fbpx

Manifest – Iluzija političkih izbora: Bijeg od slobode

Nepostojeća demokracija

„Da je većina bila potpuno svjesna činjenice da ih se varalo, razvilo bi se možda ogorčenje koje bi ugrozilo postojeći poredak. Zbog toga su se takve misli morale potiskivati, a oni u kojima se taj proces potiskivanja nije vršio adekvatno dovodili su u opasnost svoje živote ili slobodu.“ – Erich Fromm

Nakon drugog dijela u kojem smo se posvetili konkretnim zabludama, u trećem dijelu manifesta raspravit ćemo o temeljima iracionalnog ponašanja. Odgovore ćemo nastojati pronaći u psihoanalizi i sociologiji. Tema koja slijedi zaslužuje detaljnu analizu, ali da ne bismo otišli u širinu ukratko ćemo raspraviti o korijenima iluzornog ponašanja glasača ali i općenito čovjeka.

Mase ne opažaju iluzije iz jednostavnog razloga: uvjerene su da je iluzija jedina i prava stvarnost. Od rođenja sustav vrši indoktrinaciju, stoga je većina ljudi intelektualno i svjesno ograničeno unutar društvene zadane „kutije“. Kao što je ljudožderu nepojmljiv svijet bez ljudskog mesa, tako je modernom čovjeku nepojmljiv svijet i život bez podržavanja vlastitog inferiornog društvenog položaja.

Prije daljnje rasprave potrebno je napomenuti da glasač poseže za racionalizacijom iracionalnog i nerazumnog ponašanja. Racionalizacijom pojedinac opravdava iracionalno ponašanje (npr. podržavanje inferiornog položaja) i nastoji uvjeriti (najviše sebe) da je njegovo ponašanje ispravno, pravedno i nadasve plod njegove autonomije. Svijest da ga se konstantno vara on mora potiskivati racionalizacijom. Ukoliko bi čovjek postao svjestan da ga se neprestano vara, pojavila bi se opasnost spoznaje da je njegov život promašaj. Ta svijest ugrozila bi njegovo psihičko i fizičko zdravlje, odnosno njegov život, ali i društveni poredak. Da do toga ne dođe, čovjek vrši autocenzuru nad samim sobom što je obrambeni mehanizam od ludila. Osim autocenzure, društvo mora konstantno vršiti masovnu cenzuru i konstantno racionalizirati anomalije (npr. rat za mir, patološka potrošnja, totalitarna demokracija…). Stupanj, odnosno potreba za racionalizacijom u svakom društvu raste proporcionalno iracionalnom ponašanju društvene zajednice.

Fromm o racionalizaciji kaže: „Racionalizacijama suštinski nedostaje to svojstvo otkrivanja i rasvjetljivanja. One samo potvrđuju emocionalnu predrasudu onoga koji im pribjegava. Racionalizacija nije oruđe za pronicanje u stvarnost već post factum pokušaj da se nečije želje usklade sa postojećom stvarnošću.“

Svako opravdavanje iracionalnog ponašanja jest bijeg od slobode.

Antropologija nas uči da svako društvo ima svoja prava koja bi trebala održati hegemoniju društva i spriječiti raspad. Samo po sebi to je prirodni tijek društvenog razvoja. Problem nastaje kada se pojave manipulacije što se očituju iracionalnim ponašanjem. Površnim pregledom sociologija i antropologija nam ukazuju o zanimljivim karakteristikama društva. Neka od njih su:

  • Klasna društva su najratobornija društva (glasanjem potvrđujemo klasno društvo vjerujući da podržavamo jednakost),
  • egalitarna društva su najmirnija društva, utjecaj društva jači je od gena (teorija „sebičnog gena“ tvrdi suprotno), što čovjek više ima, vlada manje slobode i obrnuto, manje robe veća sloboda, itd.

S druge strane genetika nas uči da je čovjek tijekom evolucije izgubio (bolje rečeno oni su potisnuti) instinkte i razvio je svijest. Zbog pojave fenomena svijesti čovjek ne mora biti uvjetovan višim silama (biologijom, u smislu autoriteta) i ne mora poput životinje slijediti „alfa mužjaka“. Svijest omogućuje čovjeku da bude autonoman.

