EU vidi „fašiste“ u „suverenistima“, a ne vidi neonacističke orgije u Kijevu

Proteklih godina u Europi, od kada se su se narodi počeli buniti protiv elita i priklanjati takozvanim „populističkim“ i „suverenističkim“ strankama, svakodnevno čujemo da se pojedince i cijele skupine ljudi, pa čak i narode proglašava „fašistima“, i to iz prostog razloga što se ne žele pokoriti diktatu ultraliberalnih elita. Tako su „fašisti“ ili „neonacisti“ Austrijanci i Mađari, članovi i vodstvo stranaka AfD, Nacionalno okupljanje, talijanska Liga i njima srodne stranke. Ali sve one sudjeluju u parlamentarnoj borbi i nemaju naoružane milicije. U tim zemljama nema progona, zatvaranja, mučenja i likvidacija političkih protivnika.

Fašističku ideologiju dijelom promiču Zlatna zora u Grčkoj, Jobbik u Mađarskoj i pokret PEGIDA u Njemačkoj, ali nitko od njih nije u poziciji vlasti, nisu zastupljeni u institucijama, a njihovi u programi marginalizirani u medijima. Uz sve to, pripadnici ovih ekstremnih skupina su pod konstantnim nadzorom tajnih službi.

Istovremeno, u Europi postoji zemlja u kojoj je fašistička ideologija ukorijenjena u institucijama, medijima, državnim i privatnim, članovi ranije pokreta kasnije milicije, koja je još uvijek pod oružjem, su osnovali fašističku stranku Nacionalni korpus, a ovu Novu godinu su proslavili s velikim skupom u glavnom gradu, uz transparente, slogane i neizbježnu bakljadu po uzoru na veliki skup „Katedrala svijetla“ nacističke stranke u Njemačkoj u Nürnbergu 1937. Ovi jezivi prizori i mračna ideologija su ukrajinska stvarnost.

Neonacistička Nova godina. Tisuće neonacista u Kijevu dočekalo je Novu godinu s paradama i bakljadama u čast Stepana Bandere, nacionalističkog kolaboracionista Trećeg Reicha u vrijeme Drugog svjetskog rata kojeg moderni Ukrajinci smatraju herojem, a Poljaci, Židovi i Rusi ratnim zločincem.

Na najvećem skupu, održanom u glavnom gradu Kijevu, bilo je i onih u uniformama iz Drugog svjetskog rata, dok su drugi nosili fotografije Bandere, kao što se nose ikone u crkvenoj povorci.

Plavo-žute ukrajinske državne zastave bile su pomiješane s crveno-crnim zastavama Organizacije ukrajinskih nacionalista (OUN) Stepana Bandere i njenog naoružanog krila, Ukrajinske ustaničke armije (UPA) Romana Šuheviča, odgovorne za progone i  masovna ubojstva i zvjerstva nad Poljacima i Židovima u današnjoj zapadnoj Ukrajini u posljednjim godinama Drugog svjetskog rata.

Prosvjednici su uzvikivali slogane poput “Ukrajina prije svega”, “Slava Ukrajini, smrt neprijateljima” i “Slava Ukrajini, herojima slava”. Potonji je slogan vojno-političke organizacije OUN-UPA iz Drugog svjetskog rata, koji je široko usvojen tijekom državnog udara 2014., prvo od strane ultranacionalista, a zatim vlade i vojske.

Zvuk prijeteće povorke izvela je skupina dobro koordiniranih bubnjara. Glazbenici su nosili uniforme i imali su lice prekriveno „fantomkama“. Demonstracija je dogovorena s gradskim vlastima, koje su duž rute rasporedile velike policijske snage.

Skup je organiziran ne zbog Nove godine, već zato što je 1. siječnja rođendan Stepana Bandere, a državni je praznik u Ukrajini od 2019. godine.

Stepan Bandera rođen je 1909. godine u tadašnjoj austrougarskoj provinciji Galiciji, koja je tijekom Prvog svjetskog rata je postala dio Poljske. Kako se OUN počeo buniti protiv poljske vladavine, Bandera se 1940. godine pojavio kao vođa radikalne frakcije nadajući se uspostavi neovisne ukrajinske države uz pomoć nacističke Njemačke.

Za vrijeme svoje suradnje s nacistima se borio protiv ukrajinskih partizana i Crvene armije, a odgovoran je za genocid nad Poljacima u Volinu i istočnoj Galiciji u kojem je od 1943. do 1945. ubijeno od 70 do 100 tisuća Poljaka. OUN-UPA su s nacistima proveli i masakr nad Židovima u šumi Babi Jar, gradovima Stepan, Lavov, Luck, Žitomir i drugim mjestima. U samo dva dana likvidacija u Babi Jaru kod Kijeva je ubijeno 100 do 150 tisuća Židova.

Nakon savezničke pobjede, OUN-UPA je promijenila sponzore i od poraženih nacista prelazi u tabor pobjednika i zapadnih saveznika. Bandera se preselio u Zapadnu Njemačku, gdje je u zoru Hladnog rata nastavio djelovati za “slobodnu Ukrajinu”. Ubijen je 1959. Godine, kada ga je locirao KGB i poslao agenta koji ga je upucao strelicom nabijenom cijanidom.

Nakon što je Ukrajina 1991. godine postala neovisna, nacionalisti i sljednici njegove fašističke ideologije su Banderu pokušali prikazati kao nacionalnog heroja. To im je uspjelo samo na državnom teritoriju Ukrajine i nigdje drugdje, što govori da u zemljama EU dobro znaju s kakvom se prijetnjom suočava Europa, koja podržava zemlju u  kojoj se ideologija koji je promicala vojno-politička organizacija OUN-UPA dio moderne političke misli u Ukrajini. To nikako ne znači da cijeli ukrajinski narod podržava ovo ludilo, ali su frakcije poput Nacionalnog korpusa, stranke Sloboda, pokreta Desni sektor i drugi za vrijeme Aleksandra Turčinova i  ministra Arsena Avakova svoje ljude postavili u vrh Službe sigurnosti Ukrajine, vojske i policije, a Ukrajina je vjerojatno jedina zemlja gdje politička stranka ima naoružane bojne, koje samo formalno djeluju pod okriljem ministarstva unutarnjih poslova, ali su u svakom obliku autonomne i nikome ne polažu račune za svoje akcije.

VIDEO: Neonacistička Nova godina u Kijevu