Kompletan razgovor između Putina i voditelja 19. međunarodnog foruma Valdai

177 komentara

Tema ovogodišnjeg foruma je “Svijet nakon hegemonije: pravda i sigurnost za sve”. Četvorodnevni sastanak okupio je 111 stručnjaka, političara, diplomata i ekonomista iz Rusije i 40 stranih zemalja, uključujući Avganistan, Brazil, Njemačku, Egipat, Kinu, Indiju, Indoneziju, Iran, Kazahstan, SAD, Tursku, Francusku, Uzbekistan, Južna Afrika i druge.

Fjodor Lukjanov: Dragi prijatelji, uvaženi gosti!

Otvaramo završnu plenarnu sesiju 19. godišnjeg foruma Valdai.

Veoma mi je drago što vas sve vidim u sali, a tim više mi je drago što predstavljam našeg gosta na plenarnoj sednici, predsjednika Ruske Federacije Vladimira Vladimiroviča Putina.

Vladimire Vladimiroviču, zdravo!

Radujemo se što ćemo vas vidjeti svake godine, ali ove godine je, možda, nestrpljenje bilo još veće nego inače: ima mnogo tema za razgovor.

Vladimir Putin: Da, mogu da pretpostavim.

Fjodor Lukjanov: Sam forum je uglavnom bio posvećen temi svjetskog poretka: kako se on mijenja i, što je najvažnije, ko je, uopšteno govoreći, sada na vlasti u svijetu – ko vlada, može li se njime u principu upravljati?

Ali mi raspravljamo kao posmatrači, a vi ste i dalje na vlasti, pa vas molimo da podijelite svoje mišljenje s nama.

Vladimir Putin: Hvala vam puno.

Poštovani učesnici plenarne sjednice! Dame i gospodo! Prijatelji!

Malo sam se upoznao sa diskusijama koje su se ovdje vodile prethodnih dana – vrlo zanimljivo i informativno. Nadam se da niste požalili što ste došli u Rusiju i komunicirali jedni s drugima.

Drago mi je da vas sve vidim.

Na platformi kluba Valdai više puta smo govorili o tim pomacima – ozbiljnim, velikim pomacima koji su se već desili i dešavaju se u svijetu, o rizicima koji su povezani sa degradacijom svjetskih institucija, sa erozija principa kolektivne bezbjednosti, zamjenom međunarodnog prava za tzv. pravila – htio sam da kažem, jasno je ko je to izmislio, ali, možda, i ovo nije tačno – generalno nije jasno ko je to izmislio, pošta su ova pravila zasnovana na onome što se nalazi unutar njih.

Očigledno se samo pokušava odobriti jedno pravilo, tako da oni koji su na vlasti – sada pričaju o moći, ja govorim o globalnoj moći – imaju priliku da žive bez ikakvih pravila i da im je sve dozvoljeno, sve bi se opravdalo šta god da rade. Eto, zapravo, upravo ta pravila koja mi stalno, kako narod kaže, taldyt, odnosno stalno pričamo o tome.

Vrijednost diskusija na Valdaiu leži u činjenici da se ovdje čuju razne procjene i prognoze. Koliko su bili istiniti, pokazuje sam život, najstroži i najobjektivniji ispitivač je život. Ovdje se pokazuje koliko su naše preliminarne rasprave bile korektne prethodnih godina.

Avaj, događaji se i dalje razvijaju po negativnom scenariju, o čemu smo više puta govorili na prethodnim sastancima. Štaviše, oni su se, ovi događaji, razvili u veliku, sistemsku krizu, i to ne samo u vojno-političkoj, već i u ekonomskoj i humanitarnoj sferi.

Takozvani Zapad – uslovno, naravno, tu nema jedinstva – jasno je da se radi o vrlo složenom konglomeratu, ipak, recimo da je ovaj Zapad preduzeo niz koraka u eskalaciji posljednjih godina, a posebno u posljednje vrijeme. U stvari, uvijek igraju na zaoštravanje, ni tu nema ničeg novog. Ovo je raspirivanje rata u Ukrajini, to su provokacije oko Tajvana, destabilizacija svjetskih tržišta hrane i energije. Ovo drugo, naravno, nije urađeno namjerno, u to nema sumnje, već zbog niza sistemskih grešaka upravo onih zapadnih autoriteta koje sam već pomenuo. I kao što sada vidimo, plus ovome je i uništavanje panevropskih gasovoda. Ovo je generalno transcendentna stvar, ali ipak smo svjedoci ovih tužnih događaja.

Moć nad svijetom je upravo ono što je takozvani Zapad uložio u svoju igru. Ali ova igra je svakako opasna, krvava i, rekao bih, prljava. Negira suverenitet država i naroda, njihov identitet i posebnost, ne stavlja interese drugih država ni u šta. U svakom slučaju, ako se direktno ne govori o demantiju, ali u praksi se upravo to i sprovodi. Niko, osim onih koji formulišu upravo ova pravila koja sam spomenuo, nema pravo na originalan razvoj: svi ostali moraju biti „pročešljani“ upravo prema tim pravilima.

S tim u vezi, da vas podsjetim na prijedloge Rusije zapadnim partnerima za izgradnju povjerenja i izgradnju sistema kolektivne bezbjednosti. U decembru prošle godine ponovo su jednostavno odbačeni.

Ali u savremenom svijetu, malo je vjerovatno da će ostati bez posla. Ko sije vjetar, kako se kaže, požnjeće vihor. Kriza je zaista dobila globalni karakter, pogađa sve. Nema potrebe da gajite iluzije.

Čovječanstvo sada, zapravo, ima dva načina: ili da nastavi gomilati teret problema koji će nas neizbježno sve uništiti, ili da zajedno pokušamo pronaći rješenja, iako nesavršena, ali djelotvorna, sposobna da naš svijet učine stabilnijim i sigurnijim.

Znate, oduvijek sam vjerovao i vjerujem u snagu zdravog razuma. Stoga sam uvjeren da će prije ili kasnije i novi centri multipolarnog svjetskog poretka i Zapad morati započeti ravnopravan razgovor o zajedničkoj budućnosti za nas, i to što prije, to bolje, naravno. I s tim u vezi, iznijeću neke od najvažnijih akcenata za sve nas.

Današnji događaji su zasjenili probleme životne sredine – što je čudno, ali ja bih htio početi ovim. Klimatske promjene više nisu na vrhu dnevnog reda. Ali ti fundamentalni izazovi nisu nestali, oni samo rastu.

Jedna od najopasnijih posljedica narušavanja ekološke ravnoteže je smanjenje biodiverziteta u prirodi. A sada prelazim na glavnu temu, zbog koje smo se svi okupili: da li je još jedna različitost manje važna – kulturna, društvena, politička, civilizacijska?

Istovremeno, pojednostavljivanje, brisanje svih i bilo kakvih razlika postali su gotovo suština modernog Zapada. Šta se krije iza ovog pojednostavljenja? Prije svega, to je nestanak kreativnog potencijala samog Zapada i želja da se obuzda, blokira slobodan razvoj drugih civilizacija.

Tu je, naravno, i direktan merkantilni interes: nametanjem svojih vrijednosti, potrošačkih stereotipa, ujedinjenjem, naši protivnici – tako ću ih pažljivo zvati – pokušavaju proširiti tržišta za svoje proizvode. Na ovoj stazi je sve vrlo primitivno. Nije slučajno što Zapad tvrdi da njegova kultura i pogled na svijet treba da budu univerzalni. Ako se to ne kaže direktno – iako se i oni često direktno govore – ali ako se ne kažu direktno, onda se tako ponašaju i insistiraju da, zapravo, u životnoj činjenici, svojom politikom, insistiraju da ove same vrijednosti moraju biti bezuslovno prihvaćene od strane svih ostalih učesnika u međunarodnoj komunikaciji.

Citiraću iz čuvenog govora Aleksandra Isajeviča Solženjicina na Harvardu. Još 1978. je primijetio da Zapad karakterizira „kontinuirano sljepilo nadmoći“ – a to se još uvijek događa – što „podržava ideju da se sva ogromna područja na našoj planeti trebaju razvijati prema sadašnjim zapadnim sistemima…”. 1978. ništa se nije promijenilo.

U proteklih skoro pola vijeka, ovo sljepilo o kojem je Solženjicin govorio – otvoreno rasističko i neokolonijalne prirode – poprimilo je jednostavno ružne oblike, posebno nakon pojave takozvanog unipolarnog sveta. Šta želim da kažem na ovo? Povjerenje u svoju nepogrešivost je vrlo opasno stanje: na korak je od želje samih „nepogrešivih“ da jednostavno unište one koji im se ne sviđaju. Kako kažu, “otkaži” – hajde da barem razmislimo o značenju ove riječi.

Čak i na vrhuncu Hladnog rata, na vrhuncu konfrontacije između sistema, ideologija i vojnog rivalstva, nikome nije palo na pamet da negira samo postojanje kulture, umjetnosti, nauke drugih naroda – njihovih protivnika. To nikome nije ni palo na pamet! Da, određena su ograničenja na obrazovne, naučne, kulturne i, nažalost, sportske veze. Ipak, i sovjetski i američki lideri tog vremena imali su dovoljno razumijevanja da se humanitarna sfera mora tretirati delikatno, proučavajući i poštujući protivnika, ponekad i nešto od njega posuđujući kako bi se, barem za budućnost, sačuvala osnova za zdrave, plodonosne odnose.

I šta se sada dešava? Nekada su nacisti dostigli tačku spaljivanja knjiga, a sada su zapadni „čuvari liberalizma i napretka“ pali pod zabrane Dostojevskog i Čajkovskog. Takozvana kultura poništavanja, ali zapravo – o tome smo već mnogo puta govorili – pravo ukidanje kulture pokosi sve što je živo i kreativno, ne dozvoljava da se razvije slobodna misao ni u jednoj oblasti: ni u ekonomiji, ni politici, ni kulturi.

Sama liberalna ideologija danas se promijenila do neprepoznatljivosti. Ako je u početku klasični liberalizam shvaćao slobodu svake osobe kao slobodu da kaže šta hoće, da radi šta hoće, onda su već u 20. vijeku liberali počeli da izjavljuju da takozvano otvoreno društvo ima neprijatelje – ispada da otvoreno društvo ima neprijatelje – a sloboda takvih neprijatelja može i treba biti ograničena, ako ne i ukinuta. Sada su došli do tačke apsurda, kada se svako alternativno gledište proglašava subverzivnom propagandom i prijetnjom demokratiji.

Sve što dolazi iz Rusije su sve „intrige Kremlja“. Ali pogledaj se! Jesmo li svi toliko moćni? Svaka kritika naših protivnika – bilo koja! – doživljava se kao “mahinacije Kremlja”, “ruka Kremlja”. Ovo je neka glupost na šta si pao? Bar pomaknite mozak, iznesite nešto zanimljivije, iznesite svoje gledište nekako konceptualno. Nemoguće je za sve okriviti mahinacije Kremlja.

Sve je to proročki predvidio Fjodor Mihajlovič Dostojevski još u 19. vijeku. Jedan od likova u svom romanu Opsjednuti, nihilista Shigalev, opisao je svijetlu budućnost koju je izmislio na ovaj način: “Ostavljajući bezgraničnu slobodu, zaključujem bezgraničnim despotizmom” – do toga su, inače, došli naši zapadni protivnici. Odjekuje mu i drugi protagonista romana – Peter Verkhovenski, koji tvrdi da je rasprostranjena izdaja, prokazivanje, špijunaža neophodna, da društvu nisu potrebni talenti i više sposobnosti: „Ciceronov jezik je odsečen, Kopernikove oči su izvađene, Šekspir je kamenovan .” Na to dolaze naši zapadni protivnici. Šta je ovo ako ne moderna zapadnjačka kultura otkazivanja?

Bilo je velikih mislilaca i zahvalan sam, da budem iskren, mojim pomoćnicima koji su pronašli ove citate.

Šta se može reći o ovome? Historija će, naravno, sve staviti na svoje mjesto i poništiti ne najveća djela univerzalno priznatih genija svjetske kulture, već onih koji su danas iz nekog razloga odlučili da imaju pravo raspolagati ovom svjetskom kulturom po vlastitom nahođenju. Samouobraženost ovakvih figura, kako kažu, prevazilazi skale, ali im se za nekoliko godina niko neće ni sjećati imena. A Dostojevski će živjeti kao Čajkovski, Puškin, ma koliko to ko želio.

Na ujedinjenju, na finansijskom i tehnološkom monopolu, na brisanju svih i svakojakih razlika, izgrađen je i zapadni model globalizacije, neokolonijalni u svojoj suštini. Zadatak je bio jasan – ojačati bezuslovnu dominaciju Zapada u svjetskoj ekonomiji i politici, a da joj to stavi u službu prirodnih i finansijskih resursa, intelektualnih, ljudskih i ekonomskih mogućnosti cijele planete, da to učini pod uslovima sos takozvane nove globalne međuzavisnosti.

Ovde bih želio da se prisetim još jednog ruskog filozofa, Aleksandra Aleksandroviča Zinovjeva, čiju ćemo stogodišnjicu proslaviti za neki dan, 29. oktobra. Još prije više od 20 godina rekao je da je za opstanak zapadne civilizacije na nivou koji je ona dosegla, “neophodna cijela planeta kao okruženje za postojanje, neophodni su svi resursi čovječanstva”. To je ono što oni tvrde, i to je upravo to.

Štaviše, u ovom sistemu Zapad je u početku sebi postavio ogromnu prednost, budući da je sam razvio svoje principe i mehanizme – kao sada upravo principe o kojima se stalno priča i koji su neshvatljiva „crna rupa“: niko ne zna šta je to. Ali čim su koristi od globalizacije počele da izvlače ne zapadne zemlje, već druge države, a prije svega, naravno, govorimo o velikim državama Azije, Zapad je odmah promijenio ili potpuno ukinuo mnoga pravila. A takozvani sveti principi slobodne trgovine, ekonomske otvorenosti, ravnopravne konkurencije, pa čak i pravo na vlasništvo su odjednom, potpuno, zaboravljeni. Čim im nešto postane isplativo, odmah, u hodu, u toku igre mijenjaju pravila.

Ili još jedan primjer zamjene pojmova i značenja. Zapadni ideolozi i političari već dugi niz godina cijelom svijetu govore i ponavljaju: nema alternative demokratiji. Istina, govorili su o zapadnom, takozvanom liberalnom modelu demokratije. Sve druge opcije i oblike demokratije oni su prezrivo i – želim da naglasim – kroz usne, bahato odbacili. Taj se manir razvio davno, još od kolonijalnih vremena: svi se smatraju ljudima drugog reda, a sami su izuzetni. I tako to traje vekovima do danas.

Ali danas apsolutna većina svjetske zajednice zahtijeva demokratiju u međunarodnim poslovima i ne prihvata bilo kakav oblik autoritarnog diktata pojedinih zemalja ili grupa država. Šta je to ako ne direktna primena principa demokratije na nivou međunarodnih odnosa?

A kakva je pozicija “civilizovanog” – pod navodnicima – Zapada? Ako ste demokrata, onda se čini da biste trebali pozdraviti takvu prirodnu želju za slobodom milijardi ljudi – ali ne! Zapad to naziva subverzijom liberalnog poretka zasnovanog na pravilima, pokreće ekonomske i trgovinske ratove, sankcije, bojkote, obojene revolucije, priprema i izvodi sve vrste državnih udara.

Jedna od njih dovela je do tragičnih posljedica u Ukrajini 2014. godine – podržali su je, čak su rekli koliko su novca potrošili na ovaj državni udar. Općenito su jednostavno zapanjeni, ne stide se ničega. Uzeli su Sulejmanija i ubili iranskog generala. Moglo se tretirati Sulejmanija kako hoćeš, ali ovo je službenik druge države! Ubijali su na teritoriji treće zemlje i rekli: da, ubili smo. Šta je to uopšte? Gdje živimo?

Iz navike, Washington i dalje trenutni svjetski poredak naziva američkim liberalnim, ali zapravo, svakim danom ovaj ozloglašeni „poretak“ umnožava haos i, dodao bih, postaje sve netolerantniji čak i prema samim zapadnim zemljama, prema njihovim pokušajima da pokažu bilo kakvu nezavisnost. Sve je potisnuto pravo na lozu, a protiv sopstvenih saveznika uvode još sankcija – bez ikakvog oklijevanja! I sa svim se slažu, nisko spuštajući glave.

Na primjer, julski prijedlozi mađarskih parlamentaraca da se privrženost evropskim kršćanskim vrijednostima i kulturi konsolidiraju u sporazumu o EU doživljeni nisu čak ni kao fronda, već kao direktna neprijateljska sabotaža. Šta je ovo? Šta to znači? Da, nekima se sviđa, nekima ne.

Za hiljadu godina, mi u Rusiji smo razvili jedinstvenu kulturu interakcije između svih svjetskih religija. Nema potrebe da se ništa ukida: ni hrišćanske vrijednosti, ni islamske, ni jevrejske vrijednosti. Imamo i druge svjetske religije. Samo treba da poštujemo jedni druge. U brojnim regionima zemlje – znam to iz prve ruke – ljudi šetaju zajedno, slave hrišćanske, islamske, budističke i jevrejske praznike i to rade sa zadovoljstvom, čestitajući jedni drugima i radujući se jedni drugima.

Ali ne ovde. Zašto ne? Barem bi raspravljali. Predivno!

Sve ovo, bez pretjerivanja, nije čak ni sistemska, već doktrinarna kriza neoliberalnog modela američkog svjetskog poretka. Nemaju ideje o stvaranju i pozitivnom razvoju, jednostavno nemaju šta ponuditi svijetu, osim da zadrže svoju dominaciju.

Uvjeren sam da prava demokratija u multipolarnom svijetu prije svega pretpostavlja mogućnost da bilo koji narod – želim to da istaknem – da svako društvo, svaka civilizacija, izabere svoj put, svoj društveno-politički sistem. Ako SAD i zemlje EU imaju takvo pravo, onda to pravo sigurno imaju zemlje Azije, islamske države, monarhije Perzijskog zaljeva i države drugih kontinenata. Naravno, to ima i naša država Rusija i niko nikada neće moći da diktira našem narodu kakvo društvo i na kojim principima treba da gradimo.

Direktna prijetnja političkom, ekonomskom, ideološkom monopolu Zapada je da se u svijetu mogu pojaviti alternativni društveni modeli – djelotvorniji, želim to naglasiti, učinkovitiji danas, svjetliji, privlačniji od onih koji postoje. Ali takvi će se modeli definitivno razvijati – to je neizbježno. Inače, američki politolozi, stručnjaci, o tome direktno pišu. Istina, njihova vlast još ne sluša mnogo, iako ne mogu ne vidjeti ove ideje koje se iznose na stranicama političkih naučnih časopisa i u raspravama.

Razvoj treba da se odvija upravo u dijalogu civilizacija, zasnovanom na duhovnim i moralnim vrijednostima. Da, različite civilizacije različito poimaju osobu, njegovu prirodu – ona je često različita samo na površini, ali svi prepoznaju najviše dostojanstvo i duhovnu suštinu osobe. I izuzetno je važno imati zajednički temelj na kojem svakako možemo i moramo graditi svoju budućnost.

Šta želim ovdje da naglasim? Tradicionalne vrijednosti nisu neki fiksni set postulata kojih se svi moraju pridržavati. Naravno da ne. Njihova razlika od takozvanih neoliberalnih vrijednosti je u tome što su u svakom slučaju jedinstvene, jer proizlaze iz tradicije određenog društva, njegove kulture i povijesnog iskustva. Stoga se tradicionalne vrijednosti ne mogu nikome nametnuti – one se jednostavno moraju poštovati, pažljivo tretirati ono što je svaki narod vjekovima birao.

Ovo je naše razumijevanje tradicionalnih vrijednosti, a ovaj pristup dijeli i prihvaća većina čovječanstva. To je prirodno, jer tradicionalna društva Istoka, Latinske Amerike, Afrike, Evroazije čine osnovu svjetske civilizacije.

Poštovanje posebnosti naroda i civilizacija je u interesu svih. Zapravo, to je i u interesu takozvanog Zapada. Gubeći svoju dominaciju, brzo postaje manjina na svjetskoj sceni. I, naravno, pravo ove zapadne manjine na sopstveni kulturni identitet, naravno, želim to da istaknem, mora biti osigurano, mora se tretirati, naravno, s poštovanjem, ali, naglašavam, na ravnopravnoj osnovi sa pravima svih ostalih.

Ako zapadne elite misle da mogu ubrizgati u umove svojih ljudi, njihovih društava, čudne, po mom mišljenju, novonastale trendove poput desetina rodova i parada gej ponosa, neka bude tako. Neka rade šta hoće! Ali ono na šta sigurno nemaju pravo je zahtijevati od drugih da slijede u istom smjeru.

Vidimo da se u zapadnim zemljama odvijaju složeni demografski, politički i društveni procesi. Naravno, ovo je njihova unutrašnja stvar. Rusija se u ta pitanja ne miješa i neće to učiniti – za razliku od Zapada, mi se ne penjemo u tuđe dvorište. Ali nadamo se da će pragmatizam prevladati i da će ruski dijalog sa istinskim, tradicionalnim Zapadom, kao i sa drugim ravnopravnim centrima razvoja, postati važan doprinos izgradnji multipolarnog svjetskog poretka.

Dodaću da je multipolarnost prava, a zapravo i jedina šansa da ista Evropa obnovi svoj politički i ekonomski subjektivitet. Iskreno govoreći, svi razumijemo, i o tome u istoj Evropi govore direktno: danas je ova pravna osoba Evrope – kako bi to bilo najblaže rečeno, da se niko ne uvrijedi – vrlo ograničena.

Svijet je inherentno raznolik, a pokušaji Zapada da sve tjera pod jedan šablon objektivno su osuđeni na propast, od toga neće biti ništa.

Arogantna želja za svjetskim vodstvom, a zapravo, za diktaturom ili za očuvanjem vodstva putem diktata, zapravo se pretvara u smanjenje međunarodnog autoriteta lidera zapadnog svijeta, uključujući Sjedinjene Države, i povećanje nepovjerenje u njihovu sposobnost pregovaranja u cjelini. Danas govore jedno – sutra drugo, potpisuju dokumente – sutra ih odbijaju, rade šta hoće. Uopšte nema stabilnosti. Potpuno je neshvatljivo kako se potpisuju dokumenti, o čemu se pričalo, čemu se može nadati.

Ako je ranije samo nekoliko zemalja dozvolilo sebi da se svađaju sa istom Amerikom, i to je izgledalo gotovo kao senzacija, sada je već uobičajeno kada razne države odbijaju Washingtonu njegove neutemeljene zahtjeve, uprkos činjenici da još uvijek pokušava da izvrši pritisak na sve. Pogrešna politika je apsolutno, jednostavno nigdje. Pa neka i to bude njihov izbor.

Uvjeren sam da narodi svijeta neće zatvarati oči pred politikom prinude, koja je sama sebe diskreditirala, i svaki put će Zapad morati sve više da plaća i plaća za pokušaj održavanja svoje hegemonije. Na mjestu ovih elita na Zapadu, ozbiljno bih razmišljao o takvoj perspektivi, kao što o tome razmišljaju i sami politikolozi i političari u Sjedinjenim Državama, kao što sam već rekao.

U sadašnjim uslovima teškog sukoba, reći ću neke stvari direktno. Rusija, kao nezavisna, originalna civilizacija, sebe nikada nije smatrala i ne smatra neprijateljem Zapada. Amerikanofobija, anglofobija, frankofobija, germanofobija – to su isti oblici rasizma kao i rusofobija i antisemitizam – međutim, kao i sve manifestacije ksenofobije.

Samo treba jasno shvatiti da postoje, kao što sam već rekao, dva Zapada – barem dva, a možda i više, ali barem dva: Zapad tradicionalnih, prvenstveno kršćanskih, vrijednosti, slobode, patriotizma, najbogatije kulture, sada Islamske vrijednosti također – značajan dio stanovništva mnogih zapadnih zemalja ispovijeda islam. Ovaj Zapad nam je na neki način blizak, imamo mnogo toga zajedničkog, čak i drevne korijene. Ali postoji drugi Zapad – agresivni, kosmopolitski, neokolonijalni, koji djeluje kao oruđe neoliberalnih elita. Upravo sa diktatom ovog Zapada Rusija se, naravno, nikada neće pomiriti.