Iz antropologije i sociologije možemo vidjeti da su klasna društva ujedno i najratobornija. Glasanjem podržavamo takvo ustrojstvo i definiramo svoju povijest, sadašnjost i budućnost. Razvojem svijesti čovjek je stekao mogućnost da razvije sebi svojstven put. Svijest se može činiti kao nevjerojatni mehanizam za oslobađanje od uvjetovanosti. Ali ako čovjek nije svjestan svijesti uvjetovat će ga druge sile (osim bioloških). U nastavku ćemo raspraviti samo o malom dijelu sila koje uvjetuju ljudsko ponašanje i u kontekst naše priče, ponašanje glasača.

Psihoanaliza

„Ako razumijemo mehanizam koji pokreće razmišljanje grupe i njenu motiviranost, nije li tada moguće kontrolirati mase kako god poželimo, a da one ne budu toga svjesne?“

Edward Bernays

Najveći dar Sigmunda Freuda bio je taj što je ukazao da čovjeku iza leđa djeluju više sile kojih on nije svjestan. Freud je začeo put spoznaje podsvijesti i nevidljivim silama koje su dinamički faktor i pokretači ljudskog ponašanja i pisanja povijesti. Upravo u višim silama pokušat ćemo naći odgovore iracionalnog ponašanja glasača.

Psihopatologija

„Kada proizvodite pristanak, možete zanemariti činjenicu da formalno puno ljudi ima pravo glasa. To može postati nebitno jer mi možemo proizvesti pristanak i osigurati da njihov izbor i stavovi budu strukturirani na način koji nama odgovara. Imat ćemo pravu demokraciju. Djelovat će jako dobro. To se zove primjenjivanje lekcija propagandne agencije.“

Noam Chomsky (aludirajući na misli Waltera Lippmanna)

Iz antropologije je poznato da je karakter većine pojedinca uvjetovan društvenim svjetonazorom, normama i ostalim filtrima koji ograničavaju svijest (neki od njih su jezik, tabu, strah od izgona iz društva itd.). Opće je poznato da čovjek nije potpuno prazan list papira na koje društvo ispisuje životnu priču. Svako biće rodi se s karakterom koji oblikuje odnos između njega i svijeta. Velika većina ljudi ima slabi karakter i takvog čovjeka društvo lako uvjetuje i stavlja ga u službu održavanja zajednice bez obzira u kojem stupnju je društvo iracionalno. Ta iracionalnost se nadomješta i kompenzira raznim surogatima. U današnjem svijetu značajno je nadomještanje temeljne potrebe za slobodom i ispunjenjem materijalnim objektima kao i predstavom za malu djecu da su ljudi slobodna bića. Kao što smo naveli u prvom dijelu, jedna od ključnih društvenih pojava zbog koje ponašanje glasača možemo svrstati u psihopatologiju jest društveno nesvjesno. Erich Fromm definira navedenu pojavu kao: „Kolektivno nesvjesno (Jungov termin op. aut.) direktno označuje univerzalnu psihu, veći dio koji niti ne može postati svjesna. Pojam društveno nesvjesnog proizlazi iz ideje represivnog karaktera društva i odnosi se na onaj specifični dio ljudskog iskustva kojemu dano društvo ne dopušta da stigne do svijesti. To je onaj dio ljudskosti u čovjeku koje je društvo od njega otuđilo. Društveno nesvjesno je društveno potisnuti dio univerzalne psihe.“

Gledano iz kuta antropologije i sociologije razumljivo je da svakom društvo trebaju određena pravila i norme kojima se nastoji održati struktura društva. Takav način održavanja zajednice je univerzalan i normalan. Problem koji se javlja, odnosno zbog čega ponašanje određenog društva kao današnje možemo svrstati u psihopatologiju jest svjesna i namjerna manipulacija. Jedna od najopćenitije prihvaćenih iluzija u kontekstu političkih izbora jest ta da je čovjek uvjeren da je izbor plod njegove individue, a ne uvjetovanost viših sila. Upravo zbog namjerne i svjesne manipulacije ljudskim ponašanjem, čin glasanja ima potencijal da se svrsta u psihopatologiju. Naravno da „svjesno“ nije nužno da bismo nešto okarakterizirali kao bolesno ili normalno (npr. ljudožderi nisu svjesni svoje patologije). Ključan uvjet jest sagledavanje situacije izvan „društvene kutije“ i nastojati što objektivnije sagledati društvene anomalije. Naravno da je apsolutna objektivnost nemoguća, ali anomalije i iracionalnosti koje smo naveli u drugom dijelu mogu nam ukazati na patologiju promatranog društva. Ako osoba tijekom promatrača uspije napraviti odmak i ostaviti po strani svoje emocije, uvjerenja i vezanost za društvo, imat će mogućnost da u velikoj mjeri objektivno sagleda situaciju (ali ne u apsolutnom smislu).

