Libija u nemolisti inozemnih aktera – Tko koga podržava u libijskom ratu i zašto?

Libija NTC

Talijanski analitičari, koji zbog unosnih naftnih ugovora kompanije ENI u libijskom ratu podržavaju vladu u Tripoliju i islamističke milicije iz Misrate, napravili su presjek libijskog sukoba u kojem su točno naveli tko koga podržava, ali ne i zašto. Ili barem ne spominju naftne interese talijanskih i francuskih rivala u Libiji.

U Libiji se vodi rat preko opunomoćenika u sirijskom stilu, manjeg razmjera i intenziteta, s nekoliko tisuća ljudi na terenu, ali s velikom količinom strane pomoći, usprkos zabrani Ujedinjenih naroda, koju nitko ne poštuje, što priznanje i izaslanik Ujedinjenim naroda Ghassan Salamé.

Točno je da je ofenzivu pokrenuo general Kalifa Haftar, jaki čovjek iz Cirenaice koji je želio osvojiti Tripoli za dva dana, ali je upao u rat koji traje više od pet mjeseci. Generala u prvom redu podržavaju Ujedinjeni Arapski Emirati i Egipat, dvije zemlje koje žele da Haftar zaustavi napredovanje Muslimanskog bratstva u sjevernoj Africi, obzirom da je general obećao da će iskorijeniti sve islamističke frakcije i političke organizacije u Libiji.

Savjetnici, oprema, vojna vozila i iznad svega novac stižu iz Kaira i Abu Dabija. Prema povjerljivom dokumentu kojeg je u suradnji s neovisnom ruskom stranicom Portal objavio Daily Beast, zapovjednik Libijske nacionalne armije može računati na fond od 150 milijuna dolara kojeg su mu na raspolaganje dali Emirati za kupnju lojalnosti klanova koji kontroliraju razna područja pod nadzorom Haftara.

Investicija se pokazala skupljom od očekivane i Libija nije jedini otvoreni front za ambiciozne emirate obitelji Al Nahyan. U stvari, od 2015. godine, Abu Dabi je sa Saudijskom Arabijom bio uključen u krvavi rat u Jemenu koji je uzrokovao oko 100 tisuća smrti.

Prošlog petka, 13. rujna, Generalno zapovjedništvo vojske Ujedinjenih Arapskih Emirata je u bilješci koju je prenijela novinska agencija Wam izvijestilo da je šest vojnika Emirata, uključujući jednog časnika, poginulo u misterioznoj “prometnoj nesreći” koja se dogodila “na terenu operacija”. Izvor je službeni, ali podaci su nepotpuni.

Kada se dogodila nesreća i o kojem mjestu operacije govori vojska Emirata? Postoje dvije hipoteze: Jemen ili Libija. Jemenski sigurnosni izvori rekli su za Associated Pressu da su trupe Emirata poginule u prometnoj nesreći u južnoj provinciji Shabwa, području Jemena koje je puno militanata Al Qaede. Paradoks je što se “incident” dogodio nakon djelomičnog povlačenja Emirata iz vojne koalicije koja je intervenirala u Jemenu 2015. godine. I prije svega, nakon optužbi da su UAE podržali državni udar u Adenu,  najvažnijoj luci u zemlji, gdje su pokušali, čini se uspješno, prevladati separatisti Južnog prijelaznog vijeća na štetu prognanog prosaudijskog predsjednika Abd Rabua Mansoura Hadija.

Emirati imaju mnogo neprijatelja u Jemenu, kao i u Libiji. Vojni izvori u Tripoliju rekli su za Libya Observer, glasilu islamističke vlade iz Tripolija i Muslimanskog bratstva, da je šest vojnika Emirata “ubijeno u zračnom napadu na bazu Al-Jufra”, najvažniju zračnu bazu koju su koristile snage Libijske nacionalne armije Kalife Haftara za bombardiranje protivnika u širem području Tripolija.