2000. godine, nakon što sam izabran za predsednika, sa čime sam se suočio, zauvijek ću pamtiti ovo – sjetite se koliku cijenu smo platili za uništavanje terorističkog gnijezda na Sjevernom Kavkazu, koje je Zapad tada praktično otvoreno podržavao. Svi odrasli ovdje, većina vas prisutnih u ovoj sali, razumiju o čemu govorim. Znamo da je tako bilo u praksi: finansijska, politička, informativna podrška. Svi smo to iskusili.

Štaviše, [Zapad] ne samo da je aktivno podržavao teroriste na ruskoj teritoriji, već je i njegovao ovu prijetnju na mnogo načina. Znamo to. Ipak, nakon stabilizacije situacije, kada su glavne bande terorista poražene, zahvaljujući i hrabrosti čečenskog naroda, odlučili smo da se ne osvrćemo unazad, da se ne pretvaramo da smo uvrijeđeni, da idemo naprijed, da gradimo odnose čak i sa onima koji su zaista radili protiv nas, uspostaviti i razvijati odnose sa svima koji to žele, na osnovu obostrane koristi i poštovanja jednih prema drugima.

Mislio sam da je to u opštem interesu. Rusija je, hvala Bogu, preživjela sve poteškoće tog vremena, izdržala, ojačala se, izborila sa unutrašnjim i vanjskim terorizmom, privreda je opstala, počela se razvijati, a njena odbrambena sposobnost je počela da raste. Pokušali smo da izgradimo odnose sa vodećim zemljama Zapada i sa NATO-om. Poruka je bila ista: prestanimo biti neprijatelji, hajde da živimo zajedno, vodimo dijalog, gradimo povjerenje, a time i mir. Bili smo potpuno iskreni, želim to da istaknem, jasno smo shvatili složenost takvog zbližavanja, ali smo išli na to.

I šta smo dobili zauzvrat? Ukratko, dobili smo „ne“ u svim glavnim oblastima moguće saradnje. Dobijamo sve veći pritisak na nas i stvaranje žarišta napetosti na našim granicama. I koja je svrha, ako smijem da pitam, ovog pritiska? Pa, šta? Tako je lako trenirati, zar ne? Naravno da ne. Cilj je učiniti Rusiju ranjivijom. Cilj je pretvoriti Rusiju u oruđe za postizanje vlastitih geopolitičkih ciljeva.

Strogo govoreći, ovo je univerzalno pravilo: pokušavaju svakoga pretvoriti u oruđe kako bi te alate koristili za svoje potrebe. A oni koji se ne podvrgnu ovom pritisku, ne žele da budu takav instrument – njima se uvode sankcije, sprovode se svakakve ekonomske restrikcije i u odnosu na njih spremaju se državni udari ili, gdje je to moguće izvesti, sprovesti i tako dalje. I na kraju, ako se ništa ne može učiniti, cilj je samo jedan – uništiti, zbrisati sa političke mape. Ali to nije uspjelo i nikada neće moći primijeniti i implementirati takav scenario u odnosu na Rusiju.

Šta biste još željeli dodati? Rusija ne izaziva elite Zapada – Rusija jednostavno brani svoje pravo na postojanje i slobodan razvoj. Istovremeno, mi sami nećemo postati neka vrsta novog hegemona. Rusija ne predlaže da se unipolarnost zameni bipolarnošću, tripolarnošću i tako dalje, dominacija Zapada dominacijom Istoka, Severa ili Juga. To bi neminovno dovelo do novog ćorsokaka.

I ovdje želim da citiram riječi velikog ruskog filozofa Nikolaja Jakovljeviča Danilevskog, koji je smatrao da se napredak ne sastoji u tome da svi idu u istom smjeru, kako nas neki naši protivnici guraju – u ovom slučaju bi napredak ubrzo stao, kaže Danilevski, – već da “proizvede čitavo polje, koje je polje istorijske aktivnosti čovečanstva, u svim pravcima.” I dodaje da se nijedna civilizacija ne može ponositi da predstavlja najvišu tačku razvoja.

Uvjeren sam da se diktaturi može suprotstaviti samo sloboda razvoja zemalja i naroda, degradacija pojedinca – ljubav prema čovjeku kao stvaraocu, primitivna pojednostavljenja i zabrane – cvjetajuća kompleksnost kultura i tradicija.

Smisao današnjeg istorijskog trenutka leži upravo u činjenici da sve civilizacije, države i njihova integraciona udruženja zaista otvaraju mogućnosti za svoj, demokratski, originalni put razvoja. I iznad svega, vjerujemo da novi svjetski poredak treba da bude zasnovan na zakonu i pravu, da bude slobodan, originalan i pravedan.

Stoga bi svjetska ekonomija i trgovina trebali postati pravedniji i otvoreniji. Rusija smatra neizbježnim formiranje novih međunarodnih finansijskih platformi, uključujući i za potrebe međunarodnih poravnanja. Takve platforme treba da budu izvan nacionalnih jurisdikcija, da budu sigurne, depolitizovane, automatizovane i da ne zavise ni od jednog kontrolnog centra. Da li je to moguće uraditi ili ne? Naravno da. To će zahtijevati mnogo truda, ujedinjenje napora mnogih zemalja, ali to se može učiniti.

Time će se isključiti mogućnost zloupotrebe u novoj globalnoj finansijskoj infrastrukturi i omogućiti efikasno, profitabilno i bezbjedno upravljanje međunarodnim transakcijama bez dolara i drugih takozvanih rezervnih valuta. Štaviše, koristeći dolar kao oružje, Sjedinjene Države i Zapad u cjelini diskreditirali su instituciju međunarodnih finansijskih rezervi. Najprije ih je devalvirao zbog inflacije u dolarskoj i eurozoni, a onda potpuno – tsap-scratch – strpao naše zlatno-devizne rezerve u džep.

Prelazak na obračune u nacionalnim valutama aktivno će dobijati na zamahu – neizbježno. To, naravno, zavisi od stanja emitenata ovih valuta, od stanja njihovih ekonomija, ali će one jačati, a takve kalkulacije će, naravno, postepeno početi da dominiraju. Takva je logika suverene ekonomske i finansijske politike multipolarnog svijeta.

Dalje. Danas novi svjetski razvojni centri već posjeduju jedinstvene tehnologije i naučna dostignuća u različitim oblastima i mogu uspješno konkurirati zapadnim transnacionalnim kompanijama u mnogim oblastima.

Očigledno, imamo zajednički, prilično pragmatičan interes za poštenu i otvorenu naučnu i tehnološku razmjenu. Zajedno, svi pobjeđuju više nego pojedinačno. Većina bi trebala imati koristi, a ne pojedinačne superbogate korporacije.

Kako stvari idu danas? Ako Zapad prodaje lijekove ili sjeme prehrambenih usjeva drugim zemljama, onda naređuje ubijanje domaćih lijekova i selekciju, zapravo, u praksi se sve svodi na ovo; snabdijeva mašine alatkama i opremom – uništava lokalno mašinstvo. Ja, dok sam još bio premijer, shvatio sam ovo: čim se otvori tržište za određenu grupu proizvoda, to je to, domaći proizvođač je „legao“, i gotovo je nemoguće podići glavu. Tako se grade odnosi. Dakle, dolazi do zauzimanja tržišta i resursa, zemlje su lišene svog tehnološkog, naučnog potencijala. To nije napredak, već porobljavanje, svođenje ekonomija na primitivni nivo.

Tehnološki razvoj ne treba da povećava globalnu nejednakost, već da je smanjuje. Tako Rusija tradicionalno sprovodi svoju spoljnu tehnološku politiku. Na primjer, gradeći nuklearne elektrane u drugim zemljama, mi istovremeno stvaramo tamo centre kompetencija, obučavamo nacionalne kadrove – mi stvaramo industriju, ne gradimo samo preduzeće, već stvaramo cijelu industriju. U suštini, dajemo priliku drugim zemljama da naprave pravi iskorak u svom naučnom i tehnološkom razvoju, smanje nejednakost i svoj energetski sektor dovedu na novi nivo efikasnosti i ekološke prihvatljivosti.

Još jednom da naglasim: suverenitet, izvorni razvoj nikako ne znače izolaciju, autarkiju, već, naprotiv, pretpostavljaju aktivnu, obostrano korisnu saradnju na poštenim i ravnopravnim principima.

Ako je liberalna globalizacija depersonalizacija, nametanje zapadnog modela cijelom svijetu, onda je integracija, naprotiv, razotkrivanje potencijala svake civilizacije u interesu cjeline, zarad opšte koristi. Ako je globalizam diktat, a na to se na kraju sve svodi, onda je integracija zajednički razvoj zajedničkih strategija koje su korisne za sve.

S tim u vezi, Rusija smatra važnim aktivnije pokretanje mehanizama za stvaranje velikih prostora izgrađenih na interakciji susjednih zemalja, čija se ekonomija, društveni sistem, resursna baza i infrastruktura međusobno nadopunjuju. Ovako veliki prostori, zapravo, su osnova multipolarnog svjetskog poretka – ekonomska osnova. Iz njihovog dijaloga rađa se istinsko jedinstvo čovječanstva, mnogo složenije, originalnije i višedimenzionalno nego u pojednostavljenim idejama nekih zapadnih ideologa.

Jedinstvo čovječanstva nije izgrađeno na naredbi “radi kao ja”, “budi kao mi”. Formira se uzimajući u obzir i na osnovu mišljenja svih, uz pažljiv odnos prema identitetu svakog društva i naroda. Na tom principu se može razviti dugoročna saradnja u multipolarnom svijetu.

U tom smislu, možda bi bilo vrijedno razmotriti da struktura Ujedinjenih naroda, uključujući i Vijeće sigurnosti, u većoj mjeri odražava upravo raznolikost svjetskih regija. Uostalom, od Azije, Afrike, Latinske Amerike u svijetu sutrašnjice će ovisiti mnogo više nego što se danas smatra, a takav porast njihovog utjecaja je svakako pozitivan.

Da podsjetim da zapadna civilizacija nije jedina čak ni na našem zajedničkom euroazijskom prostoru. Štoviše, većina stanovništva koncentrirana je upravo na istoku Evroazije – gdje su nastala središta najstarijih civilizacija čovječanstva.

Vrijednost i značaj Evroazije je u tome što je ovaj kontinent samodovoljan kompleks sa gigantskim resursima bilo koje vrste i ogromnim mogućnostima. I što više radimo na povećanju povezanosti Evroazije, stvaranju novih načina, oblika saradnje, postižemo impresivniji uspjeh.

Uspješno djelovanje Evroazijske ekonomske unije, brz rast autoriteta i uticaja Šangajske organizacije za saradnju, velike inicijative u okviru „Jedan pojas, jedan put“, planovi za multilateralnu saradnju na implementaciji Sjevernog – Južni transportni koridor i mnogi drugi projekti u ovom dijelu svijeta, siguran sam da je ovo početak nove ere, nove etape u razvoju Evroazije. Integracijski projekti ovdje nisu kontradiktorni, već se međusobno nadopunjuju, naravno, ako ih sprovode susjedne zemlje u vlastitim interesima, a ne uvode ih vanjske sile u cilju cijepanja evroazijskog prostora, pretvaraju ga u zonu blokovska konfrontacija.

Prirodni dio Velike Evroazije mogao bi biti i njen zapadni vrh – Evropa. Ali mnoge njene lidere sputava uvjerenje da su Evropljani bolji od drugih, da im nije prikladno da ravnopravno sa ostalima učestvuju u nekim poduhvatima. Iza takve bahatosti nekako ne primjećuju da su i sami već postali tuđa periferija, suštinski se pretvorili u vazale – često bez prava glasa.

Drage kolege!

Raspad Sovjetskog Saveza također je uništio ravnotežu geopolitičkih snaga. Zapad se osjećao kao pobjednik i proglasio unipolarni svjetski poredak u kojem samo njegova volja, njegova kultura, njegovi interesi imaju pravo na postojanje.

Sada se ovaj istorijski period nepodijeljene dominacije Zapada u svjetskim poslovima bliži kraju, unipolarni svijet postaje stvar prošlosti. Nalazimo se na istorijskoj prekretnici, ispred onoga što je vjerovatno najopasnija, nepredvidiva i ujedno važna decenija od kraja Drugog svjetskog rata. Zapad nije u stanju sam da upravlja čovječanstvom, ali očajnički pokušava to učiniti, a većina naroda svijeta više ne želi to da trpi. To je glavna kontradikcija nove ere. Da se poslužim riječima klasika, situacija je donekle revolucionarna: viši slojevi ne mogu, a niži slojevi ne žele više ovako živjeti, da se poslužim riječima klasika.

Ovakvo stanje je opterećeno globalnim sukobima ili čitavim lancem sukoba, što predstavlja prijetnju čovječanstvu, uključujući i sam Zapad. Konstruktivno, razriješiti ovu kontradikciju – to je današnji glavni istorijski zadatak.

Promjena prekretnica je bolan proces, ali prirodan i neizbježan. Budući svjetski poredak se formira pred našim očima. I u ovom svjetskom poretku moramo slušati svakoga, voditi računa o svakom gledištu, svakom narodu, društvu, kulturi, svakom sistemu svjetonazora, ideja i vjerskih uvjerenja, nikome ne nametati niti jednu istinu i samo na osnovu toga, shvatajući našu odgovornost za sudbinu – sudbinu naroda, planete, da izgradimo simfoniju ljudske civilizacije.

Na ovome bih želio da završim riječima zahvalnosti za strpljenje koje ste pokazali slušajući moju poruku.

Hvala vam puno.

Fjodor Lukjanov:  Hvala vam puno, Vladimire Vladimiroviču, na ovako opsežnom tekstu govora.

Ne mogu spontano da se ne uhvatim za Vaše finale, pošto ste zapamtili revolucionarnu situaciju, vrh i dno. Oni koji su malo stariji, sve su to učili u školi, naravno. A na koga se više povezujete: one na vrhu ili na donji dio?

Vladimir Putin:  Odozdo, naravno, jer sam i ja odozdo.

Moja majka je bila… Kao što znate, govorio sam o tome mnogo puta: radnička porodica. Otac – radnik, najprije je radio kao predradnik, završio tehničku školu; moja majka nije imala obrazovanje, čak ni srednje, bila je samo radnica – i radila je kao dadilja u bolnici, i radila je sa bilo kim: radila je kao domar i noćni čuvar. Nije htkela da me ostavi u vrtiću, u jaslicama.

Stoga, naravno, uvijek vrlo suptilno osjećam – hvala Bogu, donedavno je bilo i jeste, nadam se da će se nastaviti – vrlo suptilno osjećam puls onoga sa čim živi običan čovjek.

F.Lukjanov:  Dakle, na globalnom nivou ste na strani onih koji „ne žele“?

Vladimir Putin:  Na globalnom nivou – naravno, to je dio mojih obaveza, gledanje šta se dešava na globalnom nivou – zalažem se za ovo što sam upravo rekao: demokratske odnose, vodeći računa o interesima svih učesnika u međunarodnom komuniviranju, a ne samo za interese tzv. zlatne milijarde.

Fjodor Lukjanov:  Razumijem.

Upoznali smo se prije tačno godinu dana. Tada je atmosfera i međunarodna situacija već bila prilično napeta, ali, naravno, kada iz ovoga pogledamo taj oktobar, čini se da je jednostavno vladala idila. Mnogo toga se promijenilo za godinu dana, bukvalno se svijet okrenuo naglavačke, kako neki kažu. Za vas lično, šta se promijenilo tokom ove godine – unutra, u vašoj percepciji svijeta, zemlje?

Vladimir Putin:  Ono što se desilo i dešava se sada, uključujući, recimo, u istom ukrajinskom pravcu, nisu promjene koje se dešavaju trenutno ili nakon početka ruske specijalne vojne operacije, ne. Sve te promjene traju dugi niz godina, dugo vremena, samo ovako ili onako, neko na to obraća pažnju, a neko ne, ali to su tektonske promjene u cjelokupnom svjetskom poretku.

Znate, ove tektonske ploče, one su stalno negdje u pokretu, u zemljinoj kori, kada se, kako kažu stručnjaci, kreću, sve je mirno i tiho, ali promjene se ipak dešavaju. Onda – vrijeme! – navukao sam se. Energija se akumulira, akumulira, pa se pomjera – nastaje potres. Akumulacija ove energije, a potom i njen nalet doveli su do događaja koji se dešavaju.

Ali dešavali su se i ranije. Na kraju krajeva, šta je suština ovih dešavanja? Pojavljuju se novi centri moći. Stalno pričam o tome, i ne samo ja – da li je to zaista o meni? Nastaju pod objektivnim okolnostima. Neki od nekadašnjih centara moći već nestaju. Sada ne želim ni da kažem zašto se to dešava. Ali ovo je prirodan proces rasta, smrti, promjene. Pojavljuju se novi centri moći, uglavnom u Aziji, naravno. Afrika je ispred. Da, Afrika je za sada veoma siromašan kontinent, ali pogledajte koliki je potencijal! Latinska amerika. Sve ovo će se definitivno u potpunosti razviti. Ove tektonske promjene se dešavaju.

Ali činjenica da nismo mi, nego Zapad doveli do sadašnje situacije… Ako bude pitanja, spreman sam da se vratim na ovo još jednom, na ono što se dešava u Ukrajini. Jesmo li tamo izveli državni udar koji je doveo do niza tragičnih događaja, uključujući i našu specijalnu vojnu operaciju? Ne, nismo.

Ali nema veze, bitno je da se tektonske promjene dešavaju i da će se dešavati. Naše akcije nemaju nikakve veze s tim. Da, zaista, događaji koji su u toku jednostavno jasnije ističu i potiču neke procese koji počinju da se razvijaju, možda brže nego što je to bilo do sada. Ali generalno, oni su neizbježni, a to bi se dogodilo bez obzira na to kako bi Rusija djelovala u ukrajinskom pravcu.

F. Lukjanov: Govoreći  o našoj državi, da li ste tokom godine naučili nešto novo o njoj?

Vladimir Putin:  Znate, što se naše države tiče… Naravno, imamo troškove, a prije svega se radi o gubicima u vezi sa izvođenjem specijalne vojne operacije, ja o tome stalno razmišljam, imaju i ekonomski gubici. Ali postoje ogromne akvizicije, a ono što se dešava, bez ikakve sumnje, na duge staze – želim to da istaknem – u konačnici je za dobrobit Rusije i njene budućnosti.

Sa čime je to povezano? To je zbog jačanja našeg suvereniteta, i to u svim oblastima, a u ovom slučaju prvenstveno u ekonomskoj sferi. Zaista, nedavno smo i sami sa zebnjom mislili da se pretvaramo u neku vrstu polukolonije, ne bismo mogli ništa bez naših zapadnih partnera: ne bismo mogli da pravimo finansijske kalkulacije, ne bismo imali tehnologije, ne bi bilo tržišta, nema tržišta prodaje, nema izvora za nabavku najnovijih tehnologija – nema ničega; sve što treba da urade je da kliknu i sve se raspadne. Ali ne, ništa se nije urušilo, a temelji postojanja ruske ekonomije i same Ruske Federacije pokazali su se mnogo jačim nego što je iko o tome mislio – čak, možda, i mi sami.

Ovo je pročišćavanje, ovo je razumijevanje vlastitih mogućnosti, sposobnost brze reorganizacije u trenutnoj situaciji i ciljna potreba ne samo da se ubrzaju procesi zamjene uvoza, već i da se zamjene oni koji napuštaju naše tržište… Ali to je pokazalo da u većini oblasti naš posao presreće sve one koji odlaze. I dalje ti šapuću na uvo: odlazimo na kratko, vraćamo se uskoro. Pa, kako? Oni prodaju imovinu vrijednu više milijardi dolara za jedan dolar. Zašto? Menadžment preprodaja. Šta je ovo? Dakle, postoji dogovor sa upravom da se vrate. Kako drugačije? Šta, da li oni daju takve poklone za dvije ili tri određene osobe? Naravno da ne. Znamo ova osjećanja.

Dakle, ovo je izuzetno važna stvar: i sami smo konačno shvatili – stalno govorimo da smo velika zemlja, možemo to.

Razumijemo negativne srednjoročne posljedice povezane s izvrtanjem tehnologija. Dakle, ionako smo vrtjeli sve kritične tehnologije! Liste Kokomovskie kao da su poništene, ali su zapravo funkcionisale decenijama. Sada su se, naravno, pogoršali – ništa, pokazalo se šta dobijamo, ispostavilo se.

Druga vrlo važna komponenta, ona je takve duhovne prirode, a možda je to i najvažnija stvar. Prvo, ovaj široki slogan – “Ne napuštamo svoje” – zapravo leži duboko u srcu svakog Rusa i predstavnika drugih etničkih grupa Rusa, a spremnost da se bore za svoj narod vodi društvenoj koheziji. To je oduvijek bila velika snaga naše zemlje. Mi smo to potvrdili i ojačali, a to je najvažnije.

F. Lukjanov:  Ima li nešto u našoj zemlji ove godine što vas je zaista razočaralo?

Vladimir Putin:  Ne.

F. Lukjanov:  Odnosno, organizacioni zaključci nisu potrebni? Zar ne bi trebalo biti nekih posebnih promjena?

Vladimir Putin:  Organizacioni zaključci su uvijek potrebni. Ako mislite na bilo kakve kadrovske odluke, ovo je prirodan proces: sve vrijeme treba razmišljati o ažuriranju u raznim oblastima, obučiti nove kadrove, dovesti ljude na novi nivo koji su sposobni da rade na zadacima višeg nivoa od onih na kojima su radili ranije. Naravno, ovo je prirodna stvar. Ali da biste rekli da me je neko na neki način razočarao, morate nekoga potjerati – toga, naravno, nema.

Fjodor Lukjanov:  Odlično.

Vladimire Vladimiroviču, vaša odluka da pokrenete specijalnu vojnu operaciju u februaru bila je, naravno, veliko iznenađenje za sve, uključujući i većinu građana Rusije. Više puta ste objašnjavali logiku i razloge, znamo, ali ipak su to odluke takve veličine da se, vjerovatno, ne donose bez nekog posebnog poticaja. Šta se dogodilo prije ove odluke?

Vladimir Putin:  Rekao sam to već mnogo puta, malo je vjerovatno da ću sada reći nešto novo ovoj publici. Uostalom, šta se dogodilo? Ne govorim o širenju NATO-a na račun Ukrajine, što je za nas bilo apsolutno neprihvatljivo i svi su to znali, ali su jednostavno potpuno ignorirali naše sigurnosne interese. I još jedan pokušaj krajem prošle godine ponovo je propao – jednostavno su nas otjerali, i to je to, rekli su: dobro, sjedite i… Dobro, neću previše, ali, generalno, oni su nas ignorisali. To je prvo.

Druga važna stvar je da su, uz podršku svojih zapadnih kustosa, predstavnici kijevskog režima javno odbili da implementiraju sporazume iz Minska. Lider je rekao da mu se ne sviđa nijedna tačka u sporazumima iz Minska. To je javno rečeno! Drugi visoki zvaničnici su izričito izjavili da nemaju namjeru to učiniti. Bivši predsednik je rekao da je potpisao sporazume iz Minska, ali je polazio od toga da oni nikada neće biti sprovedeni. Šta je još potrebno?

Na kraju krajeva, jedno je kada se uz pomoć medija i interneta nešto treba uvesti u svijest miliona, a drugo su stvarna djela, prava politika. Sve ovo što sam rekao, milioni ljudi ne primjećuju, jer se utapa u informacionom polju, ali mi to znamo.

To je ono što je konačno rečeno. Šta je ovo značilo za nas? Za nas je to značilo da moramo nešto da uradimo sa Donbasom. Ljudi već osam godina žive pod granatiranjem, koje, inače, i dalje traje, ali morali smo sami nešto odlučiti. Šta bismo mogli odlučiti? Prepoznajte njihovu nezavisnost. Ali priznati njihovu nezavisnost i jednostavno ih prepustiti na milost i nemilost sudbini je općenito neprihvatljivo. Dakle, morali smo da preduzmemo sljedeći korak, što smo i uradili – da ih uključimo u sastav ruske države. Oni sami neće preživjeti, to je očigledna činjenica.

Ali ako prepoznamo, uključimo u rusku državu – njihovom voljom, znamo raspoloženje naroda – i ova ista granatiranja i sljedeće vojne operacije koje priprema kijevski režim se nastavljaju i neizbježne su… Oni su također izveli dvije vojne operacije velikih razmjera koje su se završile neuspješno, ali su izvedene. I granatiranje bi se sigurno nastavilo. Šta smo sljedeće trebali učiniti? Izvedite operaciju. Zašto čekati da počnu? A znamo da se spremaju. Naravno, ovo je samo neizbježna logika događaja.

