Liberalno ludilo: Švedska i njemačka praksa oduzmanja nekretnina za smještaj imigranata

Već dugo naši mladi i narodi regije općenito gledaju u Zapad kao na „obećanu zemlju“, Kanaan kojeg se treba dokopati po svaku cijenu, jer tamo, kako kažu, teče med i mlijeko, a euri i druge „tvrde valute“ rastu po drveću.

Već dugo se nisu vidjeli prizori kako naši ljudi s čežnjom gledaju preko „željezne zavjese“, koju je hrvatska predsjednica nedavno pomjerila do Trsta i Graza, diveći se jednorozima duginih boja, prilikama za sve i dobrim mulatima u bijelim hlačama, uhranjenim i podržanim od strane lokalnih nevladinih udruga, koje upošljavaju armiju ljudi veću od državnih službenika.

Jedan od najpopularnijih pravaca za odlazak migranata je svima „dobro poznata“ Švedska. Konačno, zašto ne? Ako se radnije o ovoj zemlji raspravljalo u terminima “švedski kapitalizam” ili “švedski socijalizam”, oni su ssada bezsmisleni i od sada slobodno možete koristiti termin „migrantski komunizam“. Kad su već svi pojmovi znanstvenog socijalizma na zapadu obesmišljeni do te mjere da su „ljevičari“ američki demokrati, britanski labusristi i nekakve Radničke fronte u nas, uz svo dužno poštovanje prema Marxu i Engelsu, neka se i termin „komunizam“ koristi za ovakve stvari kakve se događaju u Švedskoj.

Švedska je u protekle četiri godine otvorila vrata za više od 300 tisuća imigranata, lučonoše tolerancije i demokratskih vrijednosti.

Od samog početka se ipak moglo postaviti sebi pitanje tko plaća račun za ovaj banket, „drugovi demokratski socijalisti“? Ali pitanje je ostalo u zraku, suočeno s nerazumijevanjem i optužbama za uskogrudnost i odvratnu ksenofobiju.

Međutim, najnovije vijesti iz domovine Vikinga daju iscrpan odgovor i na ovo pitanje. Prema švedskoj publikaciji Fria Tider, val prisilne eksproprijacije privatnog vlasništva lokalnih stanovnika je preplavio zemlju, a sve se čini kako bi se negdje smjestili imigranti kojima su ovi stanovi neusporedivo više potrebni.

Primjerice, vlasti iz Stockholma prisilile su stanare da napuste 48 stanova u zgradi u kojoj su živjeli uglavnom umirovljenici. Sad slijedi ono najljepše.  Oni su deložirani pod izgovorom da su toaleti u tim stanovima za pet centimetara uži od onih propisanih standardima, što znači da umirovljenici tamo ne mogu živjeti. Točno toliko, uži su pet centimetara od standardne širine toaleta za švedskog umirovljenika, koji nakon desetljeća rada mora uživati puni komfor pri vršenju male ili vekie nužde. Zaista predivna zemlja ta Švedska, gdje na naše poljske toalete od starih fosni i jelovine, uz obvezne listiće novinskog papira, vjerojatno gledaju s istim čudom kao pulsku Arenu ili rimski Koloseum.

I čim su zvuci koraka zadnjeg starca nestali u daljini, gomila lijepih i mladih ljudi s Bliskog istoka i Afrike je ubačena u te iste stanove. Ni najmanje ih nije uznemirio „nedostatak“ pet centimetara u zahodima, koje su novi stanari počeli s istinskim zanimanjem pogledali, vjerojatno slegnuli ramenima i bacili se na madrace.

Na pitanje novinara je vladin dužnosnik odgovorio „kako je oduzimanje stanova dobra mjera koja doprinosi integraciji”.

Ipak, ovdje treba provjeriti je li ovaj incident bio neka greška u provedbi liberalne matrice? Pođimo u Njemačku, koja je u 5 godina primila oko 2 000 000 imigranata.

Ali čak ni u Njemačkoj nisu mogli shvatiti kako stvoriti milijune četvornih metara stambenog prostora iz zraka, pa su „mudro prosudili“ kako je lokalno stanovništvo tolerantno i pristat će iseliti iz njihovih stanova.

Donesen je poseban zakon prema kojem vlasti imaju pravo oduzeti stambene prostore u kojima nitko ne živi duže od četiri mjeseca. Prije par godina su u mirnom Hamburgu tiho počeli plijeniti stanove koji pripadaju lokalnim stanovnicima, ali ne samo stanove na periferijama, već i u samom središtu grada.

Onda su tamo svečano naselili imigrante, a neki su imali privilegiju da su im pri ruci gradska vijećnica, veći broj muzeja i umjetničkih galerija.

Bivši vlasnici stanova malo su plakali i vikali, ali se nije dogodilo ništa. Tješili su ih, ili bolje rečeno, umirivali su ih zaduženi psiholozi i aktivisti nevladinih udruga, koji su im objasnili kako odricanjem od svoje nekretnine, koju ionako ne koriste, čine dobro djelo koje će zlatnim slovima ostati upisano u njemačkoj povijesti.

U međuvremenu je u njemačkom parlamentu uveden prijedlog zakona prema kojem će policija bez sudskog naloga imigrante moći smjestiti u životni prostor starosjedilaca. Mjera je obrazložena kako će se tim “spriječiti beskućništvo”.

Eto, da 2019. već nisam isplakao sve suze na raspolaganju za godinu dana, vjerojatno bi u sobi odakle pišem ovih nekoliko redaka bio potop.

Osim otvorenog i poštenog oduzimanja imovine domorocima, milosrdne vlasti eurozone uvode i posebno povišene poreze za lokalno stanovništvo, samo kako bi se novi Europljani lakše integrirali u lokalnu zajednicu.

Primjerice, u okviru programa „Otvoreno srce“ švedska općina Vallentuna kupuje luksuzne stanove za imigrante po cijeni od dva milijuna kruna, jer je, prema vlastima, „kupovina skupih stanova i kuća za useljenike za porezne obveznike dobar korak sa stajališta integracije“.

Što god vlasti učinile, švedski i njemački umirovljenici, naravno, neće paliti gume na ulici, jer su patnje imigranata prioritet zbog kojih se mogu i odreći tamo nekakvog „stančića“.

Najsmješnije u ovoj situaciji je to što vlasti europskih zemalja, koje su ovu imigracijsku krizu stvorile vlastitim rukama, sada istu rješavaju na štetu svojih građana, koji nisu ni sanjali da će biti baš toliki „dobrotvori“.

Ipak, vlasti spomenutih zemalja, kao i s godinama propagande bombardirano stanovništvo, u ovom slučaju Švedske i Njemačke, tješi koliko im na njihovoj liberalnoj demokraciji zavide autokrati poput Orbana, Putina, Erdogana, Xi Jinpinga, mule u Teheranu, „krvolok“ Assad u Damasku, možda čak iz vatri džehenema Gaddafi, Sadam i drugi, koji nikada neće razumjeti „uzvišenu humanost“ koja počinje s deložacijom za pet centimetara užeg WC-a.

Voice of Europe / Gatestone Institute / Fria Tider / Aftonbladet