Zapovjednik snaga islamističke vlade iz Tripolija, Mohammed Al-Qanunu, potvrdio je da je njihovo zrakoplovstvo “uništilo zapovjedništvo za operacije zračne baze Al-Jufra, usmrtivši i šest stranih časnika”, ali bez navođenja njihove nacionalne pripadnosti.

“To je drugi put u tjednu da smo pogodili strane snage, nakon što smo pogodili operativno zapovjedništvo na području Qasr Bin Ghashir, gdje je poginulo sedam plaćenika koji su pomagali Haftarovim snagama u lansiranju projektila na četvrti glavnog grada”, dodao je Mohammed Al-Qanunu Qanunu.

Ruski plaćenici u Libiji?

Ujedinjeni Arapski Emirati nisu sami u podršci Haftaru. Tu su još Rusija i Francuska, čija je podrška snagama Cirenaice suptilnija i dvosmislenija. Prema dokumentima Daily Beasta, Rusija je poslala vojnike „Wagnera“, ruske privatne vojne tvrtke u vlasništvu Jevgenija Prigožina, vrlo bliskog predsjedniku Vladimiru Putinu koji podržava Libiju generala Haftara.

Ove podatke treba uzeti s rezervom, iako su brojne fotografije ruskih vojnika bez službenih oznaka snimljene u Siriji, dok one objavljene iz Libije nisu vjerodostojne. Osim toga, rusko ministarstvo obrane je svojim vojnicima i časnicima zabranilo da objavljuju fotografije na društvenim mrežama koje bi mogle odati mjesto njihovog sudjelovanja bilo u mirovnim ili u operacijama u borbi protiv terorizma.

No, Daily Beast navodi kako su Rusi u Libiji bili “tehničari” zaduženi za popravak vozila i sovjetske artiljerije, je velika većina naoružanja LNA potječe iz sovjetskih vremena, a vojnu doktrinu koju provodi Haftarova vojska slijedi diktate Moskve.

Sam Haftar i mnogi njegovi visoki časnici diplomirali su na sovjetskim vojnim akademijama, a Ruska Federacija je potpisala sporazum o osiguravanju četiri milijarde dolara sofisticiranog oružja i nadzornih sustava Muammaru Gaddafiju još 2008. godine.

Pukovnik Gaddafi je odgodio provedbu sporazume jer se u to vrijeme zbližio s vlastima u Rimu i Parizu, a uspostavio je i kontakte s Washingtonom i Londonom, što ga je na kraju stajalo glave, a Libija je zbog odgode modernizacije vojske, kako su ti učinili pokojni Hugo Chavez ili bivši predsjednik Alžira Abdelaziz Bouteflika, danas propala država.

Libijski mediji bliski vlastima Cirenaice tvrde da bi sporazum ponovo mogao biti aktiviran, ali je to nemoguće budući da Rusija nema namjeru kršiti sankcije UN-a. Vjerojatnije je da Haftar pokušava poručiti kako su Rusi na njegovoj strani, što bi dijelom mogla biti i istina.

Međutim, sada kada munjevita ofenziva na zauzimanje Tripolija nije uspjela, odnosi s Moskvom su se znatno ohladili.

Rim je ljut zbog dvostruke igre Francuske

Talijanski izvori tvrde kako za Rusiju „postoje samo sumnje“, ali je Francuska, Rival za naftne ugovore talijanskoj kompaniji ENI, „uhvaćena s rukama u pekmezu i to više puta“.

Prvi put je to bilo u srpnju 2016., kada su tri pripadnika francuskih specijalnih snaga ubijena u pucanju na helikopter Haftarovih snaga u blizini Agedabije. Tu je akciju izvela islamistička milicija „Brigada obrane Bengazija“.