I tu logiku nismo formirali mi. Zašto je 2014. bilo potrebno izvršiti državni udar u Ukrajini? Janukovič se zapravo odrekao vlasti, pristao na održavanje izbora prije roka. Bilo je jasno da šanse – Viktor Fedorovič se ne bi uvrijedio – imao je malo šansi, ako ih je bilo. I zašto je u ovim uslovima bilo potrebno izvršiti krvavi antidržavni, antiustavni udar? Nema odgovora. Ali može biti samo jedan odgovor – da se pokaže ko je gazda u kući: svi da sjede – izvinite, izvinjavam se gospođama – svi da ravnomjerno sjede na jajima i ne kvocaju, biće kako mi kažemo. Inače, jednostavno ne mogu objasniti ove radnje.

Napravili su državni udar – ljudi to nisu htjeli da priznaju ni na Krimu ni u Donbasu, i sve je to dovelo do današnjih tragičnih događaja. Ali šta je spriječilo isti takozvani Zapad da sprovede dogovore postignute u Minsku?

Meni je lično rečeno: u tim uslovima i ti bi sve potpisao. Ali, slušajte me, potpisali su! Oni su potpisali i insistirali da svoje potpise stave lideri dvije tada nepriznate republike Donbasa. Onda su jednog od njih ubili – Zaharčenka.

Sve ove radnje dovele su do današnjih tragičnih događaja, to je sve.

F. Lukjanov:  Da li imate osećaj, koji, iskreno, postoji u društvu, da je neprijatelj potcijenjen?

Vladimir Putin:  Ne. Znate li šta je bilo? Stvar je u tome da smo vidjeli šta se dešava.

Osam godina stvaramo utvrđeno područje na dovoljno velikoj dubini u Donbasu, i, naravno, ići se tamo, stalno gubiti je neosnovano i besmisleno – to je prva stvar. Drugo, mi smo savršeno razumjeli i bili svjesni da će se taj proces nastaviti, i što je duže trajao, to će biti gore, teže, opasnije za nas, a gubitaka ćemo imati više. Ovo su razmatranja kojima smo se rukovodili. NATO razvoj teritorije je bio u punom zamahu – i sada traje, a i onda je trajalo. Ova utvrđena područja ne bi bila samo duž današnje linije dodira u Donbasu – bila bi svuda. To je sve.

Ono što vidimo sada, kada naše trupe „komprimuju“ Donbas sa juga i sjevera, je jedna stvar. A u uslovima kada bi još nekoliko godina tamo stvarali utvrđenja širom zemlje, izvodili obuku i gomilali sisteme naoružanja koji nikada nisu postojali, mnogi još nemaju, za Rusiju bi bila potpuno drugačija situacija, čak i sa stanovišta izvođenja ove specijalne vojne operacije.

Fjodor Lukjanov:  Više puta ste rekli i napisali u svom programskom članku da smo mi jedan narod. Da li ste promijenili ovu tačku gledišta za godinu dana?

Vladimir Putin:  Ne, naravno da ne. I kako se to može promijeniti? Ovo je istorijska činjenica.

U 9. vijeku se na našim prostorima rodila ruska državnost – prvo u Novgorodu, zatim u Kijevu, a onda je sve to zajedno raslo. Ovo je jedan narod. Govorili su istim jezikom – staroruskim, a promjene u jeziku počele su da se javljaju, po mom mišljenju, tek u 14. ili 15. vijeku pod uticajem Poljske, jer su zapadni dijelovi ruske države završili u različitim zemljama. Odatle su došle promjene.

Naravno, o tome sam već govorio, razvojem jedne ili druge etničke grupe nastaju različiti procesi. Ako je neki dio ove jedinstvene etničke grupe u nekom trenutku odlučio da je dostigao toliki nivo da sebe smatra posebnim narodom, to se, naravno, može tretirati samo s poštovanjem.

Ali ovaj proces se nije desio sam od sebe. To se dogodilo, prvo, kao što sam već rekao, jer je dio drevnih ruskih zapadnih zemalja iz više razloga postao dijelom drugih država.

Ove države su tamo počele da promovišu svoje interese. Oni dijelovi koji su završili u Poljskoj, došlo je do jasne polonizacije i tako dalje. Jezik je počeo da se mijenja. O tome sam već govorio kada se Ukrajina pridružila Rusiji, pisali su pisma Varšavi i Moskvi. Dokumenti se nalaze u arhivi. Tamo piše: mi, ruski pravoslavci, obraćamo vam se sa tim i tim. Obraćali su se Moskvi sa zahtjevom da ih primi u Rusiju, okrenuli su se Poljskoj sa zahtjevom da poštuju interese i svoje pravoslavne tradicije. Ali su napisali: mi, ruski pravoslavci. Nisam to rekao. To je dio naroda koji danas zovemo Ukrajinci.

Da, tada je sve počelo da se dešava po svojim zakonima. Nastalo je ogromno rusko carstvo. Evropske zemlje su pokušale i djelomično stvorile takvu barijeru između sebe i Ruskog carstva, dobro poznat princip od davnina: zavadi pa vladaj. Tako su počeli pokušaji podjele ujedinjenog ruskog naroda. U 19. vijeku to se počelo dešavati, dobijalo sve veći obim i podržavano prvenstveno sa Zapada. Naravno, to se gajilo u dijelu stanovništva, nekome je počelo da se sviđa, i po svojim posebnostima, kako istorijskim tako i jezičkim.

Naravno, počeli su ga koristiti, upravo u tu svrhu – zavadi pa vladaj. Nema tu ništa neobično, ali određeni ciljevi su, naravno, postignuti. A onda je to preraslo u saradnju sa Hitlerom tokom Drugog svjetskog rata, kada su ukrajinski kolaboracionisti korišćeni da izvode akcije uništavanja Rusa, Poljaka, Jevreja i Belorusa. To je poznato, to je istorijska činjenica: najprljavija, najkrvavija djela su kaznitelji povjerili prvenstveno Banderi. Sve je to dio naše istorije. Ali činjenica da su u osnovi Rusi i Ukrajinci, u stvari, jedan narod, ovdje je istorijska činjenica.

F. Lukjanov:  U našoj zemlji, dakle, nastaje građanski rat sa dijelom našeg naroda.

Vladimir Putin:  Djelimično da. Ali završili smo u različitim državama, nažalost, iz više razloga, a prije svega zato što je stvaranje Sovjetskog Saveza nakon raspada carstva, kao što sam već pisao u svojim člancima i više puta rekao, boljševičko vodstvo to vrijeme je donosilo odluke kako bi umirilo nacionalistički nastrojeni dio boljševika, porijeklom iz Ukrajine, da im podari iskonske ruske historijske teritorije, ne pitajući stanovništvo koje je na tim teritorijama živjelo. Prebacili su cijelu Malorusiju, cijeli region Crnog mora, cijeli Donbas, i prvo su odlučili da Donbas daju Rusiji, onda je stigla delegacija iz Ukrajine, došli su kod Vladimira Iljiča Lenjina, pozvao je predstavnika Donbasa i rekao da je potrebno preispitati. Ovdje su odlučili – vratili su ga Ukrajini.

U tom smislu, Ukrajina se, naravno, oblikovala kao vještačka država. Štaviše, poslije Drugog svjetskog rata – to je takođe istorijska činjenica – Staljin je zauzeo i prenio Ukrajini jedan broj poljskih teritorija, jedan broj mađarskih, jedan broj rumunskih, oduzimajući njihove teritorije ovim zemljama. Poljacima, koji nisu učestvovali u nacističkoj koaliciji, dao je dio istočnonjemačkih zemalja. Sve je poznato, to su istorijske činjenice. Tako je nastala današnja Ukrajina.

Da budem iskren, tek sam sad razmišljao o ovome: iskreno, jedini pravi, tako ozbiljan garant ukrajinske državnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta mogla bi biti samo Rusija, koja je stvorila današnju Ukrajinu.

F. Lukjanov:  Sjećam se da sam u proljeće pričao o žirantima, a onda je sve nestalo.

Pitanje je vjerovatno retoričko, s obzirom da postoje vojne operacije, ima dosta toga, ali i vi i ruski zvaničnici ste više puta govorili da specijalna operacija ide po planu. Ipak, takav plan, da budem iskren, društvo baš i ne razumije. Kakav je plan?

Vladimir Putin: Shvatate, od samog početka, kao što sam rekao od samog početka, na dan početka operacije: za nas je najvažnije da pomognemo Donbasu. To sam već pomenuo, a da smo postupili drugačije, ne bismo mogli da postavimo naše oružane snage na obe strane Donbasa – ovo je prvo.

Drugo. Luganska Narodna Republika je potpuno oslobođena. Postoje vojne aktivnosti vezane za samu Donjecku Republiku i, naravno, kada su se naše trupe približile i sa juga i sa sjevera, postalo je očigledno da ljudi koji žive na ovim istorijskim novorusijskim teritorijama svoju budućnost vide zajedno sa Rusijom. Kako ne bismo odgovorili na ovo?

Dakle, desili su se događaji kojima smo svi svjedoci. Nastali su u toku, kao logičan nastavak situacije koja se razvila u datom trenutku. Ali plan je bio isti, a cilj je pomoći ljudima koji žive u Donbasu. Od ovoga krećemo. Što se tu tačno nalazi, šta planira Generalštab, znam, naravno, šta, ali čini mi se da ovo nije slučaj kada treba o tome detaljno govoriti.

Fjodor Lukjanov:  Hvala.

Dragi prijatelji, zadovoljio sam svoju primarnu radoznalost monopolizirajući sve. Sada, molim, oni koji žele mogu postavljati pitanja.

Počnimo. Ivan Safranchuk.

Ivan Safranchuk:  Ivan Safranchuk, MGIMO.

Rekli ste da je pred nama veoma važna decenija u razvoju svijeta i naše zemlje. Ali čini se da postoje neka vrata za ovu deceniju.

Imam samo pitanje u vezi a ovim vratima.

Nedavno se intenzitet nuklearne retorike višestruko povećao. Ukrajina je od jednostavno neodgovornih izjava prešla na praktičnu pripremu nuklearne provokacije, predstavnici Sjedinjenih Država i Britanije daju zvučne izjave o dopuštenosti upotrebe nuklearnog oružja.

Bajden, recimo, govori o nuklearnom Armagedonu, a baš tamo u Americi ima komentara u duhu da, kažu, nije strašno. A u isto vrijeme, Sjedinjene Države ubrzano raspoređuju modernizirane taktičke nuklearne bombe u Europi. Ispada nešto poput činjenice da nuklearno oružje zvecka, ali se lekcije iz karipske krize odbijaju priznati.

Objasnite, Vladimire Vladimiroviču, da li je svijet zaista na pragu mogućnosti upotrebe nuklearnog oružja? I kako će se Rusija ponašati u ovim uslovima kao odgovorna svjetska nuklearna sila?

Hvala Vam.

Vladimir Putin:  Gledajte, sve dok postoji nuklearno oružje, uvijek postoji opasnost od njegove upotrebe – to je prvo.

Drugo, cilj današnje galame oko prijetnji i moguće upotrebe nuklearnog oružja je vrlo primitivan i teško da mogu pogriješiti ako kažem o čemu se radi.

Već sam rekao da se ovaj diktat zapadnih zemalja, njihov pokušaj pritiska na sve učesnike u međunarodnoj komunikaciji, uključujući neutralne ili prijateljske zemlje, ne završava ničim, i traže dodatne argumente kako bi uvjerili naše prijatelje ili neutralne države u činjenicu da se svi zajedno moraju suprotstaviti Rusiji.

Provokacija nuklearnim oružjem, forsiranje mogućnosti same teze o mogućoj upotrebi nuklearnog oružja od strane Rusije, koristi se upravo za postizanje ovih ciljeva – da utičemo na naše prijatelje, naše saveznike, da utičemo na neutralne države, da im kažemo: vidi koga podržavajte tamo, kakva je to Rusija strašna država, nema potrebe da je više podržavate, nemate potrebe da sarađujete sa njom, nemate potrebe da od nje bilo šta kupujete, ne morate ništa da im prodajete. U stvari, ovo je primitivan cilj.

Šta se dešava u stvarnosti? Uostalom, nikada nismo ništa proaktivno govorili o mogućoj upotrebi nuklearnog oružja od strane Rusije, već smo samo nagovještavali izjave lidera zapadnih zemalja.

Gospođa Liz Truss, nedavna premijerka Velike Britanije, direktno je rekla u razgovoru sa jednim novinarom: „Da, Velika Britanija je nuklearna sila. Odgovornost premijera je da omogući korištenje i ja ću to učiniti.” Nije doslovno, ali je blizu tekstu. “Spremna sam za ovo.”

Vidite, niko ni na koji način nije reagovao. Pretpostavimo da je rekla tamo – djevojka je malo poludjela. Kako možete da kažete takve stvari u javnosti?

Da su to ispravili, Washington bi javno rekao: mi nemamo ništa s tim, ne znamo. I nije bilo potrebno vrijeđati, već se jednostavno razdvojiti. Jer svi ćute. Šta da mislimo? Mislili smo da je to dogovoren stav, da nas ucjenjuju. I šta, da ćutimo potpuno i pravimo se da ništa nismo čuli, ili šta?

Postoji niz drugih izjava o tome. Rukovodstvo kijevskog režima stalno govori o svojoj želji da posjeduje nuklearno oružje. Ovo je prvi dio baleta Marlezon.

Stalno se priča o tome šta radimo u nuklearnoj elektrani Zaporožje. Šta mi radimo tamo?

To ponekad kažu. Stalno nagovještavaju da granatiramo nuklearnu elektranu Zaporožje. Pa, oni su totalno ludi, zar ne? Mi kontrolišemo ovu nuklearnu elektranu. Naše trupe su tamo.

Razgovarao sam, prošlo je par mjeseci, vjerovatno sa nekim od zapadnih lidera. Ja pitama šta treba učiniti? On kaže: uklonite teško naoružanje iz nuklearne elektrane Zaporožje. Kažem: slažem se, već smo to uradili, nema teškog naoružanja. „Da? Pa, uzmi drugu.” (Smijeh. )

Neke gluposti, razumijete? Evo ti se smiješ, smiješno je. Ali to je zapravo gotovo doslovno.

Ja kažem: slušajte, vi ste tražili da tamo, na stanici, budu predstavnici IAEA, i dogovorili smo se, oni su tu.

Žive upravo na teritoriji nuklearne elektrane. Oni svojim očima vide šta se dešava, ko puca i odakle dolaze granate. Uostalom, niko ne govori o tome da ukrajinske trupe granatiraju nuklearnu elektranu – niko. I dižu pometnju, okrivljujući Rusiju za ovo. To je sranje. Činilo bi se besmislica, ali to se zapravo dešava ovako.

Već sam javno rekao da su, po mom mišljenju, tri-četiri visokonaponska dalekovoda srušena od strane diverzantskih grupa kijevskog režima oko nuklearne elektrane Kursk. Ali, nažalost, FSB ih nije mogao uhvatiti. Neka vas uhvate, nadamo se jednog dana. Ali oni su to uradili.

Obavijestili smo sve zapadne partnere – tišina, kao da se ništa ne dešava. Odnosno, traže neku vrstu nuklearnog incidenta kako bi svalili odgovornost na Rusiju i napuhali neku novu rundu borbe protiv Rusije, sankcije Rusiji i tako dalje. Jednostavno ne vidim nikakvu drugu svrhu. Isto se dešava.

Sada nova ideja. Nismo slučajno objavili podatke specijalnih službi o tome da spremaju nekakav incident sa takozvanom prljavom bombom, to je lako izvesti. Čak znamo gdje se to otprilike radi. Ostatak nuklearnog goriva je malo transformisan, tehnologije dostupne u Ukrajini to omogućavaju, ubacili su ga u Točku-U, digli u vazduh ovaj uređaj, rekli su da je to uradila Rusija, pokrenuli nuklearni udar.

Ali mi to ne treba da radimo, za nas to nema smisla – ni političkog ni vojnog. Ne, oni to rade. I ja sam naložio Šojguu da pozove sve svoje kolege i obavijesti ih o tome. Ne možemo proći pored takvih stvari.

Sada kažu: IAEA želi doći i provjeriti ukrajinska nuklearna postrojenja. Mi smo za to i to treba učiniti što je prije moguće i što šire, jer znamo da vlasti u Kijevu sada čine sve da prikriju tragove ove pripreme. Oni rade na tome.

I, na kraju, o upotrebi-neupotrebi. Jedina država na svijetu koja je upotrijebila nuklearno oružje protiv nenuklearne države su Sjedinjene Američke Države, oni su to dva puta učinili protiv Japana. U koju svrhu? Nije bilo nikakve vojne svrsishodnosti, nula. Koja je bila svrsishodnost upotrebe nuklearnog oružja protiv Hirošime i Nagasakija, praktično protiv civilnog stanovništva? Šta, da li je postojala opasnost po teritorijalni integritet Sjedinjenih Država? Suverenitet? Ne, naravno da ne. Da, i više nije bilo nikakve vojne svrsishodnosti – japanska vojna mašina je bila slomljena, sposobnost otpora svedena je na gotovo nulu, zašto je bilo potrebno dokrajčiti Japan nuklearnim oružjem?

Inače, u japanskim udžbenicima, po pravilu, pišu da su saveznici pokrenuli nuklearni napad na Japan. Taj Japan je tako čuvan da ni u školskim udžbenicima ne mogu napisati istinu. Iako se kao i svake godine prisjetimo ove tragedije. Bravo Amerikanci, samo treba uzeti primjer, vjerovatno u nečemu od njih.

Ali dešava se, ovo je život. Dakle, SAD su jedina zemlja na svijetu koja je koristila nuklearno oružje i to zato što je mislila da je to u njihovom interesu.

Što se tiče Rusije… Mi imamo vojnu doktrinu, neka je pročitaju. Odgovarajući član ove Vojne doktrine navodi u kojim slučajevima, kojim povodom, u vezi sa čime i na koji način Rusija smatra da je moguće koristiti oružje za masovno uništenje u obliku nuklearnog oružja za zaštitu svog suvereniteta, teritorijalnog integriteta, za osiguranje bezbjednosti ruskog naroda.

Fjodor Lukjanov:  Bukvalno sutra ćemo imati 60 godina od glavnog dana karipske krize – vrhunca, kada smo, zapravo, odlučili da se povučemo.

Možete li se zamisliti u ulozi jednog od lidera, odnosno Hruščova? Možemo li doći do ove tačke?

Vladimir Putin:  Nema šanse.

F. Lukjanov:  Nećemo uspeti?

Vladimir Putin:  Ne, nikako se ne mogu zamisliti u ulozi Hruščova. (Smijeh.)

Fjodor Lukjanov:  Dobro. A u ulozi lidera koji će morati odlučivati ​​o takvom pitanju?

Vladimir Putin:  Spremni smo da rješavamo sva pitanja, ali ne odbijamo. U decembru prošle godine predložili smo Sjedinjenim Državama nastavak dijaloga o strateškoj stabilnosti, ali nam nisu odgovorili. Tišina.

Ako žele, mi smo spremni, molim. A ako neće, ne žele, mi razvijamo naše moderne tehnologije, dostavna vozila, uključujući hipersonično oružje. U principu, ništa nam ne treba, osjećamo se samodovoljnim.

Da, jasno je da će nas jednog dana sustići po pitanju hipersoničnog oružja, to je očigledno: visokotehnološka zemlja je samo pitanje vremena. Ali još nas nije sustigla. Imamo sve i razvijamo te tehnologije. Ako neko želi da vodi dijalog sa nama o ovom pitanju, mi smo spremni, molim.

F. Lukyanov:  Rasigan Maharaj, molim.

R. Maharaj (ponovno prevedeno):  Hvala vam puno.

Odgovorili ste na konkretno pitanje koje sam ranije postavio, ali bih želio da ga proširim.

Ubrzavanje i zaoštravanje kriza se nastavlja, sve više otkrivajući tešku situaciju u kojoj se nalazimo, a naši sistemi nas na to tjeraju. Stoga se nastavlja neravnomjerna razmjena, kako ste napomenuli, neravnomjerna raspodjela, posebno ljudskih potencijala i kompetencija. Sve to onemogućava buduće moguće pomirenje i reformu. Međutim, sistem hegemonije, njegova budućnost je krajnje nejasna. Budućnost izgleda prilično sumorna, posebno u smislu reforme platnog sistema.

Šta mislite, kako bi sada mogla izgledati demokratičnija opcija, funkcionalna alternativa postojećem sistemu obračuna i plaćanja?

Vladimir Putin:  Ovo je jedno od ključnih pitanja današnjeg razvoja i budućnosti, ne samo finansijskog sistema, već i svjetskog poretka. Pogodili ste pravo u prvih deset.

Nakon Drugog svjetskog rata, Sjedinjene Američke Države su stvorile Breton Woods sistem, više puta ga ojačale, radile po raznim vektorima, stvorile međunarodne institucije koje su pod njihovom kontrolom kako u oblasti finansija tako i u oblasti međunarodne trgovine. Ali očigledno ne uspevaju.

Ogromna greška država, to sam već pomenuo, je da koriste dolar kao oružje u borbi za svoje političke interese. To podriva kredibilitet dolara i drugih rezervnih valuta, podriva kapital – vjerujte mi, znam o čemu pričam. Jer svi su mislili: isplati li se zlato i devizne rezerve držati u dolarima?

Nije tako lako izaći iz dolara, jer su Amerikanci stvorili veoma moćan sistem koji drži te rezerve, a ne oslobađa ih, zapravo. Jako je teško izaći, ali svi razmišljaju o budućnosti. Već sam rekao, mogu samo ponoviti, gdje vidimo budućnost međunarodnog finansijskog sistema.

Prvo, ovo je opšta poruka, ali ipak: suvereni razvoj mora biti osiguran za sve zemlje i mora se poštovati izbor bilo koje zemlje. Ovo je takođe važno, čak i u odnosu na finansijski sistem. Ona mora biti nezavisna, depolitizirana i, naravno, mora biti zasnovana na finansijskim sistemima vodećih svjetskih zemalja.

A ako se ovo stvori, a to nije lak proces, veoma komplikovan, ali je moguće, onda će i međunarodne institucije raditi efikasnije – treba ih ili reformisati ili stvarati iznova – da pomognu onim zemljama kojima je ta podrška potrebna.

I prije svega, na  osnovu ovog novog finansijskog sistema biće potrebno obezbjediti transfer obrazovanja i tehnologije.

Ako sve to sumiramo, sakupimo kao paletu mogućnosti neophodnih za implementaciju, onda i sam ekonomski model, i finansijski sistem, zadovoljiće interese većine, a ne samo ove „zlatne milijarde“, o kojoj smo razgovarali.

Kao preteča, možda, stvaranju ovakvog sistema je, naravno, potreba za proširenjem obračuna u nacionalnim valutama. Uzimajući u obzir činjenicu da američke finansijske vlasti koriste dolar kao oružje i stvaraju probleme u nagodbi ne samo nama, već i našim partnerima i drugim zemljama, naravno, želja za nezavisnošću će neminovno razvijati obračune u nacionalnim valutama.

Na primjer, sa Indijom imamo, po mom mišljenju, već 53 posto obračuna u nacionalnim valutama u izvozu, a otprilike 27 posto u uvozu. I naselja sa drugim zemljama se vrlo aktivno razvijaju. Sa Kinom se vrlo aktivno razvijaju obračuni u juanima i rubljama, kao i sa drugim zemljama – neću ih sve nabrajati.

Dakle, u pogledu našeg sopstvenog finansijskog sistema, po mom mišljenju, generalni put razvoja je stvaranje depolitizovanog, zasnovanog na nacionalnim valutnim sistemima, nadnacionalnog svjetskog valutnog sistema, koji bi svakako obezbjedio obračun. To je moguće. Na kraju, na ovaj ili onaj način, napravili smo prve korake u obračunima u nacionalnim valutama, zatim na regionalnom nivou. Čini mi se da će se taj proces razvijati.

Fjodor Lukjanov:  Kolege, predstavite se kada postavljate pitanja. Rasigan Maharaj je iz Južne Afrike. Da bude jasno.

Alexander Iskandaryan.

A. Iskandaryan:  Vladimire Vladimiroviču, došao sam iz Jermenije i moje pitanje se tiče moje zemlje, mog regiona.

Nedavno su se intenzivirali razgovori o pripremi sporazuma između Jermenije i Azerbejdžana. A ove rasprave se uglavnom odnose na činjenicu da postoje dva konkurentna projekta: da tako kažem, ruski, koji je predložio ruski posrednik, i zapadni. Situacija je prilično rizična, i generalno postoje rizici u regionu, situacija nije baš mirna.

