Kritika europskog "zdravog razuma" – Nije točno da EU mora postojati

zastava EU

Završili su izbori za Europski parlament. Očekivano su dva najveća bloka, socijaldemokrati i pučani, točnije demokršćani, koji su zbog političke korektnosti iz imena izbacili kršćanski sufiks, izgubili veliki broj zastupnika, a uspon su zabilježili zeleni i tri takozvana populistička bloka. Sada se postavlja pitanje što dalje? Kamo s ovakvom Europom?

Postoji ova Europa, kao da postoji još jedna koja će se izvući iz ladice, ali ona po mišljenju brojnih stručnjaka ne funkcionira.
Talijanski politolog Alessio Trabucco je u svojoj kolumni, nekoliko dana prije glasovanja, predstavio kratku povijesno-ekonomsku rekonstrukciju europskog neuspjeha. Od kaveza jedinstvene valute do klopke štednje, eurozona je izgrađena na nejednakostima, strukturnim disfunkcijama i neravnotežama. To je ruševna zgrada koja ozbiljno riskira da se sama uruši, a glavni ekonomisti je definiraju kao neodrživu. A mi u Hrvatskoj ulijećemo upravu u tu ruševnu zgradu koja se raspada.
Prije nekoliko dana je Alessio Trabucco sudjelovao na seminaru o makroskopskim neravnotežama u platnim bilancama različitih zemalja. Na pitanje o dugoročnoj održivosti integriranog komercijalnog i monetarnog sustava koji se temelji na tim pretpostavkama, stručnjaci su govorili da EU očito ne može preživjeti i prvi potporni stup koja riskira slom je jedinstvena valuta.
Svi ekonomisti znaju da je Europskoj uniji predodređeno da se sruši, što kažu na seminarima i konferencijama ili u člancima koje pišu, ali sve to treba preformulirali u javnosti, kada se iz ekonomske rasprave prelazi na političko-ekonomsku, koja je sasvim drugačija stvar.
I tako se pretvaramo da još uvijek postoji dobra stara Europa, zbunjena i shizofrena, jer gotovo nitko ne zna kako smo došli do ove točke.

Europska unija ne može biti tvorevina kao SAD

Sad vatromet
Budući da se Europska unija predstavila kao mlađa sestra ideje o Sjedinjenim Američkim Državama, usporedimo je sa Sjedinjenim Američkim Državama kako bismo shvatili da nije dovoljno gomilati države da se stvori federacija. SAD su se rodile u skladu s povijesnim trenutkom kada su nastajale federacija svijete kao što su SAD, Indija, Kanada i Australija. Te zemlje su imale ogromnu teritoriju koju su naseljavali autohtoni narodi, a onda su došle strane sile koje su uništile stanovništvo i prirodne resurse. Osvajačke sile su uspostavile vazalnu administraciju, dok su lokalne elite oblikovane prema kulturi osvajača. Vrijeme je prolazilo, a kolonije su se sve više osjećale neovisnima i konačno su, uz više ili manje nasilja, stekle vlastitu autonomiju. Danas od autohtonih naroda tamo nema gotovo ni traga. Osim Indije, naravno.
Ono što mi nazivamo Amerikancima, kako ih danas gledamo, nisu toliko Amerikanci koliko unuci i praunuci Europljana, Afrikanaca i Latinoamerikanaca. Međutim, bez Sjedinjenih Američkih Država ti Amerikanci ne bi bili oni koje poznajemo.
Mogu li postojati Europljani i bez Europske unije? Evo već prvog nesporazuma. Ono što nazivamo Europskom unijom je nadnacionalna institucija koja se rodila u posljednjih pola stoljeća, dok je prava Europa geopolitička i kulturna cjelina s tisućljetnom poviješću, kolijevka zapadne civilizacije. Otuda velika konfuzija kada je riječ o Europi i izjednačavanje Europe s Europskom unijom.
Možete biti Europljanin i ako niste dio EU, kao što su to Švicarci, Norvežani, pa čak i Britanci. Europska povijest nema zajedničku crtu s povijesti Sjedinjenih Država, Kanade, Indije i Australije, stoga trebamo biti vrlo oprezni kada govorimo o europskoj federaciji ili o Sjedinjenim Državama Europe, budući da bi to mogao biti izvanredan projekt samo u neutralnom smislu. Pravo pitanje nije ono koje se obično postavlja, odnosno je li europskim narodima zaista potrebna Europska unija. Pravo je pitanje trebaju li Europskoj uniji Europljani? Ako je ono što je do sada napisano točno, odgovor bi mogao biti ne,i ovdje počinju velike nevolje.
Europska unija je zapravo rođena krajem 19. stoljeća, kada se europsko područje iz područja kontrole nad ostatkom svijeta pretvaralo u područje konflikta. Prvo su došli rovovi i ratovi, a zatim željezna zavjesa. Godine 1910. su se čelnici Francuske, Velike Britanije i Sjedinjenih Država mogli lako sastati u Parizu i odlučiti o sudbini svijeta, ali nakon 1945. to više neće biti moguće.
Svijet je bio podijeljen na blokove i Europa s njim. Kada je komunistički blok propao, sukobi između europskih naroda se još nisu ugasili. Nakon pada Berlinskog zida savezni kancelar Helmut Kohl najavljuje ponovno ujedinjenje Njemačke. Europska povijest mijenja svoj kurs. Na vijest o najavi Kohla bivši francuski predsjednik François Mitterrand postaje bijesan i zove Margaret Thatcher, koja je također bila zabrinuta zbog ponovnog ujedinjenja. Mitterrand se boji da bi Njemačka mogla osvojiti “više teritorija od onog kojeg je osvojio Hitler, a Europa će platiti posljedice”. U međuvremenu, talijanski čelnik Giulio Andreotti također izražava zabrinutost, ali kroz šalu

Andreotti: “Toliko volim Njemačku da sam više volio da postoje dvije”

Svi europski vođe idu dalje od željezne zavjese kako bi se sastali s Mihailom Gorbačovim, vođom Sovjetskog Saveza, ali ga svi pitaju isto. Željeli su da se suprotstavi ujedinjenju Njemačke svim sredstvima i da održi Varšavski pakt. Takav zahtjev u Moskvi znači jedno i da, ako bude potrebno, pripremi Crvenu armiju. Nije iznenađujuće da se svi sjećaju Wehrmachta, SS zločinaca i Gestapoa, jer su svi uglavnom proživjeli strahote drugog svjetskog rata. Ono što iznenađuje je da se to događa u prosincu 1989. godine, a samo tri godine kasnije svi potpisuju Ugovore iz Maastrichta.
Nešto ovdje ije u redu i ne podudara se. Isti lideri koji bi učinili sve da Njemačku drže u dva dijela, uskoro će biti natjerani na trijumfalnu pobjedu Europske unije.
Onda dolazi euro, ključni kamen za EU. Oni koji tvrde da je euro jednostavno valuta nisu razumjeli njegovu pravu prirodu, jer je euro cement europske zgrade. Bez njega, nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke, nije mogla biti rođena ni EU. Euro je jedinstvena valuta koja je u glavama francuskih i britanskih vođa trebala zadržati Njemačku pod njihovom kontrolom, koristeći se monetarnim sustavom kojeg vodi Europska središnja banka, neovisna o vladama i EU. Uključivanje Njemačke u različite institucije, Komisiju, Parlament i Vijeće EU, također bi omogućilo europskim vladama da koordiniraju kontinentalnu politiku, samo kako bi se suzbila njemačka sila.
Očigledno to nije bio samo strah od potencijala izražen u 80 milijuna ljudi i još jednom su ujedinili Nijemce kako bi krenuli prema zajednici europskih naroda. Dugo sanjana iskrena želja je ostvarena. Međutim, razvoj situacije je kroz vrijeme pokazao da su žurba i strah doveli do krive procjene i da je taj pristup vjerojatno bio najmanje inteligentan. Tvrdilo se da bi postupno spajanje sektora u kojima se artikulira institucionalna moć očito moralo dovesti do savezne države. Ali kako možemo nastaviti živjeti u monetarnoj uniji bez političke ili kulturne unije?
Sumnja da je iznenadna koncepcija eura bila motivirana željom da se Njemačkoj oduzme snaga je više nego legitimna. Dokaz je da su se euru otvoreno usprotivili guverneri središnjih banaka i tu valutu nije preporučivao veći dio međunarodne znanstvene zajednice, koji su govorili kako će jedinstvena valuta, uz sprečavanje prilagodbe tečaja, slabe zemlje učiniti još slabijima, a jače još jačima.
Unatoč tome, Jacques Delors, tadašnji predsjednik Europske komisije, vrlo dobro je upravljao oporbom. Zadužio je guvernere da odluče koja pravila uvesti za javne proračune u slučaju da sazre politička rasprava o euru.
Guverneri, svjesni da bi bilo vrlo teško održati euro, nisu sumnjali da treba slijediti model njemačke Bundesbanke, najstroži i jedini mogući, čija je glavna svrha stabilnost cijena, odnosno borba protiv inflacija i zemljama eurozone.
Ono što je za bankare bila samo tehnička igrarija postaje stvarnost, prvo s režimom fiksnih deviznih tečajeva za međunarodne transakcije ECU, koji je služio za testiranje stabilnosti jedinstvene valute, a zatim s konačnim uvođenjem eura 2002.

