Burevestnik ili SSC-X-9 Skyfall – Ruski projektil koji nema premca u svijetu

Ruski projektil 9M730 Burevestnik, poznat pod NATO oznakom SSC-X-9 Skyfall, projekt je koji Rusija predstavlja kao vrhunac razvoja nuklearno pogonjenih krstarećih raketa. Namijenjen je za probijanje svih postojećih proturaketnih obrambenih sustava i sposoban je, prema tvrdnjama Moskve, letjeti praktično neograničeno dugo zahvaljujući vlastitom nuklearnom reaktoru. Ova raketa, ako uistinu funkcionira kako se navodi, predstavlja jedno od najsloženijih oružja ikada razvijenih.

Koncept i konstrukcija

Burevestnik se temelji na ideji nuklearnog termalnog mlaznog pogona. U praksi to znači da u tijelu rakete postoji miniaturizirani nuklearni reaktor koji zagrijava zrak ili radni fluid do visokih temperatura, čime stvara potisak sličan onome u klasičnim mlaznim motorima. Zrak ulazi u motor kroz usisnik, prolazi kroz toplinsku jezgru reaktora i potom izlazi kao vrući mlaz koji pokreće projektil.

Procjenjuje se da raketa ima duljinu između 12 i 13 metara, promjer od oko 1 metra i masu u rasponu od 5 do 6 tona. Krila su sklopiva i otvaraju se nakon lansiranja, što omogućuje transport i lansiranje iz standardiziranih kontejnera s pokretnih lansera na vozilima ili potencijalno s brodskih platformi.

Prema ruskim izvorima, reaktor je izrađen od visoko obogaćenog urana, dok je konstrukcija motora izrađena od kompozitnih legura otpornijih na toplinska naprezanja. Sustav navođenja kombinira inercijalnu navigaciju, GLONASS i terensko mapiranje pomoću radarskog i optičkog senzora, što mu omogućuje letenje niskim profilom, ispod radarskog horizonta.

Performanse i letne karakteristike

Za razliku od supersoničnih projektila kao što je Kinzhal, Burevestnik je subsonična raketa, što znači da leti brzinom od oko 800 do 900 km/h, ali zato na iznimno niskim visinama — između 50 i 150 metara iznad tla. Ta kombinacija niske brzine i visine znatno otežava radarsko otkrivanje.

Najvažnija karakteristika je domet. Prema ruskim tvrdnjama, Burevestnik ima praktično neograničen dolet, jer njegov reaktor može kontinuirano proizvoditi energiju tjednima. Tijekom simulacija i testova, navodi se da je raketa bila u zraku više od 15 sati, prešavši udaljenost od više od 14.000 kilometara. Ako su ti podaci točni, riječ je o najdužem letu ikada zabilježenom za krstareću raketu.

Let se odvija na visoko programiranoj putanji koja omogućuje promjenu smjera u letu i pristup cilju iz neočekivanih pravaca, uključujući moguće napade s južnog pola – smjer iz kojeg zapadni obrambeni sustavi nisu optimizirani za presretanje.

Testiranja i poznati rezultati

Prvi probni letovi započeli su između 2017. i 2018. godine na poligonu Novaja Zemlja i Njonoksa na Bijelom moru. Rani testovi nisu bili uspješni, što se pripisuje problemima s inicijalnim pokretanjem nuklearnog reaktora nakon lansiranja. Ispitivanja su se ponavljala u više faza, uz stalna poboljšanja pogonskog sustava i sustava hlađenja.

Do 2020. godine testovi su trajali ograničeno, a prema dostupnim satelitskim snimkama i izvještajima, neki su projektili letjeli samo nekoliko kilometara prije nego što su izgubili potisak. U 2023. i 2024. ruski izvori počinju spominjati „uspješne probne letove“ u kojima je, kako tvrde, reaktor radio stabilno i održavao let tijekom duljeg vremenskog razdoblja.

Najnoviji test, o kojem je Vladimir Putin govorio u listopadu 2025., navodno je prvi u kojem je Burevestnik pokazao potpuno operativan nuklearni pogon. Prema izjavama načelnika Generalštaba Valerija Gerasimova, raketa je letjela više od 14.000 kilometara i održavala stabilan let više od 15 sati bez prekida. Ako se ta tvrdnja potvrdi, to bi značilo da je projekt ušao u završnu fazu prije serijske proizvodnje.

Strateška primjena i status programa

Burevestnik je zamišljen kao oružje strateškog odvraćanja, dopuna interkontinentalnim balističkim projektilima. Zahvaljujući gotovo neograničenom doletu, može kružiti oko cilja, čekati povoljni trenutak i pogoditi iz smjera u kojem obrambeni sustavi nisu pripremljeni. U praksi bi mogao biti lansiran s kopnenih mobilnih platformi i pomorskih lansera, što ga čini izuzetno fleksibilnim.

Prema izvorima bliskim ruskom vojno-industrijskom kompleksu, raketa koristi automatizirani sustav pokretanja reaktora koji se aktivira tek nakon što raketa napusti lansirni kontejner i prijeđe sigurnosnu udaljenost. Ovaj pristup omogućuje stabilizaciju sustava prije nego što nuklearna jezgra počne raditi punim kapacitetom.

U završnim fazama programa testiraju se i elektronički sustavi navođenja, otpornost komunikacijskih veza na elektromagnetske smetnje te sposobnost rakete da u letu prepozna i izbjegne prepreke.

Za kraj

Ako su ruske tvrdnje točne, Burevestnik predstavlja revolucionarnu prekretnicu u razvoju projektila s nuklearnim pogonom. Tehnološki gledano, riječ je o kombinaciji nuklearne fizike, aerodinamike i računalnog upravljanja leta na razini koju dosad nije postigla nijedna država.
No dok se ne pojave neovisne potvrde o posljednjim testovima i letnim podacima, dio međunarodne zajednice i dalje smatra da Burevestnik pripada području eksperimentalne tehnologije s još nedokazanom operativnom pouzdanošću.

U svakom slučaju, ovaj projektil već sada ima simboličan status – pokazatelj do koje mjere se moderna tehnologija koristi u utrci za strateškom nadmoći.