Šta Rusija misli u tom smislu, kako će Rusija reagovati na ovu situaciju i kako Rusija planira da deluje u budućnosti u tom kontekstu?

Hvala Vam.

Vladimir Putin:  Znate, ne znam ni da li su o tome javno govorili ili ne – možda jesu, a možda i ne – ali ja ću reći da tu ne vidim nikakve tajne.

Dugo godina smo u dijalogu sa jermenskom stranom i predlog je da se pitanje u vezi sa Karabahom riješi na sljedeći način. Uostalom, Jermenija je zapravo kontrolisala sedam regiona Azerbejdžana, rekli smo: idemo ka normalizaciji odnosa. Postoje dva okruga, Kalbajar i južno, ovi koridori su veliki distrikti. U nekoj fazi ćemo se dogovoriti sa azerbejdžanskom stranom – dajte pet okruga. Nisu potrebni, besmisleni su, jednostavno su prazni, ljudi su otišli tamo, oni su zapravo protjerani sa ovih teritorija. Zašto ih zadržati? Nema smisla. A za komunikaciju sa Karabahom sasvim su dovoljna dva regiona, inače velika.

Smatramo da bi bilo pošteno vratiti izbjeglice i tako dalje, ovo bi bio dobar korak ka normalizaciji situacije u regiji u cjelini. Jermensko rukovodstvo je krenulo svojim putem. Kao što znate, to je dovelo do situacije koja se danas razvila.

Sada je pitanje nagodbe, mirovnog sporazuma. Naš stav je da je ovaj mirovni sporazum, naravno, potreban i mi podržavamo mirno rješenje, kao i razgraničenje, te potpuno rješavanje pitanja granice – mi smo za to. Pitanje je koju opciju odabrati. Ovo je posao Jermenije, jermenskog naroda i jermenskog rukovodstva. U svakom slučaju, za koju god opciju da se izabere, ako vodi miru, svi smo za to.

Ali mi nećemo ništa da namećemo, ne možemo i nećemo ništa da diktiramo Jermeniji. Ako armenski narod i sadašnje armensko rukovodstvo smatraju da je potrebno izabrati konkretnu verziju ovog mirovnog sporazuma… Takozvani Washingtonski ugovor, koliko sam shvatio, predviđa priznanje suvereniteta Azerbejdžana nad Karabahom kao cijeli. Ako Jermenija tako misli, molim. Podržaćemo svaki izbor jermenskog naroda.

Ako armenski narod i jermensko rukovodstvo smatraju da Karabah ima neke svoje posebnosti, da te posebnosti treba uzeti u obzir i nekako o tome razgovarati u budućem mirovnom sporazumu, to je također moguće. Ali, naravno, moramo pregovarati sa Azerbejdžanom. Ovi sporazumi moraju biti prihvatljivi i za drugu stranu, Azerbejdžan. Ovo je veoma teško, otvoreno rečeno, teško pitanje.

Ali Jermenija je naš strateški partner, saveznik i mi ćemo se, naravno, u velikoj mjeri, imajući u vidu interese Azerbejdžana, rukovoditi onim što će sama Jermenija ponuditi.

F. Lukjanov:  Prije dvije godine, u našim razgovorima, veoma ste pohvalno govorili o predsedniku Erdoganu da ne maše repom i da je pravi muškarac. Mnogo toga se dogodilo u ove dvije godine. Da li je vaše mišljenje ostalo isto?

Vladimir Putin:  Da, on je snažan, jak lider koji se vodi prvenstveno, ili možda isključivo, interesima Turske, turskog naroda, interesima turske ekonomije. To u velikoj mjeri objašnjava njegov stav o energetskim pitanjima, o izgradnji, recimo, Turskog toka.

Sada smo predložili stvaranje gasnog čvorišta u Turskoj za potrošače u Evropi. Turska strana je pristala – takođe, naravno, prvenstveno na osnovu sopstvenih interesa. Mnogo je interesovanja u sektoru turizma, ima mnogo interesa u građevinskom sektoru, u poljoprivredi. Imamo mnogo vektora zajedničkih interesa koji se podudaraju.

Predsjednik Erdogan nikada sebi ne dozvoljava da sjedi za vratom i da se rukovodi interesima trećih zemalja. Ali, naravno, on brani – i u dijalogu sa nama – prije svega svoje interese. U tom smislu, Turska općenito i predsjednik Erdogan posebno nisu laki partneri: mnoge odluke se rađaju u dugim i teškim sporovima i pregovorima.

Ali postoji želja i jedne i druge strane da se ti sporazumi postignu, a mi te dogovore, po pravilu, postižemo. U tom smislu, Erdogan je, naravno, dosljedan i pouzdan partner. Možda je ovo vjerovatno najvažnija karakteristika: on je pouzdan partner.

F. Lukjanov: Zar ne pokušava da sedne na Asamov vrat? Za Vas, na primjer?

Vladimir Putin:  Znate, rekao sam da predsednik Turske nije lak partner, on uvijek brani svoje interese – ne lične, već interese zemlje, ali ne možete reći da pokušava da sjedi na vratu.

On se jednostavno bori za rješenje koje je, po mišljenju njegove vlade, njegovih savjetnika, optimalno. Nastojimo donositi odluke koje su za nas optimalne. U pravilu, ponavljam, nalazimo ova rješenja čak i za vrlo osjetljiva pitanja: u Siriji, na primjer, u sigurnosnim pitanjima, u ekonomiji, uključujući infrastrukturu. Do sada smo sve ovo mogli.

Ponavljam još jednom, ovo je izuzetno važno: razumijemo da ako smo prošli težak put, bilo je teško da se dogovorimo, ali smo se oko nečega dogovorili, možete biti sigurni da će to biti urađeno. To je najvažnije – pouzdanost i stabilnost u ovim odnosima.

D. Jayatilleka (ponovno prevedeno):  Moje ime je Dayan Jayatilleka i ja sam sa Šri Lanke.

Gospodine predsjedniče, oni kažu da je sada Rusija suočena sa proxy ratom koji kolektivni Zapad i NATO vode sa vama preko proxy.

Ako je tako, možda je ovo najozbiljnija prijetnja s kojom se Rusija suočila od 1941. godine – tada je počeo Veliki Domovinski rat. Komunista, tadašnji lider SSSR-a, odlučio je da uspostavi dijalog sa Ruskom pravoslavnom crkvom kako bi stvorio širok front za odbranu Rusije.

Možete li reći da biste se na sličan način mogli vratiti ovom naslijeđu, na primjer, naslijeđu iz 1917. godine, kako biste iskoristili staro naslijeđe koje bi moglo biti korisno, kao što je naslijeđe Crvene armije? Da li bi, na primjer, mogli iskoristiti pomoć komunističkih elemenata, ma koliko ih bilo malo, da se priključe ovom širokom patriotskom frontu?

Hvala.

Vladimir Putin:  Moj stav je da smatram da je neophodno iskoristiti sve naše istorijsko nasleđe. Vjerujem da se ničega ne može odreći: ni onog pozitivnog što se u istoriji Rusije povezivalo sa carskim carstvom, ni onog pozitivnog, ali je bilo mnogo pozitivnih, u istoriji Sovjetskog Saveza. I tamo i tamo su imali svoje nedostatke, svoje probleme, prevazilazili su se na različite načine i imali su različite posljedice.

Što se tiče odnosa sa lijevim dijelom našeg političkog spektra i sa drugim političkim strujama… Znate, posebnost današnje Rusije je da imamo gotovo potpuni konsenzus o borbi protiv vanjskih prijetnji. Da, ima ljudi apsolutno prozapadne orijentacije koji tamo žive u osnovi: mentalno tamo, tamo su im porodice, tamo im studiraju djeca. Da, postoji tako mali dio, ali uvijek je bio i uvijek je u svim zemljama – ovdje ništa posebno. Ali generalno gledano, konsolidacija je veoma velika, bez obzira na političku obojenost i poglede na puteve razvoja same Rusije.

Ljudi komunističkih uvjerenja smatraju da u suštini sve treba ponovo nacionalizirati, i tako dalje. Koliko je ovo efikasno, teško je reći. Na neki način i negdje, u nekoj konkretnoj istorijskoj situaciji, ni mi to ne odbijamo, imamo čak i zakon o nacionalizaciji. Ali mi to ne radimo – nema potrebe za bilo kakvim.

Polazimo od činjenice da je potrebno koristiti najefikasnije alate za razvoj zemlje, tržišne principe, ali pod kontrolom, naravno, države, državne vlasti, pod kontrolom naroda i, koristeći ove prednosti, usmjeravaju ih na glavne ciljeve – poboljšanje blagostanja zemlje, borbu protiv siromaštva, širenje naših napora i postizanje boljih rezultata u oblasti stambene izgradnje, obrazovanja, zdravstvene zaštite i drugim pitanjima koja su od izuzetnog značaja za ljude.

Stoga radimo i poštujemo one ljude koji imaju ljevičarske stavove, uključujući i komunistička uvjerenja. Sovjetski Savez je, kao što ste tačno rekli, i sami spomenuli, dugo živio pod kontrolom, pod vođstvom Komunističke partije. Sada neću ulaziti u detalje: šta je bilo dobro, šta loše.

Spomenuli ste vjerske organizacije, ali sve ih imamo – imamo četiri tradicionalne vjere – sve su izrazito patriotske. Što se tiče Ruske pravoslavne crkve, ona je kroz istoriju uvek bila sa svojom pastvom, sa svojim narodom – isto se dešava i danas.

Ključna razlika, možda, danas u odnosima sa konfesijama, sa našim tradicionalnim konfesijama, jeste u tome što se mi ne samo spolja, nego u suštini, ne mešamo u život verskih organizacija. Oni su kod nas možda u mnogo slobodnijem položaju nego u mnogim zemljama koje sebe smatraju demokratskim. Nikada ne vršimo pritisak. Smatramo da smo im dužni, jer se u sovjetsko vrijeme njihova imovina rasipala, odnošena u inostranstvo, tamo prodavana i tako dalje, odnosno nanijeli su veliku štetu vjerskim organizacijama, uključujući i Rusku pravoslavnu crkvu.

Trudimo se da podržimo sva naša priznanja, ali se ne miješamo u njihov rad. I, vjerovatno, to se nikada do sada nije dogodilo, tako da, s jedne strane, postoji opšte patriotsko raspoloženje povezano sa razvojem zemlje i unutar naše države i povezano sa održavanjem naših interesa izvan nje, ali istovremeno pružamo potpunu slobodu za svoje aktivnosti. Takav odnos, takva situacija, čini mi se, donosi rezultat koji nam je potreban.

Fjodor Lukjanov:  Molim vas. Kubat Rakhimov.

Kirill Rakhimov :  Kubat Rakhimov, Republika Kirgistan.

Poštovani Vladimire Vladimiroviču!

Rusija je zaista neprikosnoveni lider novog antikolonijalnog pokreta. Privrženost Rusije tradicionalnim konzervativnim vrijednostima također je dobila širok odjek širom svijeta. Ali tokom rada našeg Valdai kluba vidjeli smo vrlo ozbiljnu potražnju za socijalnom pravdom, za pravednom organizacijom društvenih odnosa.

Kako na to gledate i kako bismo mogli biti korisni kao stručnjaci Valdai kluba? Ovo je moje prvo pitanje.

Drugo pitanje: kako ocjenjujete izglede za premeštanje glavnog grada Ruske Federacije u centar zemlje, zapravo, u centar evroazijskog kontinenta, kako bi se približio zemljama Šangajske organizacije za saradnju?

Hvala.

Vladimir Putin:  Što se tiče pravednijeg društvenog poretka u Rusiji, Rusija je po našem Ustavu socijalna država i, naravno, sve što radimo, svi naši nacionalni ciljevi razvoja posvećeni su upravo rješavanju društvenih problema. Ovdje možete pričati satima, ni današnje vrijeme neće biti dovoljno. Sve što radimo usmjereno je upravo na to – na rješavanje društvenih problema sa kojima se suočava ruska država. A imamo ih puno, uključujući i mnoge neriješene probleme.

O tome sam već govorio i ponoviću: treba da razvijamo privredu i da se na osnovu toga bavimo pitanjima zdravstva, obrazovanja, tehnološkog razvoja i mijenjamo strukturu naše privrede. Strukturne promjene su najvažnije. Tržište rada će se mijenjati i u tom smislu, naravno, moramo razmišljati o onim ljudima koji će biti oslobođeni starih poslova, dati im nove kompetencije, prekvalificirati ih i tako dalje.

Što se tiče kluba Valdai, ovdje se okupljaju stručnjaci iz raznih oblasti. Ako nas, na stručnom nivou, potaknu razvojni trendovi u ključnim oblastima, bili bismo, naravno, zahvalni da prilikom izrade naših planova imamo u vidu vaše mišljenje, uzimajući u obzir i vaš stav o ovim trendovima, koje sam upravo naveo. Jer, razumijevajući šta će se dogoditi sutra, moguće je i potrebno graditi politiku danas.

Što se tiče prenosa prijestonice – da, imamo takve razgovore. Naš glavni grad je nekada bio prenijet, a to se desilo mnogo puta u istoriji ruske države. Istorijski, mentalno, centar Rusije je uvek povezan sa Moskvom i, po mom mišljenju, neka vrsta nužde…

Postoje problemi u razvoju glavnog grada kao megagrada, a moram reći da se pod vodstvom tima sadašnjeg gradonačelnika Sobjanina oni rješavaju mnogo bolje nego u mnogim drugim zemljama svijeta i u mnogim drugim megagradovima.

Postojao je period kada su ovdje rasli problemi vezani za transport, razvoj društvene infrastrukture i tako dalje – a sada dijelom rastu. Ali, ipak, poslednjih godina gradonačelnik Sobjanin je učinio mnogo da zaustavi ove prijetnje i, naprotiv, stvori uslove da se Moskovljani i oni koji dolaze u Moskvu na posao, ili gosti Moskve koji ovdje dolaze u turističke svrhe, osećaju prijatno. Mnogo je urađeno za razvoj grada u posljednjih nekoliko godina.

U Moskvi postoji problem prekomjerne centralizacije svih federalnih struktura. Ja sam, na primjer, pristalica da se uradi isto što i u nekim drugim zemljama, odnosno da se ta ovlaštenja i centralne, metropolitanske nadležnosti decentraliziraju u drugim regijama Rusije. Na primjer, stvaramo pravosudni centar u Sankt Peterburgu. Tu već radi Ustavni sud, postoje konkretni planovi za izgradnju Vrhovnog suda. To treba raditi polako, mirno, stvarajući povoljne uslove za rad pravosudne zajednice u istom Sankt Peterburgu. I to ćemo učiniti bez žurbe i gužve.

Neke velike kompanije koje, recimo, zapravo posluju u Sibiru, ali imaju centralne organe upravljanja u Moskvi, mogle bi tamo da smjeste svoje sjedište. Usput, evo šta se dešava. RusHidro se, na primjer, smjestio tamo, u Sibiru, u Krasnojarsku, po mom mišljenju, opremaju svoje sjedište.

A neke centralne vlasti bi mogle biti raspršene po cijeloj teritoriji Ruske Federacije. Ovo će koristiti samo i samom sistemu upravljanja i regionima u kojima će se pojaviti.

Fjodor Lukjanov:  Hvala.

Ivan Timofeev.

Ivan Timofejev: Gospodine predsjedniče, dobro veče!

Ivan Timofejev, klub Valdai.

Moje pitanje je sljedeće. Prošle godine Rusiji je uveden neviđeni broj sankcija. Spomenuli ste zamrzavanje naših rezervi u Evropi za tri stotine milijardi. Ovome možemo dodati desetine milijardi vrijednih zamrzavanja imovine naših građana i naših organizacija. Inače, planiraju da oduzmu ovu imovinu, sada razvijaju odgovarajuće mehanizme. A osim ovoga, ima još mnogo toga: finansijska ograničenja, zabrane isporuke robe i tehnologije Rusiji, zabrane isporuke naše nafte, manipulacije gasom i tako dalje. To svi dobro znamo, spomenuli ste to u svom govoru.

Očekivalo se da će naša ekonomija propasti. Izdržala je. Na mnogo načina, to se dogodilo jer ekonomija ostaje tržišna ekonomija, ostaje fleksibilna, ostaje prilagodljiva. Biznis traži nova tržišta, gdje je to moguće, traži načine za zamjenu uvoza. Vlada poduzima niz koraka kako bi pomogla preduzećima.

Ali s obzirom na ekstremne spoljnopolitičke uslove i same te sankcije, možda je vrijeme da krenemo putem dalje deregulacije privrede? Spomenuli ste decentralizaciju. Smanjiti broj inspekcija, smanjiti regulatorno opterećenje?

Bilo bi mi drago da čujem vaše mišljenje o ovom pitanju.

Vladimir Putin:  Naš izbor je, kako se kaže u takvim slučajevima, da smanjimo broj inspekcija i da se oslobodimo preterane državne regulative.

Znate da su zakazane kontrole ukinute ne samo za mala i srednja preduzeća, već i za velika preduzeća. Ako to još nije rečeno, reći ću sada: produžit ćemo ovaj režim do 2023. godine.

Što se tiče regulative, ova administrativna giljotina je, kako rekosmo, dovela do toga da je odozgo, po mom mišljenju, poništeno na hiljade akata, a negdje je na njihovo mjesto došlo manje od pet stotina novih – nadam se modernih. Postoji četiri stotine i nešto novih zakona koji regulišu privrednu djelatnost.

Stoga ćemo nastaviti da idemo ovim putem – naravno, sa izuzetkom onih vrsta proizvodnje koje su povezane sa poznatim rizicima za potrošača. Ovo je, mislim, svima jasno. Ali i ovdje ćemo nastojati da svoj rad organizujemo tako da sve ove regulatorne funkcije i inspekcije budu ciljane i ne ometaju rad preduzeća i poslovanja u cjelini.

Potpuno ste u pravu: kao odgovor na svakakva ograničenja koja se nameću Rusiji i njenoj ekonomiji… Rekli ste da se pretpostavljalo da će se nešto urušiti u našoj zemlji. Nije trebalo, ali je bio postavljen cilj srušiti rusku ekonomiju – nije išlo. Da, zaista je postao, i u tome ste u pravu, mnogo prilagodljiviji, fleksibilniji. Ispostavilo se da je naš posao već prilično zreo i da tiho presreće ona područja i vrste aktivnosti, ona preduzeća koja oslobađaju oni naši partneri koji su odlučili da napuste Rusiju. Lako je našem poslovanju preuzeti i dalje voditi ona preduzeća koja, kao što se činilo donedavno, ne mogu postojati bez prisustva Zapada. Lako, u gotovo svim smjerovima.

Da, razumijemo i vidimo teškoće u srednjem roku. Razumijemo da ne možemo proizvesti sve. Ali, znate, jutros sam razgovarao sa nekim kolegama prije nego što sam došao kod vas – naravno, razgovarao sam sa svima u Vladi, u Centralnoj banci, u Upravi: na kraju krajeva, naši stručnjaci smatraju da je vrhunac poteškoća povezan sa valom ograničenja i sankcija, prošao. Ruska ekonomija u cjelini se prilagodila novim uslovima.

Mnogo više se mora učiniti kako bi se stvorili novi lanci snabdijevanja, kako za uvoz tako i za izvoz, i kako bi se smanjili troškovi povezani s tim. Ali generalno, vrhunac poteškoća je prošao, ruska ekonomija se prilagodila, a mi ćemo nastaviti da se razvijamo na stabilnijoj, suverenijoj platformi.

Ali odgovor na sve ove izazove, naravno, može i treba da bude, između ostalog – i možda, prije svega – debirokratizacija rada biznisa, njegova podrška i povećanje prostora za slobodu privredne delatnosti.

Fjodor Lukjanov:  Aleksandre Andrejeviču, nećete biti nadmašeni.

Aleksandar Prohanov:  Vladimire Vladimiroviču, stranci nas vrlo često pitaju: „Šta Rusija može danas da ponudi svijetu? Gdje su vaši nobelovci? Gdje su vaša velika otkrića, industrijska, naučna otkrića?” Moje kolege često odgovaraju: „Pa, kako je? A velika ruska kultura? A Puškin? A Rubljov? Šta je sa ikonografijom? I čudesna ruska arhitektura?” Ali oni kažu: „Ali sve je to prošlost. Danas?”.

Kada sam vas danas slušao, otkrio sam šta Rusija može ponuditi današnjem svijetu: Rusija može ponuditi današnjem svijetu religiju pravde, jer ta religija, ovo osjećanje, leži u korijenu cijele naše ruske kulture, cijele naše ruske žrtve. I danas Rusija podnosi ovu žrtvu, ona u suštini sama, sama sa ostatkom okrutnog zapadnog svijeta, vodi ovu borbu za pravdu. Ovo je ogroman doprinos današnje Rusije kontekstu svjetske civilizacije, svjetske kulture. Jer čak i te stare tradicionalne vrijednosti o kojima smo pričali, i isti Rubljov, ruski ikonopis, i ista divna ruska novgorodsko-pskovska arhitektura, i zadivljujuće zlatno i srebrno doba – svi su govorili o pravdi. Pravda leži u dubinama ruske civilizacije.

Možda da današnju rusku ideologiju učinimo religijom pravde?

Vladimir Putin:  Imamo četiri tradicionalne denominacije i to nam je dovoljno.

Fjodor Lukjanov:  Biće i peti.

Vladimir Putin:  Ovo je šala, naravno.

Što se tiče nečega… Znate, pratim vaš rad, vašu kreativnost, kad imam vremena, sa zadovoljstvom čitam šta pišete i kažete. Naravno, znam da ste pravi ruski patriota u najljubaznijem, najboljem, najširem smislu te reči.

Trebamo li nekome nešto posebno predstaviti – nisam siguran u to.

Znate, jer ste upravo rekli da mi žrtvujemo nešto u interesu mnogih drugih naroda. Ja ću se raspravljati s tobom ovdje. Mi ništa ne žrtvujemo, radimo na jačanju našeg suvereniteta, to je u našem interesu. Prije svega, to je jačanje finansijskog i ekonomskog suvereniteta, to će biti osnova, temelj našeg budućeg razvoja – tehnološkog, obrazovnog, naučnog.

Odnosno, ima li nobelovaca ili ne… Kada je Alferov napravio svoj izum? Za 30 godina – ili koliko? – Dobio je Nobelovu nagradu. Je li to poenta? Bivši predsjednik Sjedinjenih Država dobio je Nobelovu nagradu. Je li ovo neka vrsta postignuća? Uz svo dužno poštovanje i Nobelovom komitetu i vlasniku ove divne Nobelove nagrade, da li je ovo jedini pokazatelj?

Nauka se razvija. Moramo učiniti sve da povrati i od fundamentalne i od primijenjene nauke budu višestruko veći za naš razvoj, i to ćemo učiniti. Danas prolazimo kroz značajnu, primjetnu obnovu naučnih kadrova, naša nauka postaje jedna od najmlađih u svijetu.

Da, naravno, iste te države, imajući u vidu svoje konkurentske prednosti sa stanovišta monopoliste u globalnim finansijama, izvlače sve iz celog sveta, uključujući naučno i kreativno osoblje, kao usisivač, ovo je razumljivo. I to će se završiti gubitkom monopola na dolar kao svjetsku valutu, a to se dešava i danas.

Vidite, ovo što radimo je veoma privlačno za mnoge zemlje svijeta i narode. Naši zapadni takozvani partneri čine sve da oklevetaju Rusiju, da je na neki način ponize, da ignorišu njene interese. A kada se borimo za svoje interese i to činimo otvoreno, iskreno i, iskreno, hrabro, ova činjenica sama po sebi, ovaj primjer sam po sebi, izuzetno je zarazan i privlačna za milijarde ljudi na planeti.

Vidite, u mnogim afričkim zemljama, u nekim zemljama, sada su ruske zastave. Isto se dešava u Latinskoj Americi, u Aziji. Imamo puno prijatelja. I ne moramo nikome ništa da namećemo. Samo što je mnogima – i političarima i običnim građanima – dosadilo živjeti u uvjetima nekakvog vanjskog diktata. Sve je već umorno. A kada vide primjer naše borbe protiv ovog diktata, oni su i iznutra i spolja na našoj strani. I ova podrška će se samo širiti.

Fjodor Lukjanov: Gospodine predsjedniče, ovog puta je mnogo rečeno o nauci. Po mom mišljenju, jedna od najzanimljivijih sesija je bila o tome kako razvijati nauku i tehnologiju u ovim uslovima.

