U svom nedjeljnom izdanju francuski list Le Figaro je objavio izjavu francuskog pisca i političara Philippa de Villiersa, koji je povodom godišnjice smrti Aleksandra Solženjicina podsjetio kako da je ruski pisac upozorio na predstojeće duhovno propadanje Zapada. Doista, prema Philippu de Villiersu, ako prije Zapad bio bastion slobode, sada je postao talac volje Sjedinjenih Država i potrošačkog društva.
“Aleksandar Solženjicin je bio čovjek visoke kulture. Osim što je utjelovio patnje svih otpadnika, bio je i prorok “, za Le Figaro je izjavio francuski političar i pisac Philippe de Villiers, koji se osobno upoznao sa Solženjicinom.
U intervjuu na desetu obljetnicu smrti Solženjicina, De Villiers podsjeća kako je ruski disident u govoru povodom svečanog otvaranja spomenika Vandejskom ustanku revoluciju u Rusiji nazvao izravnom posljedicom Francuske revolucije i građanskog rata u zapadnoj Francuskoj.
Philippa de Villiers primjećuje da su prije pada Berlinskog zida disidenti djelovali samo na Istoku, u Sovjetskom Savezu, a NATO je bio utjelovljenje slobodnog svijeta. Ali sada se, prema njemu, sve radikalno promijenilo.
“Sada se Rusija oslobodila svake revolucionarne ideologije. To je slobodni svijet, dok je u mnogim aspektima Zapad šutljivi i zamišljeni porobljeni svijet. Postali smo kolonija političke korektnosti američkog tipa”, kaže francuski političar.
“Solženjicin je živio u doba Ivana Pavla II, koji je govorio o narodima, porijeklu kršćanstva i obiteljima. Živimo pod papom Bergogliom, svetim ocem “tabora svijeta” u kojem migranti u Europi označavaju drugi Kristov dolazak”, nastavlja Philippe de Villiers.
De Villiers pamti kako mu je Solženjicin jednom rekao: “Vama u Europi je zamagljen razum i stradat ćete. To će biti propast i velika bol. Bol od praznine. Sve vaše elite su izgubile pojam viših vrijednosti. Zapadni sustav se kreće prema svom konačnom stanju – duhovnoj iscrpljenosti. Bezdušnom pravnom formalizmu, racionalnom humanizmu i gubitku unutarnjeg života”.
Prema De Villiersu, Solženjicin je predvidio pojavu potrošačkog društva, nihilizma i apsolutnog individualizma.
U tom slučaju, Philippe de Villiers dijeli određene simpatije za Solženjicina prema Vladimiru Putinu. Kao što kaže francuski pisac i političar, razlog tih simpatija su nastojanja ruskog predsjednika da obnovi građanski, kulturni i duhovni život u zemlji, zbog čega je široko poštovan u ruskom narodu.
Osim toga, De Villiers primjećuje da je u svjetskim razmjerima Rusija sada u samom srcu policentričnog sustava, zajedno s Kinom i Indijom, za razliku od unipolarnog bloka u kojem se glas Zapada umuknuo pod težinom Sjedinjenih Država.
Prema De Villiers, kada se osobno sastao s Putinom, nazvao je europske sankcije protiv Rusije glupima, jer one udaljavaju Europu od Rusije. Prema francuskom političaru, budućnost Europe se više ne bi trebala pisati na američkom kontinentu. Rusija bi trebala biti vrijedna veza između Kine i Europe, za Le Figaro piše Philippe de Villiers.
Mogu se LGBT, feminizam, ilegalna imigracija i ostale pedero-liberalne bedastoće kritizirati u Rusiji. Slobodna je od toga, ali da baš možeš i vlast kritizirati – ne bih rekao. Ali budući je pod napadom Zapada, u vidu proxy vojne agresije, sankcija, demonizacije u svakom pogledu, takva autoritarna vlast je jedino i moguća, dok se zemlja ne obrani.
Odaavno je zapad izgubio svaki oblik korektnosti mada nisam siguran sta mu znaci to “americkog tipa”.
Još jedan franc. pamflet zadivljenosti ”slobodarskim Ruskim carstvom” kao pokušaj suprotstavljanja Britancima i etabliranja Francuske kao predvodnice EU-a. Uvijek se Pariz žalio kako mu London smeta da postane prvi u Evropi, no izgleda da ”kvaka” nije u Ujedinjenom Kraljevstvu, nego u evru kojim suvereno vlada Njemačka. Francuzi: oduševljeni kada pretuku, uz zdušnu pomoć rus. huliganâ, brit. nogometne navijače, i ponosni na svoj antisemitizam, iako ne priznaju da mosadovci sve češće posjećuju Moskvu, za razliku od franc. obavještajne službe. Franc. književnici, zadivljeni Eduardom Limonovom Edičkom koji je pucao na nevine građane RH i RBiH, krijući se iza JNA. Francuska kao centar dekadentnog Zapada i intelektualno utočište svima koji su ga zamrzjeli, na kraju pobjegavši na Istok. Solženjicin, Limonov & Co. koji su propali na Zapadu, a po povratku u Moskvu nisu dobili slobodnu lihvarsko-državnu sisu, kako bi postali neko i nešto u Moskvi ili se eventualno vratili na Zapad i 2.… Čitaj više »
Sloboda na jednoj strani, a robovi na drugoj. Kako prigodno! A sloboda je u Rusiji? Čudi me da nije u Kini. Venezueli i Iranu.
Tu je i zakrpa za svaki novinarsko ljevičarski (prazni) lonac, drug disident i Putinov simpatizer Solženjicin. Skoro na nivou Nostradamusa. Sve je predvidio. Da će socijalizam propasti, da će kapitalizam propasti, još samo nedostaje da će civilizacija propasti, tako da završimo s tim propadanjima jednom zauvijek.
Ma nek sve propadne, samo da komunizam preživi. Bilo gdje, bilo kako, po bilo koju cijenu. Naročito onu u krvi. To je uvijek cijena za komunizam. Crvene rijeke (od krvi) za crvene bandite.
Pa vama na znanje, totalitaristi – nije se Zapad sam proglasio unipolarnim svijetom. Razlog tomu je što su svi drugi polovi propali. Sad kad se ponovo polovi uzdižu, ustanovit će se nova ravnoteža moći.
Vec sam pisao o tome, ali moram ponoviti, jer se u komentarima nekih cesto pominje sloboda ljudi na zapadu. ” Niko nije tako beznadezno porobljen kao oni koji pogresno veruju da su slobodni”. Sinonim slobode nije dozvola za kritiziranje vlasti. To je varka slobode za one koji veruju da je to dokaz slobode .
Sloboda je relativna, zapad je hyper reguliran zakonima i propisima kojih broj s vrimenom eksponencijalno raste, a to znači sve manju slobodu.
Bija san u Rusiji i Americi po par puti kratko i nebi moga govorit kako je tamo.
Ono šta me je iznenadilo još početkom 1980-ih je to da su mi obični Ameri koji su vamo dolazili isto ka i Rusi bili programiranijeg uma nego Rusi, ali tad mi se to samo činilo, kako je vrime išlo sve mi se to manje činilo i danas mi se uopće ne čini.
nije slobodna…svako slobodno društvo dopustilo bi gole sise za vrijeme crkvenog obreda….pussy riot to stalno radi u crkvama i đžamijama na demokratskom zapadu.
“… budućnost Europe se više ne bi trebala pisati na američkom kontinentu…”
“VIŠE”?!?
Znači, prije je bilo u redu?
Koji pametnjaković…
Razlika izmedju diktature i zapadne neoliberalne demokracije; U diktaturi nesmijes pricati sto zelis, u zapadnoj neoliberalnoj demokrciji mozes pricarti sto zelis, ali te nitko niti cuje niti slusa. A Rusija je trenutno izmedju diktature i neoliberalne demokracije zapadnog sistema, Rusi zaravo imaju neki svoj oiblik demkracije.
U zapadnoj neoliberalnoj demokraciji, demokratska prava pojedinca ovise o kolicini kapitala kojom doticni pojedinac raspolaze, sto vise kapitala posjedujes to te se dalje cuje i slusa, zato se zapadni neliberalni demokarti vise bore za kapital nego za demokraciju.
A jednoumlje je izravan put u bezumje.
Blago si ga ruskim gradanima … uzivaju u slobodi …
Demokracija je zahebana stvar. Tvoje demokratsko pravo je da stanes nasred ulice razmislis ili orazgovaras sa prijateljem u prolazu. Ali to tvoje demokratsko pravo nesmije ici na stetu moga demokratskog prava da nesmetano prolazim ulicom. Pomakni se u stranu ne ometaj druge. Staro pravilo: Ne cini drugima sto ne zelis da drugi cine tebi. Iskreno mislim da, demokarcije mora biti kontrolirana, dakle na celu svake demokracije trebao bi biti neki benevolentni diktator, inace ce demokracije prerasti u anarhiju i dekadenciju. Pravo homesksualaca je da uprznjavju svoje sklonosti, ali to nije pravo koji oni trebaju dokazivati ili upraznjavati na ulici, ili generalno u javnim prostorima, kao ni oni drugi to ne rade na ulici vec svoju intimu cuvaju za intimne prostore inace sve skupa prelazi u dekadenciju. Na ulici u javnosti treba postivati gradjanske norme, postivati osijecaje drugih i onih koji drugacije misle. Osobno smatram demonstracije ili parade LGBT nasiljem nad… Čitaj više »
Philip de Villiers je bivsi politicar, koji je prije 30tak godina napustion politiku uz veliki prasak, ne imavsi zeludac da nastavi dalje. Njegov brat Pierre de Villiers do nedavno je bio Vrhovni zapovjednik oruzanih snaga Francuske, da bi se novi demokratski predsjednik prema njemu ponio kao prema psetu lutalici, nakon cega je i on napustio sluzbu, isto tako uz veliki skandal. Samo sto je francusko biracko tijelo blizak rodjak zlatne ribice. Philip je uvijek bio jako dobar analiticar ‘( za francuski politicko korektno medijski sistem on je osoba bliska ekstremnoj desnici). Citala sam jednu njegovu knjigu u kojoj izmedju ostalog pise da je u njegovo vrijeme, na svakog “poslanika” u Bruxellesu bilo 20 lobista. Mozemo si predstaviti tko nam od glavi odlucuje, posebno sada, 30 godina poslije. Kad je napustio politiku, Philip je krenuo u ostvarivanje svoje vizije- na sredini praznog polja je poceo kreirati i graditi zabavni park baziran… Čitaj više »
Put je cilj, jer cilja nema. Zapad više ne prepoznaje da je i dalje na putu. Umislio je da je stigao do cilja, samo zato što stoji, što se više ne kreće po putu. A stoji jer ga je neko zbunio i pobrisao mu motive i želju za daljim kretanjem. Možda je to i civilizacijska zakonitost.
Ajde de, ipak netko i na Zapadu kuži pravo stanje stvari.