Feministički pokret – Talibani Zapada u XXI stoljeću

Crveni ruž, naglašene trepavice, tuš i ženstvene obline. To je otprilike „pin-up“ stil koji nikada nije izašao iz mode.  Nastao je ’40-ih godina prošlog stoljeća, a samo ime se odnosi na slike poznatih i zanosnih žena. Slike su se obično mogle naći u časopisima, kalendarima ili razglednicama. Pin-up djevojke tog doba uglavnom su bile poznati modeli, manekenke i glumice, ali se danas koriste i izmišljeni likovi, ne nužno holivudske ili zvijezde američke pop-kulture.

Zašto ovaj uvod? U Rusiji je buknula polemika zbog kritike feminističkog pokreta upućenog ruskom umjetniku Andrewu Tarrusovu, koji trenutno živi i radi u Sjedinjenim Državama, točnije u Los Angelesu u Kaliforniji.

Naime, za 2020. godinu je ruska državna korporacija Roscosmos, preko svoje pomoćne strukture Glavkosmos, kao jedan od korporativnih suvenira naručila kalendar od Andrewa Tarrusova, možda najpoznatijeg ruskog „pin-up“ umjetnika. Ova američka grafička subkultura nastala je sredinom prošlog stoljeća, a karakteristična je po slikama žena u manje ili više „provokativnom izdanju“. Vjerujemo da većina publike zna o čemu je riječ, a hoće li netko „pin-up“ smatrati umjetnošću ili ne, to je sporedna tema.

Skandal je izbio zbog stava predstavnica feminističkog pokreta i nije nimalo bezazlen. Istina, možda manje od prošlogodišnjeg, kada su feministkinje digle buku zbog lijepih hostesa koje su izbačene iz pratnje sportaša u pikadu, a samo dan poslije su bez posla ostale F1 djevojke, ljepotice koje su godinama stajale uz bolide i mamile uzdahe svih onih na i oko staze. No, od prošle godine ih više ih nećemo moći gledati, barem ne na Formuli 1.

Brojne djevojke kojima je to bio posao su ogorčeno reagirale na feministkinje i njihovu borbu u „zaštiti njihovih i prava i dostojanstva svih žena“, jer su  jednostavno ostale bez primanja.

„Ono što me najviše nervira su te takozvane feministkinje, a one to zapravo uopće nisu, koje nas kao brane, a nisu nas ni pitale što mislimo, kako se osjećamo. Zbog njih smo ostale bez posla. Za mene je ovo bilo čisto uživanje. Obožavala sam svoj posao. Ionako volim motosport, a do sada sam bila i plaćena za ono što bih radila i besplatno sam gledala utrke. Te feministkinje nas navodno brane iako to uopće ne čine. Bio je to jedan od najboljih poslova koje sam radila u životu. Stekla sam jako puno prijatelja ondje, upoznala jako puno djevojki i niti jedna od njih nije nikad rekla da se osjeća nelagodno. Ako netko uživa u onome što radi, pustite ga da nastavi to raditi. Volim svoj posao, da ga ne volim, ne bih ga radila. Nitko me nije silio, bio je to naš izbor“, nakon što je ostala bez posla je izjavila Lauren-Jade Pope, jedna od F1 djevojki.

Nakon što je uspješno odrađen posao uklanjanja lijepih djevojaka iz pikada i iz Formule 1, sada je na red došao „pin-up“, i to u Rusiji. Djela Adrewa Tarrusova su vrlo popularna u Rusiji. Čak i oni koji ne konzumiraju proizvode na kojima su njegove „pin-up“ djevojke zaštitni znak znaju za njih.

Osim toga, Tarrusov je crtao još sovjetske stripove u „pin-up“ stilu, izrađivao sportske kalendare, proizvodio animirane video zapise i još mnogo toga. „Pin-up“ je izumljen u Americi i logično je da je upravo u toj zemlji ovaj žanr i dalje najpopularniji, ali je egzotičan i u Rusiji. U tom smislu nema ništa iznenađujuće da se ovaj priznati umjetnik približio glavnim kupcima i fanovima i sada živi i radi u Los Angelesu.

Nakon što je umjetnik na svojoj Facebook stranici objavio kalendar izrađen za Glavkosmos, kojeg možete vidjeti u poveznici u dnu teksta, ispod u komentarima je, nažalost, gotovo započela poznata feministička orgija.

“Gotovo” zato što su mišljenja feministkinja i ostalih, koji također podržavaju prava žena, ipak oštro podijeljena.

Tarrusova su kritizirali i zato „što je otišao raditi u SAD“, kako „nije rodoljub i da se prodao u Americi“, što mogu reći samo oni koji su izgubili ili zdrav razum ili svaki kontakt sa stvarnošću. Međutim, većina kritičnih komentara se odnosila na „objektivizaciju“ ženskih likova prikazanih u kalendaru. Napad iz teške feminističke artiljerije je pokrenut na samog umjetnika i na njegov način crtanja, ali i na žene i muškarce koji su se usudili napisati kako je kalendar izvrstan.

FOTO: Jedan od crteža Andrewa Tarrusova za kalendar Glavkosmosa za 2020.

Ali, kao što se možete uvjeriti ako prelistate kalendar, na slikama uopće nema „objektivizacije“, odnosno prikazivanja žene isključivo kao seksualnog objekta. Žene prikazane na kalendaru rade u različitim područjima svemirske industrije, igraju šah s robotom, prijateljski komuniciraju s kolegama, pripremaju se zagrliti djecu nakon povratka na Zemlju i hodaju u svemirskom odijelu u lunarnoj bazi. Ali ne, feministkinje to ne vole.

„Zašto su muškarci na kalendaru u njihovu društvu samo kad je hrana u kadru?“, pitaju se kritičarke.

To bi značilo otprilike da muškarci u obitelji uvijek žderu i da od njih nema nikakve.

“Mama se vratila kući i zuri tupim pogledom u daljinu, dok dva dječaka trče prema njoj. Naravno, nisu je dočekali s cvijećem. I zašto su uopće dječaci i nigdje nema djevojčica? Gdje im je otac?”, to su bile neke izjave kojima je komentiran kalendar.

Tarrusov: „Da, one su lijepe, jer su žene u principu lijepe“

Ovo nije prvi put da se Andrewa Tarrusova optužuje za „objektivizaciju“ žena, ali on te kritike obično ignorira. Ali ovaj put nije utihnuo i odgovorio je na tužbe.

“Ja sam svim srcem za feminizam i jednakost. Ali gdje je granica između objektivizacije i osnaživanja prava žena? Zašto je, ako nacrtam ženu, to odmah seksualni objekt? Gdje postoji ta veza? Da, one su lijepe, jer su žene u principu lijepe, a odijela su uska jer je to zakon „pin-up“ žanra. Da sam crtao bijele kvadratiće i ogledala, ne kao žene, uopće ne bi postojala osoba. Štoviše, pokušao sam ih sve predstaviti kao neutralne i bez dvostrukih značenja“, rekao je umjetnik i pojasnio „kako, unatoč činjenici da živi u Americi, kao samostalan poduzetnik dobiva narudžbe i sav porez plaća u Rusiji“.

Teško je nešto dodati ovom odgovoru. No, ostavimo po strani često urođeno hvalisanje mnogih kreativnih ljudi. Zaustavimo se na najozbiljnijem trenutku ove naizgled zabavne priče, a ona ide u smjeru zabrane, ne određene vrste posla, kao djevojaka s početka teksta, već puno šire.

Feministkinje za objektivizaciju nisu optužile samo Tarrusova i Glavkosmos, već pozivaju na zabranu čitavog umjetničkog žanra. Poznata i nepoznata imena u ovom slučaju uopće nisu bitna.

Nažalost, ako bolje pratite feministički pokret, primijetit ćete veliku površnost i  da ova masu, koja sebe naziva „zaštitnicima žena i njihovog dostojanstva“, ima malo dobro obrazovanih ljudi.

Većina njih je pročitala nešto od Simone de Beauvoir ili Naomi Wolfe, što je dovoljno da sebi daju za pravu da određuju što jeste objektivizacija, a što nije. Ali u ovom je slučaju dovoljno obično srednje obrazovanje da shvatimo da zahtjevi kritičarki za cilj imaju da se odmah prestanu slikati seksi žene.