Ruslan Yunusov sjedi u sali – upravo nam je naslikao vrlo zanimljivu sliku.

R. Yunusov:  Hvala.

Danas predstavljam Rosatom i klub Valdai.

Vladimire Vladimiroviču, zaista ste rekli prave reči o nauci. Vidimo da je u proteklih dvadeset godina podrška nauci u Rusiji značajno porasla, a program mega-grantova omogućio je pokretanje više desetina modernih laboratorija u Rusiji, to možemo vidjeti.

Međutim, s druge strane, mi kao naučnici vidimo da većina profesora koji su otvorili ove laboratorije nikada nije došla da živi u Rusiji i radi puno radno vrijeme. Možete čak i razumjeti zašto je teško takmičiti se: ovdje imate mega-grant za pet godina, a ovdje imate doživotno profesorsku zvanje. To je stvarno pitanje.

S druge strane, juče smo na sjednici raspravljali: u proteklih dvadeset godina naše kineske kolege su napravile kolosalan iskorak u nauci. Danas ne samo da su vratili naučnike, već zauzimaju prva mjesta u mnogim oblastima.

Ovdje imamo posla sa kvantitetima, i želim reći da znamo da je najmoćniji kvantni kompjuter danas u Kini, a ne u SAD-u, maksimalan broj patenata u kvantitetima objavljuje Kina, a ne SAD.

Ali, s druge strane, naravno, u Rusiji imamo i programe koji okupljaju mnoge laboratorije. Isti kvantni projekat, kvantni kompjuter, sastoji se od dvadeset naučnih grupa, 15 univerziteta, instituta Akademije nauka. Ali imamo pet godina planiranja.

Mislim da smo danas suočeni sa povećanim pritiskom, zaista imamo izazov za naučni i tehnološki suverenitet i možda je ovo pravo vrijeme da krenemo u formulisanje strateških projekata i napravimo horizont od deset do dvadeset godina.

Hvala.

Vladimir Putin:  Da, što je horizont viši, to bolje, što je horizont dalje, to bolje, slažem se sa vama. Moramo sagledati pozitivne primjere drugih zemalja, naših prijatelja i partnera, uključujući i Narodnu Republiku Kinu. Tamo je dosta urađeno posljednjih godina pod vodstvom predsjednika Xi Jinpinga, on tome posvećuje veliku pažnju – ne samo razvoju nauke, već i Kine u cjelini, kineske ekonomije i poboljšanja blagostanja kineskog naroda. Znam, u dobrim smo prijateljskim odnosima. A gdje postižu prave rezultate, naravno, može biti predmet našeg proučavanja i implementacije u našoj praksi.

Što se tiče mega-grantova, oni su zaista odigrali dobru, pozitivnu ulogu, a sljedeća faza, koju sada provodimo, nije samo istraživanje i stvaranje posebnih laboratorija, već stvaranje naučnih zajednica mladih naučnika. A ovo je, u stvari, budućnost ovih mega-grantova.

Slažem se sa onima koji su pokrenuli ovaj proces. Mi to radimo. (Okrećem se A. Fursenku.) Da, Andrej Aleksandroviču?

Nastavit ćemo to činiti.

Rekao si da niko nije došao. Neki dolaze i rade ovde, čak i ako su formalno registrovani negdje u inostranstvu, većinu vremena provode u Rusiji, ima ih mnogo. To su naši bivši sunarodnici, i to ne samo bivši, već sunarodnici koji su negdje na poslu, ali stalno dolaze da rade kod nas.

Znate, svijet nauke, baš kao i svijet umjetnosti, ne toleriše umjetne granice i ograničenja. Ljudi treba da se osećaju slobodno, i nećemo nikoga ovdje zaključavati, ali ćemo poželjeti dobrodošlicu svima koji žele da rade u Rusiji. Generalno, uspijevamo i nastavit ćemo istim putem.

Povećajte horizonte planiranja – vjerovatno ste u pravu. Iako sada imamo mega-grantove na pet godina, zar ne? Možete ih, naravno, produžiti. To su pitanja, naravno, vezana za finansiranje budžeta, ali to se može uraditi. U svakom slučaju, danas možemo proširiti te horizonte.

Mada ono što ste rekli o tome da negdje tamo čovjek radi, zauzima neku vrstu profesorskog mjesta, i to doživotno, daleko je od toga da postoji svuda. I sami ste naučnik, znate: tamo je potpisan ugovor na nekoliko godina, ugovor je završio – doviđenja, budite zdravi. Dakle, ni tu nije sve za život. Ali da živite u prostoru svog maternjeg jezika, vaša kultura je doživotna.

Stoga ovu slobodu izbora treba dati i kulturnim ličnostima i naučnicima. Moramo stvoriti uslove koji će biti privlačniji od onih stvorenih u inostranstvu. Ovo nije lak proces. Mi idemo ovim putem, postižemo rezultate i njime ćemo se dalje kretati, uključujući – vjerovatno ste u pravu – i širenje horizonta planiranja.

Fjodor Lukjanov:  Molim te, Wang Wen.

Wang Wen (ponovno prevedeno):  Hvala.

Moje ime je Wang Wen. Radim na Univerzitetu Chongyang. Ovo je kineski univerzitet. Ovaj put sam obišao više od 20 gradova u Rusiji i napisao niz članaka kako bih Kini pokazao pravu Rusiju. U Kini mnogi ljudi vole Rusiju, a posebno vas.

Želim da postavim sledeće pitanje. Sigurno ste sada pod velikim pritiskom, imate veliki teret na svojim plećima. Osjećate li strah ili nervozu, ili možda uzbuđenje, posebno u svjetlu prijetnje sa Zapada? Mislite li da ste stvorili novu Rusiju? Ili vas je ruska sudbina stvorila?

I drugo pitanje: šta biste poručili kineskom narodu? Šta biste mogli reći o posljednjih deset godina rusko-kineskih odnosa? Kakve su vaše prognoze i očekivanja za budućnost rusko-kineske saradnje?

Hvala puno.

Vladimir Putin:  Znate, kada radim, nikada ne razmišljam o bilo kakvim istorijskim dostignućima, samo polazim od onoga što treba, a bez čega se ne može – to je najvažnije. I u tom smislu, naravno, okolnosti u kojima zemlja živi oblikuju svakog čovjeka, pa i mene, naravno, to je istina.

Što se tiče toga da se nekoga trebamo plašiti… Naravno, vjerovatno bi mnogi sada htjeli da čuju da se ja plašim, ali da se bojim svega, ne bih ništa uradio. Ne mogu se rukovoditi razmatranjima ovog naređenja na mjestu koje ja zauzimam. Moram se rukovoditi interesima ruskog naroda, ruske države, i to radim i činiću to i dalje. Uradiću ono što smatram potrebnim za interese mog naroda i moje zemlje.

Što se tiče rusko-kineskih odnosa, oni su posljednjih godina, posljednjih decenija, stekli apsolutno nezabilježen nivo otvorenosti, međusobnog povjerenja i efikasnosti. U dimenziji zemlje, Kina je naš najveći trgovinski i ekonomski partner. Mi zaista radimo u svim sferama: u vojnoj sferi, stalno zajedno izvodimo vježbe, u vojno-tehničkoj sferi, a povjerljivije, kao možda nikada do sada u istoriji naših zemalja, radimo u oblasti kulture, humanitarne interakcije i u oblasti ekonomije, naravno.

Najveći trgovinski promet Rusije je sa Kinom, i on raste veoma brzim tempom. Tempo je ubrzan i prije bilo kakvih ograničenja i preraspodjele naših robnih tokova prema Aziji, uključujući i Kinu.

Zajedno sa mojim prijateljem postavili smo sebi određene zadatke – on isto govori o meni, ja ga smatram svojim prijateljem – gospodin Xi Jinping u smislu određenog nivoa trgovine. Definitivno ćemo to postići. Idemo ka tome bržim tempom nego što smo i planirali.

Što se tiče našeg odnosa prema Kini, tretiramo Kinu i kineski narod kao bliskog prijatelja, sa velikim poštovanjem prema kulturi i tradiciji. Uvjeren sam da ćemo, oslanjajući se na ove čvrste temelje, samouvjereno ići naprijed.

F. Lukjanov:  Vladimir Vladimiroviču, u vezi sa strahovima, rekao je profesor Vang, ove godine, kada se nuklearni faktor nekako pojavio u proljeće, a vi ste na ovaj način istakli njegovo prisustvo, i generalno, mnogi ljudi su postali malo nervozni, sjećajući se vaših izjava i ovdje, na našoj manifestaciji, prije četiri godine, da ćemo svi otići u raj. Ne žurimo, zar ne? (Smijeh.)

Mislili ste, ovo je već nekako alarmantno.

Vladimir Putin:  Posebno sam razmišljao o tome da biste bili na oprezu. Efekat je postignut. (Smijeh.)

Fjodor Lukjanov:  Razumem. Hvala.

Mohammed Ihsan, molim.

M. Ihsan (ponovno prevedeno) :  Profesor Mohammed Ihsan, Kurdistan region Iraka.

Veoma mi je drago što sam ovde, gospodine predsedniče. Imam direktno pitanje za tebe.

Tema ove sjednice je mir nakon hegemonije, pravda i sigurnost za sve. Mislite li da će u ovoj fazi Kurdi u svim dijelovima Kurdistana postići bolju sigurnost, više pravde u budućnosti? Možete li se detaljnije zadržati na ovom pitanju?

I kao što ste rekli, u Centralnoj Americi, u Africi, ruske zastave su svuda, ima puno ljudi koji vole Rusiju, koji je podržavaju. I želim da vas uvjerim da se isto može reći i za Bliski istok – također ima puno ljudi koji podržavaju Rusiju i vole je.

Hvala ti.

Vladimir Putin:  Hvala vam na završnom delu govora. Zastave su prisutne u evropskim državama, a u Sjedinjenim Državama, inače, i tamo imamo mnogo pristalica. Inače, u Sjedinjenim Državama postoji jako veliki udio ljudi koji se pridržavaju tradicionalnih vrijednosti, a oni su s nama, znamo za to.

Što se tiče Kurda, već sam govorio ne u odnosu na Kurde, već generalno na sve narode: naravno, moramo težiti balansu interesa. Samo ako se postigne ravnoteža interesa, mir može biti održiv, uključujući i sudbinu kurdskog naroda.

Fjodor Lukjanov:  Molim vas, nastavite. Mr Old Man.

Kirill Starysh:  Hvala.

Dobro veče!

Konstantin Starysh, Republika Moldavija. Ja predstavljam parlamentarnu opoziciju, naravno, opoziciju, jer naša vlast, na nesreću naše zemlje i našeg naroda, ipak preferira neke druge rute za svoja putovanja u inostranstvo. Kao rezultat toga, od danas su se svjetla u Kišinjevu skoro potpuno ugasila. Ali ne radi se o tome.

Imam pitanje, ali prvo, zadatak. Tako ste dobro govorili, Vladimire Vladimiroviču, o svojoj porodici da bih rizikovao. Imam dvoje dece, imaju osam i deset godina, učenici su Puškinovog Liceja u Kišinjevu. Zaista su me zamolili da te pozdravim, a ja sebi nisam mogao uskratiti ovo malo očinsko zadovoljstvo. Pozdrav od Aleksandre i Gavrila iz Kišinjeva.

Vladimir Putin:  Hvala.

Konstantin Starysh:  Sad jedno pitanje.

U svom govoru govorili ste o neminovnosti pojave novih modela interakcije između zemalja i regiona. Možda, u ovom kontekstu, ima smisla vratiti se ideji koju ste izrekli još 2001. o jedinstvenom ekonomskom, humanitarnom, kulturnom prostoru koji će se protezati od Vladivostoka do Lisabona?

Nama, Moldavcima različitih nacionalnosti, ovakva konstatacija pitanja bi nam jako odgovarala, jer nam je uvijek jako teško birati između dobrog i dobrog, između Evrope i Rusije. Za nas bi ovo bio vrlo obećavajući projekat i, takoreći, svjetlo na kraju tunela.

Ali da li je to moguće u svijetu koji ćemo izgraditi, u postkonfliktnom svijetu, u svijetu u kojem više neće biti hegemona, globalnog policajca i dominantne sile?

Hvala ti.

Vladimir Putin:  Da li je moguće stvoriti zajednički prostor – humanitarni, ekonomski – pa čak i region u smislu osiguranja bezbednosti svih koji žive na ovom ogromnom mega-kontinentu od Lisabona do Vladivostoka? Naravno da. Nada umire poslednja. To nije naša ideja. Istina, tada su rekli „Uralu“, tek kasnije sam ovu ideju naših francuskih kolega i bivših francuskih lidera pretočio „u Vladivostok“.

Zašto? Jer ljudi iste kulture žive i izvan Urala – to je najvažnije

Danas se dešavaju teški, teški, tragični događaji. Ali općenito, zašto ne? Općenito, moguće je zamisliti tako nešto. Mislim da će se to desiti na ovaj ili onaj način.

U svom govoru sam govorio o Evroaziji kao celini, uključujući i evropski deo. Znate li šta je veoma važno? Zaista je važno, želim ponovo da se vratim svom govoru, kako bi ovaj evropski dio povratio svoj pravni subjektivitet.

Kako razgovarati sa ovim ili onim partnerom ako on ništa ne odlučuje i u svakoj prilici mora zvati vašingtonski “regionalni komitet” i pitati šta se može, a šta ne može.

U stvari, to se dešava u stvarnom životu.

Sjećam se kada su počeli veoma teški događaji oko Sirije, došao je jedan od vođa, sastao sam se s njim. Dogovorili smo se šta ćemo, kako ćemo. Konkretno: ovo, ovo, ovo ću učiniti.

Od nas iz Moskve je doleteo u Vašington. Vratio se u Pariz – sve je zaboravljeno. Kao da nije bilo dogovora. Kako razgovarati? O čemu?

I postojali su direktno konkretni dogovori, sve do toga gde će se flota kretati, šta ćemo raditi, kako ćemo se dogovoriti. Jesmo li mi protiv toga? Mi smo za. I oni su se složili. Dogovoreno.

Šta kažeš na razgovor? Zašto onda razgovarati s njima? Onda je najbolje nazvati Washington direktno. To je sve. Sada govorim i ne izmišljam ništa, razumeš?

Naravno, Evropa štiti svoje interese, posebno u ekonomskoj sferi, a ni tada ne toliko. Vaughn je digao u vazduh sisteme gasovoda. Ovo nisu naši, oni su panevropski. Tamo je pet evropskih kompanija zastupljeno u Severnom toku 1. Pa šta? Svi ćute, kao da tako treba. Štaviše, ima dovoljno bezobrazluka da se pokaže: možda ga je Rusija digla u vazduh. Rusija se digla u vazduh. Potpuno ludo, zar ne? Ne, još uvijek rade.

Gazprom je čak objavio i slike iz 2016. godine kada, po mom mišljenju, ispod sistema gasovoda leži eksplozivna naprava američke proizvodnje. Rekli su da su izgubili tokom vežbi. Izgubili su ga tako da je ova eksplozivna naprava otišla tačno ispod gasovoda, koji je, po mom mišljenju, bio namenjen uništavanju podvodnih mina. Vidi, evo fotografije.

Ne, svetski mediji to ni ne prenose, niko ne ponavlja, sve to umire u korenu, nema nigde: ni na internetu, ni na televizijskim ekranima, nema ničega. To je ujedno i korištenje monopola u medijima kako bi promovirali potrebne informacije i ubili sve što im smeta. Ima ga, ali svi ćute.

Stoga je, naravno, potrebno stvoriti ovaj jedinstveni prostor u svakom smislu od Lisabona do Vladivostoka. Ali to se može uraditi samo sa onima koji imaju pravo glasa. Ne želim nikoga da provociram ili vrijeđam, ali takva je praksa, takve su realnosti današnjeg života. Ali ipak, po mom mišljenju, u istorijskoj perspektivi to je moguće.

Ovo sam već pomenuo, sada ću ponoviti. Helmut Kohl mi je jednom rekao da će se države jednog dana pobrinuti za svoje stvari, uključujući i Latinsku Ameriku, Azija će se snažno razvijati na svoj način, ako evropska civilizacija želi da se sačuva kao neka vrsta svjetskog centra, onda, naravno, morate biti sa Rusijom. To je bio stav Helmuta Kohla. Sadašnje rukovodstvo Savezne Republike, po svemu sudeći, ima drugačiji stav. Ali to je izbor evropskih zemalja.

Ali želim da se vratim na ono odakle ste počeli. Rekli ste da su se u Kišinjevu ugasila svetla. Nije jasno zašto se to ugasilo, mi sigurno nemamo nikakve veze sa ovim.

Znaš li zašto pričam o ovome? Jer Rusija je uvek kriva za sve: negde su se ugasila svetla, negde toalet ne radi, pardon, negde drugde – Rusija je kriva za sve. Ovo, zapamtite, kao u čuvenom filmu: jesmo li i mi uništili kapelu iz nekog XII ili kog veka? Ali, hvala Bogu, ne. Ali želim da vas obavestim, a ono što ću reći je, kako kažu, čista istina. Kada smo pregovarali sa predstavnicima Vlade Moldavije o snabdevanju gasom, o cenama gasa, Gasprom je zauzeo apsolutno pragmatičnu tržišnu poziciju oko ugovora sa Moldavijom o snabdevanju prirodnim gasom.

Moldavska strana se nije složila sa stavom Gazproma i insistirala je na preferencijama cena. “Gasprom” se odmorio, a onda je gospodin Miler došao do mene, izneo svoj stav i rekao da smatra da je njegovo gledište ispravno. Zamolio sam ga da izađe u susret moldavskoj strani, imajući u vidu ekonomske i finansijske mogućnosti moldavske države. Rekao sam mu: iako su cijene fer sa tržišne tačke gledišta, one su za Moldaviju nepodnošljive; Ako ne mogu da plate, koja je poenta?

Nije se baš složio sa mnom, ali je saslušao moje mišljenje. Gazprom se sastao sa Vladom Moldavije na pola puta i potpisao ugovor o isporuci gasa po moldavskim uslovima – pod uslovima moldavske strane, moldavske vlade.

Ima puno detalja, samo ne želim da dosadim publici, jer, osim vama, ovo vjerovatno nikome nije zanimljivo. Tamo je to povezano sa dugovanjima, vezano za tekuća plaćanja, uz određenu avansnu otplatu. Ali općenito, u pogledu parametara cijena, u potpunosti su zadovoljili moldavsku stranu. Morate platiti, naravno. Ovo je samo po sebi, mislim, očigledno.

Zašto su stvari dovedene do tačke da u Moldaviji nema struje, to, izvinite, nije naš problem.

Fjodor Lukjanov: Gospodine  predsjedniče, spomenuli ste Evropu. Bila je jedna tako zanimljiva epizoda prije dva mjeseca ili čak i manje, kada se ispostavilo da kada ste razgovarali s predsjednikom Macronom neposredno prije izbijanja neprijateljstava, novinari su sjedili u njegovoj kancelariji, sve se to prenosilo preko spikerfona, sve su snimali . Tako pomalo neobična forma. Dobro, ovo nije prvi put. Dakle, kako se osjećate u vezi ovakvih stvari?

Vladimir Putin:  Ne. Smatram da postoje određeni formati komunikacije između šefova država i oni se moraju poštovati, inače se gubi povjerenje u ono što partner radi. Uglavnom, tu nema ničeg za osudu, ako ono što govorimo, o čemu pričamo, ako naše ocjene stignu do predstavnika medija. Ali onda samo trebate upozoriti na to, to je sve.

F. Lukjanov:  Niste bili upozoreni?

Vladimir Putin:  Naravno da ne. Naprotiv, kada se vode telefonski razgovori, uključujući i zatvorene kanale komunikacije, uvijek polazimo od toga da su to povjerljivi razgovori, ne podliježu publicitetu, ili je nešto podložno dogovoru strana. Ako se to radi jednostrano, onda je to, naravno, nepristojno.

F.Lukjanov:  A sada, kada Makron zove, da li precizirate ko je pored njega?

Vladimir Putin:  Ne.

F. Lukjanov:  A zašto? Koliko god bi to vrijedilo.

Vladimir Putin:  Zato što sada pretpostavljam da neko sluša.

Fjodor Lukjanov:  Razumem.

Molim vas, gost iz Indonezije.

RB Connie (ponovno prevedeno)  Hvala.

Gospodine predsjedniče, zaista mi se dopao vaš govor. Mislim da nam je donijela duh kako možemo zajedno graditi, jačati. Zvuči kao moto za G20.

Nadamo se da ćete sljedećeg mjeseca doći u Indoneziju.

Pitaću vas o naslovu “Svijet nakon hegemonije: Sigurnost za sve.”

Gospodin Sukarno je već 1955. rekao da su svi sigurnosni savezi opasni za mir. Vi i Kina ste u Vijeću sigurnosti UN-a. Možete li se zajedno riješiti QUAT-a, AUCUS-a, NATO-a? Moguće je?

Drugo pitanje.

Svi u Indoneziji te mnogo vole. Uvek svi viču “ura”. Želim da pitam: da li je moguće kasnije, kasnije, da se slikam sa tobom?

Vladimir Putin:  Da, sa zadovoljstvom. Sa tako lijepom ženom sa zadovoljstvom.

Sa Indonezijom smo imali veoma dobre odnose kroz skoro čitavu noviju istoriju.

Predsjednik Widodo, kada me zove, zove me “brate”, ja mu kažem isto. Mi cijenimo odnose koje smo razvili sa Indonezijom.

Zahvalan sam rukovodstvu i predsjedniku na pozivu za G20. Razmislit ćemo o tome kako to možemo učiniti. Rusija će tamo sigurno biti predstavljena na visokom nivou. Možda ću i ja otići. Ja ću misliti.

Što se tiče stvaranja novih blokova u Aziji, po mom mišljenju, ovo je pokušaj da se propali sistem blokovskog razmišljanja iz atlantskog regiona prenese u Aziju. Bez ikakve sumnje, ovo je štetan poduhvat. Ovo je opet pokušaj da se bude prijatelj s nekim protiv nekoga, u ovom slučaju, da bude prijatelj protiv Kine. Ne samo da ne podržavamo pokušaj da se sada u azijsko-pacifičkoj regiji oživi ili rekreira ono što se dogodilo u Atlantiku, već vjerujemo da je to vrlo štetan i opasan poduhvat.

Moram reći da to ima nepovoljne posljedice po učesnike ili saveznike istih tih Sjedinjenih Država, kojima se, kao što znamo, oduzimaju ugovori za nabavku podmornica i još nešto. Samo što još ništa nije urađeno, a negativne posljedice, uključujući i saveznike Sjedinjenih Država, već dolaze. A ako se ova praksa nastavi, broj ovih grešaka i problema će se samo povećati. Naravno, mi smo se protivili i protivimo se ovakvoj politici.

F. Lukjanov: Generale Šarma, znam, hteo sam da vas pitam.

BK Sharma : Gospodine predsjedniče, u posthegemonskom svijetu, kakvu ulogu očekujete da Indija igra?

Vladimir Putin: Indija je prešla dug put od engleske kolonije do sadašnjeg stanja. Gotovo 1,5 milijardi ljudi, i izvanredni rezultati razvoja inspiriraju i univerzalno divljenje i poštovanje prema Indiji iz cijelog svijeta. Mnogo je urađeno posljednjih godina pod vodstvom premijera Modija. On je definitivno patriota svoje zemlje. A njegova teza “napravi u Indiji” ima i ekonomski i moralni značaj.

Indija je napravila ogroman napredak u svom razvoju i, naravno, ima veliku budućnost. Indija ne samo da ima pravo da se ponosi činjenicom da je najveća demokratija, u dobrom smislu te reči, već i da se ponosi tempom svog razvoja. Ovo je izuzetno važna baza na kojoj se Indija razvija. Imamo poseban odnos sa Indijom koji je stvoren ili izgrađen na temeljima veoma bliskih savezničkih odnosa tokom mnogo, mnogo decenija.

Indija i ja nikada nismo imali, želim to da istaknem, nikad teških pitanja, uvijek smo se samo podržavali. To se dešava sada, a siguran sam da će tako biti i u budućnosti. Sada raste tempo ekonomske saradnje. Prvo, trgovinski promet u cjelini raste. Ali kao primjer, premijer Modi me je zamolio da povećam zalihe đubriva, što je veoma važno za indijsku poljoprivredu, i mi smo to uradili. Šta misliš koliko? Isporuka đubriva Indiji je povećana za 7,6 puta – ne za neki procenat, već za 7,6 puta.

Trgovinski promet u oblasti otkupa i prodaje poljoprivrednih proizvoda skoro je udvostručen. Nastavljamo saradnju u oblasti vojno-tehničke saradnje. Premijer Modi je osoba, jedan od onih ljudi na svijetu, koji je u stanju da vodi nezavisnu vanjsku politiku u interesu svog naroda. Uprkos svim pokušajima da se nešto obuzda, da se nešto ograniči, on se, znate, poput ledolomca, kreće mirno u pravcu potrebnom za indijsku državu. Mislim da zemlje poput Indije imaju ne samo veliku budućnost, već, naravno, i rastuću ulogu u međunarodnim poslovima.

F. Lukjanov: Pošto je reč o đubrivima, iz nekog razloga odmah sam se setio Brazila. Igor Gilov, gde on sedi sa nama?

Vladimir Putin: Uzgred, dogovorili smo se sa Brazilom da se poveća i ponuda đubriva, ali su, nažalost, malo smanjena. Ne znam zašto je, možda zbog logistike, tamo, po mom mišljenju, smanjena nabavka đubriva za nekoliko posto.

F. Lukjanov: On nas je napustio, pa, nema veze. Onda ću zapravo pitati ono što znam da je htio pitati.

Ovdje bukvalno imaju izbore za nekoliko dana. Kako smo? Lula će se verovatno vratiti. Jeste li u dobrim odnosima s njim?

Vladimir Putin: U dobrim smo odnosima sa gospodinom Lulom, u dobrim smo odnosima sa gospodinom Bolsonarom. Ne miješamo se u unutrašnje političke procese – to je najvažnije.

Znamo da u Indiji, uprkos akutnim unutrašnjim političkim procesima, postoji konsenzus o saradnji sa Rusijom, konsenzus o našoj interakciji u okviru BRICS-a. Za nas je to od fundamentalnog značaja, od toga polazimo.

Imamo i konsenzus o saradnji sa Brazilom. Smatramo da je Brazil naš najvažniji partner u Latinskoj Americi, i zaista jeste, i učinićemo sve da se ti odnosi razvijaju u budućnosti.

Fjodor Lukjanov:  Vladimire Vladimiroviču, pošto smo otišli za BRIKS, postojala je inicijativa pre samo nedelju i po dana da Saudijska Arabija želi da se pridruži.

Da li podržavate?

Vladimir Putin:  Da, podržavamo. Za to je potreban konsenzus svih zemalja BRICS-a. Ali Saudijska Arabija je zemlja koja se brzo razvija, a to nije samo zbog činjenice da je lider u proizvodnji ugljikovodika i nafte.

To je zbog činjenice da Prestolonaslednik i Vlada Saudijske Arabije imaju veoma velike planove, što je veoma važno, da diverzifikuju ekonomiju – postoje čitavi nacionalni planovi razvoja koji su napravljeni u tom pravcu. Imajući u vidu energiju i kreativnost Prestolonaslednika, uveren sam da će ovi planovi biti realizovani.

Stoga, naravno, Saudijska Arabija zaslužuje da bude članica velikih međunarodnih organizacija, kao što su BRICS i ŠOS. Nedavno smo odredili status Saudijske Arabije u ŠOS-u. Odnose sa ovom zemljom ćemo razvijati i bilateralno i na multilateralnim platformama.

F.Lukjanov:  Sada na Zapadu puno pišu da je Ben Salman grub prema Amerikancima zbog vas.

Vladimir Putin:  To nije istina.

Ben Salman je mlad čovjek, odlučan, karakteran, to su očigledne činjenice. Ne mora biti nepristojan, a onda u odgovoru nećete čuti oštre ocjene od njega, to je sve. Moramo poštovati i prestolonaslednika i samu Saudijsku Arabiju, i oni će odgovoriti istom merom. Isto će odgovoriti i oni koji su grubi prema njima.

Što se nas tiče, ovo je potpuna glupost, jer se generalno i prestolonaslednik i celo saudijsko rukovodstvo rukovode sopstvenim nacionalnim interesima. A ako govorimo o tome da li da smanjimo ili povećamo proizvodnju – a Prestolonaslednika već dobro poznajem lično, znam čime se rukovodi – vodi se, naravno, nacionalnim interesima i interesima balansiranja energetskih tržišta.

U tom smislu, njegova je pozicija – ne šalim se sada – apsolutno uravnotežena. Ona je usmjerena na balansiranje interesa i proizvođača i potrošača, jer na energetskim tržištima nije bitna čak ni konačna cijena, nije toliko bitna – već trenutna ekonomska ili politička situacija. Za međunarodna tržišta energije važna je predvidljivost, važna je stabilnost. To je upravo ono čemu prestolonaslednik teži i generalno postiže ono što želi.

F. Lukjanov:  Znači, nećeš ni ti da mu sediš na vratu?

Vladimir Putin:  Sigurno ne.

Fjodor Lukjanov:  Muhamed Javed, molim.

MA Javed (ponovno prevedeno)  Hvala vam puno, gospodine predsjedniče.

Prenosim ljubav i poštovanje iz Pakistana, iz Islamabada. Hvala vam na vašoj odlučnoj i detaljnoj analizi onoga što se dešava.

Moje pitanje je vezano za jedan veoma važan faktor, takođe vezan za istoriju pre Drugog svetskog rata, kada su Jevreji demonizovani, a onda je sve što je bilo u vezi sa njima ignorisano od strane SAD i Zapadne Evrope. Zatim je došao monstruozni holokaust. Sada postoji sindrom mržnje koji se stvara oko Rusije. Govorili ste o Donbasu, o tome kako su ljudi tretirani.

I sam sam bio u Velikoj Britaniji, u skandinavskim zemljama: tamo je neonacizam u porastu. Ja sam, posebno, radio na projektu koji se odnosi na procjenu ovih trendova. Ono što smo naučili iz ovog projekta je da postoji nekoliko poroka: na primjer, neonacizam se ne prijavljuje, kao na primjer prije Drugog svjetskog rata, i drugo, svi pokušavaju da ga niveliraju, a ne da ga prijave. To znači da postoji potreba, kao što ste rekli, od strane Rusije da se zaštiti ruski jezik, Rusi van Rusije, kao i potreba za stvaranjem kontra plana za borbu protiv porasta neonacizma. Ovo je ozbiljna prijetnja.

I posljednja komponenta je sljedeća. U Ukrajini se regrutuju nedržavni akteri iz raznih regiona. Postoje vjerodostojni izvještaji da se radi o korištenju brigada za borbu protiv tradicionalnih armija kako bi se nadmašila borbena sposobnost.

Zanimalo bi me da čujem vašu analizu – ovo je vrlo ozbiljno: Evropa se suočava sa porastom neonacizma.

Hvala ti.

Vladimir Putin:  Znate, čini mi se da je jedan od ozbiljnih, fundamentalnih problema onih kojima je, navodno, stalo do budućnosti Ukrajine, takozvanih ukrajinskih nacionalista, to što se čak i nacionalistički pokret spaja sa neofašističkim, neonacistički pokret.

Na kraju krajeva, oslanjaju se na one koji se ne mogu ne pripisati kolaboracionistima i nacistima. Nemoguće je ne uključiti one koji su, kao što sam već rekao, u ime nacističkih vlasti istrijebili poljsko, jevrejsko, rusko stanovništvo na okupiranim teritorijama tokom Drugog svjetskog rata. Nemoguće je odvojiti današnje takozvane džingoiste i nacionaliste od Bandere – zapravo, jedno te isto. To je njihov najveći problem, po mom mišljenju.

Zato kažem, uključujući i naše zapadne takozvane partnere: pogledajte šta se dešava na ulicama Kijeva i drugih velikih gradova, kada hiljade ljudi hoda ulicama sa kukastim krstom, bakljama i tako dalje.

Da, i kod nas su moguće manifestacije neonacizma. U svim zemljama je uporan – tako žilava infekcija. Ali mi se protiv toga borimo, ali oni to podržavaju na državnom nivou – to je, naravno, problem. To je prešućeno, ali postoji, i od njega se ne može pobjeći, jer postoji.

Pa, današnje “džingo-patriote” u Ukrajini to ne vodi – čak ni interesi, ni ideje nacionalizma, sve je vrlo primitivno: vođeni su ekonomskim interesima, željom da u zapadnim bankama zadrže milijarde dolara koje su ukrali od ukrajinskog naroda. Ukrali su ga, sakrili u zapadnim bankama, a da bi osigurali sigurnost svog kapitala, rade sve što im se naređuje sa Zapada, umotavajući ga u nacionalistički omot, predstavljajući svom narodu kao borbu za interese ukrajinskog naroda. Ovo se dešava u stvarnosti – ne žale se i bore se sa Rusijom do poslednjeg Ukrajinca.

Ovo kažem sa žaljenjem. Gubici su jedan od deset, jedan od osam. Nedavno, skoro uvek jedan do sedam, jedan do osam. Ljudima uopšte nije žao. Mogu li pravi patrioti svoje zemlje ovo dozvoliti? Idu pravo ovom stazom mirno i čak i ne osvrćući se, ne razmišljaju o tome. Naravno, oni ne štite svoje nacionalne interese.

Ali ova zaraza nacionalizma je žilava, a činjenicu da je vezana za neonacizam pokušavaju ili više vole da ne primjećuju. A to je, naravno, veliki problem za sam sadašnji ukrajinski režim, i za one koji ga podržavaju, naravno. Ali to ne možemo zanemariti i uvijek ćemo na to ukazivati, uključujući i kao jedan od temeljnih uzroka današnje krize.

Fjodor Lukjanov:  Gospodine Kim.

H. Kim (prevedeno) :  Zdravo, moje ime je Kim Heung Chong, ja sam iz Južne Koreje. Došao sam u Valdai klub po drugi put, naučio sam mnogo. Hvala vam puno na prilici da čujete mnogo toga.

Imam pitanje o sigurnosti. Zanimalo bi me vaše mišljenje o ruskom stavu o rastućoj napetosti između Kine i Sjedinjenih Država oko Tajvana, Sjeverne Koreje i njenog programa nuklearnog razvoja.

Drugo pitanje se odnosi na borbu protiv klimatskih promjena. Rusija je veoma bogata prirodnim resursima i fosilnim gorivima. Ubrzavanje prelaska na neutralnost ugljika može biti u suprotnosti s ruskim interesima.

Hvala ti.

Vladimir Putin:  Počeću od poslednjeg. Prelazak na neutralnost ugljenika nije u suprotnosti sa ruskim interesima, jer imamo mogućnosti da razvijamo alternativne vrste energije, uključujući vodonik, uključujući i čisti vodonik, i tu imamo ozbiljne konkurentske prednosti. Možemo da koristimo i gas, ima mnogo mogućnosti, to nas nimalo ne plaši, već nam, naprotiv, daje podsticaj za razvoj. A kao prijelazni izvor energije, primarni plin je najbolji izvor energije. Ako govorimo o dubokoj preradi nafte, onda ovdje u velikoj mjeri imamo prednosti koje sam upravo naveo. To nije u suprotnosti sa našim interesima.

Samo orgijanje u energetskom sektoru, zatrčavanje u rješavanju pitanja vezanih za energetsku sigurnost, vezano za obezbjeđivanje “zelene” energije, protivno je našim interesima. Kako je bilo moguće mnogo, mnogo godina nedovoljno finansirati, ometati ulaganje u tradicionalnu energiju, a da se sve što se tiče zelene energije nije pripremilo za ovu tranziciju? Kako se ovo može uraditi?

U velikoj mjeri, to je u središtu današnje energetske krize. Uostalom, zapadni političari samo pričaju svojim jezicima kako bi pridobili birače na svoju stranu. Prvo plaše obične građane mogućim klimatskim promjenama, pa na osnovu tog straha počnu obećavati nešto što je nemoguće ispuniti, dobiju glasove, dođu na vlast, a onda – „bum“.

Šta se sada dešava – povratak na proizvodnju uglja, povratak na lož ulje? I šta, čavrljali su jezicima, ali kakav je rezultat? Ne radi se o Rusiji. Spremni smo da isporučimo gas, spremni smo da isporučimo i naftu – zašto nešto odbijate? Posle eksplozije Severnog toka, ostala nam je jedna cev, radi, možemo da pumpamo 27,5 milijardi kubnih metara. Ali oni ne žele – šta mi imamo s tim? Ako ne žele, ne trebaju.

Što se tiče zelene energije, ponavljam, sve se mora pripremiti na vrijeme. Sistemske mjere koje ograničavaju razvoj tradicionalnih vrsta energije dovele su upravo do ove ozbiljne krize. Nema finansiranja, banke ne daju kredite – ne samo evropske, a isto se dešava i u Americi. Zašto je tu ograničeno – banke ne daju, ne osiguravaju, ne dodjeljuju zemljište, ne grade transport za transport nafte i gasa tih proizvoda, i to traje godinama. Značajno nedovoljno finansiranje industrije dovelo je do deficita. To je sve.

Iz strateških rezervi, države izdvajaju naftu – dobro, dobro, ali će se morati naknadno dopuniti, to razumiju tržišni stručnjaci. Danas su ga uzeli i uzeli iz strateških rezervi, ali sutra će ga morati kupiti. Čujemo: kupićemo kada cene padnu. Ali oni ne padaju. I šta? Zdravo, stigli smo! Morat ćemo kupovati po visokim cijenama, cijene su opet porasle. Šta mi radimo ovde? To su sistemske greške u energetskom sektoru onih koji o tome treba da razmišljaju i da se bave. Ovo je prvi.

Sekunda. O Sjevernoj Koreji i o Tajvanu. Tajvan je, bez ikakve sumnje, sastavni dio Narodne Republike Kine. Mi smo se uvijek držali ovog stava i on se kod nas ne mijenja.

Sve geste provokativne prirode vezane za posjetu najviših zvaničnika Sjedinjenih Država Tajvanu mi u Rusiji doživljavamo kao ništa drugo do provokaciju. Zašto to rade, iskreno ne znam.

Znate, mi ovdje poznajemo mnoge ljude mnogo, mnogo godina i govorimo istim jezikom – recimo tako, na porodičan način. Evo šta se dešava: tragedija u Ukrajini. Cijeli Zapad nas je tamo napao, pokušavajući da uništi našu ekonomiju, isporučuje Ukrajinu oružjem i municijom u milijardama. Borba protiv Rusije.

Ali zašto je potrebno istovremeno kvariti odnose sa Kinom? Jesu li oni normalni ljudi ili ne? Čini se da je to potpuno suprotno zdravom razumu i logici. Zašto je ova baka morala da se odvuče na Tajvan da bi isprovocirala Kinu na neku vrstu osvetničke akcije? U trenutku kada oni i Rusija ne mogu ni na koji način da regulišu odnose zbog onoga što se dešava u Ukrajini. To je samo Brad.

Čini se da u tome postoji neka suptilna, duboka ideja. Mislim da tu nema šiša, nema suptilnih ideja. Samo gluposti i sve, i samopouzdanje. Shvaćate li šta je bilo? Samopouzdanje i osjećaj nekažnjivosti su ono što leži u osnovi takvih iracionalnih postupaka.

Naš stav je jasan, ja sam ga izneo.

Sada u vezi s nuklearnim pitanjem Demokratske Narodne Republike Koreje.

Po mom mišljenju, ovaj problem leži i – znate šta – u nespremnosti da se razgovara, u apsolutno halačkom odnosu prema interesima Severne Koreje, uključujući i bezbednosnu sferu. Uostalom, skoro sve je bilo dogovoreno, postojao je trenutak. Lideri Sjeverne Koreje složili su se, naime, s prijedlozima Sjedinjenih Država o tome kako riješiti ovaj problem, uključujući i nuklearno pitanje.

Ne, američka strana je u poslednjem trenutku promenila stav i primorala, zapravo, severnokorejsko rukovodstvo da odustane od postignutih sporazuma. Države su to učinile – uvele su dodatne sankcije tamo, počele su da ograničavaju nešto u sferi finansija i bankarstva, iako je postojao dogovor da se to ne radi. Zašto? Takođe nije baš jasno.***

Inače, imamo zajedničke prijedloge sa Narodnom Republikom Kinom kako krenuti ka rješavanju ovog problema. Ovi predlozi su formulisani u naša dva dokumenta i to je svima dobro poznato.

Mi ćemo se pridržavati dogovorenog stava. Inače, što se tiče humanitarnih i sličnih pitanja, i ovdje treba razumjeti stanje sjevernokorejske ekonomije, koje su potrebe običnih građana, i ne zatezati šrafove, već, iz humanitarnih razloga, riješiti određene problemi.

Imamo veoma dobre odnose sa Republikom Korejom i uvek smo imali priliku da vodimo dijalog i sa Republikom Korejom i sa Demokratskom Narodnom Republikom Korejom. Ali sada znamo da je Republika Koreja odlučila da Ukrajini isporučuje oružje i municiju. Ovo će uništiti našu vezu. A kako bi reagovala Republika Koreja da nastavimo saradnju sa Severnom Korejom u ovoj oblasti? Da li bi te to usrećilo? Molim vas da obratite pažnju na ovo.

F. Lukjanov: Vladimire Vladimiroviču, pošto ste i sami rekli da je ovde kao porodica, otvorite onda veo našem porodičnom krugu – bilo je mnogo nagađanja.

Kada ste početkom februara bili u Kini i sastali se s predsjednikom Xijem, upozorili ste ga na planove za poseban…

Vladimir Putin: Ne.

F. Lukjanov: I onda vam nije izrazio uvredu koju nisu podelili na prijateljski način?

Vladimir Putin: Znate, kineski lider nije osoba koja izražava nezadovoljstvo zbog nečega. On je samodovoljan svjetski lider. A onda, mi nemamo takvu potrebu za tim, mi donosimo suverene odluke: i Rusija i NR Kina. Dakle, Kina veoma dobro vidi šta za Rusiju znači želja Zapada da infrastrukturu NATO bloka unapredi do naših granica, objektivno procenjuju ove situacije.

Baš kao što vide šta se dogodilo u Donbasu u poslednjih osam godina, savršeno su u stanju da procene posledice i uzroke državnog udara u Ukrajini 2014. Naravno, Narodna Republika Kina, kinesko rukovodstvo se zalaže za pragmatična, uravnotežena rješenja za krizu koja se odvija u Ukrajini mirnim sredstvima i mi poštujemo tu poziciju.

F. Lukjanov: Onda verovatno Nelson Wong.

N. Wong : Hvala.

Moje ime je Nelson Wong, Šangaj, Kina. Velika mi je čast što sam ovdje, gospodine predsjedniče. U svom govoru i svojim komentarima napomenuli ste da je svjetski poredak zasnovan na pravilima koristio i još uvijek ga vrlo često koristi Zapad, iako nije jasno odakle je taj poredak došao. I moram reći da se o ovom pitanju dosta često raspravljalo u protekla četiri dana ovdje u sklopu naših diskusija. Gospodine predsjedniče, moje pitanje je sljedeće. Gledajući u budućnost, vidimo da ulazimo u eru kada neće biti supersila. Moramo reći da smo o tome razgovarali prvog dana naših razgovora. Kao jedina supersila, SAD, gubi kontrolu i ulazimo u novu eru. Ovo nije samo početak kraja statusa američke supersile, štaviše, već smo u procesu gubljenja. U novoj fazi, čini mi se da će nam trebati i određena pravila. Ako želimo da razvijemo takva pravila, sa Vaše tačke gledišta, gospodine predsjedniče, koja bi pravila bila najvažnija? Jasno je da takvih pravila još nema, ali kao hipoteza: koje principe treba poštovati kada se razvijaju nova pravila?

Hvala ti.

Vladimir Putin: Zašto ne postoje takva pravila? Oni postoje, navedeni su u Povelji Ujedinjenih nacija. A ova pravila se zovu međunarodno pravo. Jednostavno je potrebno da se svi pridržavaju i razumiju ova pravila na isti način. Moguće je napustiti ova pravila ili ih radikalno modernizirati tek kada se pripremi osnova za razvoj odnosa na nekim drugim principima. Povelja Ujedinjenih nacija fiksirala je postojeći odnos snaga nakon Drugog svjetskog rata. Naravno, svijet se suštinski mijenja, promijenio se. Divovi kao što su Kina, Indija, Indonezija, sa velikom populacijom, rastu, u Africi nastaju, razvijaju se takve ogromne zemlje – populacija od 200 miliona ljudi, u Latinskoj Americi. Svijet se mijenja. Naravno, norme međunarodnog prava moraju pratiti ove promjene i regulisati odnose među državama u skladu sa odnosom snaga koji se razvija u stvarnom životu u svijetu. Ali to se mora raditi mirno, polako, po jasnim principima, a ne po nekom izmišljenim pravilima. Rekao sam u uvodu, a ko je čitao ova pravila? Pričaju o nekim pravilima – koja pravila? Gdje piše, ko se složio? To je samo neka glupost. Za idiote, ili šta, sve se ovo kaže? Nekoj široj javnosti ljudi koji ne znaju ni da čitaju kako treba. Koja su pravila, ko je radio sa njima? To je samo glupost, to je sve. Ne, to je klevetano, kako naš narod kaže.

Odlaze sa gubicima. Ko želi neka uđe, otvoreni smo za saradnju, ovaj proces će se nastaviti. Bili spremni za ovo ili ne, mi smo se za to pripremali dugo, dugi niz godina i nastavićemo taj proces dalje. Ne vidim tu uopšte nepremostivih prepreka, nema problema koje ne bismo mogli da rešimo, sve će se rešiti.

Alexander Dzermant:  Alexey Dzermant, Minsk, Bjelorusija.

Pre nego što postavim pitanje, Vladimire Vladimiroviču, želeo bih da prenesem reči podrške mnogih, mnogih Belorusa. Često se sastajem s njima na diskusionim platformama gdje razgovaramo o događajima, uključujući Ukrajinu. Stoga, vama lično i Rusiji, koja se bori protiv nacizma u Ukrajini, najvatrenija podrška građana moje zemlje.

Pitanje koje bih želeo da postavim je sledeće. Zbog činjenice da Zapad, zapravo, gradi prave zidove, postavlja blokadu, sankcioniše Republiku Bjelorusiju i Rusiju, koridor Sjever-Jug sada postaje veoma važan u logističkom, finansijskom smislu. Naravno, sada je važno popuniti ga konkretnim projektima koji uključuju i Rusiju i Bjelorusiju.

Ali zar ne mislite da sa rastom razvoja Azije, Istoka u cjelini, treba ne samo razvijati materijalnu infrastrukturu, već i obratiti pažnju na kulturni i humanitarni aspekt, kako bi naše ideje, vrijednosti, a određeni pogledi na svijet poklapaju se sa zemljama Istoka?

Hvala ti.

Vladimir Putin:  U pravu ste. Ali mi radimo. I ne zato što neko gradi zid sa Zapada, ali mi to uvijek radimo.

Uostalom, pogledajte, većina stanovništva Rusije nalazi se u evropskom dijelu, ali teritorija je uglavnom izvan Uralskih planina, tako da je Rusija euroazijska zemlja, uvijek se toga sjećamo, nikada to nismo zaboravili. Tradicionalno razvijamo odnose sa azijskim zemljama, a još više sada, kada se tamo primećuje takav eksplozivan rast – ne sada, već nekoliko godina.

Sve to vidimo, zbog čega smo već uveliko preorijentisali saradnju sa azijskim zemljama. Pa, naravno, da li je moguće razvijati ekonomske veze bez obraćanja pažnje na humanitarnu komponentu? Ali, u određenoj mjeri, Kina i Indija su kolevka svjetskih civilizacija, prema tome se uvijek odnosimo sa velikim poštovanjem, pažnjom i interesovanjem.

Interes ruske javnosti za ove civilizacije je oduvek bio veoma visok. Inace, skole za izucavanje Indije, Kine, kulture obe drzave, naroda ovih drzava, a to su i visenacionalne drzave, imamo veoma visok nivo nauke u ovim oblastima, to je oduvek bilo tradicionalno za Rusija, i mi ćemo to podržavati u budućnosti. F. Lukjanov: Poštovane kolege, počeo je četvrti sat našeg rada. Mislim da smo već zloupotrijebili vrijeme predsjednika Ruske Federacije. Jedno pitanje, da li još neko ima neku goruću? Tu je. Vladimir Putin: Molim vas. P. Mtembu (ponovno prevedeno): Hvala. Pilani Mthembu iz Južne Afrike, Institut za globalni dijalog.

