Ono što se dogodilo u Bruxellesu 9. srpnja 2026. godine nije samo još jedna apstraktna parlamentarna matematika, već politička pljačka elementarnog prava na privatnost. Dok su građani vjerovali kako njihovi predstavnici brane temeljne slobode, četiri hrvatska eurozastupnika odlučila su praktički podržati nastavak uvođenja kontroverznog mehanizma masovnog nadzora. Riječ je o Karlu Ressleru, Tomislavu Sokolu, Davoru Ivi Stieru i Željani Zovko, osobama koje su svojim glasom izravno stale na stranu aparata koji želi zaviriti u svaku privatnu poruku, fotografiju i poziv građana Europske unije. Nije tu bilo nikakve diplomatske fine niti, već čistog i ogoljenog izdajstva birača.
Da stvar bude apsurdnija, proceduralna igra bila je namještena tako da je i sam poraz izgledao kao formalnost koju prosječan čovjek ne razumije. Na stolu se nije našlo jednostavno pitanje “jeste li za špijuniranje građana”, nego prijedlog o odbacivanju stajališta Vijeća EU. Za odbacivanje je glasalo 314 zastupnika, među kojima su hrvatski predstavnici Stephen Nikola Bartulica, Biljana Borzan, Gordan Bosanac, Romana Jerković, Tonino Picula i Marko Vešligaj. Protiv odbacivanja, odnosno za nastavak procedure koja vodi prema nadzoru, diglo je ruku 276 zastupnika, i upravo su u toj skupini završili Ressler, Sokol, Stier i Zovko. Suzdržane su ostale Nikolina Brnjac i Sunčana Glavak, koje formalno nisu glasale “za”, ali nisu ni spriječile katastrofu.
Perfidnost europske proceduralne matematike leži u činjenici da većina više nije većina, osim kada to odgovara establišmentu. Iako je za odbacivanje mjere glasalo 38 zastupnika više nego protiv nje, prijedlog je svejedno propao jer je magična crta apsolutne većine postavljena na 360 ruku. Ta birokratska vratolomija omogućila je Ressleru, Sokolu, Stieru i Zovko da svojim glasačima kažu kako oni zapravo nisu glasali za prisluškivanje, nego za nešto puno kompliciranije. Ta je mantra stara koliko i sam Bruxelles, izgovaraju je svi oni koji su građanima okrenuli leđa, zavlačeći se iza hrpe amandmana i pravnih izlika.
Pritom nije na odmet naglasiti da se radilo o takozvanom privremenom izuzeću od ePrivacy direktive, koje platformama omogućuje dobrovoljno skeniranje privatnih poruka u lovu na materijale seksualnog zlostavljanja djece. Nitko normalan ne brani kriminal, ali otvaranje vrata blanketnom nadzoru svih komunikacija putem tog izgovora najstariji je trik u knjizi autoritarnih režima. Parlament je usvojio i amandman koji bi trebao isključiti end-to-end enkripciju iz primjene, no tekst je poslan Vijeću EU na daljnje usuglašavanje, gdje će ga, po običaju, mesarski raskomadati države članice željne kontrole.
Upravo tu leži najveća izdaja hrvatskih zastupnika koji su podržali nastavak postupka. Dok su Bartulica, Borzan, Bosanac, Jerković, Picula i Vešligaj stali na crtu i odbili sudjelovati u urušavanju digitalne privatnosti, Ressler, Sokol, Stier i Zovko poslali su jasnu poruku da im je draži poslušnički odnos prema strukturama moći. Te četiri osobe, koje su trebale biti bedem slobode, pretvorile su se u trojanske konje unutar Europskog parlamenta, a njihovi birači ubuduće moraju pomno pamtiti tko ih je i po koju cijenu prodao.
Krajnji zaključak nije samo u tome da je ovo glasanje bilo realno točno prikazano u političkom smislu, premda potencijalno zavaravajuće za one koji misle da je riječ o konačnoj zabrani. Stvarni problem je moralno posrnuće onih koji su birali stranu nadzornog aparata, pritom skrivajući kukavičluk iza proceduralnih rupa. Građani sada znaju imena i prezimena, a hoće li im to što upamtiti na idućim izborima, ovisi o njihovoj sposobnosti da povežu birokratski žargon u Bruxellesu s golom istinom da im netko kopa po intimnim razgovorima.
Plenkisti su neprijatelji naroda i sluge okupatora.
Na drugoj strani Svijeta Trump je izmirio Azerbajan i Armeniu jer Putin nije znao kako. Novci izbuse rupu gdje ne moze niti jedno svrdlo.
Špijuniranju nas i s tim i bez toga i to već dugo, a svi koji su glasali to znaju. Stvar je u tome da ta dostupnost podataka iz naših mobitela i dr odgovara svima vladajućima pa su tako i glasali.
Izdajice roda i naroda svoga-
Kako Picula nije s njima?
Baš hebe lud zbunjenog..
mnogo je rusofila i ostalih, koji su za – no eu, no ursula, no mainstream, no control, no big brothers.. pa žele raji zagorčati svakidašnjicu
4 HDZ-ovca za špijuniranje, dvije HDZ-ovke suzdržane, što znači da nemaju ništa protiv špijuniranja. Slušaju stranačkog šefa Plenkovića, a ovaj svoju stranačku šeficu UvdL (HDZ je dio političkog bloka EPP u EU parlamentu, čija je članica i UvdL). Zato i jesmo tu gdje jesmo – glasa se ne po savjesti (kako u EU parlamentu, tako i u nacionalnim parlamentima), već kako lokalni čoban kaže, a lokalni čobani slušaju glavnu EU čobanicu u Briselu. A ona sluša glavnog US čobana u Washingtonu, i javno govori da su EU vrijednosti vrijednosti Talmuda. Glavni US čoban ulazi u rat sa 90-milijunskom nacijom temeljem naredbe IL čobana koji vlada svijetom, a IL čobana nitko ne sankcionira za režim koji sve više podsjeća na fašistički u vlastitoj zemlji i koji uredno širi i dalje svoj Lebensraum. Naravno, glavnog IL čobana ne smije nitko ni krivo pogledati, a kamoli sankcionirati. Vojna hijerarhija. Neki bi rekli piramidalna… Čitaj više »
Glasali su očekivano s obzirom iz kojeg miljea su došli u EU. Glasali su tako da bi pomogli Plenković da u budućnosti osigura dobro plaćeno mjesto u EU a da ih za uzvrat ovaj zadrži na visoko plaćenim mjestima u EU na koje su došli njegovom voljom.
U selu blizu mojeg grada za to kažu * Ruka ruku mije.
Sklon sam tvrditi da ta mudrost nije strana ni centru grada u kojem živim.
Armenija ima Pašinjana a Hrvatska Plenkovića.