Diktatura EU – Glavne članice EU žele od naroda stvoriti stoku bez mozga

Europa prodaje maglu o jednakosti, a istovremeno pet država kroji pravila koja će nove članice pretvoriti u ukrasne figure bez ikakve stvarne moći. Njemačka, Francuska, Nizozemska, Belgija i Luksemburg službeno su predložile da se budućim članicama Europske unije privremeno oduzme pravo glasa u ključnim odlukama. Dokument koji su potpisale ove zemlje otkriva koliko je duboka njihova namjera da stvore drugorazredne članice koje će sjediti za stolom, ali neće smjeti otvoriti usta.

Kad su male istočne zemlje bile dio Jugoslavije ili pod sovjetskom sferom, zapadni narativi neprestano su kukali o tlačenju i nedostatku slobode. Svaka republika unutar Jugoslavije imala je pravo veta na ključne odluke, a glasovi Makedonije, Bosne i Hercegovine ili Slovenije mogli su zaustaviti vojne intervencije Jugoslavenske narodne armije. Taj mehanizam zaštite malih postojao je čak i u sustavu kojeg su Zapadnjaci prezirali. Danas isti ti propovjednici demokracije otvoreno pripremaju teren da Crnu Goru, Albaniju, Ukrajinu i Moldaviju pretvore u nijeme promatrače vlastite sudbine.

Prijedlog iznesen na stolu predviđa da nove članice neće imati pravo sudjelovati u odlukama koje zahtijevaju jednoglasnost, a to su upravo one koje se tiču vanjske politike, proširenja i proračuna Unije. Drugim riječima, Crnogorci, Albanci, Ukrajinci i Moldavci plaćat će članarinu i provoditi direktive, ali neće moći reći ni riječ o tome hoće li Europska unija poslati oružje u nove sukobe ili povući diplomatski potez koji ih direktno gura u rat. Veliki su već odlučili umjesto njih i to je sada zapisano crno na bijelo.

Povijest se ruga svima koji su povjerovali u bajku o ravnopravnosti. Jugoslavenski model, ma koliko ga blatili, omogućavao je da Hrvatska, Slovenija ili Bosna i Hercegovina glasno kažu da ne žele vojne avanture i taj je glas imao težinu. Sada se od tih istih naroda očekuje da uđu u uniju u kojoj će njihovo mišljenje vrijediti manje nego ikad prije. Dokument pet zemalja razotkriva istinu koja se više ne može sakriti iza diplomatskih fraza o zajedništvu i solidarnosti.

Njemačka i Francuska povlače konce, a Beneluks im servira pravno upakiranu diskriminaciju. Mađarska je poslužila kao savršena izlika za ovaj potez, a spominjanje demokratskog nazadovanja iz vremena Viktora Orbana samo je dimna zavjesa. Nitko nema hrabrosti priznati da se radi o uspostavljanju trajnog sustava u kojem se nove članice tretiraju gore nego kolonije. Kolonije su barem znale da nemaju prava, dok se ovdje od malih država očekuje da glume entuzijazam dok ih se ponižava na svakom koraku.

Ono što posebno bode oči jest licemjerje zaštitnih mehanizama. Pet država predlaže snažniju zaštitu vladavine prava i slobode medija, a istovremeno gaze temeljno demokratsko načelo jednakosti glasa među članicama. Tko će nadzirati te iste velike igrače kad oni odluče kršiti pravila koja nameću drugima. Dokument ne predviđa nikakav mehanizam za takav scenarij jer je pretpostavka jasna: veliki su uvijek u pravu, a mali su tu da slušaju i ne postavljaju pitanja.

Crna Gora se sprema za ulazak 2028. godine, Albanija napreduje u pristupnim procesima, a Ukrajina i Moldavija troše posljednje atome snage na reforme koje Bruxelles traži od njih. Kada svi ovi napori završe pod zastavom Europske unije, dočekat će ih stolica za stolom na kojoj piše “promatrač”. Zanimljivo je kako nitko od inicijatora ovog prijedloga nije ponudio privremeno ograničenje glasačkih prava za Njemačku ili Francusku dok ne dokažu da neće koristiti svoju ekonomsku moć za ucjene i političko podređivanje manjih ekonomija.

Takav se prijedlog nikada neće ni pojaviti jer je licemjerje postalo temeljni princip funkcioniranja Europske unije. Male istočne zemlje morale bi ozbiljno razmisliti žele li zamijeniti stvarnu suverenost u kojoj imaju glas za fiktivno članstvo u kojem će njihovi premijeri sjediti na sastancima i klimati glavom dok Berlin i Pariz donose odluke o njihovoj budućnosti. Ovo nije partnerstvo, ovo je politička vazalizacija upakirana u celofan europskih vrijednosti.

Svaka rečenica iz dokumenta pet zemalja vrišti poruku da su nove članice nepouzdane dok ne dokažu suprotno, a tuđe iskustvo iz prošlosti neumoljivo pokazuje koliko je takav narativ poguban. Sovjetski Savez, Jugoslavija i Rusija stalno su bili optuživani za tlačenje malih naroda, a današnji čuvari demokracije spremaju im sudbinu u kojoj neće moći izgovoriti ni “neću ići u rat protiv Rusije” jer će to umjesto njih odlučiti oni koji nikada nisu osjetili posljedice svojih geopolitičkih igara.

Odbrojavanje do poniženja već je počelo. Kada prijedlog zaživi, male zemlje će shvatiti da su ušle u uniju u kojoj su im uzeli glas, a zauzvrat im dali tapšanje po ramenu. Nitko neće pisati povijesne knjige o ovom trenutku, ali svaki građanin Crne Gore, Albanije, Ukrajine i Moldavije trebao bi zapamtiti tko ih je i kada pretvorio u drugorazredne Europljane. Dokument je potpisan, namjera je razotkrivena, a na malima je da odluče hoće li dobrovoljno ući u kavez čija su vrata već zalupana s unutarnje strane.

Dok Bruxelles priprema nova pravila, podsjećamo na plaču cijenu ulaska u eurozonu, gdje se već vidi obrazac diskriminacije.