fbpx

Mit o svojoj “nepobjedivosti” Izrael duguje “Šestodnevnom ratu”

Šestodnevni rat

Prije 50 godina je završio takozvani “Šestodnevni rat”, iznenađujuće kratak, ali s dugoročnim posljedicama po situaciju na Bliskom istoku. U interpretaciji tih događaja se ta kampanja na kraju pretvorila u mit o “nepobjedivosti izraelske vojske”, kojeg treba raskrinkati.

Istina, tijekom “Šestodnevnog rata” je Izrael pobijedio sve susjedne arapske zemlje, čak i neke s kojima ne graniči, kao što je Irak, koje su nekoliko stotina puta po broju vojnika veće od židovske države. Od tada se o izraelskoj vojsci govori samo u superlativima i kao da se radi o najboljoj vojsci na svijetu s briljantnim zapovjednicima.

No, tada izraelska vojska nije pokazala ništa novo, osim iznimno visoke razine samoorganiziranja i jedinstvenog borbenog duha.

“Operacija Fokus”

Nagli napadi izraelskih zrakoplova na egipatske zračne baze nisu ništa novo u vojnoj doktrini. Ruska je to proživjela 22. lipnja 1941. godine, a Amerikanci kasnije u Pearl Harboru. Na primjer, uoči početka rata je sovjetski vojni vrh dao nalog da se na njemačke zrakoplove ne otvara vatra sve dok ne povrijede zračni prostor Sovjetskog Saveza.

Otprilike isto je učinio i Kairo, koji se bojao da će srušiti transportni zrakoplov sa svojom zapovjednicima, koji su Sinaj htjeli vidjeti iz zraka.

Tada je počela zračna operacija “Fokus”, koja je bila usmjerena na razaranje egipatskih antena za praćenje i korištenje egipatskih zračnih koridora, a na drugoj strani se manipuliralo arapskim operaterima. Mossad je imao osobne podatke o mnogim egipatskim pilota i Izraelci su znali čak i imena članova njihovih obitelji, te govorili dobro arapski. S njima su stupili u kontakt na tečnom arapskoj jeziku i tako do u detalje saznali sve o egipatskoj protuzračnoj obrani i kuda trebaju letjeti.

U isto vrijeme sovjetska protuzračna obrana u Egiptu nije bila uključena, patrolni zrakoplovi su uklonjeni s dužnosti, a većina pilota je u 7,45 sati ujutro bila u blagovaonici na doručku.

Tijekom drugog vala leta ti trikovi više nisu korišteni, jer nije bilo otpora od strane egipatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane.

Abu-Ageila

Bitka kod Abu-Ageile je bio jedini izravni kopneni sukob izraelske vojske s više ili manje jednakim protivnikom, prilagođena klasičnim pravilima mobilnog ratovanja. Trajala je 24 sata, nakon čega je egipatska vojska u potpunosti prestala pružati otpor na Sinaju.

Egipatska 2. pješadijska divizija, ojačana drugom pješačkom brigadom sa šest topničkih bojni, 88 tenkova T-34 i samohodnim topovima SAU-100, zauzima veliko utvrđeno obrambeno područje s kojeg je pokrivala strateška raskrižja u središnjem dijelu Sinajskog poluotoka u blizini granice s Izraelom. Nakon ovoga je brzo mogla doći do nekoliko planinskih prijevoja u sredini poluotoka, čime je automatski riješila problem cijelog južnog fronta.

Snage izraelske divizije Ariela Sharona su bile daleko manje. Nakon što je izraelskog pješaštvo uništilo prvu liniju rovova na istočnom boku egipatske obrane, Sharon je na vrijeme u uskom sektoru koncentrirano sve svoje topništvo na udaljenost od tri do četiri kilometara od neprijatelja, što mu je omogućilo da provodi masovnu vatru po egipatskim položajima.

Tada si tenkovi zaobišli egipatske utvrđene položaje s juga, postupno ostavljajući Abu-Ageilu u izolaciji.

Istovremeno su na topničke položaje Arapa sletjeli helikopteri s malim grupama padobranaca i Izraelci su se poslužili taktikom za sabotažu neprijateljske artiljerije po uzoru na Britance za vrijeme Drugog svjetskog rata. U sumrak tog dana je izraelska artiljerija jednostavno uništila arapsku, tako da se Arapi bez vlastite artiljerijske i zračne podrške nisu mogli adekvatno oduprijeti.

Sa sjevera je napad vodilo praćeno tenkovima i do jutra su se izraelske kolone spojile u sredini glavne egipatske utvrde. Sljedećeg dana Sharonovi tenkovi više nisu nailazili na nikakav otpor, jurnuli su prema jugu i zapadu i zauzeli strateške planinske prijevoje. Egipatski zapovjednici su u panici dali nalog za povlačenje, no Izraelci su bili brži i veći dio egipatske vojske na Sinajskom poluotoku je bio zarobljen.

Ovdje postoji verzija da feldmaršal Abdel Hakim Amer nije paničario i da nije dao čudan redoslijed ukupnog povlačenja sa Sinaja, rat bi trajao malo duže, a gubici na izraelskoj strani bi bili puno veći. No, sada je lako suditi, ali treći dan nakon što je počeo “Šestodnevni rat” Abdel Hakim Amer je vojnim udarom pokušao svrgnuti predsjednika Gamala Abdela Nassera, međutim, nije uspio, a feldmaršal je u dobi od 47 godina počinio samoubojstvo.