Inteligencija i kritika društva

„Demokratski sustavi su prilično drugačiji. Nužno je kontrolirati ne samo što ljudi rade, već i što misle. Budući da državi nedostaje mogućnosti da osigura poslušnost silom, misli mogu odvesti do djela te stoga prijetnju poretku treba uništiti na izvoru. Nužno je uspostavljanje okvira dopustivog mišljenja koji je ograničen unutar principa državne religije. Njega ne treba dokazivati, bolje da se on podrazumijeva kao neutvrđeni okvir pomišljivog mišljenja. Kritike jačaju postojeći sustav prešutno prihvaćajući ove doktrine, te ograničavaju svoju kritiku na taktička pitanja koja se javljaju unutar njih. Da bi ostvarili ugled, da bi bili uključeni u diskusiju, oni moraju prihvatiti osnovno načelo da je Država dobrotvorna, da je vođena najuzvišenijim interesima, da prihvaća obrambeno stajalište, da nije sudionik u svjetskim aferama, već samo reagira na zločine drugih, ponekad ne baš mudro zbog osobnih pogrešaka, naivnosti, zamršenosti povijesti ili zbog nemogućnosti shvaćanja zle naravi naših neprijatelja.“

Noam Chomsky

Inteligencija postindustrijskog čovjeka ograničena je nagonom za egzistencijom mobiliziranim i zamaskiranim u potrošačkom društvu kao nužda patološke potrošnje i beskonačnim materijalističkim hedonizmom i fetišom sigurnosti. Današnja kritika i inteligencija u kontekstu političkih izbora ograničena je ekonomsko-potrošačkim impulsima koji su nametnuti kao potreba za egzistencijom i sigurnošću. Izabrani autoriteti trebali bi glasaču dati osjećaj sigurnosti stoga se osnova političke kritike definira isključivo u tom smjeru. Drevna Atena i antika (u užem smislu grčko-rimski svijet) dale su veliki broj mudraca, intelektualaca i filozofa. Bez obzira na njihovu mudrost, bili su ograničeni u poimanju svijeta. Tako je za njih ropstvo bila normalna pojava koja je činila ustrojstvo društva. Današnja društvena svijest ostala je ista, samo je poprimila drugačije forme i oblike. Za lakše razumijevanje današnje kritike navest ćemo društvo ljudoždera. U zajednici ljudoždera mogli bi se pojaviti (fiktivno rečeno) pojedinci koji se na primjer ne bi složili da se prvo pojede srce. Budući da tradicija nalaže da se prvo jede srce navedene kritike i prijedlozi mogle bi djelovati heretički. Pojedinci koji predlažu prekid tradicije nekome će djelovati kao veliki revolucionari, kritičari starih dogmi i donosioci napretka. Ali niti jedni niti drugi neće biti svjesni da je njihovo ponašanje iracionalno, dapače da spada u psihopatologiju.

Isto tako je i u današnjem društvu. Kritiziraju se potezi političara, njihovi propusti i potezi ne shvaćajući da su te kritike ograničene jer i dalje potvrđuju inferiorni položaja mase i superiorni položaj pojedinca. Pluralizam je dozvoljen jer se kritička misao perfidnom propagandom može usmjeriti prema željenom smjeru, dapače kritika postaje propaganda agende. Društvu će trebati još nekoliko stoljeća razvoja da bismo na današnji svjetonazor gledali kao što mi danas gledamo na drevnu antiku i odnos prema robovima. Povijest nam može donekle dati objektivan uvid u iracionalno ponašanje. Tijekom povijesti pojavili su se mnogi kritičari društva koji su uspjeli zasjesti na mjesto vođe obećavši promjene, i ništa se nije promijenilo jer su kritika i djelovanje ostali unutar društveno zadanih okvira. Možemo zaključiti da je inteligencija uvjetovana društvenim normama, svjetonazorom i stanjem kolektivne svijesti, ali i svijesti pojedinca.

„Stvarnost pluralizma postaje ideološka, varljiva. Ona više proširuje nego što reducira manipuliranje i koordinaciju, izvodi sudbonosnu integraciju više nego što joj se suprotstavlja.“

Herbert Marcuse

Što glasač želi?