U ranim godinama je euro pretrpio drastičnu devalvaciju koja je perifernim zemljama omogućila da dišu. Štoviše, globalni uvjeti su bili povoljni i nitko nije shvaćao unutarnju slabost jedinstvene valute, koja se očituje od izbijanja krize 2008. godine.
No, što je toliko problematično u vezi s eurom da su ga mnogi ekonomisti proglasili neodrživim? 1957. godine, kada je cijeli svijet bio vezan za dolar po fiksnom tečajnom režimu poznatom kao sustav Bretton Woods, James Meade, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, napisao je da si Europa, ako želi nastaviti s ekonomskom integracijom, ne može priuštiti da bude vezana za fiksne tečajeve, jer bi prisilila slabe zemlje na uvoz deflacijskih politika jakih zemalja.
Ova jednostavna ekonomska istina ponovno je potvrđena desetljećima kasnije od strane drugih dobitnika Nobelove nagrade kao što su Paul Krugman i Joseph Stiglitz, koji su očito ignorirani od strane političara koji su, zbog namjere da dovrše europski san prema funkcionalističkom pristupu, stvorili divovsku super-državu koju karakterizira očigledan demokratski deficit i bezizražajna birokracija. Ali ta divovska super-država nema tri temeljna uvjeta koji jednu instituciju čine suverenom državom. Nema monopol na uporabu sile, fiskalni monopol i valutni monopol.
Vraćajući se na rođenje EU, taj su čin, na primjer Talijani, pozdravili s velikom naklonošću, uvjereni da će ulazak u superdržavu prisiliti talijanske vlade da “rade kako Bog zapovijeda” i da će gospodarstvo zemlje ojačati zahvaljujući euru. Računali su na takozvano vanjsko ograničenje, a nisu bili jedini.
Međutim, malo ih je shvatilo da će ulazak u disfunkcionalni sustav potkopati temelj njihovog tada još uvijek vrlo jakog gospodarstva.
I danas mnogi među talijanskom inteligencijom nisu razumjele implikacije usklađivanja EU i Njemačke, koje je s godinama usvojilo politike koje, unatoč povećanju produktivnosti, imaju za cilj umjetno smanjivanje plaća. Unutarnja devalvacija njemačke proizvode čini izuzetno konkurentnim na tržištu, ali se time stvaraju ozbiljne neravnoteže unutar eurozone.
Trgovinske neravnoteže između europskih zemalja eksplodirale su s krizom, a euro ne može biti rješenje, što je čak priznao i Romano Prodi, jedan od  tvoraca jedinstvene valute. Razlog leži u riječima Jamesa Meadea, koji je tvrdio kako uvoz deflacijske politike u biti znači prilagođavanje njemačkom modelu, koji ima elementarne karakteristike suprotne talijanskom i mnogim drugim modelima.
Desetljećima su u Njemačkoj zadržane umjetno niske plaće, koje nosu prilagođavane produktivnosti rada, koja stalno raste. Taj dobiveni višak je ekvivalent profita za elitu koja robe i usluge plasira na inozemna tržišta, budući da je domaća potražnja potisnuta.
Deutsche Bundesbank
Kako bi njemački proizvodi bili konkurentni, Bundesbanci, što je u osnovi njena zadaća, ostaje da sustavno drži niži razinu cijena u usporedbi sa stranim zemljama. Drugim riječima, budući da je njemačka inflacija sustavno niža, njemačka roba je na međunarodnim tržištima uvijek konkurentna.
U uvjetima fleksibilnosti i slobodne razmjene se ova praznina popunjava automatskim usklađivanjem tečaja, pri čemu se ocjena donosi u odnosu na druge valute, koje se zbog toga i amortiziraju u odnosu na marku, a cijena slične robe se svodi na ekvivalentnu razinu.
Uvođenjem jedinstvene valute taj mehanizam prilagodbe očito nestaje. Njemački model je od tada agresivan, nekoordiniran i prijeteći u usporedbi s ekonomskim sustavima konkurentskih zemalja poput Francuske i Italije.
