Dana 6. siječnja ove godine, nakon pet godina provedenih u inozemstvu i sudjelovanja u radu raznih skupina takozvane “sirijske oporbe” koje financiraju Katar, Turska, Saudijska Arabija i Zapad, u domovinu se u okviru procesa pomirenja vratio Šeik Nawaf al-Bashir, vođa najvećeg sirijskog sunitskog plemena Baggara iz Deir Ez-Zora koje broji 1,2 milijuna ljudi.
Po dolasku u Siriju je pred okupljenim prijateljima i vladinim dužnosnicima pročitao proglas u kojem se zaklinje na odanost sirijskom predsjedniku Basharu Al-Assadu i njegovoj vladi.
“Zbog sigurnosti i stabilnosti zemlje sam se vratio u Siriju i javno izjavljujem da ću biti s našim narodom, našom domovinom i vladom u borbi protiv mračnog terorizma kojeg predstavljaju ISIL, Al-Nusra Front, Muslimansko bratstvo i njihovi simpatizeri i pristaše, da ću se boriti da vratimo stabilnost i sigurnost, te obnoviti teritorijalni integritet zemlje. Pozdravljam moju ljubljenu zemlju i moj postojani sirijski narod. Pozdravljam našu ponosnu vojsku i naše političko vodstvo, koje smo pogrešno procijenili. Vratio sam se u moju sirijsku domovinu kako bi se stavio pod zapovjedništvo moje zemlje i mog naroda, mog vodstva i mog predsjednika. Zahvaljujem svojoj braći koja su stigla ovdje izdaleka, bez obzira na probleme na putu, pozdravljam i našu braću u Aleppu. Hvala svima, i mir bio s Vama”, rekao je Šeik Nawaf al-Bashir.
Njegov povratak u domovinu i doček od strane sirijskih vlasti su dokaz da je Assadova politika pomirbe sa svim Sirijcima koji žele odustati od pobune i položiti oružje odluka mudrog državnika.
Na početku pobune je Šeik Nawaf al-Bashir iz sjedišta u Deir Ez-Zoru 1,2 milijuna ljudi svog plemena stavio na raspolaganje i pridružio improviziranim oporbenim skupinama, uvjeren od strane katarskih dužnosnika da su dani “režima odbrojani” i kako će prelaskom na njihovu stranu dobiti mjesto u budućoj Siriji.
Šeik Nawaf al-Bashir je bio zastupnik sirijskog parlamenta početkom ’90-ih, a vođa najvećeg sirijskog plemena je postao kao mladić, zbog prerane smrti njegova oca. Imao je kontroverznu političku karijeru. Služio je kao veleposlanik u Iraku, a ipak je sudjelovao u prvom sirijskom “Arapskom proljeću”, takozvanoj “Deklaraciji iz Damaska”.
Šeik Nawaf al-Bashir je bio važan dužnosnik “režima”, koji se odmetnuo, da bi se sada vratio. Većina lidera oporbe koja je pobjegla u inozemstvo je ranije obnašala važne dužnosti u Asadovoj vladi, pokojnog predsjednika Hafeza i njegova sina i aktualnog predsjednika Bashara.
Međutim, mnogi su bili korumpirani, poput Abdula Halima Khaddama, koji je dugo bio potpredsjednik Sirije i ostao poznat po koruptivnoj aferi zbog koje je razriješen s dužnosti i pobjegao u Francusku. Među njima su i Rifaat Assad, ujak predsjednika Bashara, te Mustafa Tlass i njegovi sinovi Firas i Manaf, i tako dalje.
Kada je prebjegao o “oporbu” u Turskoj, slavili su ga kao najistaknutiju osobu u zemlji koja se pridružila “revoluciji” i koja vodi veliko pleme, a sada, kada se vratio u Siriju, odmah je postao “oportunist”, “glupan”, “razbojnik”, “izdajnik” i što sve ne.
Njegov povratak bi se znatno mogao odraziti na situaciju u Deir Ez-Zoru, gdje će većina, ako ne i svi, njegovih sunitskih plemenskih boraca prijeći na stranu vladinih snaga i boriti se protiv terorista “kalifata”.
Ovaj zaokret u politici nije neobičan, jer se dogodio u trenutku kada je Šeik Nawaf al-Bashir shvatio da bi kao izdajnik doživotno mogao ostati u egzilu. Kada je shvatio da se neće vratiti u Siriju u slavljeničkoj pobjedničkoj paradi takozvane “oporbe”, odlučio je zatražiti ispriku, nadajući se da će mu biti vraćeno nešto od onoga što mu je oduzeto.