„Posebnu ulogu u ovim tehnikama igra to da se obećanjima kod onoga koji vjeruje u autoritet stvori predodžba da će njegova osobna sreća i njegova sigurnost biti pomoću autoriteta brže i bolje ostvarene nego njegovim vlastitim aktivnim nastojanjima. Ma koliko ovo obećanje pod određenim uvjetima može biti iracionalno, osjećaj svrsishodnosti i razumnosti podčinjavanju autoritetu subjektivno igra ulogu koja se ne može zanemariti.“

Erich Fromm

Glasač vjeruje da želi promjene u društvu. Ali pitamo se kakve promjene ako na zapadu imamo sve temelje za život – kuću, vodu, hranu, posao. Ako nemamo posao, dobru plaću, čistu vodu, krov nad glavom znamo da od izabranog vođe nećemo na poklon dobiti posao ili veću plaću jer inteligentna osoba zna da izabrani vođa ne može utjecati na zakone slobodne ekonomije i recimo natjerati poslodavca da radniku da veću plaću. Stoga se moramo zapitati što to glasač doista želi postići činom glasanja? Kada spoznamo osnove ekonomije i shvatimo nemoć autoriteta da nam poboljša ekonomske uvjete, odgovor o iracionalnom ponašanju glasača moramo pronaći na drugom mjestu.

Ljudsko biće mora zadovoljiti svoje osnovne potrebe. Nakon što zadovolji osnovne biološke potrebe i potrebe za sigurnošću, mora zadovoljiti i tzv. metapotrebe (Maslow). Prema Maslowu metapotrebe su potrebe za ljubavlju, pripadanjem, osjećaj samopoštovanja, samoaktualizacijom i potreba transcendencije (potreba nadilaženje sebe). Potreba za sigurnošću nikada ne nestaje i čovjek ju traži svuda oko sebe, cijeli život, do smrti. Traži ju u drugim ljudima što su ujedno prirodni oslonci (obitelji, partneru, učitelju – isključujući umjetno nametnutog autoriteta) ali ih i traži u umjetno stvorenim osloncima. Oni mogu biti materijalni objekti (npr. novi mobitel daje mi sigurnost da ću biti prihvaćen u društvu, odnosno neće me odbaciti), ili ljudski – umjetno stvoreni „čuvari“, politički autoriteti koji nam garantiraju ekonomsku sigurnost, ali i suptilno oni su puno više (vidi detalje pod – Povratak u djetinjstvo). Potreba za ekonomskom sigurnošću nadovezuje se i na komfor. Kao što znamo autoriteti nam ne mogu stvarati posao, osigurati nam plaće, ne mogu nam naći posao, ali nas mogu uvjeriti da će nam pružiti ekonomsku sigurnost. Taj osjećaj sigurnosti ujedno je i komfor koji čovjek želi čuti.

Dakle, glasač želi osjećaj sigurnosti, on želi da netko bdije nad njim. On je ovisan o neprestanom napretku i patološkoj potrošnji koji su umjetno nametnuti. On je zatvoren u začaran krug materijalističko-potrošačke sublimacije iz koje nije sposoban izaći. On želi samo ono što mu je rečeno da treba željeti – on želi da se sustav patološke potrošnje i ovisnosti o sigurnosti i materijalnom hedonizmu koji je pretvoren u fetiš i da ga nastavi u nedogled – jer mu je tako rečeno da takav svijet mora biti i da je drugačiji nemoguć.

Herbert Marcuse o društvenoj petlji izgubljenog čovjek je kazao: „Najefikasniji i najotpornije oružje protiv oslobođenja jest nametanje materijalnih i intelektualnih potreba koje perpetuiraju zastarjele forme borbe za egzistenciju.“

Zapadni čovjek ima sve što mu je potrebno, ali on i dalje želi, vjerujući u napredak. On ima potrebu egzistirati, a on to čini trgovinom i potrošnjom. Čovjek neprestano želi i glasanjem vjeruje da stvara jednakost dok ga u suštini želja čini modernim robom. Izabrani vođe trebali bi održavati ekonomski sistem da bi potrošač mogao ponovno trošiti ono što je i proizveo i tako do smrti. Takav čovjek kojemu je svrha života održavanje sustava bijesne potrošnje je otuđen čovjek. Čovjek bez života, on je bez života jer nema slobodu i autonomiju jer sloboda i život idu zajedno kao glava i tijelo. Čovjek se želi osloboditi od strepnje za vlastitu egzistenciju. Da bi to postigao oslanja se na autoritet, koji ga neprestano obmanjuje, iskorištava i laže. Budući da glasač neprestano nalazi utjehu u novom vođi i budući da je strepnja nesvjesnog čovjeka neuništiva, isto tako je neuništiva i glad za autoritetom odnosno za iluzornom sigurnošću.

„Za modernog čovjeka prava sloboda postala je apstrakcija. Danas mjeri slobodu u vremenu, novcu, mogućnosti potrošnje i plaće. Uvjetovan je ekonomsko-industrijskim procesom.“

Gustave Le Bon

U ogromnom sustavu čovjek je pretvoren u kotačić, a njegova moć i sloboda u robu kojom se trguje. Predajom svoje slobode čovjek nužno postaje dio sustava s kojim uspostavlja „ugovor“ o predaji slobode. Time čovjek gubi svoj osobni „ja“ i postaje zamjenjivi kotač društvenog stroja.

Povratak u djetinjstvo

„Baš kao što rođenje znači napuštanje zaštite utrobe, tako i rast znači napuštanje majčine zaštite.“

Erich Fromm

Svakoj odrasloj osobi potreban je osjećaj sigurnosti, topline, ljubavi i mira stoga se njezine potrebe u temeljima ne razlikuju od potrebe djeteta. Riječ je o temeljnim ljudskim potrebama koje nikada ne nestaju odrastanjem nego se zadržavaju tijekom cijelog života. Willhelm Reich tvrdio je da je država ništa više nego zamjena obitelji u velikome. Navedenu tezu opisao je sljedećim riječima: „Majka je u građanstvu domovina djeteta kao što je obitelj njegova nacija u malom“.

Budući da čovjek u pravilu nikada ne odraste na emotivnom i intelektualnom nivou, odnosno nikad ne stoji „čvrsto na svojim nogama“ on je nakon odlaska iz obitelji prinuđen tražiti novi oslonac. Osim u životnom partneru, ljudima oko sebe, objektima sigurnost će naći i u državi. Ona će za njega predstavljati novu obitelj koja bi mu trebala pružiti toplinu doma, sigurnost, komfor i ljubav. Pojedinac će ponekad biti ljut, dapače buntovan spram države (kao i prema strogom ocu), ali on nikada neće odbaciti taj autoritet jer koliko god da država (otac) bila stroga, on mu daje osjećaj sigurnosti i komfora, a to su jedne od dinamička sila koje uvjetuju njegovo ponašanje.

„Dijete treba da vjeruje kako roditelji nikada nisu lagali i da su stvarno ispunjavali sve moralne zahtjeve što ih nameću djeci. Ono treba da vjeruje da je sve što roditelji čine za njegovo dobro i da im ništa nije dalje od pomisli nego da u odgoju djeteta slijede egoistične ciljeve. Upravo u tom dijelu obiteljskog odgoja za moralne kvalitete, koji dijete od početka uči da sebe vidi vezanim za autoritet, nalazi se jedna od najvažnijih funkcija odgoja u stvaranju autoritarnog karaktera… To vjerovanje u moralnu kvalitetu moći djelotvorno se upotpunjava stalnim odgojem za osjećaj vlastite grešnosti i moralne nedostojnosti. Što je osjećaj krivice i uvjerenje u vlastitu ništavnost snažnije, utoliko svjetlije zrači vrlina onih koji su gore.“

Erich Fromm

Autoritativni karakter stvara se u djetinjstvu prvotno preko institucije obitelji da bi se nastavilo u obrazovnim institucijama. Umjesto da obitelj i društvo stvaraju zrelog čovjeka, oni stvaraju ovisnog čovjeka. U ljudskoj prirodi je potreba da čovjek ima oslonac tijekom cijelog života. Tu dinamičku silu koja ga pokreće, društvo sublimira i usmjerava ga u svoju korist. Stoga čovjek nikada ne odraste. On tijekom cijelog života ostaje ovisan o umjetno stvorenom osloncu. Takav čovjek je „proizvod društva“, on nije slobodno ljudsko biće, on je otuđeni čovjek.

Otuđeni čovjek

Otuđeni čovjek je onaj koji nije autonoman i slobodan. On je rob društveno nesvjesnih sila koje upravljaju njegovim životom. On je čovjek čije je ponašanje proizvod dugoročnog i smislenog društvenog dizajna. Glasanje je jedan oblik smislenog i perfidnog dizajna društveno uvjetovanog ponašanja. Umjesto da te snage usmjeri na sebi i društveno koristan oblik, on ih troši na održavanje društvene iluzije. Kao primjer unutrašnje sile navest ćemo da je glasanje jedan oblik trgovine.

Društvo potiskuje temeljne potrebe individue kao što je potreba za slobodom i samoostvarenjem. Da bi se kompenzirala nemogućnost samoostvarenja i ispunjenja društvo nudi surogate. Jedan od tih surogata jest čin glasanja. Trgovina na podsvjesnoj razini funkcionira na sljedeći način: glasač daje glas, dok on zauzvrat dobiva prihvaćanje od društva. Osjećaj prihvaćenosti je dobiven (kupljen) razmjenom. Pojedinac daje glas za održavanje hijerarhijskog sustava, a društvo mu daje osjećaj pripadanja. O važnosti osjećaja pripadanja Fromm je kazao: „Dok se čovjek boji potpune izolacije od vlastite društvene grupe, on se boji i izolacije od ljudskosti koja je u njemu, a koju predstavljaju njegova savjest i njegov razum. Biti potpuno nečovječan je zastrašujuće čak i kada je cijelo društvo prihvatilo neljudske norme ponašanja.“

Prema Frommu strah od potpune samoće i odvojenosti blizak je ludilu. Prema njemu ta potreba: „…da bude jedno s drugima njegova je najjača strast, jača od spolnosti, a često i od želje za življenjem.“ Čovjek mora biti prihvaćen od društva jer u suprotnome, on smatra da mu prijeti izgon. On je svjestan da mora nešto dati društvu da bi bio prihvaćen. Čin glasanja samo je jedan oblik razmjene energije, taj čin je trgovanje koji se odvija na podsvjesnoj razini.

Dokle god će postojati društveno nesvjesno, postojat će i podsvjesne igre, razmjene i strahovi koji održavaju primitivno stanje ljudske vrste. Čovjek koji ljubi slobodu, ljubi i život jer te pojave ne mogu jedna bez druge. Dokle god će čovjek živjeti u iluziji slobode, on neće biti živ. On je mrtav ćovjek jer nema života bez istinske i prave slobode.

 „Veliki dio moderne reklame je drugačiji: ona se ne obraća razumu već emociji – kao i svaka druga hipnotička sugestija ona pokušava da na svoje predmete utječe emocionalno, a da ih zatim natjera da se podčine intelektualno… Sve te metode u suštini su iracionalne. One nemaju nikakve veze sa kvalitetom robe, a poput kakva sredstva za uspavljivanje ili prave hipnoze, guše i ubijaju kritičke sposobnosti kupca.

Sve ovo ne znači da reklama i politička propaganda otvoreno ističu beznačajnost pojedinca. Naprotiv, one pojedincu laskaju dajući mu tobožnju važnost, obraćaju se tobožnje njegovom kritičkom sudu, njegovom smislu za opažanje. No ta pretvaranja u suštini su metoda za otupljivanje pojedinačne sumnje i pomaganje njegova samoobmanjivanja da odluka koju je donio ima obilježje individualnosti.“

Erich Fromm

Izvori citata i literatura:

  • „Čovjek jedne dimenzije“, Herbert Marcuze
  • „S one strane okova iluzije“, Erich Fromm
  • „Autoritet i porodica“, Erich Fromm
  • „Zdravo društvo“, Erich Fromm
  •  „Bijeg od slobode“, Erich Fromm
  • „Psihologija naroda, gomila revolucija“, Gustave Le Bon
  • „Mediji, propaganda i sistem“, Noam Chomsky
  • „1984“, George Orwell
  • „Masovna psihologija fašizma“, Wilhelm Reich

VAŽNA PORUKA ZA LOGIČARE

Vrijeme uvjeravanja prolazi. One koji ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i logične osobe se trebaju okupiti, bez obzira na osobna uvjerenja i svjetonazore. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja brojnim i legalnim sredstvima u gospodarstvu, zdravlju, autonomiji… U protivnom, sve će nas porobiti.

Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta? Jednostavno, šaljite i dijelite tekst poštenim, empatičnim i logičnim osobama. Informirajte bližnje o postojanju portala Logično. Priključite nam se na našem Telegram kanalu tako što ćete kliknuti na Vijesti.  Od danas možete komunicirati i pisati nam u Telegram grupi Zajednica. Budimo složni, mudri i jaki.


Posjetite naš novi video kanal na platformi Odysee i obvezno se registrirajte, kao i najveću arhivu alternativnih video snimaka Jubitu.

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Logicno.com

Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
115 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Mlata
Gost
Mlata
1 godina prije

Čitam komentare na ishod jučerašnjih izbora u Hr….Hrvate je baš lako zahebati

buga
Gost
buga
1 godina prije

Iluzija nam jest nametnuta ali svi imamo izbor da odbacimo iluziju. Okovi društva nas polako stežu od trenutka našeg rođenja polako nas oblikujući da budemo poslušni autoritetima i da sljedimo obrazac većine. Društvo stvara robove i poslušnike bez kritičke misli takva većina odgovara stvarnim gospodarima ovoga svijeta. Skinuli su nam… Pročitaj više »

Vendetta
Gost
Vendetta
1 godina prije

Koji izbor? Evo pogledajmo izbor koji su imali u ZG? S jedne strane nacionalisti s druge strane LGBT?CO2=0 EKIPA, Bas jeben izbor. Oni kandidati koji nesto i vrijede nikada nemaju prostor u medijima stoga se unaprijed zna da od njih nema nista. LJudi glasaju za one koje vide na TV… Pročitaj više »

Moreno
Member
Moreno
1 godina prije

Nemore Fromm nikome reć za koga će glasat . . . isto ka da ne postoji niko osim Fromma . . . A šta se racionalizacije tiče najveća prevara je to šta ako se nešto nemore racionalizirat onda je to iracionalno . . . ili ako neko misli kako to… Pročitaj više »

VasilisaPremudra
Gost
VasilisaPremudra
1 godina prije

O, da.
Wilhelm Reich…
Ne prepustiti (nametnutom) zaboravu…

Pa evo nekom podsjetnik, a nekom trigger za istraživanje:

https://youtu.be/AJll-eF5zUA

Istražuj
Member
Istražuj
1 godina prije

BRAVO g. Zganec.
Odlican i treci dio…!

Ovo mi se svidja:
“…

  • Klasna društva su najratobornija društva == Kamatarska (Rotschildova) – Piramida ZLA….
  • egalitarna društva su najmirnija društva, utjecaj društva jači je od gena == Ljudska (buduca i neminovna) – Palacinka DOBRA...

…”

neznanje
Gost
neznanje
1 godina prije

Lijepo opisano,poznato i što s tim. Ima li itko bolji prijedlog za kolektivno odlučivanje kolektiva preko 100-150 ljudi?

Slow motion
Gost
Slow motion
1 godina prije

Obzirom da je u Hr izlaznost na izbore jedva 40%, po tome i nismo tolko zadrti. Ali zadrti smo zbog drugih stvari. Tih 60% koji ne izlaze na izbore bi trebali preokrenut situaciju, teoretski. Ali..

Simon
Gost
Simon
1 godina prije

Ovakvih Manifesta se može napisati bezbroj, a da se pri tom ne izađe iz iluzije stvarnosti u kojoj se nalaze svi oni koji se nisu oslobodili iluzije kako mogu promijeniti svijet oko sebe, a da pri tom ne pomjene sami sebe. Na drugi način napisano, točno je kako su izbori… Pročitaj više »

piždro
Gost
piždro
1 godina prije

“Herbert Marcuse o društvenoj petlji izgubljenog čovjek je kazao: „Najefikasniji i najotpornije oružje protiv oslobođenja jest nametanje materijalnih i intelektualnih potreba koje perpetuiraju zastarjele forme borbe za egzistenciju.“ E ovaj je pogodio gdje je PETLJA za raspetljavanje, za sva vremena. Al ajde ti to zamađijanom gojimu dokaži.. jer gojimu dadni… Pročitaj više »

ZriBra
Gost
ZriBra
1 godina prije

Solidan ogled,Kroz kritiku sadašnjih profanih i sakralnih nuditelja životnog (be)smisla i pripadajući im vrijednosti,naćina življenja te odbacivanjem istih nudi nam jednu drukčiju mogućnost dosegnuća trancendentalnog horizonta ,a samim time autentičnijeg ,dostojanstvenijeg života.

Malomorgen
Gost
Malomorgen
1 godina prije

ne vidim nikaj, da se dođe do vlasti nego na izborima…. drugčije ne ide?…. ako ne ideš na izbore, onda se strinjaš sa pobednikom, bilo ko da je… ustanoviti stranku i onda raditi na biračima, informirati jih… to je mukotrpan posao, ali godinama na kraju se isplati…… uspeh ne dolazi… Pročitaj više »

mario
Gost
mario
1 godina prije

Dobar, .,.,…
….

Mali Ivica
Gost
Mali Ivica
1 godina prije

Ovo što mi živimo nije demokracija, to je demokarancija ili jebokracija, a to vam je situacija kada stoka krupnog zuba nasilno jebe stoku sitnog zuba i još ih ubjeđuje da im to čini da im pruži barem malo zadovoljstva.

Stara kuka
Gost
Stara kuka
1 godina prije

Ajme opet ovaj. Jesu li članci ovog ljubitelja židovskih “mislilaca” nekakva pokora čitateljima i komentatorima. Kad nas već ne banirate vi nas umjesto toga mučite ovim psihodeličnim umotvorinama.

Red Dog
Gost
Red Dog
1 godina prije

Konacno malo ozbiljnosti. Sloboda je relativna. Svako ima svoju viziju. Zato se izraz koristi apstraktno. Ljudi se boje slobode. Kad kazu „sloboda“ kazu zapravo „ja hocu“. Ali daj im slobodu, pusti ih u prirodu bez pogodnosti civilizacije. Pola njih ce umreti prve nedelje. Najveci masovni pokret su sada „individualisti“, koji… Pročitaj više »

Lucija, prva
Gost
Lucija, prva
1 godina prije

“Posebnu ulogu u ovim tehnikama igra to da se obećanjima kod onoga koji vjeruje u autoritet stvori predodžba da će njegova osobna sreća i njegova sigurnost biti pomoću autoriteta brže i bolje ostvarene nego njegovim vlastitim aktivnim nastojanjima. Ma koliko ovo obećanje pod određenim uvjetima može biti iracionalno, osjećaj svrsishodnosti… Pročitaj više »

Lucija, prva
Gost
Lucija, prva
1 godina prije

Cijeli ovaj tekst osniva se zapravo na načinima propagande i uvjeravanjima pojedinca u tzv demokratskim ali bitnije, potrošačkim društvima. Količina materijalnih dobara na koja možemo računati mi iz banana država na Balkanu, kao i mogućnosti samoostavarenja sve su MANJE, ne veće. Zamislite sad koja se količina propagande svaljuje svakodnevno na… Pročitaj više »

ledeno doba
Gost
ledeno doba
1 godina prije

uz dužno poštovanje za analizu, koja je dobra, ali
Freud i Wilhelm Reich su, bili šarlatani, i kabalisti

Komplicirano
Gost
Komplicirano
1 godina prije

Ima jedan bitan ako ne i presudan motiv ,koji nije obuhvaćen u članku a radi se o “navijanju”.Proizilazi iz nutrine čovjeka,ograničenosti i vlastitih neuspjeha koji su neminovni i prirodni ljudskom biću.Kako život nije onakav kakvim ga mi zamislimo (u pravilu kod svih) pa ili je gori ili bolji od zamišljenoga… Pročitaj više »

mario
Gost
mario
1 godina prije

Odličan članak, tko je shvatio shvatio, ostali neka traže autoritete i predaju svoju individualnost raznim hijerarhijskim sistemima

Lucija, prva
Gost
Lucija, prva
1 godina prije

Poštovani, to sa neadekvatnim zdravstvom traje desetljećima samo ljudi toga nisu svjesni jer im liječnici ne govore za druge metode liječenja bolesti. Možda poneko zna za jeziva stanja u bolnicama. Iz sustava se naveliko odlijevanju novci (2 milijarde god.?), i nitko ne postavlja prava pitanja tipa: zašto imamo najskuplje lijekove… Pročitaj više »

ledeno doba
Gost
ledeno doba
1 godina prije

koliko je zatupljenost hrvatskih masa, — vidio sam jučer u komentarima čitatelja, ali i takozavnih novinara nekih kvazi domoljubnih i konzervativnih medija. oni naprosto uopće ne znaju ništa.nula, nula na kvadrat. oni ne poznaju elementarne stvari..oni ne znaju gdje se nalaze, ne znaju tko im glavu nosi..oni žive u nekom… Pročitaj više »

Willer
Gost
Willer
1 godina prije

Dobar clanak. Ali da sam neko sa strane izoliran od ljudskog drustva i bez ikakvog znanja o njemu citanjem ovog teksta bi zakljucia da je izlaznost na izborima diljem svijeta oko 100 %. A nije, elem, ljudi mozda ipak donekle kuze pricu.

Markac
Gost
Markac
1 godina prije

Živjela horizontalna demokracija

Zelinčanka
Zelinčanka
1 godina prije

Hvala za članak i imam dva komentara na neke misli “Inteligencija postindustrijskog čovjeka ograničena je nagonom za egzistencijom mobiliziranim i zamaskiranim u potrošačkom društvu kao nužda patološke potrošnje i beskonačnim materijalističkim hedonizmom i fetišom sigurnosti.” Ono što mi nije u cijelosti jasno je iskrivljena perspektiva o zdravlju. Ako je čovjek… Pročitaj više »

POVEZANE VIJESTI

Izbornik