Neki Amerikanci vjeruju da su se Kinezi promijenili. Ali je li to razlog da se ismijava ova velika azijska nacija? Posljednja epizoda američkog animiranog filma South Park i nedavno NBA pitanje u Kini pokazuju da se jaz između Kine i Sjedinjenih Država povećava.
“Band in China”, posljednju epizodu South Parka, Kina je zabranila zbog sarkazma prema kopnenoj Kini. U epizodi se kritizira Hollywood zbog prihvaćanja takozvane kineske cenzure filma, uključujući o Dalaj Lami, nereda i drugih provokativnih elemenata. Takav je incident u Kini predodređen za zabranu. Reći ćete zašto? Kako to vide Kinezi, zato što ismijava kineski nacionalni suverenitet, pitanje o kojem Kinezi najviše brinu, a autor se dotaknuo i svijesti nacionalnog identiteta kineskog naroda o kojem, očito, nema ni temeljnog znanja.
Epizoda kroz američku ironiju također odražava i nezadovoljstvo Kinom. Amerikanci još ne razumiju današnju Kinu. Ne razumiju kako su se Kinezi borili desetljećima, niti razumiju emocionalno iskustvo Kineza.
Tijekom više od 40 godina reformi i otvaranja, Kina je dočekala vanjski svijet. U Kini ima puno navijača NBA lige, a košarka je vrlo popularna među Kinezima. Amerikanci mogu dobro igrati košarku, ali i Kinezi isto. Iz te perspektive, Kinezi su se stvarno promijenili. Sada su bogatiji, otvoreniji i imaju više hobija koje imaju i Amerikanci.
Ali su u mnogočemu Kinezi nisu niti će se promijeniti. Ta se zemlja borila protiv poniženja i siromaštva. Mnoge rane u srcu kineskog naroda još nisu zacijelile, pogotovo jer Kina još nije ostvarila puno nacionalno jedinstvo i nisu jedno s Tajvanom i Hong Kongom, koji još uvijek uživa status autonomije.
Kinezi sve više priznaju da kineski sustav poboljšava život ljudi i snagu nacije.
Kina je postala drugo najveće svjetsko gospodarstvo i zemlja daje veliki doprinos globalnoj ekonomiji, uključujući američku. Međutim, neki zapadnjaci to nisu shvatili.
Primjerice, glupa objava na Twitteru o Hong Kongu Daryla Moreya, generalnog direktora Houston Rocketsa, razljutila je mnoge Kineze.
Kini i Sjedinjenim Državama vrlo je teško da se međusobno prihvate. Amerikanci nikako da shvate da Kina nije onakva kakvom je oni zamišljaju, jer koriste vlastite standarde kako bi ocjenjivali i davali sudove o Kini. Sjedinjene Države se osjećaju nelagodno jer Kina kao velika zemlja duboko utječe na živote Amerikanaca, ali je još važnije da Kina nije zemlja kakvom je žele Amerikanci.
Sjedinjene Države moraju naučiti prihvatiti Kinu, bez obzira koliko će taj proces biti težak. SAD su prije dominirale svijetom, ali s rastom Kine, a budućnost Sjedinjenih Država je uvelike povezana s Kinom, svijet kojeg Amerikanci priznaju je bez azijskog diva nepotpun.
Kina je vrlo raznovrsna i složena zemlja, ali zemlja u kojoj vlada konsenzus da se neće pokoriti američkom diktatu. Jesu li Kinezi nacionalisti? Jesu, ali dok su kineski narodi „nacionalisti na kineski način“ unutar vlastitih granica, to ne bi trebao biti ničiji problem.
Slična je era već prošla. Sjedinjene Države trebale bi pokušati razumjeti Kinu i surađivati s tom zemljom. To ne trebaju činiti zbog Kine, već zato što je to neizbježan izbor za zajednički razvoj svih različitih zemalja ove planete. Stoga, ako je epizoda South Parka ismijavala Kineze na njima neprihvatljiv način, nije trebala biti emitirana, kao što direktor Houston Rocketsa nema nikakvog razloga da komentira situaciju u Hong Kongu.
Iz naše perspektive, jer smo i mi zatrovani idejama apsolutne slobode i neobuzdanog liberalizma, cenzura South Parka je možda neprihvatljiva, kao što smo kao Europljani tvrdili da se u „umjetničkom izričaju“ smije ismijavati i izvrgavati ruglu islamski poslanik Muhamed. Ali ako dobro znamo da oko 1,6 milijardi muslimana to smatra najvećom uvredom, kako tvrditi da je to prihvatljivo?
„Cenzura“ se svakako mora izbjegavati i ne smije se koristiti za zabranu trivijalnih stvari, ali i umjetnička sloboda mora imati granice, dok spr*nja s kineskim nacionalnim identitetom u ovom konkretnom slučaju, kako su to vidjeli Kinezi, pokazuje koliko Amerikanci općenito poštuju ne samo njih, već i druge narode, dok su oni „izuzetna nacija“, kako su tvrdili bivši i aktualni stanar Bijele kuće.
Mudri i moćni Saša F. u obrani male, nemoćne i neshvaćene Kine.
Sada ću biti provokativan. Ali dvosmjerno. Nekima je nešto svetinja. Uzmimo da svatko od naših naroda ovdje uzme neku bolnu, “svetu” temu i od nje napravi sprda*inu, neću imenovati konkretne slučajeve. Kakva bi bila reakcija?. Nekome trećem bi se činilo : “Pa šta tu ima strašno”. Ima Kinezi i danas (indoktrinirani? ne znam) pate zbog nejedinstva Tajvana i Hong Konga ili da ih se non stop lupa po glavi zbog “diktature”. Gledao sam epizodu South Parka, klasična američka propaganda. S druge strane imamo američke uratke kao “Snajperist”, gdje je vojnik koji ubija dijete na kraju heroj. South Park ismijava i neke američke pojave, ali uvijek konzevrativne. Nema šanse da ismijavaju, npr, pe*ere.
Koja bljuvotina od komentara. Kako je moguće biti zatrovan idejom apsolutne slobode? Istovremono su Kinezi motivirani stvarima kao što je socijalni kredit, kojeg onako usput, ne smiju kritizirati, konc-logorima za više od milijun svojih muslimana i sl.
Što mislite zašto se stanovnici Hong konga bore rukama i nogama da zadrže svoju autonomiju? jesu li i oni “zatrovani” idejom slobode?
Ne pretjerujmo, u pitanju je samo crtani…nije ni toliko loš.
A gdje je ta granica izmedju slobode govora i vrijedjanja? Svijetu je pun pic… koji su non stop uvrijedjeni i sve im smeta. Potpuno promasen clanak
Autor uopće nije razumio ovaj rasistički princip izvučen i primjenjiva od strane južno afričkih rasista koji su na sličan subrilan način vrijeđali crnce, a onda se još “čudili” kako se neobrazovani (prljavi) crnci “usuđuju” da budu uvrijeđeni. Vrijeđati i sam odlučivati o stepenu uvrijeđenosti koju uvrijeđeni smije da osjeti je zapravo najviši stepen političke dominacije. Ovaj cinizam je preuzet od geobelsovog “Arbeit macht frei” I poslije Drugog svjetskog rata u savršen do tančina bez obzira da li se tu radilo o nacistima, Rusima ili muslimanima
Sve što rade sa ovom “umjetnošću” je da usmjeravaju negativnu energiju na kineze a i ruse i na taj način mijenjaju svijest zombija da im bude normalno kad sutra izazovu rat sa Kinom i Rusijom.
Sama tvrdnja da “Amerikanci” provociraju odaje duboko nerazumijevanje Amerike. Ovo sto kreatori South Parka rade je davanje na znanje da u Americi jos uvijek postoje ljudi koji nece dati da im se izvana namecu kulturne norme i granice javnog govora, ma koliko to bilo financijski unosno.
Dakle, nesto sto bi ovaj “suverenisticki portal” trebao gromoglasno pozdraviti.
Nitko ne tjera Kineze da ovo puste u Kini niti je usmjereno na Kinu, vec na domace “podguzne muhe.”
Usput, kakva je vila “satira” Charle Hebdo s Donbasom, možda ste zaboravili ili 1999. sa srpskim policajcima na Kosovu. Baš nikakve veze nema s karikaturom , već obična gnusna propaganda. napravite bilo koju karikaturu s nekim od naših stratišta, meni su sva ista, kada su civili u pitanju. Jel i to “umjetnička sloboda” ili ima stvari koje se ipak ne diraju.
Džaba je rasprava s površnim tvrdnjama. A da pokušate razumjeti da je “sloboda izražavanja” uz apsolutnu političku korektnost isto kao cenzura. To je zapravo govor mržnje i dio arsenala političke korektnosti koja se temelji na sljedećim postulatima: neupitna dobrobit globalizacije i neoliberalnog tržišnog modela, multikulturizam, prekid s tradicijom i svim nacionalnim. Ima li satire koja dira te teme? Nema. Politička korektnost u neoliberalnim režimima je pandan verbalnoga delikta u totalitarizmu. Jedino je nestao tvrdi represivni sustav Gestapoa i Čeke, koje su zamijenile razne medijske, društvene, političke, cenzorske centrale nove „policije misli“, koje potiču na cenzuru ili pak autocenzuru, diktiraju kriterije tabuizacije određenih “nepoželjnih tema” i provode pravnu kriminalizaciju kršitelja dogmi političke korektnosti. Humor je ljudski kapacitet za transformiranje izvora patnje u užitak, ali politička korektnost diktira čemu se korektno rugati se i smijati, a čemu ne.
Meni je South Park uvijek bio uvredljiv prema svima.
Po mom misljenju, sve se svodi na slijedece; ako znas da je nesto, nekome svetinja, osnovni kucni odgoj ti nalaze da se u to ne diras. Nije upoce vazno o kojoj se svetinji radi, niti razumijes li ti to, ako znas da diranje u to nekome smeta, zasto bi se tome ismijavao? To vise nije sala, ni humor, to je cista zlonamjerna provokacija. Sto se dogodilo u redakciji Charlie Hebdo novina je strasno, ali, po mom misljenju pretjerali su, glupo i sirovo saleci se sa necijom svetinjom. Ako je to vas nivo humora, kao humoristicnog magazina, bolje promjenite profesiju. Zamislite jednu bezazlenu situaciju, sjedite u kaficu, pusite cigaretu, i redovito ispuhnete dim u lice susjedu. Covjek vas nekoliko puta upozori, tim vise, zamoli vas da to ne radite, da mu to smeta, ali vi nastavite. U jednom momentu, susjed se ustane i odvali vam samar. Uglavnom, tko sto trazi, to… Čitaj više »
Satira i politicka korektnost bas i ne idu ruku pod ruku, to kao prvo.
Takodjer, satira ne moze biti i nije jednostrana – potpuno sukladno viseobraznosti svijeta iz kojeg proizlazi, i satira je slojevita, zasnovana na geopolitickoreligijskofilozofskoraznoraznim drustvenim kretanjima i oportunisticki usmjerena ka pojedincu.
Koji ce poruku u konacnici “shvatiti” ili ne…ali krajnji “cilj” je ovolikom kolicinom publiciteta (a narocito zabranom) – zapravo vec samim tim postignut.
U prilog South Parku ide i dugogodisnja neosporno dosljedno ostra kritika u prvom redu upravo vlastitog okruzenja i anomalija juesej sadasnjice u svim aspektima. Zaista, barem im se ne moze zamjeriti/predbaciti nedostatak samoironije. Dobar ukus ( kazu da je ukus karakter/a karakter sudbina…) pri tomu mozda i moze biti predmet rasprave…no – i to je ogledalo realnosti.
A sto se ove konkretne epizode tice, dovoljno govori sam naziv epizode…
Logicno…Samo opusteno?!?
😉
Vidi ovu ljepotu:
liku trajno zabranjen dolazak u kinu jer je lajkao status u svezi i glede s.p.-a
https://www.cnbc.com/amp/2019/10/12/dj-zedd-banned-in-china-for-liking-a-south-park-tweet.html
Ma sigurno je neka greska… 😉
Potpuno fulan i nekritički tekst od autora u obrani jadne kine od jednog south parka koji ne da kritizira i sprda jedne kineze, nego to radi sa svim živima i to bez cenzure od židova koje ubijaju u pojam konstantno zadnjih 20 godina , raznih religija koje isto sprdaju, crnaca pa do samih američkih običaja itd. ovo uopće nam veze sa amerikom i njenom politikom očito da nam vrli Saša nije pogledao niti jednu epizodu, jer da jest ovog teksta ne bi bilo