Bivši “revolucionar” Šeik Nawaf al-Bashir otkriva tamne tajne “sirijske oporbe”
Po povratku u domovinu, Nawaf al-Bashir ne samo da je svoje pleme stavio na raspolaganje vladi u Damasku, nego je dao niz izjava kojima otkriva tajne “sirijske oporbe” iza koje stoje zapadne sile i zaljevske monarhije. Šeik Nawaf al-Bashir nije bilo tko i autor je protuvladine “Deklaracije iz Damaska” iz 2005. Vođa je velikog plemena Baggara i 2011. se, u vrijeme izbijanja sirijske krize, pridružuje se oporbi. Napušta Siriju i za Tursku odlazi 2012. No, sada se vratio u Siriju i u intervjuu za arapsku televiziju Al-Mayadin objašnjava da je odlučio vratiti se kući, nakon što je otkrio razmjere urote protiv Sirije.
Prema njegovim riječima, mnogi oporbeni lideri su posjetili čak i Izrael, “vjerujući da su postali heroji”.
“Neki od njih su likvidirani u Turskoj. Zato ostali strahuju da govore o bilo čemu i mnogi se žele vratiti u Siriju”, rekao je Šeik Nawaf al-Bashir u intervjuu kojeg ne na francuski prevela libanonska televizija Al-Manar.
Opasne veze s Al-Qaedom
Šeik Nawaf al-Bashir je također otkrio veze između sirijskog ogranka Al-Qaede i ”umjerene oporbe”. Optužio je bivšeg premijera Rijada Hidžaba da je od Katara primio 47 milijuna dolara, koje je kasnije dao Al-Nusra Frontu u Siriji i naredio im da ga potroše za napad na grad Aleppo.
Progovorio je o neviđenoj korupciji u sirijskoj oporbi, posebno među najvažnijim osobama koje borave u Turskoj. Optužio je ljude koji su predsjedali sirijskom oporbenom koalicijom, ali bez spominjanja imena, da su prije bijega iz Sirije ukrali 116 milijuna dolara i osnovali svoje stranke. Osvrnuo se i na slučaj dužnosnika koji je ukrao 18 milijuna dolara, koji je pobjegao u Veliku Britaniju i uzeo britansko državljanstvo, dok je još uvijek nepoznata sudbina 51 milijun dolara koji su nestali iz blagajne oporbene koalicije. Za oružje je rekao da su mnogi pobunjenici ostvarili profit njegovom preprodajom. Potvrđen je slučaj člana sirijske oporbe Nazira al-Haqima, koji je optužen da je izdavao lažne putovnice onima koji su kao teroristi ISIL-a i Al-Nusra Fronta htjeli ići u Siriju. Prema Šeiku Bashiru, Saudijska Arabija je smanjila potporu sirijskoj oporbi, ali zato veća potpora dolazi iz Katara.
Krađa od strane Muslimanskog bratstva
Financijska potpora koja se šalje za “pomoć sirijskom narodu” ide direktno u blagajnu Muslimanskog bratstva, a onda služi Al-Nusra Frontu.
“Članovi Muslimanskog bratstva poziraju kao umjerena oporba i dok naoružavaju teroriste i pripremaju ih za bitke, samo misle kako se dokopati vlasti”, otkrio je Šeik Nawaf al-Bashir.
U prethodnom intervjuu je ukazao da Muslimansko bratstvo kontrolira sve sirijske oporbene strukture, pazeći da svi oni koji mu se protive ne dobiju važne položaje u koaliciji i Visokom povjerenstvu za pregovore.
“Inozemne operacije se vode od početka pobune”
U intervjuu iransku televiziju Al-Alam, Šeik Nawaf al-Bashir je potvrdio da sirijska oporba slijedi ciljeve koji se diktiraju iz inozemstva, tako da nije bio moguć nacionalni dijalog kojeg je sirijski predsjednik Bashar Al-Assad predložio na početku prosvjeda 2011.
“Od početka su ciljevi bili inozemni, a provodili su ih ljudi koji su plaćali prosvjednike da uzmu oružje u ruke. To je razlog zašto se stvari promijenile tijek i zašto su mirni prosvjedi na kojima se tražila reforma režima, novi zakoni i stvaranje demokratske i građanske države, postali oružane demonstracije i katastrofa koji i danas plaća sirijski narod”, rekao je “oporbeni pokajnik”, Šeik Nawaf al-Bashir.
Podsjetio je da su svaki put, kada bi sirijska vlada predložila političko rješenje u skladu sa željom naroda, prosvjedi eksplodirali i dijalog je bio odbačen.
Šeik Bashir je također otkrilo da u Siriji postoji 800 frakcija.
“To znači da postoji 800 vlasti, od kojih svaka upravlja s 20 do 30 sela i određenim područjem, a financiraju ih Saudijska Arabija i Katar i druge zemlje”, rekao je Nawaf al-Bashir.
“Slobodna sirijska vojska je pljačkaška horda”
Također je otkrio pljačku državnih institucija u regijama koje kontrolira “Slobodna sirijska vojska”, prva formacija koja je uzela oružje i koja danas sudjeluje u turskoj operaciji “Štit Eufrata” u sjevernoj Siriji.
“Slobodna sirijska vojska je bila prisutna u mnogim sirijskim regijama, ali ništa nije mogla dati narodu. Tvornice, željeznice i državne institucije su pljačkali, a pokradeno su odnosili kao ratni plijen. Ali to je vlasništvo sirijskog naroda koje mora biti vraćeno i nisu ga smjeli prodati pojedinci ili oružane skupine”, požalio se Nawaf al-Bashir.
Povratak vođe plemena Baggara u Damask se može smatrati velikom pobjedom sirijskih vlasti. Ovo najveće sunitsko sirijsko pleme živi na prostorima pokrajina Aleppo i Deir Ez-Zor, što će se sigurno odraziti na odluke lokalnih plemenskih milicija u daljnjim operacijama protiv terorista “Islamske države” i Al-Nusra Fronta, ali i Muslimanskog bratstva i takozvane “Slobodne sirijske vojske”, savezniče sile Ankare u sjevernom Aleppu, koju Šeik Nawaf al-Bashir optužuje za pljačku, korupciju, suradnju s teroristima i borbu za interese inozemnih sila.
VIDEO – Govor Šeika Nawafa al-Bashira u kojem se zaklinje na odanost vladi i predsjedniku
https://www.youtube.com/watch?v=0qAQDyHaTE0
Tako je brate Roko.
Drago mi je radi Sirije.
Davno sam čitao (ne sjećam se više imena i detalja), da je jednom turskom sultanu tokom jednog vojnog pohoda, došao neki visoki neprijateljski zvaničnik i izrazio želju da za bogatu nagradu sultanu da važne informacije iz svog tabora, te da nastavi dalje službu kod sultana. Naravno, sultan je objeručke prihvatio informacije i iskoristio ih za pobjednički završetak svog pohoda, a kada je došao red da onaj zvaničnik naplati svoje “dobre usluge”, umjesto bogatstva i službe, sultan je naredio da mu odrube glavu uz riječi – “kada si izdao svog pravog gospodara, kako ćeš onda meni vjerno služiti”. Vrlo poučno za “preletače” raznih vrsta o mogućoj eventualnoj sudbini koja ih čeka, ako u svojim “preletima” nalete na nekog današnjeg pandana onovremenog sultana.
Assadova politika pomirbe je mudar i dalekosežan potez. O njegovom ocu nemam neko pozitivno mišljenje, a za njega sam, prije ovih događaja, znao da je obrazovan na Zapadu i mislio sam da je samo još jedan tatin sin na vlasti. Iskreno sam iznenađen njegovim potezima u katastrofalnoj situaciji u kojoj se našla njegova zemlja. Velemajstorski pliva u ovom miš-mašu i izgleda da Sirija ima pravu osobu, u pravo vrijeme.
Najviše su mi pri srcu ljudi koji više puta prisežu, koji začas mijenjaju prijatelje, zastave ili politicke ideje za koje se vatreno zalazu. Sa njima je sigurno samo to, da nikada nista nije sigurno.
Dok nas male ljude hrvatski rezim na zahtijev Amerike progoni na svakom koraku s zahtjevom za mnogo dokumenata dotle teroristi slobodno prebacuju novac.
Zanimljiva priča iz Sirije.
Drago mi je, izuzetno mi je drago zbog Sirije, ali Sirija nije moja domovina i moje misli su sada uz sve Bošnjake, Srbe i Hrvate u Bosni i Hercegovini i molim Boga dragog da im da razuma da shvate da je budućnost i sudbina jednih uz one druge i treće, da prestanu slušati obmane i huškanje svojih nacionalnih političkih vođa i da iskreno pruže ruku pomirenja jedni drugima.
Ne treba mu vjerovati, ciošpija je to. Trebalo mu 5 godina da progleda, moš si misliti.
Ovako masovnom i nekritičkom amnestijom ljudi će nakon rata počinjati uzimati pravdu u svoje ruke.
Neka napravi nešto korisno i pozove svoje suplemenike koji su redovima Isila neka prestanu napadati Deir.