Budući da nisu u mogućnosti promijeniti tečaj, europske zemlje moraju nastaviti s internom devalvacijom, odnosno smanjenjem troškova rada, što za radnike znači smanjenje plaća, otkazi i ukidanje stečenih radničkih prava. Tek tada se može steći izgubljena konkurentnost. U međuvremenu, zbog zajedničkog djelovanja unutarnje devalvacije i globalne ekonomske krize, razbijeno je cjelokupno talijansko industrijsko tkivo, a Europska središnja banka, da po statutu održi stabilnost cijena, žrtvuje sve ostale za taj cilj, uključujući radna mjesta u zemljama koje nisu prilagođene njemačkom modelu. To je pravo značenje “uvoza deflacijskih politika”.
Kao što je upozorio Luigi Zingales, Nijemci s cijenom novca, koja je polovica talijanskog, mogu si priuštiti da dođi u Italiju, Grčku i slične zemlje, da tamo kupe njihove tvornice, zatvore ih i riješe se konkurencije. Ovaj rizik se nadvio nad cijelim jugom Europe, uključujući Francusku.
I kao da strukturalne disfunkcije eurozone nisu bile dovoljne, Italija je ranjena krizom prisiljena od EU, gdje je Njemačka postala nesporni lider, da uvede niz politika štednje koje su samo pogoršale gospodarske uvjete, što je priznao i Međunarodni monetarni fond.
“I tako, napredujući s takozvanim suverenističkim strankama, razbijajući društvenu i međunarodnu koheziju, nakon što smo zemlju prepustili vlastitoj sudbini, dolazimo do naših dana”, piše Alessio Trabucco.
Kao što smo vidjeli iz ove vrlo kratkog  povijesno-ekonomskog pregleda, osnivanje EU je usko povezano s podjelom Europe na blokove i stvaranjem eura zbog straha od ponovnog ujedinjenja Njemačke, potom stvaranjem Europske središnje banke koja je usvojila rigidni njemački model.
Vijeće Europe Savet Evrope Council of Europe
Zaključak koji se može izvući nije da se moraju osloboditi  i poticati najgori antinjemački osjećaji ili tvrditi da je izlazak iz eura lijek za sve bolesti. Još gore je ne vidjeti tanku liniju između zdravog patriotizma i špiljskog nacionalizma od kojeg nema nikakve koristi.
Ono što je potrebno, ako ništa drugo, je svijest o činjenici da je ono za što se vjeruje da je utjelovljenje europskog sna zapravo propadanje i birokratski kafkijanski plod tisuća divergentnih i nekoordiniranih političkih kalkulacija . Pozitivna vrijednost europskih snova se sukobljava s praktičnom izvedivošću projekta, čije su granice nevidljive samo ekonomski nepismenima. Možemo reći i da je ipak sve dobro, da nam je uravnotežena europska integracija zajamčila sedamdeset godina mira, ali ako sve izneseno u ovom članku ima temelje i potvrdu, mir je u ratnom smislu zamijenio latentni političko-ekonomski ra.
Pretvarati se da se ne događa ništa je retorika takozvanih “progresivnih” stranaka. Ali to je kao ostati na Titaniku koji tone i dalje plesati valcer.
Tvrdnja da možemo izgraditi Europu suverenih pokreta je logična kontradikcija. Svatko tko je suveren u vlastitom domu nema potrebe da svoje probleme rješava s drugima. Onda, kao i što se pitao Lenjin, preostaje nam samo da se zapitamo: Što da se radi? Možda su  europski narodi to odlučili ovaj vikend ili možda ne, ali u Italiji, da bi držali korak s ostatkom EU, ljudi imaju osjećaj da moraju mijenjati sve tako da se ne promijeni ništa. Ali upravo taj osjećaj je Mattea Salvinija jučer lansirao u politički Olimp. Naime, prema konačnim rezultatima je Lega Mattea Salvinija na euroizborima sama dobila 34,4% glasova, što je dvostruko više nego na parlamentarnim izborima 2018. Podsjetimo da politika Salvinija nije samo dati naredbu da se odbije nekoliko brodica s migrantima u vodama Lampeduse, kako ga se voli prikazati u medijima. To je i obećanje da euro na kraju njegove vlade više neće postojati, ili barem ne u gore opisanom obliku. Mora li onda postojati Europska unija? Kao što pojasnili na početku, ne mora, jer da je trebala nastati, bila bi rođena u povijesnom razdoblju stvaranja velikih konfederacija. Ovo u čemu danas živimo je ruševna zgrada u kojoj je nešto pošlo po zlu i više ne funkcionira.
You Tube / L’Intellettuale Dissidente

Ako vam se članak svidio, podijelite ga ->

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
shumadinac
Gost
shumadinac

Sjajan tekst sa tim da ovo mora stalno da nam bude na umu: “Još gore je ne vidjeti tanku liniju između zdravog patriotizma i špiljskog nacionalizma od kojeg nema nikakve koristi”.
Ako se SAD umalo raspala u građanskom ratu zbog beznačajnih razlika u odnusu na one u Evropi kako možemo očekivati svetlu budućnost EU?
Da li se neko seća EEZ? Ta zajednica je sasvim pristojno funkcionisala jer je bila EKONOMSKE prirode i što je postojala značajna ravnopravnost. Ali to je bila obična “navlakuša” što se danas dobro vidi. Rast “špiljskog nacionalizma” 🙂 je sasvim prirodna reakcija na sve veću nejednakost i diktaturu kako bi se ta nejednakost održala što je početak sigurnog kraja EU – ukoliko ne bude “bržih razloga”.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Ovo su, recimo, stvari na koje treba ukazivati u Bruxellesu, a ne da mi dođe Biljana Borzan i na “belom konju” ujaše u Sabor u kaže “Sada, zbog mene, imamo istu Nutellu kao u Njemačkoj i Italiji.” To , da se cijela EU mora uskladiti s Bundesbankom i deflacijski i inaflacijski, iako moram bolje proštudirati te pojmove, sigurno je puno važnije od Nutelle, jer su učinci očigledni. jedan od tih učinaka je i smrt brodogradnje i industrije općenito u RH. Vjerujem. Jer su Švabe odredile da budemo turističko odredište i to je to. Nešto malo eko poljoprivrede i kuš tamo. U ćošak.

samo tako
Gost
samo tako

Neboder sagrađen na klizištu, slabo utemeljen i na vjetrometini… projektanti imaju svoju viziju a izvođači radova svoju. Ni majstori se nisu baš iskazali, svi redom skupo naplačivajuči svoj dio posla.
Je li bolje takav neboder srušiti do kraja, pripremivši privremeni smještaj dok traje izgradnja novog i stabilnog, ili ga vječno krpati od nemila do nedraga ?
Ili sagraditi urbano naselje samonosečih kuča u kojima susjedi mogu i znaju uspostaviti miran, dobrosusjedni odnos na zajedničku korist ?

Ana
Gost
Ana

Tamnica naroda(a)…

Red Dog
Gost
Red Dog

EU je cedo euforije globalizacije kasnih 80-tih.
Ideja je postojala od 50-tih ali je tinjala. 80-tih je kapital poceo gledati oko sebe u drzavama blagostanja i dosao do zakljucka da je zatocenik. Nije smeo preci granicu bez dopustenja drzavi. Sta uraditi? Razbiti zidove celija, nacionalne drzave. Kako prodati masama da ce im biti gore? Mir i blagostanje. Koja je prva ostvarena sloboda? Sloboda kretanja kapitala. Od tada kapital diktira tome sta je ostalo od nacionalnih drzava. Ako mu se ne svida nesto napusta i stvara krizu. Pa niko ne sme da pisne protiv kapitala.
Naivno pucanstvo se je nadalo povecanju standarda. Doslo je do obrnutog, do smanjenja na najmanji moguci zajednicki nivo.
Sad je vreme protekcionizma. EU bi mogla preziveti kad bi se mogla sloziti oko zajednickog evropskog bedema, ali ne moze. Populisti sprecavaju. Nesto je sta je zapelo na pola puta.
Istovremeno, povratak nacionalnim drzavama… jeli vi vidite sta je tamo? Od umerenog desnog do desno ekstremistickog. We´re screwed.

Red Dog
Gost
Red Dog

Sta ceka Evropu?
Najverovatnije fragmentizacija a u delicima ce uleteti svi; amerikanci, rusi, kinezi, arapi… iz inata da ne bi delici pali u ruke „onim drugima“. U takvim konfliktima obicavaju ubiti cedo za koje se bore. Ne iskljucujem seriju gradanskih ratova.

Red Dog
Gost
Red Dog

Malo poetike.
Balkanizirali su SFRJ i zarazili su se balkanizacijom i sami.

nije bitno tko
Gost
nije bitno tko

To što je zapad uradio balkanu, vratiče mu se tri puta jače.

Bruno
Gost
Bruno

Normalno da Europska Unija ne mora postojati. Jedan zdravi gospodarski savez europskih zemalja bio bi sasvim dovoljan. Ovo što imamo sada je političko – birokratska glomazna institucija koja je sama sebi svrha. Štetu snose porezni obveznici Europe. I brojni ljudi koji zbog uništenja konkurencije preko jedinstvene valute ne mogu već preko 10 godina naći posao.

Brainstorm
Gost
Brainstorm

organizacija, banda ili drzava su za one koji imaju koristi od nje. onima koje drzava iskoristava i reketari svejedno koja je. ako se moras iseliti status bivse drzave ti ne znaci nista.

Hugues de Payns
Gost
Hugues de Payns

Što se prije rastoči to bolje. Bit će raznoraznih ekonomskih i političkih potresa ali kao da ih sada nema. Bijeg u špiljski nacionalizam je glupost ali uvjetno rečeno nacionalne države s pametnim vodstvima mogu sklapati međudržavne ugovore na korist sviju ali nikakve Komisije, ECBanke, direktive jer to je loše za male narode. Mi na Balkanu izgubili smo zajedničko tržište iako se polako vraća. Na policama dućana sve je više proizvoda iz drugih republika nastalih raspadom SFRJ. Izvan tog nekad jedinstvenog tržišta naši proizvodi nisu konkurentni i zato se treba orijentirati čistom logikom. Prije ulaska u EU najjače firme u Hrvatskoj upozoravale su da neće moći poslovati po EU pravilima pa već ima djelomičnog preseljenje proizvodnje u BiH (npr. Kraš surađuje s jednom firmom iz Prijedora). Da nije bojazni od uvlačenja BiH u EU mnoge firme bi se definitivno preselile u BiH. Špiljski nacionalizam 90-ih potajno su podržavali i SAD i EU jer im je onda tako odgovaralo. Sad svugdje imaju svoje marionete u banana republikama. Ma duga je to priča ali za sve nas exYU bolje je maknuti se što dalje jer nam je unaprijed namijenjen status kolonija.

eu kolonija
Gost
eu kolonija

europska unija jeste kreacija ali nedovoljno inteligentnih kreatora kojima se uz to I žurilo. svakoj sili dođe kraj. da je europska unija rođena iz ljubavi ona bi I dalje funkcionirala bez problema ovako joj se izgleda bliži spontani podbačaj
ps. mora da je jagnjetina bila nepečena a I vino bilo loše kada su je stvarali u kafani

shumadinac
Gost
shumadinac

EU je stvorena iz interesa i trajaće dok interesa bude – a kako ga je sve manje…
Samo što ovo nikada ne smemo da gubimo iz vida: https://www.youtube.com/watch?v=O-QtgtXJxYQ

eu kolonija
Gost
eu kolonija

znači sistemska greška postoji u europskoj uniji. još ako su je kreirali bankari bez ostalih zastupnika krupnog kapitala onda je to dvostruka greška. I brak se stvara iz djelomičnog interesa ali I ljubavi

Željko
Gost
Željko

OK, tekst je realan ali što bi primjerice Hrvatska bez EU jer pogledajte “našu slavensku braću” koja nisu u EU (Srbija, BiH, Crna Gora i Sj. Makedonija) što bi oni dali da su na našem mjestu (rad u EU, pristojne plaće, slobodan protok robe i kapitala, etc.)!!?? Ovo vaše ” A mi u Hrvatskoj ulijećemo upravo u tu ruševnu zgradu koja se raspada.” mislim da ne stoji jer što nam je alternativa? Nema je!!

Don
Gost
Don

Živimo u blatu i kokodačemo kako bi željeli idealni ekonomsko-socijalni svijet.Gledamo tri stepenice naprijed a plutamo po dnu. (naši komentatori). Da nema EU sa svim svojim manama i lobijima, prevarama i podvalama, balkanski građanin ovisio bi o “dobroj” volji balkanskog kapitalista, radio 10 sati 6 dana u tjednu za crkavicu. I ne bi mu mogao pokazati srednji prst jer gladna usta doma čekaju… To je nama naša Europa dala, i ne treba ju sahranjivati koliko god podla i kalkulantska bila (ima i za nas mjesta u njoj, običnu raju), nego je treba mijenjati ( za početak bar pariciparat; Srbija i BIH)). Jadan onaj koji balkanca ima za gazdu, i ne bi bilo loše bar za početak to slobodnim tržištem odrezatii, pa onda polako uređivati i ostalo.
EU nije rješenje nego prelazna faza, i zbog toga ne treba odustati. U hrvatskoj da nije birokrata iz EU bio bi još veći kaos i jad.

Ermess
Gost
Ermess

Zaista izvrstan tekst.

Borg
Gost
Borg

Zdravi razum??? EU sveta krava. To je kao i razmišljanje da ne možemo egzistirati i napredovati kao ljudi bez obitelji. Da moramo imati iste interese, istu narav isti svjetonazor, istu ekonomiju, vjeru, svjetonazor dijelimo isti novčanik. EU nije ništa drugo nego pokušaj nametanja određenog sustava vrijednosti i dakako ekonomskih odnosa. Na žalost ne pravedno i uvažavajući sve čimbenike. Nego kroz interes moći i moćnih. Stvarajući samo privid jednakosti i demokracije. EU dviju brzina. Svi događaji i problemi samo su posljedica takvog shvaćanja stvari onih koji misle da su svemoćni, da svime iza kulisa upravljaju i o svemu odlučuju.

Bruno
Gost
Bruno

Europska Unija će trajati toliko dugo koliko moćne elite koje imaju interes u njenom održanju budu moćnije od velike većine običnih ljudi koji taj interes više nemaju.

milan
Gost
milan

“Međutim, malo ih je shvatilo da će ulazak u disfunkcionalni sustav potkopati temelj njihovog tada još uvijek vrlo jakog gospodarstva.” Najveci ekonomski gubitnici u EU su Italijani. Sada su duzni kao Grcka, sto i nije problem duga vec zaustavljanje razvoja , proizvodnje a da stvar bude po Italiju losija, moraju i Talijani slijediti USA nametnuta sankcije “trecem” svijetu .

Zvrk
Gost
Zvrk

Moje neko mišljenje je da postoje dva ishoda za EU:
1. preformirana EU kao zajednica ravnopravnih država. U tom slučaju svaki glas bi vrijedio isto i ne bi bilo da veliki gaze manje. Iz tog bi proizašlo da male države nemaju nikakvu perspektivu jer će biti nadglasane i nadjačane. U tom slučaju suvremena RH bi se utopila u novu višenacionalnu zajednicu. Hoće li to biti četvrta juga, federacija Alpe-Dunav-Jadran ili opet pod krunom svetog Stjepana nije čak ni naročito bitno.
2. razjedinjena EU u stanju kakvom je sada. Dva giganta reketare male članice i uvjetuju im položaje reketareći ih kroz davanje fondova, prodaju oružja ili carinjenjem proizvoda itd. Tada bi se proširio revolt i odjednom bi čitava unija bila u građanskim nemirima. A najgore bi prošli upravo dva giganta (imena država su svima poznata) koja su i sama podijeljena društva. Naposlijetku bi došlo do golemog krvoprolića i stvaranja posve novih nacija.

oddball
Gost
oddball

Slažem se sa autorom, EU ne mora postojati,.. isto tako EU ne mora niti propasti, vjerojatno to ovisi o nekoliko stvari, možda najviše ovisi o tome u kakvom društvu građani Europe žele živjeti, a sada na pragu novoga doba to možda nije skroz jasno većini pa su pod utjecajem propagande onih koji govore da EU mora postojati i onih koji govore da EU mora propasti

hiber
Gost
hiber

Mislim da autor potpuno grijesi. Tu ne odlucuju zelje gradjana, nego interesi mocnika. Oni ce vec iznaci nacina da njihovi interesi postanu zelje građana. U ovom slucaju je vjerojatnije da dođe do raspada Britanije nego do raspada EU. Zapravo je Brexit farsa u kojoj se dokazuje da nije moguc raspad EU.

oddball
Gost
oddball

Ud kako je svijeta i vijeka interesi moćnika se lome preko leđa ostale raje, tako je to bilo u spilji tako je to i u EU, ali na kraju dana je raji samo bitno kako su proživjeli taj dan ili su ga samo preživjeli, primjertice kada pitaš ljude kako im je bilo u SFRJ čut ćeš dijametreralno suprotne odgovore, ovisno kako se tko snašao u onom sistemu i kakav mu je bio standard, a priče u nacionalnom identitetu i ljudskim pravima su sasvim sporedna stvar ,…

Milance iz Ceske
Gost
Milance iz Ceske

Istina. Národ o ničem neodlucuje i třeba se znáti prilagoditi, život ide dalje.

alan ford
Gost
alan ford

Njemačka je od 1946., vazalska država, još uvijek pod okupacijom SAD.a i Brtanije, odnosno duboke države, SAD i Britanija su 1946., napravile ovu SR NJemačku, pravili ustav, zakone, parlament, sustav, vojsku “Bundeswehr”, pravili su federlanu podjelu na pokrajine, itd, itd, Sve, ama baš sve, Ova Njemačka je dijete SAD-a i Britanije, odnosno njihova pudlica, I naravno, ponovno ujedinjenje 2 njemačke države, došlo je uz dopopušenje gospodra Njemačke oz Washingtona i Londona, uvjet za ujedinjene 2 njemačke države, bio je da Njemačka mora ostati u EU i NATO-u, uvesti euro i sve ostalo. To se odlučilo na sastnacima Bilderberga. kao i sve drugo. Svi njemački kancelari, počevši od Willya Banbdta, tamo od ranih 70-ih, pa do danas, svi su bili na sastancima Bilderbnerga. jer moraju slušati godspodare, Brandt (SPD), Helmut Schmidt (SPD), Kohl (CDU), Schroeder (SPD), Merkelica (CDU), svi su po jednom bili na skupu Bilderberga i to, baš prije nego što su postali kancelari. Helmuti Kohlu i Genscheru, također je rečeno, 1989./1990, kada je padao komunizam i DDR., da će ujedinjenje Njemačke d bito dopušteno, sanmo ako se NJemačka odrekne svog suvereniteta, dakle da mora ostati u EU, NATO-u, i da će morati odreći svoje valute, marke, koja je bila najboja i najstabilnija valuta u Europi, posebno omiljena u Jugoslaviji, i da mora uvesti euro, Čije je uvođenje odlučeno još 1991., na sastanku Bilderbergiovaca. Jacques Delors, tadašnji predsjednik Europske komisije,– također je čovjek ciohazarske banklomafije iz FED-a i Bilderbergovaca, kao i svi ostali predsjednoci EK ; onaj Nizizenac koji ga je maslijedio, pa Barroso, pa Juncker… pa sada Weber ili Timmermams, sveledno, oba su Rockefeleovi, Rotšildovi i Sorosevi ljudi. Delors je član gavnog odbora Trilaterale, sudionik skuppva Bilderbega. Dakle, tu nema uopće neovisnih ljudi, na čelnim pozicijama EU, niti ih je ikada bilo, Jer je EU, od početka bila tvorevina, iza koje je stajala ciohazrska duboka država: FED-CFR-Bilderberg. Ja sam puno toga čitao o stvaranju EU. Sve ličnosti, ama baš sve, koje su kasnih 40-ih i 50-ih godina radilie na stvaanju EU; bili su ljudi duboke drža, FED-a, CFR-a i Bilderberga. Njemački kancelar Adenauer, te talijanski i francudski tadašnji državnici, koji su 1957, poptisali Rimske ugovore, kada se stvarala EEZ(EU), bili su nevažni, Odnosno, oni su sporedni igrali, Oni su morali potpisati to, što im se serviralo. Jer stvaranje EEZ, odlučeno je na osnivačlkom skupu Bilderberga, već 3 godine ranije, 1954. Prvi poslijeratni njemački kancelar Konrad Adenauer, bio je naravno izabran za kancelara, od strane SAD.a i Britanaca. “Trgovinske neravnoteže između europskih zemalja eksplodirale su s krizom, a euro ne može biti rješenje, što je čak priznao i Romano Prodi,” ————- Prodi–također čovjek duboke države; masončuga, Trilateralac, Bilderbergovac… kažem vam još jednom: Svi ključni ljudi, ama baš svi, koji su u cijelom poslijeratnom periodu od 1945. do danas, sudjelovali ili još sudjeluju u takozavnim “europskim procesima”, stvaranju EEZ-a, (EU), NATO-a, eura,…nelegalnog udstava EU,…itd.. su ljudi duboke države, povdezani sa FED-om, CFR-m, grupom Bildrberg, Trialateralom. Nema neiovisnih, jer da ima, onda ne bi mogli biti na tim pozicijama. “Tvrdnja da možemo… Pročitaj više »

hribar
Gost
hribar

eu će postojati koliko to usa bude odgovaralo

Milance iz Ceske
Gost
Milance iz Ceske

O postojanju eu nimalo neodlucuje USA nego globalisti kojí su je stvorili,to je njihove najveci projekt sa ciljem stvaranjem Novog globalnog svijeta.Slijedi preformacija amerike i to punom parom,vracanje pobaltickih država u sastav Rusije, gruzije,stvaranjem austro-ugarske monarhija itd..to su své projektu globalista i narednih godina své vise ce doci do izrazaja.Rusija stvara svoj globální ili ruski svjetskih, kina stvara put svile i novi globální centar upravljanja.Iran noví globální centar upravljanja kojí ce imati pod kontrolom své muslimane u svijetu.Kojom brzinom ce to ici ,ovisi o porazu americke drzavne elite do kraja 2025 godine i produzenje Trumpovog mandata u iducih 5 godina..

Red Dog
Gost
Red Dog

Nece je ni USA vise.
90-tih im je odgovarala ideja o mastodontu kome izdaju naredenje i to se sprovodi svuda, umesto da pregovaraju sa desetine republicica. Ali mastodont se je osilio. Nova doktrina je balkanizacija. I Evrope.
A ruse je i rusi i kinezi i arapi i svi koji mogu, bas zato da USA ne bi mogla upravljati njom.
Evropa je sada Balkan king size. Cackaju je svi.

Malomorgen
Gost
Malomorgen

Ne treba….ali je bolje da postoji…..

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Ok, neka i postoji, ali ne ovakva i ne s daljnjim stupnjem “integracije”, a sačuvaj Bože kao Sjedinjene Europske Države. Amerikanac može biti Amerikanac, ali Europljanin može i ne mora biti. Ja mogu reći da sam Europljanin, ali nisam to u političkom smislu. Niti želim biti, a sve se radi da budem.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik