatno da možemo dobiti punu sliku onoga što se događa. Fisk je najvjerojatnije jedini novinar koji neće slijepo ponavljati Erdoganove tvrdnje i već je pisao kako Turska provodi izravne napade protiv civilnog stanovništva, a ne samo “kirurške” udare protiv “terorista”. Turska je članica NATO pakta. Ona je napala Siriju, kao i SAD, ali s potpuno drugačijim ciljevima.

Izraelski Haaretz piše kako pravi razlog turske kampanje u regiji nije spriječiti nastanak neovisne kurdske države, nego spriječiti Assada da u budućoj Siriji prihvati postojeću političku kurdsku strukturu.

Što se tiče averzije Washingtona prema Assadu, ona je posljedica geopolitičke bliskosti Damaska s Iranom i Rusijom.

Kao što je naveo The Washington Post, Sjedinjene Američke Države su konačno priznale istinske namjere glede Sirije.

“Nakon nekoliko mjeseci neizvjesnosti, uprava Trumpa je poduzela jasan korak u politici prema Siriji i građanskom ratu u toj zemlji. U svom govoru je američki državni tajnik Rex Tillerson priznao istinu, od koje su pokušali pobjeći i  predsjednik Trump i predsjednik Barack Obama”, piše The Washington Post.

“Za našu nacionalnu obranu je važno održavati vojnu i diplomatsku prisutnost u Siriji, kako bi stali na kraj ovom sukobu i pomogli sirijskom narodu da ostvari  novu političku budućnost”, rekao je prošlog mjeseca Donald Trump.

U tu svrhu će SAD nastaviti s raspoređivanjem dodatnih snaga u Siriji, kako bi se pomoglo kurdskim snagama da zadrže kontrolu nad sjeveroistokom zemlje, uz granicu s Irakom i Turskom, a teroristima da drže enklave na Jugu uz granicu s Izraelom i Al-Tanf u blizini Jordana.

Međutim, sve dok je Rusija vojno prisutna u Siriji, ruska vojska može stvoriti vlastitu zonu zabrane leta u većem dijelu zemlje, tako da Sjedinjene Američke Države ne mogu učiniti ništa protiv Assada, ako to ne dozvoli Rusija.

U međuvremenu, SAD će učini sve što mogu spriječe jačanje iranskog utjecaja. Američke i islamističke snage drže strateško područje Al-Tanfa i dijelove Deir Ez-Zora, samo kako bi spriječili uspostavljanje izravne kopnene veze Irana s Irakom, Sirijom i Libanonom, što je noćna mora Saudijske Arabije i Izraela, jer jača veze između Irana i njegovih saveznika.

No, tu je Iran igrao na drugu kartu i probio rutu preko Al-Bukamala, grada južno od Eufrata, a na iračkoj strani granice su također šiitske snage koje imaju prolaz sve do Bagdada i dalje prema Teheranu. Dakle, ovdje možemo očekivati provokacije i moguće konfrontacije između sirijskih i proiranskih skupina, kojima bi slobodan tranzit mogli ometati Kurdi i ostaci terorista “Islamske države”, koji su raspršeni u tom području.

Sirija mapa

FOTO: Sirija mapa

Trenutni sukob neko vrijeme može ostati u slijepoj ulici, ali vojne skupine koje je u Siriju poslao Iran neće tamo jediti prekriženih ruku. Budući da ove jedinice s obje strane granice kontroliraju područja oko baze u Al-Tanfu, odsijecanje američke vojske se može provesti i bez primjene prekomjerne sile. Dovoljno je uništiti okolnu infrastrukturu i ostaviti američki kontingent da besposleno sjedi u pustinji.

Jesu li SAD spremne izravno napasti ove snage, nije jasno, ali su izgledi za takav scenarij u ovoj fazi sukoba ravni nuli. S obzirom na to da SAD znaju koliko Izrael želi napasti Siriju i Libanon, kako bi se suprotstavio rastućoj vojnoj nazočnosti Irana, vjerojatnije je da će se Sjedinjene Države osloniti na Izrael i njemu prepustiti inicijativu.

Washington se može osloniti i na snage koje je naoružao i opremio i njima dati zadaću da se suoče s takozvanom iranskom prijetnjom, bez izravnog napada na Iran.

Čini se da Robert Fisk, nakon 40 godina rada u arapskom svijetu, ne može predvidjeti budućnost ne zato što je to nemoguće, barem kratkoročno, nego zato što Washington ima shizofreni pristup sukobu i njegova je želja da produži rat što je duže moguće, čime samo povećava patnje običnih Sirijaca. Jasno je da SAD nemaju želju da se uspostavi mir u Siriji, zbog čega i dalje krše međunarodno pravo i vrše  pritisak na druge velike aktere u regiji, a svi imaju suprotstavljene stavove o budućnost Sirije.

Trenutna američka strategija u Siriji otvara vrata sukobu s Turskom i potencijalnom ratu s Iranom i Sirijom. U isto vrijeme, SAD svakim danom sve više gube status takozvanog svjetskog lidera, dok Rusija, kao najutjecajniji igrač u regiji, postaje imuna na sukob, čak i ako mora pretrpjeti gubitke u ljudstvu, kao što je bilo obaranje ruskog Su-25 i likvidacija pilota Romana Filipova.

Za kraj, korporativni mediji bi trebali slijediti primjer The New York Timesa, što je za ne povjerovati, te ovu američku strategiju nazvati ilegalnom, što i jest, iako bi bolji opis bio da je kaotična i manijakalna. U ovoj priči možda i nema sretnog kraja, ali bi Washington mogao dopustiti Siriji da sama riješi svoje probleme, a ne da ne potiče krvoproliće u regiji.

0 0 vote
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
38 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Zvrk
Gost
Zvrk
2 godine prije

treba razumjeti borbu između ratoborne elite, odnosno duboke države i protekcionista koji su sad na čelu. sve što vidimo u toj zemlji ne mora nužno značiti stvarno stanje. prava borbe se vode u langleyu, washingtonu i quanticu.

udav
Gost
udav
2 godine prije

SAD znaju koliko Izrael želi napasti Siriju i Libanon, kako bi se suprotstavio rastućoj vojnoj nazočnosti Irana, vjerojatnije je da će se Sjedinjene Države osloniti na Izrael i njemu prepustiti inicijativu.

hehhe, pozdrav iz dzumerike, sta vam je to “sad”, neka basta u Izrahelu?

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
2 godine prije
Reply to  udav

Koliko vidim, odavno SAD vode politiku, pa nismo mi, oni su, a oni su nam saveznici. Jemen, klasični primjer. Čak su povukli vojno osoblje i rekli da to nije njihov rat.

Oko
Gost
Oko
2 godine prije
Reply to  udav

Sad ce Izrael napasti, u 22 po pacifickom. Iskvarila te Amerika, maternji zaboravljas

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
2 godine prije

No, dobro je , jer kao presjek događaja naglašava promjene koje nitko nikada ne bi očekivao, dok su samo Damask, Moskva i Teheran od prvog dana do večeras na istoj liniji, barem što se tiče ključnih pitanja, a vjerojatno postoje nijanse oko kojih traže konsenzus. što je normalno. Agresorska politika skupine “Prijatelja Sirije” je doslovno šizofrena i ad hoc, pa kako Bog da…

palermo
Gost
palermo
2 godine prije

Zašto se dopušta ulazak turske vojske u Al Eis (istočni Idlib – južni Aleppo)? Pa tamo nema Kurda – treba ih držati sjeverno. Uhvatili su se samo Afrina, dok američke marionete istočno u Manbiju i Rojavi niti ne diraju. Bez obzira na eventualni deal Rusa i Turaka (a sve smrdi upravo na to), ne vjerujem da će SAA, Hezbollah i IRGC ovo sve mirno gledati.
Zašto Turska ne izađe iz NATO-a? I sami priznaju da im druge članice NATO-a rade o glavi naoružavajući Kurde još od ’80-ih. I dalje sam uvjerenja da im Rusi i previše popuštaju, valjda da ih ne bi gurnuli u američko krilo, a Osmanlije mudro ucjenjuju Moskvu. Ratu u ovoj jadnoj Siriji ne nazire se kraj.

igi
Gost
igi
2 godine prije
Reply to  palermo

….zašto u parlamentu postoji npr. cenzus od 5% ulaska partije ili stranke pod navedeni krov – pa naravno da bi se lakše formirala vlada i time jednostavnije vodila država.Tako i u siriji treba eliminirati višak i stvoriti nekoliko igrača koji iza sebe imaju realnu snagu na terenu da se ovaj rat kompromisom dovede do kraja…..turci su ušli u taj Eis da preuzmu kontrolu nad tim prostorom a u konačnici i nad čitavom kozojebskom islamističkom tkz. oporbom te na kraju balade da se s turskom pregovara o kraju rata a ne sa onih 300 frakcija u idlibu.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
2 godine prije

Sirija samo ne smije ući u razdoblje kao Irak, kada je vijest na teletekstu o autobombi u Bagdadu ili Kirkuku ili bilo gdje bila kao da je pala monsunska kiša u Aziji, a samo 2013. je u takvim “nimalo interesantnim” napadima ubijeno 10 000 ljudi. Dakle, Sirija nije interesantna samo kad su u tijeku ofenzive. Štoviše,, ali je teško bilo što prognozirati. Usporedbe radi, 2013. i Joe Biden su davali za svršen čin konferderaciju Iraka. Plan definitivno potkopan, samo naporima Irana, Sirije , Hezbollaha, Rusije itd… i Bagdada, naravno. Nije isključno i Kine, ali oni su tajna.

basso
Gost
basso
2 godine prije

Naravno da su amerikanci isporucili rakete zemlja-vazduh svojim dzihad prijateljima..Rusi ne trebaju vise biti oprezni,moraju u Siriji jednostavno rusiti americke avione. i bombardovati njihove baze.Americka vojska je skupina anabolik nabildanih kriminalaca koji su tu samo radi para.Oni bi se i na najmanju opasnost razbjezali kao zecevi.Amerikanci ratuju samo protiv slabijih i kad su 100% sigurni da ce pobijediti.Protiv Rusa nemaju nikakve sanse,i oni to vrlo dobro znaju.

lima
Gost
lima
2 godine prije
Reply to  basso

basso, u koji ti razred ideš.

basso
Gost
basso
2 godine prije
Reply to  lima

Idem u isti razred sa tvojim ocem.

lima
Gost
lima
2 godine prije
Reply to  basso

Večernja škola

nikud nikam
Gost
nikud nikam
2 godine prije
Reply to  basso

A da se ti probaš malo sastati sa marincima u mraku pa da vidiš kako im šljakaju ti anabolici?

Alen
Gost
Alen
2 godine prije
Reply to  nikud nikam

Jesu ti marinci sa ili bez potpore avijacije.. Ako su bez ,sanse da ih sretnes su minimalne…

Dina
Gost
Dina
2 godine prije

imate samo teme iz svijeta potpuno ste napustili balkan

lima
Gost
lima
2 godine prije
Reply to  Dina

Na Balkanu ti je jako dosadno.

Mirko
Gost
Mirko
2 godine prije
Reply to  Dina

Na Balkanu već dugo nije donešena autonomna politička odluka, već nam se realnost kroji naputcima iz konzulata. Stoga je praćenje domaćih igrokaza gubljenje vremena, dapače skreće pogled.

palermo
Gost
palermo
2 godine prije
Reply to  Dina

Balkan je izgubljen slučaj. Kapitulirao još odavno.

Željko
Gost
Željko
2 godine prije
Reply to  Dina

@ Dina Odlična vam je konstatacija! Mene zanima kada će “veliki brat” reaktivirati “bosanski lonac” tj. okončati “primirje” u BiH ili će ostaviti “zamrznuti sukob” u BiH…

Ivo
Gost
Ivo
2 godine prije

U biti američka ‘politika’ je sasvim jednostavna i lako razumljiva, samo treba promijeniti percepciju i ne tretirati ih u analizama kao ljude, već kao živuće ZLO. Iz te perspektive, svi njihovi potezi su apsolutno predvidljivi. Isto ide i za njihove partnere/naredbodavce iz izrahella, s tim da su oni svjesni svoje lokalne ranjivosti i modificiraju svoje djelovanje u tom smislu.

Ako sad zamislite što bi ZLO napravilo, prilično je jednostavno predvidjeti razvoj događanja, i on nije dobar. U biti, završiti će direktnom konfrontacijom sotonista i Rusije&Irana, nakon što se odigraju dodatni preliminarni koraci, pri čemu jedino turska može promijeniti tijek događanja, ukoliko iskreno stane uz Rusiju&Iran.

U jednoj stvari Fisk kardinalno griješi, a to je sposobnost turske vojske. Fanatični moral Kurda kombiniran s modernim naoružanjem i izdašnom opskrbom znači da turci (možda) mogu pobijediti samo ako primjene istu metodu koju koriste i Rusi – dugotrajno i sistematsko djelovanje avijacijom uz obavještajni rad na terenu, plus dobro obučene elitne jedinice na tlu. U Afrinu nije za primijetiti išta od toga, turci nemaju know-how za to (još).
No zato Kurdi mogu biti slomljeni kombiniranim djelovanjem Turske (čizme na terenu i avijacija koju ZLO ipak neće rušiti) i Rusije i Assada (blokada opskrbe i obavještajni podaci). I to je karta na koju Rusi igraju.

ZLO će se povući isključivo ako žestoko dobije po zubima, a to znači masovni pokolj njihovih pješaka na terenu, pri čemu neće moći direktno uprijeti prstom na ikoga, a dobro raspoređeni raketni sustavi u širem području u i oko Sirije će im ukazati na put prosvjetljenja.

Hr--------
Gost
Hr--------
2 godine prije
Reply to  Ivo

Odličan post —- nastavi

Alen
Gost
Alen
2 godine prije

Nalaze se u zeznutoj poziciji , nije bez veze NYT pozivao na povratak kuci iz sirije…
Ali gazda ne da …Gazda kaze tu moras ostati i otud sizofrena politika.. E to je cijena svih onih frisko nastampanih hiljada milijardi dolara koje amerika treba ko sut….

Oko
Gost
Oko
2 godine prije

Super analiza. U hronologiji dogadjaja fali puc u Turskoj I od koga je Erdogan bezao I gde je nasao utociste.

Zagor
Gost
Zagor
2 godine prije

Nakon što je jutrošnji turski konvoj stigao u Al Eis, novi turski konvoj večeras putuje u zračnu bazu Taftanaz. Mislim da se polako nazire budućnost.

Zagor
Gost
Zagor
2 godine prije
Reply to  Zagor

Upravo stiglo da je i veliki YPG-ov konvoj stigao u Afrin preko Aleppa.

Riddick
Gost
Riddick
2 godine prije
Reply to  Zagor

Za zauzimanje Afrina ce im trebati puno vremena ,narocito nakon cistki u vojsci , a ni Kurdi nisu naivni borci , ratuju na svom terenu , sto se tice predvidjanja u tekstu da Turska vojska moze zauzeti Afrin brzo , mislim da gresi da oni to mogu oni bi to vec uradili , rat je jean mulj u koji mozes da udjes kad hoces ali ne mozes da izadjes kad hoces , i nista ne ide tacno po planu .

palermo
Gost
palermo
2 godine prije
Reply to  Zagor

Podjela Idliba? Prije se spominjala linija podjele željeznička pruga, ali možda bude malo zapadnije. Turci žele zadržati dio Idliba kao sigurno utočište za zelenjavu, koja bi im lako mogla zagorčati život ako se misle povući u Tursku, a o Europi da ne govorim. Ugrabili su već Al Bab, Afrinu su isto odbrojani dani, evo sad i dio Idliba, Manbij i Rojava dolaze na red kasnije… Na kraju će oni biti najveći dobitnici ovog silovanja Sirije, a još ako kurdske izbjeglice nagrnu na teritorij pod kontrolom SAA… Ako ovo Osmanlije rade uz suglasnost (ili barem prešutno odobravanje) Moskve bit će to velika mrlja na ruskom obrazu. Kako ide ona kletva: Dabogda te Amer hrani, a Rus brani!

Weteran
Gost
Weteran
2 godine prije

U jadnu Siriju su ušli svi da tamo ostanu: Rusi, SAD, Iran, Turska, razni bašibozluk, ….
Od te gužve, napaćeni i nesrećni, Sirijci moraju da beže!?
Ovamo!

Riddick
Gost
Riddick
2 godine prije
Reply to  Weteran

Zao mi ih je stvarno, nadam se da je ovo biti poslednja godina ovog prokletog rata.

bbbb
Gost
bbbb
2 godine prije

Sirija je Avganistan boj dva mnogo veće potencije, mogu samo nadati se da u Rusiji i Kini sjede domoljubi koji znaju da se ne smije dozvoliti pad Irana i Koreje.

oddball
Gost
oddball
2 godine prije

Meni se čini da se nazire kraj rata, više manje sve je izvjesno, jedino se kurdsko pitanje treba tek razriješiti, tu ne mislim na Afrin čija je sudbina zapečačena, naime Rusi su Turcima prepustili Afrin a Assad bez Putinovog amena nema tamo šta raditi, a kako se čini i Idlib ostaje izvan dosega SAA, ne znamo što su gazde dogovorile, možda se eventualno još dogodi neki pomak SAA iznad Hame, ali kako se čini zapadno od pruge se ne smije,…. nadam se da griješim, ali meni se tako stvari čine,… ali onako realno, kada pogledate položaj Assada krajem 2015. ovo sada je za njega fenomenalno, ipaj bit će tu problema, npr. za Iran je bio imperativ operacija deblokiranja Fuaha, to će sada biti zafrkano za ispregovarati, a strateški za Assada ova krnja Sirija može i funkcionirati, problem je Anadanska ravnica koje otvara vrata prema Allepu, u Anadanu su Turci fizički i tu nema ni makac, šteta,…

palermo
Gost
palermo
2 godine prije
Reply to  oddball

Još je @ruka slave sa forum.hr-a prije dobrih 4-5 mjeseci predviđao podjelu provincije Idlib prugom Aleppo – Damask. I bez toga on je daleko najkvalitetniji analitičar-amater u cijelom “regionu”. Sada vidimo da je čovjek očito bio u pravu. Izgleda da će Turci će najviše okoristiti sada u finišu rata. Erdo do prije godinu i pol bio na koljenima, a sada čak i otvoreno ide u agresiju na Siriju. Ne znam što su Rusi uopće s njima ispregovarali, ali ovo im nije trebalo. Turke je trebalo držati na lancu, i po potrebi ga malo zatezati, ili malo popuštati. A ovo jučerašnje rokanje ruske avijacije je bila tek osveta za oboreni avion i ubijenog pilota, bez ikakvog vojnog učinka. Sada će pljuštati minusi i etikete o “kauč-generalima”, hahaha!

Sinisa
Gost
Sinisa
2 godine prije

Zaratili Turci (pravi) i Iranci u Idlibu.

Ive
Gost
Ive
2 godine prije

USA je na genocidu stvorena kao genocidno cudoviste i od toga koncepta nisu odustali, siju zlo genocida svuda po planetu. Cilj im je unistiti sve, te staviti pod svoju kontrolu, ali zadnji tijekovi dogadjaja im ne idu u prilog, svijet je shvatio i procitao USA politiku, gube prijatelje svuda po svijetu. Jedino ih jos drzave i rezimi predvodjeni poltronskim osijecajima lidera poput Hrvatskih, koji su nacionalne interese podredili interesima USA.

Oxi
Gost
Oxi
2 godine prije

Gadno se kuha u Siriji.
Veliko pojačanje je stiglo kroz područje pod kontrolom SAA kurdima u Afrin iz Manbija.
Sirijska vojska napala turske snage koje su postavili nadzornu točku u Al Eisu, turci uzvratili raketama sa područja Turske po položajima SAA u Hadderu.

palermo
Gost
palermo
2 godine prije
Reply to  Oxi

Samo da ne počnu i Turci kao i Izraelci mlatiti po SAA kadgod se sjete. Sirijci izgleda nemaju pravo na S-400, već samo turski i saudijski “partneri”.

palermo
Gost
palermo
2 godine prije

Kog vraga ide SAA čistiti ISIL-ov kotao (izgleda da tamo nisu bogzna kakve snage crnih glavosječa ostale), a turska vojska im se ugnijezdila u Al-Eisu (južni Aleppo). Nije valjda da je dogovorena podjela i provincije Idlib? Danas je Nusra napravila čak i nekakav napredak tamo (a RuAF istovremeno slabo djeluje), a bojim se da se Istočna Ghouta neće osloboditi do 2020.

Ivo Lola
Gost
Ivo Lola
2 godine prije

Gospodin Babić sveobuhvatnošću i kirurškoj preciznosti svojih zaključaka, kao i obično, ne ostavlja prostor ni razlog za suvišan komentar. Hvala!

POVEZANE VIJESTI

Izbornik