U slučaju Abdela Amera, tadašnji sovjetski savjetnici su imali brojne ideje kako ponovno uspostaviti i popraviti cijelu obranu na Sinajskom poluotoku u utvrđenom području, ali je on zbog gubitaka postao histeričan. Sovjetski vojni savjetnici su Nasseru planirali masu operacija, ali ih Abdel Amer i maršal Abdul Munin Riad nisu htjeli provoditi u djelo.

Arapski visoki časnici su se ponašali bahato i koristili su se sovjetskim savjetnicima samo za pomoć oko vojne tehnike. Na drugoj strani, sovjetski savjetnici im nisu ostali dužni i po povratku iz Egipta su arapsko vojno zapovjedništvo nazvali “majmunima nesposobnima da bilo što nauče“.

Kasnije se saznalo da je izraelska vojska provodila obuku tenkovskih posada u pokretu i pri najvećoj brzini, tehnike koje se danas pokazuju prilikom “tenkovskih biatlona”, kada se puca na razne ciljeve, krećući se veliko brzinom i  bez usporavanja. Ova strategija je dobro reciklirano iskustvo Crvene armije, koja se njome morala služiti kako bi maksimalno iskoristila tenkove T-34, koji su se morali suprotstaviti teškim njemačkim tenkovima s moćnijim oružjem i oklopom.

Međutim, Izraelci su koristili i njemačke taktike iz ranog razdoblja Drugog svjetskog rata, kada su tijekom “Blitzkriega” tenkovi probijali, na primjer, francuske prve linije obrane i pucali na sve što se miče.

Istočni Jeruzalem

Nešto slično se dogodilo na jordanskom frontu. Snage židovske države su u 28 sati zauzele Istočni Jeruzalem, kojeg su jordanske i arapske jedinice jednostavno napustile. U tom slučaju se frontalni napad dogodio u Starom gradu i Izraelci su naišli na žestok otpor na dobro utvrđenom položaju Jordanaca u takozvanoj “Bitci za Arsenalsko brdo“. Izraelski padobranci su tijekom napada izgubili 35 vojnika, a ta borba je bila najteža izraelsku vojsku tijekom šest dana rata.

To je bio napad na mali kompleks zgrada britanske izgradnje, okruženog lancem rovova, kojeg je napala 66. zrakoplovna bojne od 500 ljudi pod zapovjedništvom Yosefa Yoffe. Međutim, ova se bitka smatra posebnim podvigom, prije svega zbog  neočekivane predanosti i hrabrosti Arapa, što se na drugim dijelovima bojišta nije moglo vidjeti.

Ova borba je prerasla u legendu i mit u kojima Izraelci gotovo da znaju imena svih 500 padobranaca koji su sudjelovali u napadu. Dan kasnije, na treći dan rata, izraelski pukovnik Hur je upao u Stari grad, a do podneva u Betlehem. Ostaci jordanske vojske su prešli na istočnu obalu Jordana i borbe su stale.

Sirija

Borbe na sirijskom frontu su počele tek peti dan rata, iako su nakon borbi u Egiptu i Jordanu vojnici bili šokirani ovom odlukom. Međutim, Izrael se voli sjećati mita o istovremenoj borbi na tri fronta, što se tehnički nikada nije dogodilo.

U stvari, šest slabih sirijskih postrojbi je bilo na planini Hermon, a napale su ih izraelske posebno obučene male jedinice planinskih strijelaca, što nisu bile vojne formacije specifične za izraelsku vojsku.

Iako je sada uglavnom govori o junaštvu i veliki borbama, zapravo se radilo o brzoj i precizno izvedenoj akciji u kojoj su se židovske snage popele na vrh planine.

Sve glasine i mitove o borbama tih dana su kasnije služile za propagandu, što se može smatrati normalnim i ljudskim, ali su one istovremeno iznjedrile globalni mit o izraelskim snagama kao “nepobjedivoj vojsci nove vrste“.

U pričama o “Šestodnevnom ratu” ima i djelić istine, ali nakon “Yom Kippurskog rata” se pokazalo da izraelska vojska i obavještajne službe i nisu baš takve kakvima se prikazuju i da su zapravo morali izmišljati specifične metode ratovanja. Na primjer, kao kada je jedan te isti zrakoplov bombardirao po egipatskom području, a onda se okrenuo i napao položaje u Siriji, to se kroz propagandu prikazivalo kao istovremeni napad dvije borbene eskadrile.

Usput, Sjedinjene Države i Sovjetski Savez su se dugo pokušali distancirati od onoga što se događalo, ali su se događaji razvijali tako brzo da su bili prisiljeni provoditi organizirani pritisak na sve strane u sukobu, osobno i kroz Ujedinjene narode.

Na drugoj strani, izraelska okupacija ogromnih teritorija po standardima židovske države i nije neki značajan faktor, koliko ponižavajući poraz arapskih vojski. Lekcije izvedene iz njega se tiču i samog Izraela, iako pri sjećanju na te dane prevladava herojsko raspoloženje.

Sada je teško procijeniti, čak i približno, omjer potencijala mogućih protivnika, ali je na Bliskom istoku vrlo lako zamisliti novi rat svih protiv svih, ali uz malo drugačiji oblik aktera. Mitovi su mitovi i oni ne mogu poraziti nikoga.

0 0 vote
Ocijenite članak
Sviđa li vam se Logično? Ako niste već lajkali, učinite sada: ❤
Pretplati se
Obavijest
guest
39 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Sinisa
Gost
Sinisa
3 godine prije

Jedan Izraelski oficir je rekao da su u sestodnevnom ratu bili Sovjetski piloti,a mig 21 je tada bio superioran, ishod rata bi bio podpuno drugaciji.

Sinisa
Gost
Sinisa
3 godine prije
Reply to  Sinisa

U opste…ne iskustvo i nadmenost Arapa je presudila u korist Izraela.

Habana
Gost
Habana
3 godine prije
Reply to  Sinisa

Jedan drugi izraelski oficir je rekao da je zemlja plosnata.

Sinisa
Gost
Sinisa
3 godine prije
Reply to  Habana

Jesi li ga pitao za dokaze..nisi jer da jesi nebi se preseravao vec bi covjeku dokazao da nije u pravu.

lisac
Gost
lisac
3 godine prije
Reply to  Sinisa

Siniša, a ti si pitao ćifuta?

Eto pa citajte....
Gost
Eto pa citajte....
3 godine prije
Reply to  lisac

Volim svjeze komentare,ukljucujte se ljudi da nam bude zanimljivije. Nisam nikoga pitao vec sam bas danas na Sputnjiku procitao.

suljaga
Gost
suljaga
3 godine prije

treba se samo sjetiti zadnjeg rata izmedju izraela i hezbollah-a. kada ih je dobro obuceni i motivirani hezbollah nagrdio kao niko. htjeli se mangupi prosetati kroz libanon ali im se omaklo. nikada izrael nije objavio broj stradalih i nestalih vojnika, broj unistenih oklopnjaka ukljucujici i ”fantasticni” tenk merkava.bilo guravo u libanonskim vocnjacima i brdima. e da, nemojte kupovati voce i povrce iz izraela i holandije. malo je radioaktivno. navodno je mnogo raketa promasilo gradove i palo po mnogim poljima sa usjevima. navodno je iran imao viska radioaktivnog otpada, pa ko veli ko ce to skladistiti. a sto holandija. pa svercaju preko holandije.

Sinisa
Gost
Sinisa
3 godine prije
Reply to  suljaga

Eto sve si rekao a oni oosle opet pisu o nekakvoj nadmoci Izraelske vojske.

Zvrk
Gost
Zvrk
3 godine prije

Tako je ništa drugo nego mit. Izraelci su mobilizirali daleko više ljudi od svih protivnika zajedno (mnogi ne shvaćaju da je riječ o vjerojatno najmilitariziranijoj državi) i imali su mnogo obavještajnih podataka. Najveću pobjedu je ostvarila ipak ostvarila špijunaža koja je bila razgranata po svim tim zemljama i znalo se puno više od službenog.

Branko
Gost
Branko
3 godine prije

Izrael je dobivao ratove zato sto je imao podršku zidova iz Washingtona,oni su i stvorili Izrael. Ne moze se poreći i da su imali podršku Sovjetskog Saveza. To je država od svega nekoliko miliona stanovnika,a uspjeli su pobjediti sve muslimanske zemlje sa nekoliko stotina milijuna stanovnika. Pa da svaki musliman uzme po jednu kamenicu u ruke po brojnosti mogli bi ih istjerati sa bliskog istoka. Washington i Tel Aviv danas imaju marionetske rezime u SA,Iraku , Emiratima,Omanu,u Libanonu,naravno ne uzimajući u obzir Hezbollah na jugu zemlje, Kataru koji vidimo sada se počeo otimati kontroli. Bitka se vodi trenutno za Siriju i Jemen. Iako Moskva zbog svojih interesa na bliskom istoku podržava Iran i Assada, u slučaju izbijanja totalnog rata na bliskom istoku gdje bi se Izrael našao u opasnosti nije teško zaključiti na cijoj strani bi bila Moskva.Cinjenica je da su najbogatiji ljudi u Moskvi zidovi. Ono sto sada gledamo na svjetskoj političkoj sceni je sukob “zidovske ekipe”. Jednoj je centar u Washingtonu drugoj u Moskvi. Naravno ovi u Washingtonu su tvorci svih ratova, ali ono sto oni skupa dijele je sustav. Isti sustav vladavine je i u Americi i u Rusiji. Robovlasnički,bankari se sve pitaju jer tiskaju novac,manjina od nekoliko stotina obitelji ima ogroman novac,a narod tko hebe. Mozda se nekima nece svidjeti moj komentar jer u Rusiji vide spas naspram sotonističke Amerike i Europske unije,ali činjenice u činjenice.

Alen
Gost
Alen
3 godine prije
Reply to  Branko

Jos da kazes koju cinjenicu ..

Baahubali
Gost
Baahubali
3 godine prije
Reply to  Branko

Samo si zaboravio jos jedan centar a to je onaj u Londonu.Odlican i tocan komentar,svaka cast.

lisac
Gost
lisac
3 godine prije
Reply to  Branko

Branko, Rusija ima skoro 150 milijuna stanovnika.

gostgost
Gost
gostgost
3 godine prije

pa i sad je situacija ista plus nuklearno naoruzanje plus nadmoc sad a i cionacista u svjetskim razmjerima tu nema mita stvar je jasna tko je chef

Alen
Gost
Alen
3 godine prije
Reply to  gostgost

Bas to… Izraelska vojska i drzava jeste trenutno nepobjediva za arapske zemlje.. Nadomocna je po svemu.. Za vecinu ostalog svijeta je i nepobjediva.. Ima i dosta nuklearki.. Domovina je modernih dronova ..Ima ameriku i nato iza ledja… Svako malo usa im donira milijarde u oruzju.. A i sami kontrolisu komplet financjski sistem..
Da se ne zavaravamo zavisno kako gledamo od 1-3 najjace zemlje na svijetu ako u tu snagu uklopimo novac,uticaj,saveznistvo,nuklearno naoruzanje….. Nije moc ciji je veci vec ko je potcinjen kome…

Antonio
Gost
Antonio
3 godine prije

Mozemo sta hocemo da pricamo o Izraelu, ali fakt je da su taj rat dobili. Mit ga nije dobio, nego dobri planovi, vojska, saveznici…
Naravno da nisu nepobedivi, ali i dalje se odlicno drze, Izraelci iz celog sveta pomazu Izraelu, naseljenje se utrostrucilo za kratko vreme, svako je spreman da bude vojnik… Jednostavno rade na svoj opstanak. A dali ce uspeti u tome, to je upitnik, na koji oni imaju svoj dio odgovora.
Imamo li mi na Balkanu odgovor na pitanje za nas opstanak? Evo konkretno moja MK? Tesko! Nit se pitamo previse, nit radimo previse na tome.

subaru
Gost
subaru
3 godine prije
Reply to  Antonio

Da svjetom vlada Aleksandar Makedonski kao što današnjim vladaju bobrokovi imao bi ti planove za opstanak.

Koba
Gost
Koba
3 godine prije

I gdje je tu mit. Uspjeh izraelske vojske je upravo u tome što su spriječili da se rat istovremeno vodi na dvije, odnosno 3 fronte (ako računamo i Jordan). Svaki se rat vodi tako da se protivnik stavlja u što “nepošeniji” položaj, razlika je samo što za razliku od japanske i njemačke ova operacija završava uspjehom. Židovi se imaju s čim ponositi, jer su potpuno razbiti protivnika višestruko brojnijeg i bolje opremljenog od sebe. S druge strane nije spomenut Jomkipurski rat, tad arapi napadaju iznenada na židovski blagdan i nakon početnih uspjeha (potpomognutih najmodernijim sovjetskim oružjem) trpe žestok poraz,. Od potpunog ukruženja i uništenja egipatskih snaga nije došlo zbog potpisivanja mirovnog sporazuma (vraća se sinaj, ali izrael je sada priznata država država). Današnji IDF, iako tehnološki nemjerljivo superiorniji, nije ni sjena tih starih cionističkih generacija koje su se borile samo za sebe kontra svih.

Zvrk
Gost
Zvrk
3 godine prije
Reply to  Koba

Mitovi i obmane. Jedino se slažem sa zadnjom rečenicom. Izraelci (a ne Židovi) su u svakom ratu protiv njih imali više mobiliziranih i više tehnike. Jomkipurski rat je klasičan primjer dogovorenog rata gdje se kao točno zna gdje su rupe, gdje se ne smije napadati i povlačiti pa onda da nadodam i čuveni američki airlift. Pobjedu okači o rep jer propagandi unatoč, nije bilo nikakvog pobjedničkog raspoloženja. Čak se i u Egiptu slavi kao pobjeda.

Koba
Gost
Koba
3 godine prije
Reply to  Zvrk

Jesu sigurno. Kad “moji” pobjede onda je to herojski podvig, kad izgube onda je to dogovoreni rat, izdaja, međunarodna zajednica, masoni, gušteri, vanzemaljci… Sličnih sam se priča naslušao od hrvata, odnosno srba na spomen koridora, odnosno oluje. To kad točno znaš gdje su rupe se zove odlična obavještajna služba. Arapske zemlje su imale više regularne vojske nego što je izrael imao regrutacijskog potencijala, bila je prisutna i superiornost u tehnici (iako ne toliko koliko u 6-o dnevnom ratu. Tko je kriv arapima što im je logistika kompetentnost i disciplina nikakva. Čuveni američki airlift je samo odgovor na sovjetske. Mogu egipćani slaviti što žele, no činjenica je da su poraženi na bojnom (prelazak kanala i okruženje 3. armije) i zelenom stolu (izrael više nije rouge drzava), nacionalnu katastrofu je spasio kissinger i brežnjev odnosno povratak sinaja. Izrael, kao i sve visokotehnoložke države, glave će stajati dekadencija tj. liberali, ne nikakvi divljaci arapi.

Pizistrat Nelson
Gost
Pizistrat Nelson
3 godine prije
Reply to  Koba

Koba, slažem se uglavnom, sa ovim zadnjim pogotovo. Gledao sam jedan govor Hasana Nasrallaha, gdje kaže da će upravo konzumerizam u Izraelu, odnosno njihov zapadni način života, biti njihov veliki hendikep, dok su Arapi navikli na borbe…novije generacije mladih u Izraelu nisu baš spremne na borbe, draže im je provođenje i noćni život.

Zvrk
Gost
Zvrk
3 godine prije
Reply to  Koba

Ne postoje tu “moji”. Oni najbliže tomu su čak bili dobri sa obećanom zemljom. Ne znam čemu je toliko teško shvatiti da se brojni ratovi dogovaraju iza pozornice sa točno određenim linijama gdje se smije i ne smije voditi boj. Čudi me kako ti kao osoba iz BiH gledaš čudno na te priče jer nametnute istine same po sebi su kontradiktorne kad se puno bolje uviđaju. No možda je bolje se držati mitova čak i kad su toliko nevjerojatni. Ova o nesposobnim arapima je jedna od onih laži koje postadoše istina. Ne postoje nesposobni vojnici, postoji loša komanda i organizacija. Što se tiče rupa, naveo sam da su rat zapravo dobile špijunske službe. Pročitao si da su špijuni znali položaje pilota kao i sve o njima. Jordanu i osobito siriji su pritajeni izraelski špijuni doslovno gradili obrambene položaje pa kako bi se onda čudili nekakvim munjeviti prodorima kad se zna gdje treba udariti. Pisanje o regrutacijskom potencijalu je bespredmetno jer koliko ti god čudno zvučalo, Egiptu nije bilo do sukoba s izraelom. Imali su stotine tisuća ljudi u Jemenu i sigurno vlasti se ne bi dopadao još jedan rat. Tu se ide do teorije da je Amer šurovao sa zapadnjacima da izazove rat i da zatim u državnom udaru ide na vlast. Nije išlo sasvim tako, ali osobe koje su bile s njim su zaista i došle na vlast nakon nekoliko godina. Imali su položaje stotinjak km od granice dok je izrael imao desetke tisuća ljudi spremne na sukob. Toliko o “iznenadnom” ratu. Izraelci su raspolagali sa 264000 ljudi, Egipćani sa 150000 ljudi, sa saveznicima broj je ukupno 240000. Sovjetski airlift jedva da je i bio utjecajan dok o američkom….pa dovoljno je napomenuti da bez amerikanaca izraelci bi bili sabijeni. Jer upravo je on im spasio obraz. Tako da Egipat je zaista vojno pobijedio, dok je airlift spasio stvar s mrtve točke i uspijeli su izvesti protuudar. Sad zašto je došlo do misterioznih napuštanja položaja, prekida ofenziva i famoznih rupa to je stvar viših teorija na koje se dio odgovora može dobiti egipatskom transformacijom u političkoj paradigmi. Razmisli, zašto sovjeti nisu nikako potpomagali ih? Izraelska “pobjeda” postoji samo u hasbari i zapadnjačkoj literaturi. Toliko je bilo pobjedničko ozračenje da im se promijenio čitav politički vrh i nastao je val otpuštanja i čak val samoubojstava u vojski. Za egipat je to pobjeda, ali ako kad bi se propitkivali neki događaji prije i poslije sukoba, onda je to tabu tema. Moderna vojska je previše uglađena tehnološkim stvarčicama, iživljavanjima nad slabim palestinskim skupinama i onda nije previše čudo da se muče s Hezbolom. Naznake toga su se zapravo mogle vidjeti još u Libanonu kad su muku mučili sa sirijcima i raznim proksi skupinama koje su pokazivale mnogo veću razinu borbene discipline i morala.

Koba
Gost
Koba
3 godine prije
Reply to  Zvrk

Ne postoje dogovoreni ratovi, rat počinje iz vojne moći ili političke ne moći jedne strane u odnosu na drugu. Dogovori tokom rata su normalna stvar i “tiha” diplomacija se odvija konstantno. Ratovi bivše SFRJ su za razliku od spomenutih građanski, ili bolje reći seoski, ratovi. Isine i činjenice, a u BiH postoje tri oficijalne i bezbroj neoficijalih verzija, nisu bitne, važni su samo rezultati. Loš vojnik podrazumjeva nemotiviranog, ne discipliniranog, loše obučenog vojnika. Problem arapskih vojski je što su od vrha do dna loše, one su više policije nego vojske. Njihove vodeće redove pune podobni i lojalni, i primarna uloga im je zaštita vladajuće kaste od vlastitog naroda (kako rekoh policija). Egiptu, odnosno opstanku njegovog vodstva, je trebao rat, trebao je i siriji, nije trebao samo jordanu. Naoružani su modernim sovjetskim oružjem (s200, t-62, maljutkama…), efekt iznenađenja je potpun, postižu pobjede, raspadaju se, gube. Tu nisu nikakvi mitovi već gole činjenice. Bilo je tu još vojnika većina arapskih zemalja su poslale dobrovoljce i materijal, potencijalnih regruta je bilo na milione, no što im to vrijedi kad im je logistika smeće. Obavještajci su sastavni dio vojske još od pamtivjeka. Kažem ti opet obavještajna služba im je podbacila (otud i otpuštanja), bili su u teškoj situaciji, kraj rata su dočekali pred damaskom i kairom. Sovjetski savez je uložio ogromna sredstva u opremanje egipatske i sirijske vojske (više puta), američki airlift je sitnica u usporedbi. Zao glas o sovjetskom oklopu ima izvor upravo iz njegovih arapskih operatera i a naravno američkih medija, izraelci su ga (uz određene preinake) vrlo uspješno koristili. Hezbolah je islamistička milicija i mnogo je motiviranija od “sekularnih” nacionalnih arapskih arrmija, no oni su uništili nekolicinu tenkova, oštetili brod, ubili par vojniaka, a ovi im poravnali gradove.