U vrijeme kada je general Haftar još uvijek bio uključen u kampanje protiv terorizma u Bengaziju i Derni, na kraju je stao na čelo vojske iz Cirenaice. Danas su te snage angažirane u Tripoliju u operaciji “Dostojanstvo”, ali je urbano područje očigledno preteško za operacije u stilu „Blitzkriega“

Ubrzo nakon pokretanja ofenzive 4. travnja je bilo jasno da vlada u Tripoliju neće brzo pasti. Skupina francuskih diplomata koja se vraćala s putovanja koje se tada zvalo “rutinskim” u Tripoliju, gdje Francuska fizički nema veleposlanstvo, blokirana je od strane naoružanih ljudi na carini s Tunisom. Pratnja je odbila predati puške, ali su nakon napada popustili i Tunižani pronalaze drugo skriveno oružje. Činjenica je da čak i pratnja ministara ili predsjednika mora prijaviti oružje. Je li moguće da je konvoj zaboravio to elementarno pravilo? Sumnja se da su među francuskim diplomatama tajno ulazili vojni savjetnici kako bi podržali generala Haftara.

Francusko veleposlanstvo u Libiji, ali sa sjedištem u Tunisu, to je opovrglo, ali takozvano ministarstvo unutarnjih poslova Tripolija nakon incidenta odlučilo suspendirati svaki sporazum o suradnji s Parizom o sigurnosnim pitanjima.

Potom je u lipnju ministar Fathi Bashagha, predstavnik islamista iz Misrate, koji se smatra istinskim “političkim vođom” vlade koju podržava UN, ponovno uspostavio odnose s Parizom, ali su ubrzo njegovi borci u zapovjedništvu generala Kalife Haftara, južno od Tripolija, pronašli su četiri protutenkovske rakete Javelin, “američke proizvodnje”, ali navodno francusko vlasništvo.

The New York Times otkriva da je Francuska 2010. kupila te projektile u vrijednosti od oko 170 000 dolara. Objašnjenja francuskog ministarstva obrane su bila da su Javelini “privremeno bili pohranjeni u skladištu radi uništenja”, te da nisu “prebačeni u ruke lokalnih snaga”. Kasnije su rekli da su te rakete zapravo služile za “zaštitu francuskog osoblja”, ali da više nisu bile funkcionalne.

U novije vrijeme televizije Al-Jazeera i libijski Al-Ahrar, mediji bliski Muslimanskom bratstvu sa sjedištem u Dohi u Kataru, optužili su Francusku da kontrolira bazu iz koje se lansiraj dronovi koji bombardiraju Misratu, libijski „grad-državu“, utvrdu islamista koja u savezu s Tripolijem, ali koja je dom talijanskoj terenskoj bolnici s oko 300 vojnika. Vijesti je vrlo teško provjeriti, ali nikada do sada nikada nisu demantirane.

Haftar nije jedini koji uživa vanjsku podršku. Islamističke milicije Muslimanskog bratstva i vlade u Tripoliju mogu računati i na vojnu potporu Turske. U svibnju je tovar oružja i oklopnih vozila iz Bospora doplovio i fotografiran je u Tripoliju, dok je u lipnju turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan otvoreno priznao da su opskrbili snage Tripolija kako bi se “izbalansirala” situacija, jer su Haftarove snage zauzvrat dobivale potporu Ujedinjenih Arapskih Emirata i Egipta.

I doista, odnos snaga na terenu se definitivno promijenio, posebno nakon dolaska turskih bespilotnih letjelica „Bayraktar TB2“. Za Erdogana je to gotovo “obiteljska stvar”, budući da je proizvođač dronova TB2 povezan sa zetom Selcukom Bayraktarom, suprugom mlađe od dvije predsjednikove  kćeri. Turska se, osim toga, hvali kako u Libiji živi velika zajednica Koroglu, Libijaca turskog porijekla, koja bi imala čak 1,4 milijuna stanovnika, koncentriranih prije svega u Misrati, “gradu-državi” smještenom oko 180 kilometara istočno od Tripolija.

Treba obratiti i pozornost na ono što se događa u zaboravljenom Fezzanu , jugozapadnoj libijskoj regiji koja je domaćin vitalnih infrastruktura poput velike umjetne rijeke, kolosalnom akvaduktu koji isporučuje vodu u Tripoli) i plinovoda „Zeleni tok“ koji metan dovodi u Italiju.

Od 2011. godine je jug Libije poprište borbi između Tebu plemena etiopskog porijekla, prisutnog na granicama Libije, Čada i Nigera, te nekoliko arapskih plemena za kontrolu legalnih prekograničnih ruta za transport robe, stoke, ali i ilegalnih, preko kojih se krijumčare migranti, cigarete, droga i oružje.

U ovom golemom pustinjskom području koje graniči s Alžirom, Nigerom i Čadom, također su aktivne čadske milicije koje se povremeno optužuju da su na strani Tripolija ili Bengazija. U međuvremenu, u Murzuqu, strateškom gradu na najvećem naftnom polju Libije, Sharara, više od 2200 arapskih obitelji raseljeno je iz svojih domova do te mjere da su neki lokalni aktivisti govorili o pravom etičkom čišćenju.

Italija službeno ne sudjeluje u sukobu u tijeku, ali ima oko 400 vojnika u Libiji u bilateralnoj misiji pomoći i podrške „Miasit“ pod zapovjedništvom brigadnog generala Alessia Cavicchiolija. Većina ovog osoblja se nalazi u Misrati, gdje je raspoređena radna skupina “Hipokrat” s bolničkim objektom u kojem su ranjeni borci iz sukoba u gradu Sirte za vrijeme borbi militanata Muslimanskog bratstva protiv njihovih islamističkih rivala iz „Islamske države“. Međutim, sjedište zapovjedništva misije nalazi se u luci Tripoli, kako bi, na zahtjev lokalnih vlasti, pružilo podršku libijskoj obalnoj straži i mornarici, posebno u operacijama spašavanja migranata na moru u libijskim vodama.

Također u Tripoliju je i tim za obuku mobilne telefonije i tehničko-infrastrukturnu pomoć sigurnosnih snaga vlade Fayeza Al-Sarraja. Talijansko veleposlanstvo u Tripoliju, jedino zapadno predstavništvo koje trenutno djeluje u glavnom gradu Libije, štite karabinjeri i talijanske obavještajne službe.

Podsjetimo da se u ovom trenutku sukob u Libiji razvio u  pozicijsku bitku  za glavni grad države, grad Tripoli. Tijekom neprijateljstava proteklih dana obje strane aktivno koristile zrakoplovstvo i dronove koje su im isporučili njihovi inozemni saveznici. Nad Libijom je u zraku izbio pravi rat. Gubitke uzrokuje i zrakoplovstvo islamističke vlade Tripolija, bolje rečeno vladara tog dijela Libije iz Misrate, kao i zrakoplovstvo generala Haftara. Obje strane aktivno koriste dronove tijekom borbi.

Ako želite razumjeti situaciju u Libiji, trebate uzeti u obzir interese svih inozemnih aktera u sukobu, koje je na grafici najbolje prikazao talijanski portal Inside Over.

Inside Over

Libija

FOTO: Tko je tko i tko koga pomaže u libijskom sukobu

Ako vam se članak svidio, podijelite ga ->

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Lijepa konfuzija, za jedan fini beskrajni rat na jugu Evrope i još jedno žarište migrantske rute

Lucija
Gost
Lucija

Pa, kao i Jemen, s tim da Jemencima nedaju ni da počnu iskorištavati svoju naftu…
A Libija: citat iz teksta intervjua od Šojgua:
” Iznenađuje li nekoga da u Libiji većina nalazišta nafte pripada američkim ili kompanijama pod američkim kontrolom? ”
That’s all folks.

Kile
Gost
Kile

Imamo novu Somaliju, ali sad na mediteranu, baš fino

Karma
Gost
Karma

Nije još gotovo, imat će te i beskonačne ratove Srbije Kosova Sandžaka i to nije sve, radi par vaših manastira izgubljenih pred 1.000 godina, puno će dece da vam pogine komšije. Dobro razmislite jel to trebate?

eoeueriveiuriurifuernfnefnrf
Gost
eoeueriveiuriurifuernfnefnrf

Ovi iz Misrate su u srodstvu varanskom sa Erdođanijem, zato tolika ljubav a vode se da su islamlije al nisu.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik