Brazil: Drakonske zatvorske kazne za korupciju političarima koji su svrgnuli Dilmu Rousseff

Eduardo Cunha, bivši predsjednik Zastupničkog doma Brazila, kojeg se smatra glavnim pokretačem institucionalnog državnog udara kojim je svrgnuta bivša predsjednica Dilma Rousseff, osuđen je jučer od strane saveznog suca Vallisneya Souze Oliveire do 24 godine i 10 mjeseci zatvora zbog protupravnog vođenja Savezne ekonomske komore.

Eduardo Cunha je uhićen u operaciji Sépsis, tijekom koje su mu u istražnom postupku i kasnije na sudu dokazana brojna kaznena djela u okviru prekoračenja ovlasti, izvještava brazilski časopis O Globo. Cunha je proglašen krivim za zločine korupcije, pranja novca i otkrivanja službenih tajni.

Bivši visoku državni dužnosnik, koji je zatvoren u kaznionici Curitiba, već je osuđen na više od 14 zatvora godina u sklopu operacije Lava Jato. Uz njega je u tom postupku osuđen i Henrique Eduardo Alves, bivši ministar turizma i bivši predsjednik vijeća, koji je dobio 8 godina zatvora zbog pranja novca.

Sudac je za obojicu naredio oduzimanje vrijednosti stečenih kaznenim djelima. Prema presudi, Cunha će platiti novčanu kaznu od 1,85 milijuna dolara, dok će Alves morati platiti kaznu od 265 000 dolara.

Svrgavanje Dilme Rousseff

Podsjetimo, 2016. je Eduardo Cunha bio jedan od ključnih dužnosnika koji je pokrenuo proces opoziva tadašnje predsjednice Dilme Rousseff. Zapravo je stao ispred aktualnog predsjednika Michela Temera, koji je osmislio klopku za Dilmu Rousseff kako bi došao na njeno mjesto.

Tijekom kontroverznog opoziva, kojeg je Rousseff s pravom nazvala institucionalnim državnim udarom, bivša predsjednica je inzistirala na tome da su njezino svrgavanje organizirali Eduardo Cunha i Michel Temer.

Cunha je 2015. odobrio zahtjev za parlamentarni proces, iako je Vrhovni savezni sud privremeno prekinuo postupak. Nakon uhićenja bivšeg predsjednika Luiza Inácia Lule da Silve, Zastupnički dom je u travnju 2016. odobrio pokretanje opoziva.

Iza Eduarda Cunhe su, prema lokalnim medijima, bili zastupnici iz različitih sektora brazilske desnice, koja je nastala u vremenu vojne hunte i tijekom ’90-ih kada je cijela Latinska Amerika bila američko dvorište.

Skandal s audiozapisom

Nedugo nakon prve osude protiv bivšeg predsjednika Zastupničkog doma, izrečene 2017. godine, novinarski istraga je otkrila navodnu korupcijsku shemu u koju su upleteni aktualni predsjednik Temer i Eduardo Cunha. Prema snimci do koje je došao časopis O Globo, aktualni predsjednik je obećao Cuhni novac u zamjenu za šutnju i da ne otkriva detalje o korupciji u naftnoj kompaniji Petrobras.

Aktualni predsjednik do danas negira da je nudio novac svom političkom savezniku u zamjenu za šutnju tijekom istrage slučaja Lava Jato. Ovaj skandal je bio pravi odar na brazilsko tržište dionica i uzrokovao devalvaciju nacionalne valute, gospodarsku krizu, poskupljenja komunalnih i svih drugih usluga. Rezultat politike strukturnih reformu, Michela Temera, kojima se Dilma Rousseff oštro protivila, su masovni prosvjedi na kojima se poziva na svrgavanje Temera i raspisivanje novih izbora.

Tijekom procesa opoziva dokazano da Dilma Rousseff “nije ostvarila osobnu dobit”

Sve navedeno je mala ili nikakva satisfakcija za Dilmu Rousseff, koja je tijekom procesa doslovno razapinjana od strane lokalnih oporbenih i svih zapadnih medija.

Najveći apsurd u cijeloj priči, koju su osmislili Temer i Cuhna, je činjenica da je tijekom parlamentarne i sudske istrage nedvojbeno utvrđeno kako je bivša predsjednica manipulirala proračunom, ali tako da je predsjedničkim dekretom posuđivala novac državne naftne kompanije Petrobras, kojeg je kasnije koristila za plaćanje socijalnih i drugih projekata, ali da sama od toga nije imala nikakve koristi.

Kada su Michel Temer i Eduardo Cuhna pokrenuli proces institucionalnog državnog udara, optužili su predsjednicu za korupciju.

Međutim, na kraju postupka jesu zastupnici brazilskog Senata s “da” ili “ne” morali odgovoriti na sljedeće pitanje:

“Je li optužena predsjednica, gospođa Dilma Rousseff, počinila prekršaj podizanja zajmova od financijskih institucija pod kontrolom države i dobivala kredite bez odobrenja Kongresa, te treba li zbog toga optuženu osuditi na udaljavanje iz njenog ureda i tako je diskvalificirati za obavljanje bilo koje javne funkcije u trajanju od osam godina?”

Dakle, nije bilo korupcije, kao ni zlouporabe položaja u svrhu osobnog bogaćenja, osim što je Dilma Rousseff iz jedne državne institucije predsjedničkim dekretom dizala kredite da bi pokrila manjak druge državne institucije ili namaknula novac za završetak nekih projekata.

Istovremeno, tijekom glasanja je u brazilskom Senatu, kojim je svrgnuta Dilma Rousseff, 35 od 81 senatora je bilo optuženo za korupciju, a odlučivali su u “kriminalu” od kojeg bivša predsjednica nije imala osobne koristi.

Eduardo Cunha, uz ranije izrečenih 14 godina i sada skoro 25 godina zatvora, uz njegovog kolegu Henriquea Eduarda Alvesa, bivšeg ministra turizma, samo su prva dvojica koja su kažnjena za korupciju i kriminal.

Slaba utjeha za Brazilce, koji su nakon svrgavanja Dilme Rousseff našli na udaru takozvanih “strukturnih reformi” koje su svugdje u svijetu iste. Porast cijena komunalija, roba i usluga, “fleksibilizacija tržišta rada” kroz de facto ukidanje Zakona o radu, najnovija “reforma” socijalne zaštite građana, koju je jamčila država, privatizacija zračnih luka, državne elektroenergetske kompanije Centrais Eletricas Brasileiras i druge mjere koje je Michel Temer stihijski počeo provoditi u trenutku kada je iz ureda udaljio bivšu predsjednicu.

Sudbina Michela Temera

Eduardo Cunha i Henrique Alves su završili gdje im je mjesto. Hoće li za njima i Michel Temer? Vjerojatno, obzirom da je već nanizao priličan broj optužnica, od kojih je najteža ona iz rujna prošle godine prema kojoj je bio na čelu kriminalne organizacija u kojoj su bili Cuhna, Alvez i još nekoliko ministara, koji su državni proračun oštetili za 587 milijuna brazilskih reala ili oko 150 milijuna dolara.