Feminizam – Talibani i ISIL zapadnog postmodernizma

Koja je razlika ovih zahtjeva od srednjovjekovne inkvizicije koja je umjetnicima branila crtati „pretjerano gole žene“. Isto rade su talibani i ISIL,  koji uništavaju “poganske” statue i arhitektonska remek djela. Isto su radili i njemački nacisti koji su spaljivali „pogrešne“ knjige i slike. To su radili i revolucionari iz različitih država u različitim razdobljima, koji su devastirali palače i kidali platna velikih umjetnika sa zidova.

Od zabrane „pin-up“ crteža mali je korak do zabrane bilo kakve „golotinje“. Uostalom, što bi moglo biti seksualnije od gole žene? Je li to žena blago pokrivena odjećom. I tako će nas feministkinje uvesti u vrli novi svijet u kojem neće biti Miloske Venera ni tisuće manje poznatih grčkih i rimskih kipova. Zbogom Rubensu i Botticelliju, Düreru, Manetu i Renoiru, Kustodijevu i Deineki.

Svi zajedno marš na smetlište povijesti, gdje vas čeka već proklet od međunarodne feminističke zajednice Paul Gauguin, „kriv“ zbog svojih erotskih slika polinezijskih djevojaka i žena.

“Gauguin je nesumnjivo iskoristio svoju poziciju privilegiranog zapadnjaka da bi maksimalno iskoristio svoje seksualne slobode”, stoji u tekstu u Nacionalnoj galeriji u Londonu, toliko suludom da ga ne vrijedi komentirati.

Feministkinje i samozvana „kulturna elita“ se u obračunu s Gauguinem odjednom  odupire “povijesnoj nepravdi”, a s druge strane se jedva čuju kritike protiv kolonijalizma modernog doba, koji se od onog iz vremena slavnog slikara razlikuje samo u nijansama.

Ideja o cenzuriranju umjetnosti iz „moralnih razloga“ je kontraproduktivna. Na primjer, koji je bolji način za poticanje ljudi na razmišljanje o kolonijalnom iskustvu od pokazivanja Gauguinovih aktova, koji nas mogu natjerati da razmišljamo o životima tih žena? Sakrivajući dokaze o kolonijalizmu će ga ovi „puritanski vratari“ zapravo potisnuti u zaborav.

Ali oni, bolje rečeno one, žele imati autoritet nad onim što smijemo ili ne smijemo vidjeti i čemu smijemo pristupiti. Koliko dugo? Valjda dok se  sav kolonijalni materijal ne ukloni iz muzeja? Zapitajmo se kada će se ukloniti neko klasično djelo koje prikazuje silovanje jer bi moglo uznemiriti žrtve seksualnog napada? Već postoje kampanje koje zahtijevaju takve akcije, a muzeji na Zapadu su strašno slabi u artikuliranju prosvjetiteljskih vrijednosti muzejske kulture i obrani neovisnosti muzeja.

Muzejsko osoblje ne želi braniti tradicionalne ciljeve svojih institucija. Ako se stvari ovako nastave, muzeje će zarobiti malena šačica aktivista koji će zauvijek pomicati svoje ciljeve. Moramo se oduprijeti skupinama moralista i pritiscima i braniti naša prava da budemo informirani neovisni pojedinci koji će donositi vlastite prosudbe o kulturi i povijesti, uključujući „pin-up“ i radove Andrewa Tarrusova.

Ako želimo da naša djeca u budućnosti imaju priliku gledati slike velikih majstora prošlosti, danas svi razumni ljudi trebaju braniti Andrewa Tarrusova, bez obzira na njihov stav prema Roskosmosu, Rusiji, Sjedinjenim Državama i „pin-upu“ kao umjetničkoj formi. Kad se feminizam bori za ženska prava, njihovu sigurnost, pristup javnim dobrima i jednaku plaću, to treba pozdraviti. Ali ako se degenerira u cenzuru, inkviziciju i ISIL, takav feminizam ne treba nikome, prije svega samim ženama.

Facebook / Andrew Tarrusov