Zvrk
Gost
Zvrk
3 godine prije
Reply to  Koba

Gle njihov je problem što najčešće autoritarni režimi koristeći se nacionalizmom davaju prednost korumpiranim i lošim ljudima kao rukoviditeljima i još k tome kreiraju se privatne milicije. Nije slučajnost da su u republikanskim režimima uvijek najjače, najopremljenije i najkompetentnije republikanske garde. Što su više režimi autoritarniji, represivni aparat jača. To je zapravo svojevrsni balon koji će kad tad puknuti. Pravog ulaganja osim poneke nabavke oružja nije bilo. Vojnik može biti nemotiviran ali ne može biti nesposoban. Kritiziram ja, ti, autor ali uvijek se svodi na lošu komandu. Uvijek su bitnije podobnosti od sposobnosti. Kod nekih je još više bitnija plemenska pripadnost. Kako napisah, nije im trebao rat. Egipat je imao stotine tisuća ljudi u Jemenu i zna koliko ih izraelci mogu mobilizirati. Sirija je imala desetljeća korumpirane i loše vlasti koja povlači sa sobom i vojno-obavještajni aparat; ta njima je ubačeni izraelski špijun ušao u sam vrh vlasti i formirao obrambene položaje po Golanu pa nije ni čudo da su bili upućeni izraelci u sve. Jordan je sam po sebi britanski proizvod, nesuđena palestinska država i oni su dobili garancije da će se riješiti bilo kakvog utjecaja plo-a. Jasno da su mitovi jer koliko god je sovjetsko naoružanje bilo, to je ništa u usporedbi s zapadnjačkim. Amerikanci ih naoružavaju samostalno od bombanja njhova broda nadalje; za stariju gardu idf-a je bila smjena generacija i lagani pad vojno taktičke naobrazbe naspram tehnološkog razvoja. Broj dobrovoljaca je simboličan jer čak i malo broj njih se zaista borio u bitkama. Daleko više “pomažu” u moderno doba sa religijskim ratnicima diljem bojišnica po bliskom i srednjem istoku. Pošto je zapadnjačka javnost uvijek imala puno empatije o izraelu ponajviše radi holokausta, tako su se i organizirale što javne, što tajne akcije pomoći “židovskoj braći”. To se znalo i iskorištavati ako bi neke mutne osobe židovske religije namjerno uzimale državljanstvo u slučaju da ih se ne goni dok bi ovi zauzvrat potpomagali naoružanjem. Čak je i u doba panarabizma bilo manje ljudi koji bi se borili za palestinu nego za opstanak židovske obećane zemlje. Ovaj se aspekt često potcjenjuje i stalno se spominje ona jeftina priča o 5 milijuna izraelaca protiv 300 milijuna arapa što je notorna glupost i neistina. Taj rat im se obrnuo u korist nakon američkog airlifta kad su doslovno dobili velike prostore i oružje na pladnju, pa da ne zaboravimo misteriozna egipatska povlačenja kada su ih mogli dotući. Sam rat je spasio egipatski obraz i vratio im ponost dok su se izraelci barem u vanjskom svijetu izvukli od sramote dok su unutar zemlje se zbivale mnoge promjene. Sirijci su izvukli najdeblji kraj jer nisu bili nikako informirani o stvarnim egipatskim namjerama i još k tomu nisu mogli dalje jer nisu se dobro pripremili. Vele čak da su davane lažne informacije o kretanjima izraelaca i da su se spremali na novi sukob s Jordanom. Sovjeti su imali minornu ulogu i poznata je ona priča o povlačenju svog osoblja iz egipta još daleko prije rata, kao da su znali za dogovore. Tu je još jedan izraelski mit o tome kako su rušili sovjetske avione iako je fakt da su i oni dosta toga izgubili, ali čar je u prikrivanju.

Zvrk
Gost
Zvrk
3 godine prije
Reply to  Zvrk

Ratovi se mogu dogovarati ako elite imaju ikakvu korist na tolikoj razini da im je samo ratno stanje može donijeti. Ne mora to biti “humano preseljenje” već može biti korist od trgovine sirovinama (banane, dijamanti) ili strateška teritorija (sueski prolaz). Može se obični puk ne podnositi ili imati osjećaj revanšizma, ali ipak su elite te koje određuju sukobe i kakve će razine tih sukoba biti. Mislim, mogli su sukobi na ovim prostorima biti ograničeni na sela, ali onda preseljenja ne bi bilo. Hezbollah nije ništa manje islamistička milicija koliko i Hamas. Za razliku od njih oni su od militantnih islamista i bombaških odreda evoluirali su u pravu vojsku sa zavidnom razinom discipline, taktike i odličnim naoružanjem. Pošto u retorici spominju oslobođenje palestine ponekad se stiče čudan dojam da su oni kao Libanonci imaju veću simpatiju za palestinu od Palestinaca. Daleko su više od uništenja nekoliko oklopnjaka, tenkova ili par desetaka cahalovaca. Konačno su srušili mit o nepobjedovisti (koji su prvi srušili jop egipćani), protjerali su cahal i proksije iz južnog Libanona dvaput i kao takvi predstavljaju stalnu prijetnju po sigurnost židovske države. Sa Hamasom, PFLP-om, IJ-om, Fatahom mogu izaći na kraj i na određeni način ih “kontroliraju”. Nije ni čudo da Shabak i Mossad podupiru radikalne sunite i to samo da ne vide hezbolu na čitavoj sjevernoj granici. Čak na godišnjoj razini u atentatima smaknu na desetke bitnih osoba iz hezbolaha i uništu više konvoja s oružjem, ali unatoč tome hezbolah i dalje djeluje moćno i izaziva strahopoštovanje.

Koba
Gost
Koba
3 godine prije
Reply to  Zvrk

Vojnik je radnik, on je dobar loš ili prosječan. Kad ocjenjujem vojnika govorim o nekoj srednjoj vrijednosti. Pogledaj bilo koju snimku regularnih arapskih vojnika (ne govorimo o milicijama tipa NDF, FSA…). Ciljanja nema, šljemova nema, promjene pozicije nakon vatre nema, ukopavanje rijetkost, automatska vatra iz stojeće pozicije, okupljanje u grupe i zabavljanje na liniji fronta… O komandi ne treba trošiti riječi. Filozofija arapskog vojnika može se izreći jednom riječi -inšalah. Autoritarni režimi su najefikasniji oblici vlasti, problem arapskih vođa je upravo nedostatak autoriteta. Zato je rat trebao Asadu i Sadatu. Kao što je trebao i Nikoli drugom nakon sramotnog poraza potiv japana. U ww2 najmodernija vojska u svjetu francuska (republikanska) razbijena je u rekordnom roku od autoritarne njemačke, dok sovjetska vojska (takođe autoritarna) koja je napadnuta u najgore moguće vrijeme nije pukla. Italijanska je pukla, jer vidiš Talijan je loš vojnik. Ako je rat bio dogovoren i namješten sa izraelske strane (što je samo po sebi kontradiktorno) čemu onda potreba za “čuvenim”, “velikim”, “mističnim” airliftom. Da nije možda zbog ogromne količine uništenog materijala u prvim danima rata na trani izraela. Kako to to da strana koja je zpočela rat (na samu sebe) nije pripremljena za njega i skoro je uništena. Tom airliftu egipćani mogu zahvaliti sinaj, jer to je bio uvjet (jedan od) kisinngera. Izrael puše na hladno i preuveličava opasnost (unutanji i vanjski razlozi), njihova tehnološka prednost je danas prevelika da bi ih bilo tko u regionu mogao ugroziti. Da je izrael samo jednom bio poražen niti jednog židova tamo nebi bilo, to je svima njima jasno i nema boljeg motiva od te spoznaje.

Zvrk
Gost
Zvrk
3 godine prije
Reply to  Koba

Gle, treba uzeti u obzir da je puno vojnika dezertiralo, naročito školovanog časničkog kadra. Nije njima puna kapa domovine koliko do korumpiranih nepotista toliko slizanih s vlasti da su djelovali nedodirljivo. S obzirom na prirodu autoritarnih režima, takve su osobe bile i garancija čuvanja režima. Dakle to je bio svojervrsni balon koji je kad tad trebao puknuti. No oni su još i dobri ako usporedimo sa zaljevskim postrojbama gdje su vojnici zapravo plaćeni stranci, legionari, sasovci i slični. Mnogo gora situacija je bila u supsaharskim zemljama gdje nije bilo skoro pa nikakve vojne naobrazbe pa su plaćenićke postrojbe uglavnom dobro prolazile protiv brojnijih pobunjenika. Sadat je na vlast došao s čvrstim obećanjem da će vratiti Sinaj pod svaku cijenu dok Asad stariji nije bio toliko oštar ali nije in bio protiv rata. Ulaganje u vojsku ne mora značiti i jačanje vojnotaktičke naobrazbe ili stvaranje kvalitetnog kadra. Pogledaj moderni cahal, ulažu se stotine milijuna u njih, tehnički sektor cvjeta ali jako dobrog zapovjednog kadra nemaju. Neke od tih zemalja su bile pod utjecajem europskih zemalja, pa su naslijedile u vojni ustroj. U oba rata, naročito u drugom, izraelci su izgubili puno oklopnih jedinica, što vješto skrivaju. Izrael je svojim oblikom i položajem doslovno stvoren da ga sovjetska vrsta ofenzive zgazi za tjedan dana. Problem je što su za to potrebni vrhunski iskoordinirani mehanizirani odredi pješaštva, artiljerije u podršci tenkovima, te logistika koja prati napredovanje. E to nikad nisu imali Arapi, ni neće. Trebaju desetljeća da bi se to usavršavalo što s obzirom na prirodu autoritarnih vlasti u sferi nemogućeg. Taj rat je vjerojatno orkestrirao SAD i Sadat i ne, nije nikakvo iznenađenje, Sovjeti su evakuirali obitelji i civile par tjedana unaprijed, Egipćani su nakon početnih uspjeha se zaustavili i ostavili 40 km rupe među korpusima, a zapadnu stranu kanala ostavili nebranjenom i bez rezervi. Zatim su Izraelci ogromnu većinu snaga prebacili za sukob s naivnim Sirijcima, a Sadat je u ključnom trenutku naredio pomicanje dotad uspješnih defanzivnih položaja SA-2 i pješaštva s AT-3 i RPG-7 što je omogućilo Izraelcima da ih razjebu u pokretu ili okruže. Sovjetski ambasador u Egiptu je sve zabilježio i upozoravao doma o opasnosti ove zavjere. Ipak, SSSR je iako protiv rata, morao očajnički u zadnji čas spriječiti poraz Arapa i lošu reputaciju sovjetskog oružja. Inače, sitni postotak izraelskih tenkova je uništen Maljutkama, to je propaganda da se skrije uspjehe arapskih tenkova. Izraelci su unaprijed znali da treba poslati ogromnu većinu snaga na granicu sa manjim neprijateljem i da će onaj veći nakon spektakularnog uspjeha prelaska i napada se zaustaviti. Sve upućuje na dogovore iznad dok neka prašinari se tuku na pijesku i usput se malo razmijenjuju u pljenidbi zarobljenog oružja, oklopa itd. Američki airlift je vjerojatno otprije dogovoren jer su morali znati za rupe u egipatskim položajima. Velik je utjecaj bio i kod dvostrukih špijuna koji su iako nepouzdani, imali dosta dobrih informacija. Nakon toga Egipat je spasio obraz (barem do Camp Davida), a Izrael legitimitet kod susjeda.

Weteran
Gost
Weteran
3 godine prije

“Da! Mi nemamo atomsku bombu!
Da ! Ako budemo morali, upotrebićemo atomsku bombu!”
Nije mit da su Izraelci, ne samo vojno, superiorni nad milijardom Arapa!?
Posetio bih:
Izraelci su napali i razarač USA !?
Bombardovali su Sadamova nuklearna postrojenja!
U Sudanu su isto nešto bombardovali ??
Suvereno dominiraju nebom iznad čitavog Bliskog Istoka, mornarica, specijalne jedinice, ….
Obaveštajno-informaciono, špijunaža – tu su nenadmašni!
Naravno da su i Rusi uz Jevreje!
“Da, mi nemamo A bombu!
Da, ako budemo prisiljeni, mi ćemo je upotrebiti!”

Perzija do trsta
Gost
Perzija do trsta
3 godine prije
Reply to  Weteran

Tek kad i ako iran napravi atomsku bombu,izrael će se naći u podređenom položaju,tj. naći će se u egalu sa svojim susjedima,sada puno motiviranijima nego prije 40-ak godina.i tada će palestinci puno bolje živjeti na svojim okupiranim teritorijama.

Pizistrat Nelson
Gost
Pizistrat Nelson
3 godine prije

Dam se kladiti da Iran surađuje s Kimom u vezi nuklearki, čudno mi je da Ameri to nisu razglasili…možda sam u krivu, ali je Iran testirao neke rakete koje je Koreja pokazala na paradi povodom Dana oslobođenja.

Alen
Gost
Alen
3 godine prije
Reply to  Weteran

Koliko se sjecam barata se informacijom da posjeduju oko 60 nuklearki…Made in usa..

Alen
Gost
Alen
3 godine prije
Reply to  Alen

I za ostalo si 100% u pravu ..

Osoba C
Gost
Osoba C
3 godine prije

Izrael kao tema, zaslužuje veliku i duboku analizu. Generalno, radi se o ozbiljnoj državi, otoku u arapskom moru. Pitanje svih pitanja je opstanak te države. To je kamen temeljac svega, i u ostvarenju tog cilja sva su sredstva dozvoljena. Militaristička organizacija društva i tehnološka vojna nadmoć su osnovni element. Obavještajna djelanost, u čemu su dokazano vrhunski, američka finacijska pomoć, su neophodan dio priče. Država nema teritorijalnu dubinu i ima ograničene ljudske resurse. Faktor useljeništva više nije veliki, a useljeništvo sa teritorija ex SSSR gotovo je presahnulo. Useljenici sa tog prostora su najbrojnija grupa u Izraelu i ima ih oko milijun. Sigurno da imaju ulogu u uspostavljanju i održavanju veza s Rusijom. Osim toga unutar države se odvija naoko nevidljivi proces razlike u natalitetu arapskog i židovskog stanovništva, što je potencijalna ”demografska bomba”.
Ovako samo na brzinu nabacano par natuknica, bez povijesnih i vrijednosnih sudova, kao osnova za razumjevanje ove po svemu specifične države.

Borac2
Gost
Borac2
3 godine prije

Trebalo je vise pisati o bahatosti arapskih vojnika. To je kljuc gubljenja ratova. Zato je i PLO igubio rat i na kraju prodao majku i ponos. Prvi koji je izgradio disciplinu i nakon toga moc u glavu bio je Hezbolah, a drugi sada polako SAA. trebalo im 6 godina instrukcija iranaca i rusa da rat nije videoigra. Da bi SAA na pocetku rata bila spremna kao danas oni bi polovili i razoruzali sve militante i povjesali ih po kandelabrima od swaide pa do idliba. Da se samo sjecamo kako su vojni zapovjednici napustali svoje bojne koje su se nasli okrizeni po raznim pozicijama po siriji da bi na kraju zavrsili dekapitirani i masovno pogubljeni. Toga od 2015 nema vise.

Fidel
Gost
Fidel
3 godine prije

Izraela je država sa ograničenim rokom trajanja, neće oni još dugo…!

netko
Gost
netko
3 godine prije

Samohodni top su-100.

Damir
Gost
Damir
3 godine prije

Mit je da je Izrael pobijedio 6 vojski.
Pobijedio je samo jednu, i to nabrzinu sklepanu.

Miko Peled autor of The generals son about the lies and myths created by zionists
https://www.youtube.com/watch?v=0k7nlHWjwa8

Jewish Anti-Zionist: Miko Peled – The General’s Son (2012)
https://www.youtube.com/watch?v=XPYb1oYvW2g

Brane
Gost
Brane
3 godine prije

U današnjem izdanju, IDF je nepobjediv za sve okolne arapske zemlje, ukoliko se radi o kovencionalnom sukobu. Bolje su opremljeni i uvježbani, te nekoliko svjetlosnih godina profesionalniji od konkurencije.

Izraelske uspjehe u šestodnevnom (i ostalim) ratovima ne treba potcjenjivati, pobijedili su zasluženo. Bit rata je u pomnom planiranju, nakon kojega pobjeda nije upitna, i izraelci su tu majstori. Nitko nije ni arapima branio da pažljivo isplaniraju sve moguće varijante sukoba, i protumjere na očekivane jevrejske poteze, ali im je to očito viša matematika.

U nekonvencionalnim asimeričnim ratovima sa profesionalnim protivnikom tipa Hezbollah, imaju iste probleme kao i sve druge vojske prisiljene na gerilsko ratovanje, no ne treba sumnjati da planiraju odgovor i na to.

Uz sve to, danas jevreji posjeduju i nukleare, tako da to mijenja priču iz temelja. Stoga i histerija oko Irana i njihovih centrifuga, jer nuklearni Iran im drastično veže ruke, a u konvencionalnom smislu, pogotovo u primjenama modernih taktika ratovanja, arapi polako uče, uz rusku pomoć.

Sve u svemu, nezgodna i vojno vrlo sposobna nacija, koju nije uputno napadati bez profesionalnog planiranja i priprema. A što će se danas-sutra vjerovatno i testirati u praksi, jer je politika jevrejske države konstantno širenje, tako da trajni mir tamo nije opcija.

mike
Gost
mike
3 godine prije

Izrael je moderna drzava,drzava skolovanih ljudi,i to ih drzi zajedno,okruzeni su primitivnim narodima koji se nisu jos dohvatili civilizacije,njihova vjera im to ne dozvoljava i trteba podrzavati Izrael,taj j narod propatio,stoljecima su ga evropljani htjeli unistiti ali inteligencija ih spasila ,i kod njih ima sirotinje istao kao i drugdje,ali zlobbni ljudi to ne vide

POVEZANE VIJESTI

Nije pronađen nijedan rezultat.

Izbornik