Cinizam danas: Visoka cijena koju treba platiti za sumnju u sve i nevjerovanje nikome

Ne bojte se svojih neprijatelja. Najgore što mogu učiniti je da te ubiju. Ne bojte se ni prijatelja. U najgorem slučaju, mogu vas prevariti. Bojte se onih koji ne mare,  ne ubijaju i ne izdaju, ali izdaja i ubojstvo postoje zbog njihovog prešutnog pristanka“. (Bruno Jasieński – poljski pjesnik)

I. Općenito o cinizmu

Cinizam u društvu danas raste; čini se zaraznim. Peter Sloterdijk poznati njemački filozof smatra, da je cinizam u suvremenom svijetu postao univerzalna pojava[1]. Često je to reakcija koja kod osobe uključuje osjećaj povrijeđenosti ili izdaje, koja prerasta u nepovjerenje, pesimizam, a potom i cinizam. Cinizam se često povezuje s fatalizmom i depresijom. Definiran je kao uvjerenje da su ljudi zainteresirani samo za sebe i da nisu iskreni; ili činjenicom korištenja nečijih osjećaja ili emocija u vlastitu korist[2] Sve se to poklapa s teorijom da su cinici samo razočarani idealisti.  U isto vrijeme, cinizam može biti i vrsta pragmatizma, koji nastoji osigurati da su svi aspekti pokriveni i sve mogućnosti predviđene.  No pritom cinizam može biti i sumnja u iskrenost i dobrotu drugih, a time i u društvene i etičke norme i vrijednosti koje zajedno dijelimo. Ta sumnja ne samo da rađa nepovjerenje, već je često praćena prezirom i pesimizmom prema drugima i društvu općenito. To su uglavnom ljudi koji su imali nerealna mjerila i očekivanja i koji su, umjesto da se prilagode, obvežu promijeniti svoju neposrednu okolinu, ili se jednostavno povuku u tišini, upotrijebili svoj cinizam kao oružje i štit[3]. To se dogodilo i u Hrvatskoj nakon 90-ih. Danas – ovdje kod nas, cinizam se prepoznaje po ponašanju, izraženim u prezirnom, često arogantnom i besramnom odnosu prema službeno obznanjenim politikama i normama ponašanja, koje su ih teško iznevjerile i razočarale. Za ciničnu osobu u takvim okolnostima koje nas okružuju i sve više produbljuju krizu društva, glavna je stvar postići svoje osobne ciljeve.  Suvremeno društvo na žalost priznaje samo jedan način života – konzumeristički, te izvan njega nitko i ništa ne može opstati. Drukčiji način života i mišljenja, načelno, nisu zabranjeni, ali u takvom društvu za njih jednostavno nema mjesta. Cinizam u životu s pravom se smatra destruktivnim oblikom obrasca ponašanja. No u isto vrijeme to je osobni stav koji se temelji na namjernom demonstrativnom nepoštivanju moralnih postulata uspostavljenih u društvu, s obzirom na to da se praksa kreće u sasvim suprotnom smjeru. Vjeruje se da je cinizam proizvod očaja, ili posljedica nekažnjivosti onih koji kradu i ponašaju se nemoralno. Očitujući se kroz razočaranje, duševnu bol i nezadovoljstvo, cinizam je često obrambeni mehanizam koji ranjivu i osjetljivu osobu štiti od grubosti vanjskog svijeta i korumpiranosti društva. Osjećajući emotivnu bol i proživljavajući osobnu krizu zbog gubitka ideala, pada standarda života, manipulacije putem medija, pojedinac koji nema drugog čvršćeg temelja pod nogama, odlučuje se u potpunosti odreći osjećaja koji mu donose bol. Takva osoba koja fundamentalno više ne vjeruje u dobro, uskraćuje društvu u kojemu živi, svaku moralnu perspektivu. Njegova moralna dijagnoza znači, da stvarnost takva kakva jest, neće biti bolja. Danas se u Hrvatskoj cinizam prvenstveno odnosi na nevjerovanje u deklarirane/izražene motive vladajućih. Ono uključuje sumnju u iskrenost i dobrotu drugih. To nije nužno negativno, sve dok ne izmakne kontroli. Cinik je sklon propitivanju motiva ljudi i društva općenito. On želi uništiti svaki oblik konvencionalnosti. To samo po sebi i nije loše. Loše je početi s pretpostavkom da su svi motivi perverzni, jer to implicira da se zatvaramo od spoznaje stvarnosti. Ključ da ne budemo povrijeđeni cinizmom, jest koristiti preispitivanje i sumnju, ne kao cilj sam po sebi, već kao sredstvo za uklanjanje magle i pokušaj razumijevanja da stvari vidimo onakvima kakve jesu – ili barem što je moguće objektivnije. To znači biti otvoren prema lošem, ali i prema pozitivnom. Možemo iskoristiti životna iskustva, ali ne da razvijemo neprijateljski cinizam, već da shvatimo što je stvarno važno i eliminiramo sve što ne valja i smeta. Drugim riječima, trebamo u praksi primijeniti inteligentni cinizam, koji nije opća negativnost prema svijetu, već usmjerenost na traženje onoga što zaista vrijedi; znati odvojiti žito od kukolja .U svakom slučaju, cinizam se u životu smatra pasivnim načinom rješavanja problematičnih situacija, kao što je to slučaj već godinama u Hrvatskoj. Da bi se iskorijenio hladni cinizam u osobi, potrebno je u njoj njegovati ljudskost, humanost, suosjećanje prema okolini. Cinizam je pobijeđen prepoznavanjem duhovnih prioriteta kao značajnijih od sebičnih ciljeva pojedinca. No pritom se postavlja temeljno pitanje; kada čovjek postaje svjestan toga da tako treba postupiti?

II. Što tjera osobu da se cinički ponaša?

Je li ovaj stav naslijeđen? Nije, ova se vrsta stava i ponašanja se uči, stvara se kroz životno učenje. Bilo zbog nedostatka povjerenja i sigurnosti, bilo kao obrambeni mehanizam pred situacijama koje se mogu doživjeti kao neprijateljske. Odrastanje u neprijateljskom, nasilom okruženju, nedostatku sigurnosti…, mijenja i iskrivljuje uvjerenja o životu. Na taj se način čovjek našao u situaciji u kojoj ga društvo nastoji utisnuti u točno  određeni i za to predviđeni kalup. Pri tome, ono smjera dokidanju svake naznake vlastitosti, kreativnosti i identiteta. Suvremeno društvo glorificira osrednjost, te se koristi različitim strategijama ne bi li povećalo broj svojih kloniranih poltrona. Ono uči čovjeka, od njegove prve  riječi i prvog koraka, slijepoj poslušnosti i konformizmu. Nemati pozitivnu misao o tome što će se dogoditi, nedostatak povjerenja u druge ljude, može se učinkovito naučiti preko roditelja, jer su oni primarne reference u djetinjstvu. No također može biti generirano traumom, siromaštvom, nesrećom i kasnijim bolestima, u ratnim uvjetima…

III. Velika opasnost od cinizma i u Hrvatskoj

Daisaku Ikeda[4] u svome komentaru podsjeća, da poznati ruski dječji pisac Albert A. Likhanov i Norman Cousins, poznat kao “američka savjest” smatraju, da postoji velika opasnost od ravnodušnosti i cinizma.  Jer ti stavovi otkrivaju odlučujući nedostatak strastvenog bavljenja životom, izolaciju i povlačenje od stvarnosti. Likhanov upozorava na duboku štetu koju apatija nanosi duši mladog čovjeka. Drugim riječima, čin odvraćanja/zatvaranja očiju od ubojstava, korupcije, pljačke ili izdaje vlastite domovine, omogućuje takvom zlu da se beskrajno širi. Pogledamo li aktualnu situaciju u našoj zemlji, prvo što ćemo zamijetiti je sljedeće. Što svojom voljom, što odlaskom na druge funkcije, zbog nezakonitih radnji i/ili korupcije, veliki broj ministara se morao povući- Protiv nekih su podnijete kaznene prijave a neki su završili u zatvoru. Osim toga, ono što bitno obilježava politički prostor Hrvatske zadnjih desetljeća, prepoznaje se po mnogobrojnim korupcijskim aferama:. “Lex LNG”, “Lex Agrokor”,Ina – Mol ,Fimi media, HEP – DIOKI, HEP, Planinska, HAC, Hypo, INA-MOL, PET ambalaža, Spice, HŽ, Janaf“ „ Vjetroelektrane“, Brodosplit,  „ Planinska”, Kamioni , „Grupa BORG“, „ djeca; Hrvatska-Zambija-Kongo“ i još mnoge druge koje ugrožavaju same temelje države. Zatim po porastu inflacije, sve većem porastu siromašnih, cijena i korupcije, sve većeg priljeva imigranata-uključujući ilegalne… O aferama se govori neko vrijeme, bez pravih analiza, kritike i komentara, jer su vodeći mediji u rukama vladajućih,  a zatim sve pada u zaborav kao da se ništa nije dogodilo. Prava oporba koja je još uvijek malobrojna, dobro detektira situaciju i kvalitetno nastupa, no preferencije građana koji se odazivaju izborima ostaju i dalje iste. Stanje života kontrolirano apatijom i cinizmom, kako ističu mnogi znanstvenici i rezultati njihova istraživanja, postaje imuno na emocije ljubavi, patnje ili radosti i povlači se u sterilni, improvizirani svijet otuđenja. Pritom ne smijemo zaboraviti da ravnodušnost prema zlu, istovremeno predmnijeva ravnodušnost i prema dobru. Sloterdijk započinje svoju knjigu definiranjem prirode cinizma kao “prosvijetljene lažne svijesti”. Ova pomalo apsurdna definicija je, priznaje on, zbunjujuća; jer bi se s prosvjetljenjem činilo da bi se “lažna” svijest trebala rastopiti u plamenu svoje razotkrivenosti. Biti prosvijetljen o lažnoj svijesti, značilo bi prozrijeti laži koje netko govori sam sebi i stoga nužno razotkriti i potkopati stanje “laži” u svom razmišljanju u cjelini. Na kraju krajeva, ako znam da sam sebi lažem o nečemu, zadržati povjerenje u laž bilo bi nemoguće, zar ne? Ne baš, tvrdi Sloterdijk. Kod „prosvijetljene lažne svijesti“ događa se da su ljudi potpuno svjesni da su njihova uvjerenja i trud temeljeni na nekoj vrsti laži, ali se unatoč tome i dalje ponašaju kao da je sve u redu. Oni nastavljaju svoje životne rutine, prolazeći kroz svakodnevne poslove u stanju melankolične svijesti da njihovi postupci u svijetu nisu usklađeni s njihovim unutarnjim uvjerenjima i razumijevanjem onoga što je stvarno istinito i važno. S obzirom na to da cinici nisu glupi ljudi, moraju shvatiti da takvo ponašanje vodi u bezizlaznu situaciju sa nesagledivim posljedicama.“[5]. To je upravo ono što se danas događa i u Hrvatskoj. Ono što bi trebali shvatiti i hrvatski građani, prvenstveno zbog njihova osobnog zdravlja, cinizam nije sam po sebi problem. Radi se o tome da su ljudi danas izgubili izvorno značenje cinizma. Umjesto da pretpostavimo da je svatko „bez veze“, da su „svi lopovi i korumpirani“…, trebali bismo živjeti poput starogrčkih cinika[6]. Oni su se također bunili protiv službenih stavova u potrazi za istinom i prosvjetljenjem. No izvorni cinizam se temeljio na odbijanju prihvaćanja pretpostavki i navika koje obeshrabruju ljude da preispituju konvencionalne dogme i politike. Dok moderni cinik obično kaže predsjednik, ili premijer (svejedno), je „idiot“, jer je njegova politika propala stvar, stari cinik bi svaku politiku pa i dotičnog predsjednika ili premijera, najprije temeljito i nepristrano provjerio.[7] Moderni/današnji cinik odmah odbacuje stvari (“To je bez veze“, „O tome ne želim razgovarati“…). Drevni cinik se suzdržava od prosuđivanja (“Ovo može biti ispravno, ili pogrešno, najprije ću to dobro provjeriti”).  David Mazella sa Sveučilišta u Houstonu pisao je o tome kako nastaje  moderni cinizam. Između ostalog, tvrdi, da moderni cinici potiču snažne reakcije predviđanjem budućnosti bez nade u smislenu promjenu. Stoga, on predlaže, da se s popularnim cinizmom pozabavimo što odgovornije, bez nepotrebnog moraliziranja[8]. Ipak, sasvim sigurno možemo zaključiti da je suvremeni cinizam štetan. U jednoj studiji iz 2009. godine, istraživači koji su ispitivali negativne cinične stavove, otkrili su da ljudi koji su postigli visoke rezultate u ovom načinu ispoljavanja svog ponašanja, na testu osobnosti imaju otprilike pet puta veću vjerojatnost da će patiti od depresije u životu.

IV. Cinizam i zdravlje

1. Cinici imaju veću vjerojatnost razvoja demencije

Jedna studija novijeg datuma, objavljena u časopisu „Neurology“-američke akademije za neurologiju, otkrila je da cinični ljudi imaju veću vjerojatnost razvoja demencije.[9] „Postojale su i neke ranije studije koje su pokazale da ljudi koji su bili cinični imaju veću vjerojatnost da će ranije umrijeti i imati druge loše zdravstvene ishode“, izjavila je Anna-Marija Tolppanen -profesorica iz Finske, jedan od autora te studije ,. “Vidjeli smo neke studije  koje pokazuju da ljudi koji su otvoreniji i optimističniji, imaju manji rizik od demencije, pa smo mislili da je ovo dobro pitanje koja treba postaviti.” S obzirom na to da je cinizam također i duboko nepovjerenje u druge, psiholozi to smatraju nekom vrstom kronične ljutnje koja se razvija tijekom vremena. Točnije, vrsta cinizma koju su istraživači promatrali, uključivala je sumnju u istinitost onoga što ljudi govore i vjerovanje da je većina ljudi motivirana vlastitim interesom, a ne onim što je najbolje za zajednicu. Studija je testirala 1449 osoba prosječne dobi od 71 godine. Sudionici studije testirali su se na demenciju. Poseban test mjerio je njihovu razinu cinizma. Istraživači oba testa smatraju pouzdanima. Ljudi s najvišom razinom ciničnog nepovjerenja imali su 2,54 puta veći rizik od demencije od onih s najnižom ocjenom cinizma.

2.Optimizam, cinično neprijateljstvo i incidentna koronarna bolest srca i smrtnost u Inicijativi za žensko zdravlje[10]

U Sažetku ove studije, između ostalog nalazimo sljedeće; Sudionice su bile 97 253 žene (89 259 bjelkinja, 7994 obojenih) iz Inicijative za zdravlje žena koje nisu imale rak i kardiovaskularne bolesti na početku studije. Optimizam je procijenjen revidiranim testom životne orijentacije, a cinično neprijateljstvo subljestvicom (podskupinom) cinizma. Optimisti  su imali niže stope ukupne smrtnosti. Najciničnije, neprijateljski raspoložene žene  imale su više stope (infarkt miokarda, angina, perkutana koronarna angioplastika ili operacija premosnice koronarne arterije povezane s rakom) i ukupne smrtnosti. Optimisti su nasuprot pesimistima, imali manji rizik smrtnosti povezane s rakom  i ukupnim mortalitetom.  Većina ciničnih neprijateljski raspoloženih žena, imale su veći rizik od smrtnosti povezane s rakom. Dokazi upućuju na to da psihološki čimbenici utječu na rizik od pobolijevanja i smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti.

3. Olga Stavrova[11] i Daniel Ehlebracht[12]-„ Slomljena tijela, slomljena duha: Kako loše zdravlje doprinosi ciničnom svjetonazoru[13]

Koncept cinizma ima dugu povijest u psihologiji i društvenim znanostima, navodi se u ovoj znanstvenoj studiji koja je prvi put objavljena na internetu 1. siječnja 2019. godine. U njoj se između ostalog navodi; „U kliničkoj psihologiji i epidemiologiji cinizam predstavlja kognitivnu (spoznajnu) komponentu neprijateljstva (Miller, Smith, Turner, Guijarro i Hallet, 1996; Smith, 1992; Smith, Glazer, Ruiz i Gallo, 2004). Definira se kao negativna procjena motiva i moralnog karaktera drugih ljudi, uvjerenje da je osobni interes primarni pokretač ljudskog ponašanja i da bi većina ljudi kompromitirala svoje moralne vrijednosti (Greenglass & Julkunen, 1989; Smith i sur., 2004.; Stavrova i Ehlebracht, 2016.).  S obzirom na njegovu kognitivnu (spoznajnu) prirodu, cinizam se uglavnom odnosi na to kako ljudi razmišljaju o prirodi i motivima drugih, za razliku od onoga što osjećaju prema drugima ili se prema njima ponašaju (Smith et al., 2004; Stavrova & Ehlebracht, u tisku).Do sada su psihološka istraživanja cinizma potvrdila njegove negativne posljedice u raznim životnim domenama, uključujući društvene odnose, prilagodbu u braku, financijski i profesionalni uspjeh (Baron et al., 2007; Houston & Kelly, 1989; Kaplan, Bradley, & Ruscher, 2004; Stavrova & Ehlebracht, 2016, u tisku). Velika većina postojeće literature o cinizmu usredotočena je na njegov odnos sa zdravljem (za preglede, vidi Miller i sur., 1996; Smith, 1992; Smith i sur., 2004). Brojne studije pružile su dokaze o štetnom učinku cinizma na zdravstveno stanje. Cinizam je povezan s povišenom razinom upalnih biomarkera (Boyle, Jackson i Suarez, 2007.), metaboličkim sindromom (D’Antono, Moskowitz i Nigam, 2013.; Gremigni, 2006.; Nelson, Palmer i Pedersen, 2004.), učestalosti velikog broja bolesti, uključujući kardiovaskularne i koronarne bolesti srca (Chida & Steptoe, 2009), aterosklerozu (Pollitt i sur., 2005), ulkus/čir (Lemogne i sur., 2015), dijabetes (Wylie–Rosett i sur. , 2010.) i demencije (Neuvonen i sur., 2014.), te posljedično čak i povećanih rizika od smrtnosti (Everson i sur., 1997.; Klabbers, Bosma, van den Akker, Kempen i van Eijk, 2013.; Smigelskas, Joffe, Jonyniene, Julkunen i Kauhanen, 2017; Wong, Sin i Whooley, 2014). Važno je da su studije pokazale da cinizam predviđa pogoršanje zdravlja i pojavu bolesti godinama kasnije, podupirući često korištenu pretpostavku o uzročnom učinku cinizma na loše zdravlje (Adams, Cartwright, Ostrove, Stewart i Wink, 1998; Boyle et al., 2007; Keith i sur., 2017; Lemogne i sur., 2015; Vahtera, Kivimäki, Koskenvuo, i Pentti, 1997.

Umjesto zaključka

Dobro je krenuti od jednog komentara[14] posvećenog knjizi Petera Sloterdijka „Kritika ciničnog uma“. Zbog okolnosti u kojima žive, cinici danas osjećaju da su primorani raditi određeni posao, ponašaju se kao da se pridržavaju određenog skupa pristojnih uvjerenja i žive na određeni način koji će im omogućiti napredak i napredovanja. Opstanak se vidi kao nagrada za igranje po pravilima, iako iznutra cinik misli da su pravila lažna. Dakle, novi, integrirani cinizam čak ima razumljiv osjećaj da je kao osoba žrtva i da se žrtvuje. Cinici prihvaćaju zaštitničku društvenu fasadu, ali iza te fasade krije se gorka tuga i ljutita ogorčenost prema svijetu koji ih tjera da lažu drugima i da ništa ne poduzimaju. To se odnosi i na apstinenciju (nesudjelovanje) na izborima. Žale se i prigovaraju, no ipak prešutno pristaju na ono što se događa. Možda je to zato što situacija za njih još nije dovoljno loša i kritična? O tome svjedoči i Sloterdijkov zaključak; mizerija ljudskog života nije toliko posljedica čovjekovih patnji, koliko njegovih nesposobnosti da za nju preuzme odgovornost. Budući da je čovjek biće koje uzrok svoje patnje, kao i opravdanje za ono što (ne)čini traži izvan sebe, on odgovornost za patnju neće vidjeti u sebi. Na taj način, on ne može biti odgovoran, pa samim time ni kriv za ono što je pod utjecajem Boga, sudbine ili spleta okolnosti. Sloterdijk navodi da samo oni koji imaju hrabrosti preuzeti odgovornost za svoja djela i za svoj život, mogu život prihvatiti takvim kakav jest. Svijet treba osvojiti inteligencijom, a ne samo sjediti u njemu u ropskoj pokornosti pred svojim strahom. Za prelazak s modernog na drevni oblik cinizma – Arthur C. Brooks[15] preporučuje svima: „Svakoga dana trebate se usredotočiti na nekoliko izvornih ciničnih koncepata. Niti jedan od njih ne osuđuje svijet, ali svi vas navode na propitivanje, a u mnogim slučajevima i odbacivanje, ustaljenih politika, konvencija i praksi.

1. Eudaimonia (“zadovoljstvo”)

Drevni cinici znali su da se trajno zadovoljstvo ne može postići stalnom borbom samo za vlasništvo, užitke, moć ili prestiž.Sreća može doći samo ako se odvojimo od lažnih obećanja svijeta .

2. Askesis (“disciplina”)

Ne možemo očistiti svoj um od zbunjenosti i zamračenosti, sve dok se ne prestanemo anestezirati, bilo da se radi o drogama, alkoholu, besposlenim smetnjama iz stvarnog života. Svaki dan odbacite štetnu tvar ili naviku. Umjesto da gledate televiziju nakon večere, otiđite u šetnju…. Ova disciplina obećava jačanje vaše volje i pomoć u usvajanju rutina koje povećavaju vašu sreću.

3. Autarkeia (“samodostatnost”)

Oslanjanje na svijet – posebno na dobivanje odobrenja od takvog svijeta – čini smirenost i istinsku slobodu nemogućima. Odbijte prihvatiti svoju žudnju za visokim mišljenjima drugih. Razmislite o načinu na koji obično tražite potvrdu, bilo zbog vašeg izgleda, vaše pameti ili vašeg materijalnog prosperiteta. Napravite plan da potpuno zanemarite ovu potrebu. Imajte na umu da ovo nije moderno-cinična praksa odbacivanja svega o svijetu; nego ćete jednostavno odbiti prihvatiti njegove konvencionalne uhodane standarde koji su već kompromitirani.

4. Kosmopolites (“kozmopolitizam”)

Vidjeti sebe boljim ili lošijim od drugih, postavlja nas jedne protiv drugih i otežava ljubav i prijateljstvo, što je samodestruktivno. To može biti očito poput razmišljanja da „bolji sam od njega“, jer sam primjerice rođen u ovoj zemlji, ili suptilno poput osjećaja malo superiornijeg od kolege – zbog svoje akademske pripadnosti. Započnite svaki dan podsjećajući se da svijet jednako pripada svima i odlučite da se prema nikome nećete ponašati drugačije zbog njegova statusa.

Ukratko, moderni cinik je danas jadan, jer je vezan i ovisan za vanjski svijet koji je pokvaren i pritom ga još i tlači. Drevni cinik je, nasuprot tome, sretan – ne zato što misli da je vanjski svijet savršen (jer očigledno nije), već zato što odlučio usredotočiti se na integritet svog unutarnjeg svijeta, nad kojim ima kontrolu. Na svakome je, dakle, da bira što je bolje, ponajprije u interesu vlastitog zdravlja, obitelji a potom i društva u kojemu živi.

[1] Peter Sloterdijk. „Kritika ciničkog uma“. Zagreb: Globus, 1992. Prema njegovu mišljenju, suvremeno je doba doba obilježeno ››sumrakom‹‹, odnosno specifičnom egzistencijalnom dezorijentiranošću. On ističe da čovjek, po svoj prilici, živi od danas do sutra, od praznika do praznika, od udarnih vijesti do udarnih vijesti, od problema do problema.

[2] https://dictionary.cambridge.org/us/dictionary/english/

[3]Neel Burton, je psihijatari filozof. Predaje na Oxfordu u Engleskoj. LINK

[4] Daisaku Ikeda, predsjednik je Soka Gakkai Internationala, jedne od najvažnijih međunarodnih budističkih zajednica u svijetu Autor je brojnih knjiga, koji su prevedeni na desetke jezika. LINK

[5] P. Sloterdjik. Kritika ciničnog uma.„Određena šik gorčina daje prizvuk njegovoj aktivnosti.  Njihov je psihički aparat postao dovoljno elastičan da kao faktor preživljavanja ugradi stalnu sumnju u vlastite aktivnosti. Znaju što rade, ali to rade jer, kratkotrajno, sila prilika i instinkt samoodržanja govore istim jezikom i govore im da tako mora biti“.

[6] Peter Sloterdijk, Kritika ciničkog uma. „Cinici su tada bili individualci koji su se nastojali oduprijeti iskvarenom društvu, te ujedno opstati kao ››umna bića‹‹. On navodi da u modernom dobu cinik više nije samotnjak, već se cinički pogled na svijet pokazuje kao ››svijest koja slijedi iza naivnih ideologija i njihove prosvjete‹‹

[7] Live Like the Ancient Cynics

[8]  P. Sloterdijk, Kritika ciničkog uma. Lažni moralist obično ukazuje na nemoral drugih ljudi kako se njegova vlastita (ne)moralnost ne bi dovodila u pitanje. Psihologijski moment projekcije on vidi u konstrukciji  koja označava da moralisti pripisuju drugima ono što ih, zapravo, smeta kod njih samih.

[9] Cynicism linked to greater dementia risk, study says

[10]Hilary A. Tindle, Yue-Fang Chang, Lewis H. Kuller, JoAnn E. Manson, Jennifer G. Robinson, Milagros C. Rosal, Greg J. Siegle i Karen A. Matthews. Originally published 10 Aug 2009. Optimism, Cynical Hostility, and Incident Coronary Heart Disease and Mortality in the Women’s Health Initiative.

[11] Olga Stavrova – Odjel za socijalnu psihologiju, Sveučilište Tilburg, Tilburg, Nizozemska.

[12] Daniel Ehlebracht – Institute of Sociology and Social Psychology, University of Cologne, Cologne, Germany

[13] Stavrova, O. i Ehlebracht, D. (2019). Slomljena tijela, slomljena duha: Kako loše zdravlje pridonosi ciničnom svjetonazoru. European Journal of Personality, 33 (1), 52-71.

[14]  MARCH 17, 2019 BY MARMYSZ. Critique of Cynical Reason

[15] Arthur C. Brooks američki je pisac, javni govornik i akademik. Od 2019. Godine, radio je kao profesor prakse neprofitnog i javnog vodstva Parker Gilbert Montgomery na Harvard Kennedy School i na Harvard Business School kao profesor prakse menadžmenta i fakultetski suradnik. LINK