Gospodine predsjedniče, rekli ste da Zapad nije sposoban jednostrano voditi cijelo čovječanstvo i da treba izgraditi simfoniju ljudske civilizacije. Zanimalo bi me ako biste nam mogli detaljnije reći šta mislite o tome da li želimo da izgradimo multipolarni svjetski poredak, o važnosti regionalne saradnje kao načina održavanja i izgradnje takvih gradivnih blokova multipolarnosti. I još nekoliko riječi sa stanovišta ruske interakcije s Afrikom, posebno u vezi sa samitom Rusija-Afrika. Hvala ti. Vladimir Putin: Imamo veoma dobre, tradicionalno dobre odnose sa Afrikom u celini, uključujući i sa Južnoafričkom Republikom još od, kao što znate, borbe Afrike za svoju nezavisnost, od borbe protiv kolonijalizma.

Ovi apsolutno jedinstveni odnosi razvili su se tokom godina kada su Sovjetski Savez i Rusija podržavali afričke države u njihovoj borbi za slobodu. I ovaj temelj naših odnosa, uspostavljen u prethodnim decenijama, naravno, treba iskoristiti u novim uslovima za razvoj multilateralnih odnosa sa afričkim državama danas, uključujući i sa Južnoafričkom Republikom, koja je, kao što znate, naša sama aktivan i efikasan partner i unutar BRICS-a. Mi to cijenimo, znamo mogućnosti Južnoafričke Republike.

Znamo mogućnosti i sigurni smo u budućnost afričkog kontinenta i sigurno ćemo razvijati naše odnose sa afričkim zemljama, kako sa onima sa kojima smo proteklih decenija uspostavili tradicionalne odnose, tako i sa onima sa kojima se tek razvijaju. sad. Ali što se tiče suštine vašeg pitanja i njegovog prvog dijela. Ja sam, u principu, čini mi se, odgovorio – teško da mogu u kratkom odgovoru da iznesem svoj stav. Moramo pronaći balans interesa. To se ne može učiniti u uslovima hegemonije ili pokušaja održavanja hegemonije jedne zemlje ili grupe zemalja u odnosu na ostatak čovječanstva.

Ovi hegemoni će morati da računaju sa ovim legitimnim zahtevima velike većine učesnika u međunarodnoj komunikaciji – i to ne rečima, već delima. Uostalom, šta se dešava? Riječima, svi su za jednakost, za podršku afričkim zemljama, na primjer, i tako dalje. Na riječima, sve zvuči lijepo, ali u praksi, šta se dešava? Uostalom, koji instrumenti se danas koriste, recimo, instrument istog dolara ili druge valute, recimo, euro. Šta se dešava u praktičnom životu? U posljednje dvije godine štampano je 5,9 biliona dolara, a štampano je 2,9 biliona eura. Gdje je nestao ovaj novac? Otišli su da kupuju robu na svjetska tržišta, a SAD su od neto uvoznika hrane počele kupovati više hrane na svjetskim tržištima nego što prodaju na svjetska tržišta, počele su kupovati hranu zbog činjenice da su imale štampariju.

Do toga vodi finansijski monopol – odmah je došlo do nestašice. Ne samo da je u prethodnoj godini došlo do propadanja roda i pandemije, smanjenja proizvodnje, štampan je novac u borbi protiv pandemije, bačen svom stanovništvu – počela je kupovina hrane, cijene su porasle. A ko pati? Prije svega, zemlje Afrike i dijelom Latinske Amerike i Azije. Da li neko razmišlja o tome? Naravno, misle oni koji to rade. Nisu marili za posledice. Oni odlučuju o svojim interesima ne razmišljajući o posljedicama koje dolaze za iste afričke zemlje

Isto se dešava i na drugom dijelu tržišta hrane koji se odnosi na gnojiva. Slušaj, kako je moguće? O tome sam već govorio, ponoviću. Kako se može donijeti odluka da se ukinu ograničenja i zabrane ruskih đubriva u Evropi, a zatim da se da obrazloženje da su ta ograničenja ukinuta samo za zemlje EU? Jesu li potpuno ludi, ili šta? Ovo pojašnjenje su dali u pisanoj formi. Kako to možete zamisliti? Ali oni to rade bez stida, bez ičega. Šta je ovo, održavanje ravnoteže interesa ili šta?

Već smo mnogo puta rekli: imamo 300.000 tona đubriva uhapšeno, koje leži u evropskim lukama. Naše kompanije su spremne da poklanjaju besplatno, ali to ne poklanjaju, uključujući i afričke zemlje. Neki lideri afričkih zemalja su me pitali gde tačno. Zamolio sam svoje pomoćnike da pošalju gde i koliko nađu – 300.000 tona, to su milioni dolara.

Dajte najsiromašnijim zemljama, njima je potrebno. Ne, ne puštaju. Šta je ovo, održavanje ravnoteže interesa? Ako hoćete da se borite sa Rusijom, stavite zastavu u ruke, borite se. Ne želite da primamo dodatni prihod, ali mi to poklanjamo besplatno, prihoda nema. Vratite zemljama u razvoju, vaše akcije samo doprinose činjenici da cijene rastu. Zašto ovo radiš? Dakle, oni su zainteresovani za to.

Šta je ovo, balans interesa? Kako osigurati da je veza stabilna? Moramo postići ovu ravnotežu, moramo djelovati u okviru normi koje nazivamo normama međunarodnog prava, moramo ih uskladiti i pridržavati se, uključujući i u finansijskom sektoru za stvaranje nezavisnih sistema međunarodnih poravnanja, što ja govorio o.

Ovdje sam dao konkretan primjer do čega dovodi beskrajna emisija, neograničena emisija velikih valuta. To također ima praktične implikacije, uključujući i prije svega za zemlje u razvoju.

Vratio bih se još jednom na ovo: da bi svijet bio stabilan, mora se postići ova ravnoteža interesa.

Molim vas podignite ruku ovdje.

Fjodor Lukjanov:  Natalia Zaiser.

D. Constantakopoulos ( ponovno prevedeno :  Gospodine predsedniče, dva mala pitanja.

Vladimir Putin:  Ne liči na Nataliju, naravno.

D. Constantakopoulos : Mislite li da je došlo vrijeme za dublju integraciju u prostoru bivšeg Sovjetskog Saveza?

I drugo pitanje. Koja je vaša poruka običnim građanima zapadnih zemalja? Da imate građanina Zapada ispred sebe, šta biste mu rekli?

Vladimir Putin : Prvo, što se tiče integracije.

Ovo je veoma suptilno pitanje. I ovdje moramo postići upravo ono o čemu sam govorio u odnosu na cijeli svijet – treba postići balans interesa. To se mora raditi profesionalno, bez žurbe i dosljedno. Imamo određene planove u okviru Evroazijske ekonomske unije. Radi se o uklanjanju ograničenja na najvažnije grupe roba kako bi se u potpunosti osiguralo slobodno kretanje roba, finansija, kapitala i radne snage.

Mislim da nije preporučljivo da idemo ispred sebe, kao što je to bilo recimo u Evropskoj uniji, kada su neke zemlje sa određenim stepenom ekonomskog razvoja ušle u evrozonu, a onda nisu znale šta da rade. sa njim, jer problemi nastaju kada inflacioni alat postane nedostupan za regulisanje situacije u privredi. Mislim na dobro poznatu situaciju, na primjer, sa Grčkom, i sa nekim drugim zemljama.

Dakle, ne treba da preduhitrimo, već da dosledno idemo ka realizaciji zacrtanih planova. Znamo šta moramo da uradimo u tom pravcu i svakako ćemo to učiniti, vodeći računa o interesima svih učesnika u ovom procesu.

Što se tiče naše poruke običnim građanima zapadnih zemalja – i Sjedinjenih Država i Evrope. Želim da kažem ono najvažnije: borba za povećanje plata – ovo je prva stvar. Drugo, nemojte vjerovati da je Rusija vaš neprijatelj ili čak protivnik. Rusija je vaš prijatelj, a mi sve radimo decenijama i spremni smo da učinimo sve u budućnosti kako bismo ojačali naše odnose.

S tim u vezi, pala mi je na pamet anegdota koju sam nedavno ispričao svojim kolegama. Nedavno mi je rekao prijatelj iz Njemačke. Porodica, sin pita tatu: “Tata, zašto je tako hladno?” I kaže: “Zato što je Rusija napala Ukrajinu.” Dijete pita: “Šta mi imamo s tim?” “I uveli smo sankcije protiv Rusa.” – “Zašto?” “Da se osjećaju loše.” “Šta smo mi, Rusi?”

Želim da kažem da svi problemi, a to se odnosi na građane evropskih zemalja u ovom slučaju, ai Sjedinjenih Država, svi problemi koji se javljaju u tom pogledu nisu vezani za delovanje Rusije. One su povezane sa sistemskim greškama vašeg političkog rukovodstva, političkog rukovodstva vaših zemalja – i u oblasti energetike, i u oblasti hrane, i u oblasti monetarne politike, što je dovelo do neviđenog povećanja inflacije. i nedostatak energetskih resursa. Rusija nema veze s tim, to je rezultat sistemskih grešaka rukovodstva vaših zemalja. I treba da izvršimo dobru analizu onoga što se dešava i da tražimo promjenu ekonomske politike.

Što se tiče međunarodne politike, naravno, to je uvijek odluka suverenih država, ali ona, naravno, mora biti zasnovana na mišljenju birača, običnih građana određene zemlje. Ali obični građani treba da znaju – završiću tamo gde sam počeo: Rusija nije neprijatelj i nikada nije imala zlonamerne namere prema evropskim državama i Sjedinjenim Državama.

A znamo da mi, Rusija, tamo imamo puno prijatelja. Gradićemo naše odnose sa takozvanim kolektivnim Zapadom, oslanjajući se upravo na ovaj deo stanovništva evropskih zemalja i Sjedinjenih Država.

Fjodor Lukjanov: Gospodine Putine  , da li se poziv na borbu za veće plate odnosi i na građane Rusije?

Vladimir Putin:  Da.

Fjodor Lukjanov:  Odlično. Svi su čuli.

Vladimir Putin:  I moram da vam kažem da je to jedno od osnovnih pitanja kojim Vlada treba da se bavi, a sindikati to rade, rade bez obzira na sve, rade bez obzira na specijalne operacije.

U tripartitnoj komisiji se vodi složen dijalog između predstavnika poslodavaca, sindikata i Vlade. Ovaj dijalog se nastavlja.

Vidimo da nominalni prihodi građana rastu, dok su realni malo niži. Imajući u vidu stanje ruske ekonomije, to možemo i moramo. U skladu sa postojećim planovima ruske Vlade, nadam se da će svi zadaci koje smo sebi postavili u tom smislu iu tom smislu biti riješeni.

Neko drugi želi [da postavi pitanje].

Fjodor Lukjanov:  Vladimire Vladimiroviču, vi ne naređujete ovde, ja naređujem ovde. (Smijeh.)

Vladimir Putin:  To se zove hegemonizam.

Fjodor Lukjanov: Još  nismo savladali šta da radimo.

Kolege, predlažem blitz na kraju. Natalia [Zaiser] je uvrijeđena, a ima još dva pitanja i završićemo sa ovim.

Vladimir Putin:  Dobro.

Fjodor Lukjanov:  Natalija.

Nikolaj Zaiser: Gospodine  Putine, dobro veče!

Natalia Zaiser, Unija Afričke poslovne inicijative.

Gotovo 15 godina razvijam međunarodne odnose i širim kontakte u oblasti javne diplomatije. Kao osobi koja gradi mostove, važno mi je da neke akcije uvek projektujem u budućnost.

Očigledno je da se nalazimo pred određenom novom istorijskom etapom, a kada se završi poglavlje o aktuelnim događajima, javiće se potreba za formiranjem novih ili drugih institucija međunarodnog partnerstva. I vjerovatno ne govorimo o državama koje su se odlučile, već i o zemljama koje zbog svog geopolitičkog položaja ne mogu otvoreno izraziti svoje namjere i stav.

Vladimire Vladimiroviču, kako vidite novu instituciju međunarodnog partnerstva? Kakvu je paritetnu osnovu Rusija spremna da ponudi međunarodnom nivou? Koji su mehanizmi, alati i osobe potrebni za sticanje novih saveznika, partnera, prijatelja ne na deklarativnom, već na suštinski odgovornom nivou u njihovim sporazumima? Mislite li da ima smisla da mijenjamo neke ili gradimo druge pristupe u okviru međunarodnog partnerstva budućnosti?

Hvala ti.

Vladimir Putin:  Znate, imate tako široko pitanje, ako se to može nazvati pitanjem, to je kao stav.

Šta bih želeo da kažem. Čini mi se da sam generalno već odgovorio praktično na ono što ste upravo pitali. Moramo i možemo se fokusirati na saradnju, prije svega sa onim državama koje su suverene u donošenju svojih temeljnih odluka. Ovo je prvi.

Sekunda. U donošenju ovih odluka mora se tražiti konsenzus.

I, treće, postići ravnotežu interesa.

U okviru kojih institucija? Prije svega, naravno, to su univerzalne međunarodne organizacije, a broj jedan ovdje su Ujedinjene nacije.

Fjodor Lukjanov:  Alan Freeman, molim.

A. Freeman  :  Gospodine predsjedniče, došao sam iz Kanade, zemlje NATO-a. Budući premijer, odnosno njegov djed, bio je Bandera. Nezadovoljstvo pozicijom NATO-a čuje se širom svijeta, a na globalnom jugu ima mnogo glasova. Ovi glasovi postoje i na sjeveru i na kolektivnom Zapadu. Zašto ih ne čujemo? Zato što su potisnuti.

Pogledajte šta se desilo Džulijanu Asanžu. Mediji, političke elite, akademske elite vode kampanju bez presedana, ona je rasistička i rusofobična, zastrašuje ljude, ne dozvoljava im da iskažu punu mjeru neslaganja sa onim što njihove vlade rade. Ovdje ne vidite punu skalu opozicije koja postoji u Evropi, u Kanadi, u Velikoj Britaniji, ovdje je ne vidite.

Šta možemo učiniti da izgradimo odnos između onih na kolektivnom Zapadu koji se bore protiv onoga što njihova vlada radi i onih koji podržavaju ono što se dešava na globalnom jugu i u Rusiji za hrabre akcije Rusije na globalnoj sceni?

Vladimir Putin:  Čini mi se da niko ne treba da žrtvuje ništa iz skupa svojih nacionalnih interesa, samo treba da se borite za svoje nacionalne interese, a mi ćemo raditi složno sa vama.

Naravno, nismo udubljeni u detalje unutrašnje političke borbe u zemljama kolektivnog Zapada, kao što ste spomenuli. Mi se ne bavimo – znate, valjda bolje od mene – nekakvim radom praktično na nivou specijalnih službi sa opozicijom, kao što to čini Zapad u odnosu na nas i u odnosu na našu opoziciju. Znamo da se tamo troše stotine miliona, ako ne i milijarde dolara za podršku opoziciji, a na sve strane, raznim kanalima, već smišljaju sve kako bi u te svrhe poslali finansijska sredstva Rusiji. Ne možemo to ni pratiti. Ali mi ništa od toga ne radimo.

Ali očekujemo – a to sam rekao mnogo puta danas, po mom mišljenju, čak iu svom govoru – da je sam naš stav o fundamentalnim pitanjima razvoja međunarodnih odnosa i jednostavno razvoja, razvoja društava, privlačan velikom broju ljudi ne samo u svijetu u cjelini, već iu zapadnim zemljama.

Upravo sam rekao o tome. Znamo da tamo imamo mnogo pristalica. Oslanjajući se na ove pristalice gradićemo odnose sa zemljama takozvanog kolektivnog Zapada.

Sa svoje strane mogu vam samo poželjeti uspjeh u borbi za vaše nacionalne interese. To će biti dovoljno za uspostavljanje dobrih odnosa sa Rusijom.

U svakom slučaju, neka ja imam posljednju riječ.

Zamoliću svakog od prisutnih da digne ruku i odgovori na vaše pitanje.

Da. Molim te.

Fjodor Lukjanov:  Gabor Stir.

G. Stir:  Dobar dan, gospodine predsjedniče!

Na početku razgovora govorili ste o tome koji su ciljevi, kako ste ocijenili situaciju, a moje pitanje je sljedeće: da li ste 24. februara mislili da će se za osam mjeseci nastaviti NWO? I ne samo da se nastavlja, već se situacija pogoršava. Osim toga, mnogi u svijetu se već plaše početka Trećeg svjetskog rata.

Otuda i pitanje. Jedan od mojih omiljenih gradova na postsovjetskom prostoru je Odesa. Šta mislite, dajte mi savet: da li bih želeo tamo sledećeg leta ili za dve godine…

Vladimir Putin:  Nemojte odlagati, idite što je brže moguće. Šala. Šalim se.

G. Stir:  Za dvije godine, dakle, da tražim rusku ili ukrajinsku vizu?

Vladimir Putin:  Znate, Odesa je zaista jedan od najlepših gradova na svetu. Kao što znate, Odesu je osnovala Katarina II, a čak se ni ekstremni nacionalisti, po mom mišljenju, ne usuđuju da sruše spomenik osnivaču grada.

Odesa može biti i kost svađe, i simbol rješavanja sukoba, i simbol pronalaska nekog rješenja za sve što se sada događa. Problem nije kod nas. Mnogo puta smo rekli da smo spremni za pregovore, a ja sam nedavno, govoreći u Kremlju, to ponovo javno pomenuo. Ali čelnici kijevskog režima odlučili su da ne nastave pregovore sa Ruskom Federacijom. Oni koji – a ima ih mnogo… Ipak, odlučujuću riječ imaju oni koji ovu politiku sprovode u Washingtonu. Vrlo je jednostavno riješiti ovaj problem: dati odgovarajući signal Kijevu da treba promijeniti svoj stav i nastojati da te probleme rješava mirnim putem. To je sve.

A što se tiče vašeg mogućeg putovanja u Odesu, onda, bez šale, preporučujem vam da to učinite. Ovo je zaista veoma dobar, prelep grad sa predivnom tradicijom i istorijom. Vrijedi mu se diviti.

Istina, posljednjih godina, barem dok sam bio u Odesi, to nije ostavilo najbolji utisak na mene, jer su komunalije bile u opadanju, to se vidjelo čak i po fasadama zgrada, iako se činilo da u njima nema ničega. centar, a ipak, očuvan, malo po strani – tu je već sve izgledalo ne tako prezentivno. Ali Odesu vredi videti.

Hajde da završimo. Molim te.

F. Lukjanov:  Onda Carlos Ron, ipak Venecuela, kao bez nje.

Vladimir Putin:  Venecuela?

Fjodor Lukjanov:  Da.

Vladimir Putin:  Voleo bih da Rusi završe. Pa, hajde.

Carlo Ron :  Gospodine predsjedniče, pozdrav iz Venecuele, od vašeg prijatelja, gospodina predsjednika Nicolasa Madura.

Trenutno je oko 30 posto svjetskih zemalja pod nekom vrstom nezakonitih sankcija od strane Sjedinjenih Država. Govorili ste o važnosti zaštite principa sadržanih u Povelji UN. Prošlog mjeseca u New Yorku se sastala Grupa prijatelja u odbrani Povelje UN-a, a jedno od pitanja koje je pokrenuto na sastanku bilo je kako doprinijeti stvaranju zone slobodne od nelegalnih sankcija u kojoj bi se mogli poslovati, poslovi bez straha od ovakvih sankcija?

Šta mislite da bi Rusija mogla učiniti da stvori takav prostor? I šta mislite kako bi se to moglo dogoditi? Možda imate još jednu poruku za narod Venecuele.

Vladimir Putin:  Protiveći se sankcijama koje su joj uvedene, Rusija zapravo stvara, u određenom smislu, prostor slobode da se ne može bojati sankcionog pritiska i slobodno razvijati ekonomske veze između različitih regiona svijeta i većina različitih zemalja.

Nema potrebe za posebnim rješenjima. Sam primjer onoga što se dešava, čini mi se, je indikativan. Sada je kolega pitao kakve smo signale spremni poslati građanima evropskih, uopšte zapadnih zemalja. Govorio sam o tome, ali sam govorio io greškama koje je napravilo političko rukovodstvo zapadnih zemalja u globalnoj ekonomiji, finansijskom, energetskom i prehrambenom sektoru.

Evo jedne od potvrda. Venecueli su uvedene sankcije. Ona je donedavno bila jedan od najvećih proizvođača ulja. Sankcije su uvedene Iranu, sankcije su uvedene Rusiji. Sada prijete uvođenjem sankcija Saudijskoj Arabiji. Žele da uvedu gornju granicu cena ruske nafte i gasa. Pa oni na svakom koraku prave grešku koja dovodi do strašnih posljedica za zemlje koje uvode ove sankcije. Ovo je samo jedan od primjera. I onda traže nekoga ko će okriviti. Sve rade sami, a onda traže krivce.

Ipak, Venecuela se razvija. Postoje veliki problemi, znamo za to, ali Venecuela ih prevazilazi.

Ove sankcije su uvedene Rusiji, očekivale su potpuni kolaps ruske ekonomije, o tome smo već razgovarali ovdje na početku našeg današnjeg sastanka. Ali ovaj blickrig protiv ruske ekonomije nije se dogodio.

Šta se dešava? Gledajte, naša godišnja inflacija će biti oko 12 posto i ima opadajući trend. U prvom kvartalu iduće godine, prema procjenama naših stručnjaka, to će biti negdje oko 5 posto. U naprednim zemljama EU iznosi 17 (ovdje u Holandiji), au nekim zemljama 21-23 [procenta], duplo više od naše.

Nezaposlenost – 3,8 posto. Postala je manja, nezaposlenost nego u periodu prije pandemije bila je 4,7. Naš budžetski deficit sljedeće godine je 2 posto, zatim 1,4 posto, a godinu dana kasnije 0,7 posto. Viši je u gotovo svim zemljama eurozone. Javni dug je fundamentalno niži nego u eurozoni, bilo u Sjedinjenim Državama ili u Britaniji.

Ove godine ćemo imati recesiju u privredi – oko 2,8-2,9 posto. Bice. Ali industrijska proizvodnja i prerada ostaju približno na istom nivou. Građevinarstvo, sektor građevinarstva porastao je za više od 5 posto – 5,1 posto – u osam mjeseci ove godine. Poljoprivreda se udvostručila, a trend raste.

Povećavamo obim kreditiranja i korporativnog i potrošačkog sektora. Došlo je do povećanja kreditiranja. Da, vidjeli smo neke probleme vezane za odliv novčane mase iz banaka, u vezi sa poznatim događajima. Novac je počeo da se vraća, a građani rade kako treba, jer umjesto da novac drže pod jastukom, gubi novac na inflaciji, bolje je imati barem malo interesa u banci, to je sasvim očigledno. Stabilnost našeg bankarskog sistema je pouzdana, bankarski sistem je visoko stabilan. Ponavljam, kreditiranje raste.

Pitali ste me: šta Rusija može učiniti da stvori uslove za život nezavisno od ovih sankcija i za održivi razvoj? Čini mi se da je ovo dobar primjer i potrebno je ujediniti napore svih onih koji su za to zainteresovani, da se postigne ovaj dogovor i balans interesa, o čemu sam već više puta govorio. I tada će, bez ikakve sumnje, uspjeh biti osiguran.

Hajde da završimo ovde.

F. Lukjanov:  Pa, konačno.

Vladimire Vladimiroviču, počeo sam rekavši da se radujemo što ćemo vas videti. Čini mi se da ćemo otići izuzetno zadovoljni i da ćemo još dugo meditirati. Teško mi je, sedeći, da [procenjujem] – naravno, utisci mogu biti različiti, ali mislim da je ovo jedna od naših najuspešnijih diskusija i po obradi tema i po opštoj atmosferi.

Hvala vam puno, i zaista se nadamo, već počinjemo da se radujemo što ćemo vas videti za godinu dana.

Vladimir Putin:  U redu.

Želim da izrazim svoju zahvalnost našem moderatoru, voditelju. I, naravno, da vam se svima zahvalim na interesovanju koje pokazujete za odnose sa Rusijom, mislim prije svega, naravno, na naše strane goste.

Želio bih da se zahvalim svim stručnjacima Valdai kluba na vašem radu na ovoj platformi i, naravno, što ste dali primjetan, značajan doprinos tim sesijama mozgalica koje su toliko potrebne, uključujući i donošenje odluka na praktičnom nivou.

Hvala ti. Sretno.

PutinrusijaValdai
Pretplatiti se
Obavijesti o
177 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
mrdo
1 godina prije

Opet kenjaža sa komentarima.

1 godina prije

Kakav test??nadam se da vam sekcija komentara nece izgledati ovako jer ovo je uzas.. hvala.

imee
1 godina prije

nisam čitao sve ali ima vic kojeg je isprićao:

u njemačkoj pita sin oca: tata zašto se smrzavamo u stanu?
o: zato što je rusija napala ukrajinu.
s: pa šta mi imamo s time?
o: nabili smo sankcije rusima da im bude loše.
s: tata, jesmo mi rusi?

tihobl
1 godina prije

Ne znam sta je pjesnik htio reci sa ovom pjesmom zaista preglupo da ovoliki text ide u kompletu moglo je to i skracenom verzijom da bolje neki razumiju..

borjana
1 godina prije

 Ne vazeno uz temu. L. R. Cijenjeni, kako osobno, ujedno kao i jedna velika većina, tijekom moga posla i sve šta radim uvijek nastojim da to ima neku logičku podlogu i pretpostavku, iz jednog jednostavnog razloga, da znam zašto to tako (a ne nekako drugačije) i na taj način radim, kao i iz razloga da u slučaju izostanka logičkog objašnjenja kao krajnji razultat se uvijek pojavi glupost. Većina nepromišljenih i sa izostankom logičkih objašnjenja i razloga počinjenih djela, rijetko i samo zahvaljujući sretnim okolnostima ne zaavrše u glupostima. Kako osobno ne vidim niti jedan logičan razlog, a volila bih uistinu da to ne shvatim kao jednu notornu glupost, zaista bih željela znati, podrazumjeva se ukoliko vam to vaše vrijeme dopušta da mi pojasnite, zašto ne može u komentaru proći niti jedan bezazleni Wikipedija link, te mi se stoga ukida i ne objavljuje cijeli komentar? U kojem smislu bi, konkretno taj… Čitaj više »

Max
1 godina prije

Putin se protivi zlatnoj milijardi.

SIRIUS
1 godina prije

ma nikog sretnijeg od mene!? pogledao sam sažetak na the Duran-u…. veli Vladimir dosta je neokolonijalnog imperijalistićkog šljama koji se usidrio na zapadu! dosta je destrukcije i transrodnog kriminala! da se svaku državu pusti na miru da odlučuju ljudi za sebe u novom multikulti anti-globo-svjetskom poretku. da se ljudima da sloboda! ako naćulimo uši možda čemo čuti kako brat Lenjin iz vlažnoga hladnoga groba šapuće i hrabri nas! … sve divno i krasno a? di češ bolje… no. ja imam razloga sumnjati u tu njegovu ružičastu budućnost zvanu BRICS u kojoj je Kina sa svojom slobodom “govora i misli” model za sve ostale. da vas podsjetim da je BRIC pokrenula rockefellerova zaklada. a možda vam se upali lampica kad vas još podsjetim da je komunizam, koji se u velkom stilu misli vratiti, ovaj puta fortificiran sa vrlo naprednom tehnologijom, izmislio isti think tank koji je osmislio i stvorio i posjeduje… Čitaj više »

Marko
1 godina prije

Biden nije u stanju da govori par minuta bez papira, to vrijedi i za skoro sve ove americke guvernere po EU. Putin je odgovarao na sva pitanja inteligentno bez biljeski. Zar nije najbolji? Nije cudo zasto ga na zapadnu mrzu. On je predmet mrznje i medju hrvatsko-srpskim Atlantistima. Nadam se da ce Moderator takve ukloniti. Na prosloj reportazi su zagadili trolovi atmosferu.

ZZZ 🇭🇷
1 godina prije

Putin je velika kost u grlu anglosaksonskim imperijalista. Ako pane Rusija, Anglosaksi su zagospodarili svijetom. Cak su posegnuli za terorizmom. Rusko ministarstvo obrane je imenovale Engleze za eksploziju na plinovodu….Rusko ministarstvo obrane: ruska strana obustavlja sudjelovanje u “sporazumu o žitu”. I tu su ih Englezi varali.

Lucija, prva
1 godina prije

“oni koji su na vlasti – sada pričaju o moći, ja govorim o globalnoj moći – imaju priliku da žive BEZ IKAKVIH PRAVILA i da im je sve dozvoljeno”

Takvi i – nameću svoja pravila svima ostalima.
Pravila zamjenjuju pravo. Međunarodno.

Lucija, prva
1 godina prije

“destabilizacija svjetskih tržišta hrane i energije. Ovo drugo, naravno, nije urađeno namjerno, u to nema sumnje, već zbog niza sistemskih grešaka upravo onih zapadnih autoriteta koje sam već pomenuo. ”
1.) Ne, a nije ni transcendentno, kako se sugerira u nastavku teksta.
Jednostavno želja za ZARADOM. Korporacije u dosluhu sa političarima.
Podsjećam samo na dvije stvari: ono što je rekao direktor Spara,
– ono što se događa na tržištima ele.energije. Poskupljenja. A koja se financiraju od državnog budžeta. Dakle, od poreza. Cijediš narod i državu.

Lucija, prva
1 godina prije

“današnje “džingo-patriote” (??) u Ukrajini to ne vodi – čak ni interesi, ni ideje nacionalizma, sve je vrlo primitivno: vođeni su ekonomskim interesima, željom da u zapadnim bankama zadrže milijarde dolara koje su ukrali od ukrajinskog naroda. Ukrali su ga, sakrili u zapadnim bankama, a da bi osigurali sigurnost svog kapitala, rade sve što im se naređuje sa Zapada, umotavajući ga u nacionalistički omot, predstavljajući svom narodu kao borbu za interese ukrajinskog naroda. Ovo se dešava u stvarnosti – ne žale se i bore se sa Rusijom do poslednjeg Ukrajinca.

Ovo kažem sa žaljenjem. Gubici su jedan od deset, jedan od osam”

Lucija, prva
1 godina prije

“Protiveći se sankcijama koje su joj uvedene, Rusija zapravo stvara, u određenom smislu, prostor slobode da se ne može bojati sankcionog pritiska i slobodno razvijati ekonomske veze između različitih regiona svijeta i većina različitih zemalja.”

Odgovor na pitanje o tome što poduzeti, jer je 30% (!!!) država pod nekim sankcijama.

Lucija, prva
1 godina prije

“Čini mi se da niko ne treba da žrtvuje ništa iz skupa svojih nacionalnih interesa, samo treba da se borite za svoje nacionalne interese, a mi ćemo raditi složno sa vama.”

Uz primjedbu da Rusija negdje na šalje “specijalne jedinice” da djeluju na opoziciju…

Lucija, prva
1 godina prije

Putina treba malo stisnut i malo podbost.
Očito je da se ne usuđuje, a što je u sadašnjem trenutku, normalno, raditi izvan okvira današnjih institucija.

Sadašnje, postojeće institucije, su garant, kakve, takve, stabilnosti.
I mjesta za – nekakve – dijaloge.

P.S. morao bi imati nekakav Savjet. Sa recimo 3-4 čovjeka, iza svakog trust mozgova.

Mrčikola
1 godina prije

Gospodine Putine recite mi, ukratko, Vaše mišljenje o “korona pandemiji”, opasnosti od iste u budućnosti i o uvjetovanju slobodnog kretanja, pristupa vodi, hrani, zraku i radnom mjestu obaveznim opetovanim cijepljenjem pripravkom čiji je sastav industrijska tajna i koji privilegiranim proizvođačima donosi enormnu zaradu.
Također me zanima Vaše mišljenje o, tkz. karbonskom otisku, co2 kvotama i QR codu…samo toliko, hvala (kako bi rekao Tucker) 😁 .

tihobl
1 godina prije

E ovo je tekst koji sam predlagao da se objavi.
Puno toga je znacajnoga receno. A jos znacajnije je sto je kinesko MVP nakon govora reklo da Kina cvrsto stoji iza Rusije i njenih namjera.

Lucija, prva
1 godina prije

“Ovi apsolutno jedinstveni odnosi razvili su se tokom godina kada su Sovjetski Savez i Rusija podržavali afričke države u njihovoj borbi za slobodu.”

🙂 Aha. Kada treba, za tradiciju, dobro dođe SSSR?

Lucija, prva
1 godina prije

” U posljednje dvije godine ŠTAMPANO JE 5,9 BILIONA DOLARA, a ŠTAMPANO JE 2,9 BILIONA EURA.
Gdje je nestao ovaj novac? Otišli su da kupuju robu na svjetska tržišta, a SAD su od neto uvoznika hrane POČELE KUPOVATI VIŠE HRANE NA SVJETSKIM tržištima nego što prodaju na svjetska tržišta, počele su kupovati hranu zbog činjenice da su imale štampariju.”

On u osnovi daje nužna polazišta za razmišljanje.
Ako ne znaš misliti – tko ti je kriv.

Lucija, prva
1 godina prije

Problem umjetnih gnojiva: “Kako se može donijeti odluka da se ukinu ograničenja i zabrane ruskih đubriva u Evropi, a zatim da se da obrazloženje da su ta ograničenja ukinuta samo za zemlje EU? Jesu li potpuno ludi, ili šta? Ovo pojašnjenje su dali u pisanoj formi” !!!! “imamo 300.000 tona đubriva uhapšeno, koje leži u evropskim lukama. Naše kompanije su spremne da poklanjaju besplatno, ali to ne poklanjaju, uključujući i afričke zemlje. Neki lideri afričkih zemalja su me pitali gde tačno. Zamolio sam svoje pomoćnike da pošalju gde i koliko nađu – 300.000 tona, to su milioni dolara. Dajte najsiromašnijim zemljama, njima je potrebno. Ne, ne puštaju. Šta je ovo, održavanje ravnoteže interesa? Ako hoćete da se borite sa Rusijom, stavite zastavu u ruke, borite se. Ne želite da primamo dodatni prihod, ali mi to poklanjamo besplatno, prihoda nema. Vratite zemljama u razvoju, vaše akcije samo doprinose činjenici da cijene… Čitaj više »

Lucija, prva
1 godina prije

Pitanje ( kinesko): “koje principe treba poštovati kada se razvijaju nova pravila?”

Odgovor: “Zašto ne postoje takva pravila? Oni postoje, navedeni su u Povelji Ujedinjenih nacija. A ova pravila se zovu međunarodno pravo. Jednostavno je potrebno da se svi pridržavaju i razumiju ova pravila na isti način”.

Evokomentar
1 godina prije

Tko ovo procita ja mu dam 100 HRK.

Lucija, prva
1 godina prije

😄 “Zašto je ova baka morala da se odvuče na Tajvan da bi isprovocirala Kinu na neku vrstu osvetničke akcije? …

Mislim da tu …, nema suptilnih ideja. Samo gluposti i sve, i samopouzdanje.

Samopouzdanje i OSJEĆAJ NEKAŽNJIVOSTI su ono što leži u osnovi takvih iracionalnih postupaka.”

P.S. Pola USA se nadali da će Kinezi skinuti avion sa Nancy.

1 godina prije

nije baš jednostavno sve to pohvatati…..no kod posta Scholz i Macronima zanimljiv tekst koji dopunjava postavljeni post a ovaj dio mi ne prolazi: Dominacija Amerike Godine 2007. američki profesori političkih znanosti James Petras, John Mearsheimer i Stephen Walt došli su do zaključka da američkom vanjskom politikom sada dominira Izraelski lobi. Židovi to čine kroz svoje moćne novčane organizacije, AIPAC, ADL i AJC. Oni kontroliraju i republikansku i demokratsku stranku, a Bijela kuća izvršava njihove naloge. To nadmetanje uključuje i osvajanje Ukrajine. Ali, kako su Židovi došli do priznanja svoje hazarske krvne veze? Profesor Jim Wald primjećuje u ,,The Times of Israel”: “Iznenađujući razvoj događaja imao je još više iznenađujuće poreklo: genetika, polje u kojem su izraelski znanstvenici dugo briljirali. “Dobro je poznato da su negdje u osmom i devetom stoljeću Hazari, ratoborni turski narod, prešli na judaizam i zavladali golemim područjem u onome što je postalo južna Rusija i Ukrajina.… Čitaj više »

Lucija, prva
1 godina prije

“…pogledajte šta se dešava na ulicama Kijeva i drugih velikih gradova, kada hiljade ljudi hoda ulicama sa kukastim krstom, bakljama i tako dalje.

Da, i kod nas su moguće manifestacije neonacizma. U svim zemljama je uporan – tako žilava infekcija. ALI MI SE PROTIV TOGA BORIMO, ALI ONI TO PODRŽAVAJU NA DRŽAVNOM NIVOU – to je, naravno, problem. To je prešućeno, ali postoji, i od njega se ne može pobjeći, jer postoji.”

tihobl
1 godina prije

Росатом контролише преко 70% светског тржишта – изјавио је директор Међународне агенције за атомску енергију (ИАЕА) Рафаеле Гроси. Према његовим речима, Русија је сада „главни испоручилац комерцијалних нуклеарних технологија на светска тржишта. То се догодило и зато што Росатом нуди флексибилније моделе финансирања.“

SIRIUS
1 godina prije

“One of the most important world leaders to maintain close ties with Chabad is Russian President Vladimir Putin. Rabbi Krinsky says that in conversations with Putin, the Russian leader asked him where in Russia his parents were from originally.”
“He said he grew up in St. Petersburg, in a Jewish area, and he was the Shabbos goy. He didn’t use that term. [He said] he knew all about it. He said about Chabad, he knows Chabad is very active. He spoke about Chabad like a shaliach.
šabos goj (shabbos goy) – netko tko subotom za židove obavlja ono kaj oni ne smiju.
shailach – izaslanik Izraela.
israelhayom dot com; /2019/07/12/putin-spoke-about-chabad-as-if-he-were-an-emissary/

Mario
1 godina prije

Jednom prilikom pisanja testa profesor nam je dopustio da prepisivamo iz biljeznice.Mi svi bili sretni prepisivali od a do ž.Kad su došli rezultati testova 90 posto ucenika je dobilo jedinice.Profesor je obrazlozio da kad smo vec dobili priliku da prepisivamo nismo trebali bas sve od reci do reci kako pise u biljeznici nego smo mogli dodati nesto i svoje.Poruka je i vama gospodo iz logicnog dajte barem te izvjestaje malo uredite skratite dodajte nesto svojeg ,a ne da samo kopirate druge i servirate nam te kilometarske kobasice.Ja sam inace stalni pratitelj logicnog i zaspal sam na polovini teksta.Hvala pozdrav.

Lucija, prva
1 godina prije

“nestanak kreativnog potencijala samog Zapada i želja da se obuzda, blokira slobodan razvoj drugih civilizacija.” Ovo sam točno ja rekla u jednom odgovoru @nonwo. “Nekada su nacisti dostigli tačku spaljivanja knjiga, a sada su zapadni „čuvari liberalizma i napretka“ pali pod zabrane Dostojevskog i Čajkovskog. Takozvana kultura poništavanja, ali zapravo – o tome smo već mnogo puta govorili – pravo ukidanje kulture pokosi sve što je živo i kreativno, ne dozvoljava da se razvije slobodna misao ni u jednoj oblasti: ni u ekonomiji, ni politici, ni kulturi.” Točno. I ta cancel culture se jako podudarila sa ukidanjem povjesti. A tko provodi i to i rušenje spomenika? Oni djelovi društva koji nemaju ni kulture ni povjesti. – negiranje suverenosti država, ali ne rječina… – “otvorena društva” koja – imaju neprijatelje !!! (O.K. 😁postoje neka otvorena društva koja zaista imaju – zaslužene neprijatelje), – nametanje samo jednog tipa demokracije, a preziranje ostalih,… Čitaj više »

davvor
1 godina prije

Koji je ovo Troll Sirius, mrzi zidove i Ruse kako da je ispao hitleru iz torbe

Lucija, prva
1 godina prije

“Tradicionalne vrijednosti nisu neki fiksni set postulata kojih se svi moraju pridržavati. …
Njihova razlika od takozvanih neoliberalnih vrijednosti je u tome što su u svakom slučaju jedinstvene, jer proizlaze iz tradicije određenog društva, njegove kulture i povijesnog iskustva.

Stoga se tradicionalne vrijednosti ne mogu nikome nametnuti – one se jednostavno moraju POŠTOVATI, pažljivo tretirati ono što je svaki narod vjekovima birao.”

Lucija, prva
1 godina prije

“danas je ova pravna osoba Evrope – kako bi to bilo najblaže rečeno, da se niko ne uvrijedi – vrlo ograničena.

Svijet je inherentno raznolik, a pokušaji Zapada da sve tjera pod jedan šablon objektivno su osuđeni na propast, od toga neće biti ništa.

Arogantna želja za svjetskim vodstvom, a zapravo, za diktaturom ili za očuvanjem vodstva putem diktata, zapravo se pretvara u smanjenje međunarodnog autoriteta lidera zapadnog svijeta, uključujući Sjedinjene Države, i povećanje nepovjerenje u njihovu sposobnost pregovaranja u cjelini. Danas govore jedno – sutra drugo, potpisuju dokumente – sutra ih odbijaju, rade šta hoće. Uopšte nema stabilnosti. “

Lucija, prva
1 godina prije

“Većina bi trebala imati koristi, a ne pojedinačne superbogate korporacije.

Kako stvari idu danas? Ako Zapad prodaje lijekove ili sjeme prehrambenih usjeva drugim zemljama, onda naređuje ubijanje domaćih lijekova i selekciju, zapravo, u praksi se sve svodi na ovo; ”
…dolazi do zauzimanja tržišta i resursa, zemlje su lišene svog tehnološkog, naučnog potencijala. To nije napredak, već porobljavanje, svođenje ekonomija na primitivni nivo”.

Lucija, prva
1 godina prije

“…posebnost današnje Rusije je da imamo gotovo potpuni konsenzus o borbi protiv vanjskih prijetnji.
Da, ima ljudi apsolutno prozapadne orijentacije koji tamo žive u osnovi: mentalno tamo, tamo su im porodice, tamo im studiraju djeca.
Da, postoji tako mali dio, ali uvijek je bio i uvijek je u svim zemljama – ovdje ništa posebno.”

Lucija, prva
1 godina prije

“Zaista je važno, …kako bi ovaj evropski dio povratio svoj pravni subjektivitet.

Kako razgovarati sa ovim ili onim partnerom ako on ništa ne odlučuje i u svakoj prilici mora zvati vašingtonski “regionalni komitet” i pitati šta se može, a šta ne može.

U stvari, to se dešava u stvarnom životu.”

Lucija, prva
1 godina prije

“Isporuka đubriva Indiji je povećana za 7,6 puta – ne za neki procenat, već za 7,6 PUTA.”

Lucija, prva
1 godina prije

Mišo.
Zaslužio si izvlačenje ušiju.

I to ne zbog toga što pišeš ‘ako’, a treba ‘iako’, ili zbog “loze” (?), ili FRONDE (to mi se čak i svidjelo, naći ću primjenu za ovu riječ), već zbog toga što nisi nikad pojmio izraz: p o d n a s l o v.

Lucija, prva
1 godina prije

Gdje su mi komentari?

hiber
1 godina prije

Na ovoliku količinu lupetanja Vladimira Vladimirovića ne može se dati nikakav smisleni komentar. Vladimir Vladimirović doslovno tvrdi da je 2+2= zeleno. Doslovno svaka teza sa kojom započme, pretvori se u svoju suprotnost. Npr. vještačka Ukraina vojno je deklasirala “nevještačku” Rusiju. Problem Američke “hegemonije” posebna je priča. Ako je pod američkom hegemonijom Kina od 1988 do 2008 skočila sa 3,5 na 21% svjetskog BDP, a USA sa 21 pala na 16% svjetskog BDPa, onda proizlazi da Rusiji i Kini treba vise, a ne manje “hegemonije”, a rat se vodi da se Amerika prisili na daljnju “hegemoniju”.

bruegel the elder
1 godina prije

” Nakon samo 4 dana na dužnosti,, nova premijerka Italije , ukinula je sve mandate o cjepivu koji su bili na snazi.

Sjećate se kako su svi probuđeni liberali govorili da je ona fašistkinja? Pa ona poštuje ljudska prava više od svih tih licemjera “……….??? Nije potvrđano iz više izvora.

bruegel the elder
1 godina prije

Luka u Sevastopolju napadnuta dronovima i bezposadnim gliserima……. Rusi
suspendirali dogovor o Izvozu žitaricama iz UKR luka……..lonac kuha…..

bruegel the elder
1 godina prije

“The attack began at about 4:30 am local time. The air defense systems in Sevastopol repelled drone attacks for several hours. The ships of the Black Sea Fleet three times repelled the attacks by the enemy UAVs and the coastal air defenses repelled two more attacks off the coast of the city. The Armed Forces of Ukraine attempted to hit the Russian fuel terminal in Sevastopol. At the same time, the swarm of UAVs targeted the Russian Black Sea Fleet. In total 9 UAVs and 7 unmanned surface vehicles (USV) were involved in the attack on ships of the Black Sea Fleet and civilian vessels in Sevastopol. All air targets were destroyed. 4 USVs were destroyed on the outer roadstead of Sevastopol, 3 more vehicles were destroyed on the inner roadstead. According to the locals, a semi-submersible drone was destroyed this morning near Omega Bay in Sevastopol. Probably it was… Čitaj više »

Lucija, prva
1 godina prije

Off U Ukrajini se očekuje -20 idući tjedan. Kličko traži deke. “-Rusija će obavijesti UN o odustajanju od ugovora o izvozu žitarica. Ukrajina poziva Rusiju da “prestane s igrama gladi” Svi znamo da im je izvoz pao samo za 2%. Pametno da se ne dozvoli daljnji. Rusima ionako ništa ne dozvoljavaju, niti puštaju one brodove za Afriku. -Poginulo 146, a ozlijeđeno 150 ljudi za Noć vještica u Seulu. Dugim redom nosila odnose mrtve. Sto četrdeset šest ljudi je poginulo, a 150 je ozlijeđeno u popularnom mjestu za noćni izlazak u glavnom gradu Južne Koreje, Seulu. Po svemu sudeći ljudi su stradali u stampedu (!!) Djelatnici hitne pomoći formirali su dugačak red nosila nakon što je više od 120 ljudi smrtno stradalo tijekom proslave Noći vještica u četvrti popularnih noćnih klubova u Seulu. Vlasti nisu objavile detalje o točnom uzroku incidenta, ali novinska agencija Yonhap izvijestila je da su deseci ljudi… Čitaj više »

Xam
1 godina prije

U ovom trenutku NATO samo treba da uđe u Crno more i očisti područje od rusa.

BTK
1 godina prije

trebalo bi ovo pročitat. došao sam tek do onog da poremećaji u opskrbi hranom i energijom nisu namjerni. rekao bih da nije tako i on zna da nije tako (plus sta nije ni jednoznačno ili da prevladava razlog pohlepe – da se koristi situacija), to je, i nakon svega, benefit of the doubt i ništa nema na prečac ni ranog otvaranja karata

Osam Šezdeset
1 godina prije

A oni iz sedmog grada nisu bili u miru sa onima iz prvih šest, no ipak su zajedno radili na ostvarenju iste namjere. Usred tog grada bila je velika crvena palača sa puno šarenih tornjeva. Njegov je vladar htio zavladati nad više nego samo jednom sedminom svijeta, ali je uspio ujediniti samo sedminu koja mu i pripada. (Henok 110,15)

Hogar
1 godina prije

Zelenski je sotonjara u rukama psihopata. Ukrajinci nemaju pojma Ko im zemlju demontira. Pad dolara treba puno krvi. Amerika u rukama par demona palu konflikte.
Gamad masonska.

Miro
1 godina prije

Ovo je očigledno prevodio netko tko baš ne razumije ruski, a slabo razumije i ovaj jezik na koji je prevodio (nisam siguran koji je to jezik). Ako želite biti ozbiljni, radite stvari kako treba.

Tommy
1 godina prije

ZOVEM SE TOMMY LUKAS, OVO JE MOJE ISKUSTVO:
Inače ranije ne vjerujem u druge moći. Ali dr Ogundele mi je dao veliku nadu i razlog da vjerujem u njega. Supruga i ja smo se razvodili više od 7 godina i bio sam usamljen i patio sa svojom decom, ali mi je bila potrebna da se vrati u život, pa sam svuda tražio pomoć, ali samo je dr Ogundele mogao da mi pomogne. Ovaj čovjek je moćan, dr Ogundele mi je vratio moju ženu u roku od 48 sati sa svojim moćima, a njegove čini su bezopasne. Rekao sam mu da ću svjedočiti ljudima kao zahvalnost od mene, zato dijelim svoju priču, ako nekome treba njegova pomoć hitno ga kontaktirajte na WhatsApp i Telegram: +27638836445. On je pošten i efikasan.

© 2023 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI