Mit o svojoj “nepobjedivosti” Izrael duguje “Šestodnevnom ratu”

Šestodnevni rat
39 komentara

Prije 50 godina je završio takozvani “Šestodnevni rat”, iznenađujuće kratak, ali s dugoročnim posljedicama po situaciju na Bliskom istoku. U interpretaciji tih događaja se ta kampanja na kraju pretvorila u mit o “nepobjedivosti izraelske vojske”, kojeg treba raskrinkati.

Istina, tijekom “Šestodnevnog rata” je Izrael pobijedio sve susjedne arapske zemlje, čak i neke s kojima ne graniči, kao što je Irak, koje su nekoliko stotina puta po broju vojnika veće od židovske države. Od tada se o izraelskoj vojsci govori samo u superlativima i kao da se radi o najboljoj vojsci na svijetu s briljantnim zapovjednicima.

No, tada izraelska vojska nije pokazala ništa novo, osim iznimno visoke razine samoorganiziranja i jedinstvenog borbenog duha.

“Operacija Fokus”

Nagli napadi izraelskih zrakoplova na egipatske zračne baze nisu ništa novo u vojnoj doktrini. Ruska je to proživjela 22. lipnja 1941. godine, a Amerikanci kasnije u Pearl Harboru. Na primjer, uoči početka rata je sovjetski vojni vrh dao nalog da se na njemačke zrakoplove ne otvara vatra sve dok ne povrijede zračni prostor Sovjetskog Saveza.

Otprilike isto je učinio i Kairo, koji se bojao da će srušiti transportni zrakoplov sa svojom zapovjednicima, koji su Sinaj htjeli vidjeti iz zraka.

Tada je počela zračna operacija “Fokus”, koja je bila usmjerena na razaranje egipatskih antena za praćenje i korištenje egipatskih zračnih koridora, a na drugoj strani se manipuliralo arapskim operaterima. Mossad je imao osobne podatke o mnogim egipatskim pilota i Izraelci su znali čak i imena članova njihovih obitelji, te govorili dobro arapski. S njima su stupili u kontakt na tečnom arapskoj jeziku i tako do u detalje saznali sve o egipatskoj protuzračnoj obrani i kuda trebaju letjeti.

U isto vrijeme sovjetska protuzračna obrana u Egiptu nije bila uključena, patrolni zrakoplovi su uklonjeni s dužnosti, a većina pilota je u 7,45 sati ujutro bila u blagovaonici na doručku.

Tijekom drugog vala leta ti trikovi više nisu korišteni, jer nije bilo otpora od strane egipatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane.

Abu-Ageila

Bitka kod Abu-Ageile je bio jedini izravni kopneni sukob izraelske vojske s više ili manje jednakim protivnikom, prilagođena klasičnim pravilima mobilnog ratovanja. Trajala je 24 sata, nakon čega je egipatska vojska u potpunosti prestala pružati otpor na Sinaju.

Egipatska 2. pješadijska divizija, ojačana drugom pješačkom brigadom sa šest topničkih bojni, 88 tenkova T-34 i samohodnim topovima SAU-100, zauzima veliko utvrđeno obrambeno područje s kojeg je pokrivala strateška raskrižja u središnjem dijelu Sinajskog poluotoka u blizini granice s Izraelom. Nakon ovoga je brzo mogla doći do nekoliko planinskih prijevoja u sredini poluotoka, čime je automatski riješila problem cijelog južnog fronta.

Snage izraelske divizije Ariela Sharona su bile daleko manje. Nakon što je izraelskog pješaštvo uništilo prvu liniju rovova na istočnom boku egipatske obrane, Sharon je na vrijeme u uskom sektoru koncentrirano sve svoje topništvo na udaljenost od tri do četiri kilometara od neprijatelja, što mu je omogućilo da provodi masovnu vatru po egipatskim položajima.

Tada si tenkovi zaobišli egipatske utvrđene položaje s juga, postupno ostavljajući Abu-Ageilu u izolaciji.

Istovremeno su na topničke položaje Arapa sletjeli helikopteri s malim grupama padobranaca i Izraelci su se poslužili taktikom za sabotažu neprijateljske artiljerije po uzoru na Britance za vrijeme Drugog svjetskog rata. U sumrak tog dana je izraelska artiljerija jednostavno uništila arapsku, tako da se Arapi bez vlastite artiljerijske i zračne podrške nisu mogli adekvatno oduprijeti.

Sa sjevera je napad vodilo praćeno tenkovima i do jutra su se izraelske kolone spojile u sredini glavne egipatske utvrde. Sljedećeg dana Sharonovi tenkovi više nisu nailazili na nikakav otpor, jurnuli su prema jugu i zapadu i zauzeli strateške planinske prijevoje. Egipatski zapovjednici su u panici dali nalog za povlačenje, no Izraelci su bili brži i veći dio egipatske vojske na Sinajskom poluotoku je bio zarobljen.

Ovdje postoji verzija da feldmaršal Abdel Hakim Amer nije paničario i da nije dao čudan redoslijed ukupnog povlačenja sa Sinaja, rat bi trajao malo duže, a gubici na izraelskoj strani bi bili puno veći. No, sada je lako suditi, ali treći dan nakon što je počeo “Šestodnevni rat” Abdel Hakim Amer je vojnim udarom pokušao svrgnuti predsjednika Gamala Abdela Nassera, međutim, nije uspio, a feldmaršal je u dobi od 47 godina počinio samoubojstvo.

U slučaju Abdela Amera, tadašnji sovjetski savjetnici su imali brojne ideje kako ponovno uspostaviti i popraviti cijelu obranu na Sinajskom poluotoku u utvrđenom području, ali je on zbog gubitaka postao histeričan. Sovjetski vojni savjetnici su Nasseru planirali masu operacija, ali ih Abdel Amer i maršal Abdul Munin Riad nisu htjeli provoditi u djelo.

Arapski visoki časnici su se ponašali bahato i koristili su se sovjetskim savjetnicima samo za pomoć oko vojne tehnike. Na drugoj strani, sovjetski savjetnici im nisu ostali dužni i po povratku iz Egipta su arapsko vojno zapovjedništvo nazvali “majmunima nesposobnima da bilo što nauče“.

Kasnije se saznalo da je izraelska vojska provodila obuku tenkovskih posada u pokretu i pri najvećoj brzini, tehnike koje se danas pokazuju prilikom “tenkovskih biatlona”, kada se puca na razne ciljeve, krećući se veliko brzinom i  bez usporavanja. Ova strategija je dobro reciklirano iskustvo Crvene armije, koja se njome morala služiti kako bi maksimalno iskoristila tenkove T-34, koji su se morali suprotstaviti teškim njemačkim tenkovima s moćnijim oružjem i oklopom.

Međutim, Izraelci su koristili i njemačke taktike iz ranog razdoblja Drugog svjetskog rata, kada su tijekom “Blitzkriega” tenkovi probijali, na primjer, francuske prve linije obrane i pucali na sve što se miče.

Istočni Jeruzalem

Nešto slično se dogodilo na jordanskom frontu. Snage židovske države su u 28 sati zauzele Istočni Jeruzalem, kojeg su jordanske i arapske jedinice jednostavno napustile. U tom slučaju se frontalni napad dogodio u Starom gradu i Izraelci su naišli na žestok otpor na dobro utvrđenom položaju Jordanaca u takozvanoj “Bitci za Arsenalsko brdo“. Izraelski padobranci su tijekom napada izgubili 35 vojnika, a ta borba je bila najteža izraelsku vojsku tijekom šest dana rata.

To je bio napad na mali kompleks zgrada britanske izgradnje, okruženog lancem rovova, kojeg je napala 66. zrakoplovna bojne od 500 ljudi pod zapovjedništvom Yosefa Yoffe. Međutim, ova se bitka smatra posebnim podvigom, prije svega zbog  neočekivane predanosti i hrabrosti Arapa, što se na drugim dijelovima bojišta nije moglo vidjeti.

Ova borba je prerasla u legendu i mit u kojima Izraelci gotovo da znaju imena svih 500 padobranaca koji su sudjelovali u napadu. Dan kasnije, na treći dan rata, izraelski pukovnik Hur je upao u Stari grad, a do podneva u Betlehem. Ostaci jordanske vojske su prešli na istočnu obalu Jordana i borbe su stale.

Sirija

Borbe na sirijskom frontu su počele tek peti dan rata, iako su nakon borbi u Egiptu i Jordanu vojnici bili šokirani ovom odlukom. Međutim, Izrael se voli sjećati mita o istovremenoj borbi na tri fronta, što se tehnički nikada nije dogodilo.

U stvari, šest slabih sirijskih postrojbi je bilo na planini Hermon, a napale su ih izraelske posebno obučene male jedinice planinskih strijelaca, što nisu bile vojne formacije specifične za izraelsku vojsku.

Iako je sada uglavnom govori o junaštvu i veliki borbama, zapravo se radilo o brzoj i precizno izvedenoj akciji u kojoj su se židovske snage popele na vrh planine.

Sve glasine i mitove o borbama tih dana su kasnije služile za propagandu, što se može smatrati normalnim i ljudskim, ali su one istovremeno iznjedrile globalni mit o izraelskim snagama kao “nepobjedivoj vojsci nove vrste“.

U pričama o “Šestodnevnom ratu” ima i djelić istine, ali nakon “Yom Kippurskog rata” se pokazalo da izraelska vojska i obavještajne službe i nisu baš takve kakvima se prikazuju i da su zapravo morali izmišljati specifične metode ratovanja. Na primjer, kao kada je jedan te isti zrakoplov bombardirao po egipatskom području, a onda se okrenuo i napao položaje u Siriji, to se kroz propagandu prikazivalo kao istovremeni napad dvije borbene eskadrile.

Usput, Sjedinjene Države i Sovjetski Savez su se dugo pokušali distancirati od onoga što se događalo, ali su se događaji razvijali tako brzo da su bili prisiljeni provoditi organizirani pritisak na sve strane u sukobu, osobno i kroz Ujedinjene narode.

Na drugoj strani, izraelska okupacija ogromnih teritorija po standardima židovske države i nije neki značajan faktor, koliko ponižavajući poraz arapskih vojski. Lekcije izvedene iz njega se tiču i samog Izraela, iako pri sjećanju na te dane prevladava herojsko raspoloženje.

Sada je teško procijeniti, čak i približno, omjer potencijala mogućih protivnika, ali je na Bliskom istoku vrlo lako zamisliti novi rat svih protiv svih, ali uz malo drugačiji oblik aktera. Mitovi su mitovi i oni ne mogu poraziti nikoga.

Šestodnevni rat
Pretplatiti se
Obavijesti o
39 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Sinisa
6 godine prije

Jedan Izraelski oficir je rekao da su u sestodnevnom ratu bili Sovjetski piloti,a mig 21 je tada bio superioran, ishod rata bi bio podpuno drugaciji.

suljaga
6 godine prije

treba se samo sjetiti zadnjeg rata izmedju izraela i hezbollah-a. kada ih je dobro obuceni i motivirani hezbollah nagrdio kao niko. htjeli se mangupi prosetati kroz libanon ali im se omaklo. nikada izrael nije objavio broj stradalih i nestalih vojnika, broj unistenih oklopnjaka ukljucujici i ”fantasticni” tenk merkava.bilo guravo u libanonskim vocnjacima i brdima. e da, nemojte kupovati voce i povrce iz izraela i holandije. malo je radioaktivno. navodno je mnogo raketa promasilo gradove i palo po mnogim poljima sa usjevima. navodno je iran imao viska radioaktivnog otpada, pa ko veli ko ce to skladistiti. a sto holandija. pa svercaju preko holandije.

Zvrk
6 godine prije

Tako je ništa drugo nego mit. Izraelci su mobilizirali daleko više ljudi od svih protivnika zajedno (mnogi ne shvaćaju da je riječ o vjerojatno najmilitariziranijoj državi) i imali su mnogo obavještajnih podataka. Najveću pobjedu je ostvarila ipak ostvarila špijunaža koja je bila razgranata po svim tim zemljama i znalo se puno više od službenog.

Branko
6 godine prije

Izrael je dobivao ratove zato sto je imao podršku zidova iz Washingtona,oni su i stvorili Izrael. Ne moze se poreći i da su imali podršku Sovjetskog Saveza. To je država od svega nekoliko miliona stanovnika,a uspjeli su pobjediti sve muslimanske zemlje sa nekoliko stotina milijuna stanovnika. Pa da svaki musliman uzme po jednu kamenicu u ruke po brojnosti mogli bi ih istjerati sa bliskog istoka. Washington i Tel Aviv danas imaju marionetske rezime u SA,Iraku , Emiratima,Omanu,u Libanonu,naravno ne uzimajući u obzir Hezbollah na jugu zemlje, Kataru koji vidimo sada se počeo otimati kontroli. Bitka se vodi trenutno za Siriju i Jemen. Iako Moskva zbog svojih interesa na bliskom istoku podržava Iran i Assada, u slučaju izbijanja totalnog rata na bliskom istoku gdje bi se Izrael našao u opasnosti nije teško zaključiti na cijoj strani bi bila Moskva.Cinjenica je da su najbogatiji ljudi u Moskvi zidovi. Ono sto sada gledamo… Čitaj više »

gostgost
6 godine prije

pa i sad je situacija ista plus nuklearno naoruzanje plus nadmoc sad a i cionacista u svjetskim razmjerima tu nema mita stvar je jasna tko je chef

Antonio
6 godine prije

Mozemo sta hocemo da pricamo o Izraelu, ali fakt je da su taj rat dobili. Mit ga nije dobio, nego dobri planovi, vojska, saveznici…
Naravno da nisu nepobedivi, ali i dalje se odlicno drze, Izraelci iz celog sveta pomazu Izraelu, naseljenje se utrostrucilo za kratko vreme, svako je spreman da bude vojnik… Jednostavno rade na svoj opstanak. A dali ce uspeti u tome, to je upitnik, na koji oni imaju svoj dio odgovora.
Imamo li mi na Balkanu odgovor na pitanje za nas opstanak? Evo konkretno moja MK? Tesko! Nit se pitamo previse, nit radimo previse na tome.

Koba
6 godine prije

I gdje je tu mit. Uspjeh izraelske vojske je upravo u tome što su spriječili da se rat istovremeno vodi na dvije, odnosno 3 fronte (ako računamo i Jordan). Svaki se rat vodi tako da se protivnik stavlja u što “nepošeniji” položaj, razlika je samo što za razliku od japanske i njemačke ova operacija završava uspjehom. Židovi se imaju s čim ponositi, jer su potpuno razbiti protivnika višestruko brojnijeg i bolje opremljenog od sebe. S druge strane nije spomenut Jomkipurski rat, tad arapi napadaju iznenada na židovski blagdan i nakon početnih uspjeha (potpomognutih najmodernijim sovjetskim oružjem) trpe žestok poraz,. Od potpunog ukruženja i uništenja egipatskih snaga nije došlo zbog potpisivanja mirovnog sporazuma (vraća se sinaj, ali izrael je sada priznata država država). Današnji IDF, iako tehnološki nemjerljivo superiorniji, nije ni sjena tih starih cionističkih generacija koje su se borile samo za sebe kontra svih.

Weteran
6 godine prije

“Da! Mi nemamo atomsku bombu!
Da ! Ako budemo morali, upotrebićemo atomsku bombu!”
Nije mit da su Izraelci, ne samo vojno, superiorni nad milijardom Arapa!?
Posetio bih:
Izraelci su napali i razarač USA !?
Bombardovali su Sadamova nuklearna postrojenja!
U Sudanu su isto nešto bombardovali ??
Suvereno dominiraju nebom iznad čitavog Bliskog Istoka, mornarica, specijalne jedinice, ….
Obaveštajno-informaciono, špijunaža – tu su nenadmašni!
Naravno da su i Rusi uz Jevreje!
“Da, mi nemamo A bombu!
Da, ako budemo prisiljeni, mi ćemo je upotrebiti!”

Osoba C
6 godine prije

Izrael kao tema, zaslužuje veliku i duboku analizu. Generalno, radi se o ozbiljnoj državi, otoku u arapskom moru. Pitanje svih pitanja je opstanak te države. To je kamen temeljac svega, i u ostvarenju tog cilja sva su sredstva dozvoljena. Militaristička organizacija društva i tehnološka vojna nadmoć su osnovni element. Obavještajna djelanost, u čemu su dokazano vrhunski, američka finacijska pomoć, su neophodan dio priče. Država nema teritorijalnu dubinu i ima ograničene ljudske resurse. Faktor useljeništva više nije veliki, a useljeništvo sa teritorija ex SSSR gotovo je presahnulo. Useljenici sa tog prostora su najbrojnija grupa u Izraelu i ima ih oko milijun. Sigurno da imaju ulogu u uspostavljanju i održavanju veza s Rusijom. Osim toga unutar države se odvija naoko nevidljivi proces razlike u natalitetu arapskog i židovskog stanovništva, što je potencijalna ”demografska bomba”. Ovako samo na brzinu nabacano par natuknica, bez povijesnih i vrijednosnih sudova, kao osnova za razumjevanje ove po… Čitaj više »

Borac2
6 godine prije

Trebalo je vise pisati o bahatosti arapskih vojnika. To je kljuc gubljenja ratova. Zato je i PLO igubio rat i na kraju prodao majku i ponos. Prvi koji je izgradio disciplinu i nakon toga moc u glavu bio je Hezbolah, a drugi sada polako SAA. trebalo im 6 godina instrukcija iranaca i rusa da rat nije videoigra. Da bi SAA na pocetku rata bila spremna kao danas oni bi polovili i razoruzali sve militante i povjesali ih po kandelabrima od swaide pa do idliba. Da se samo sjecamo kako su vojni zapovjednici napustali svoje bojne koje su se nasli okrizeni po raznim pozicijama po siriji da bi na kraju zavrsili dekapitirani i masovno pogubljeni. Toga od 2015 nema vise.

Fidel
6 godine prije

Izraela je država sa ograničenim rokom trajanja, neće oni još dugo…!

netko
6 godine prije

Samohodni top su-100.

Damir
6 godine prije

Mit je da je Izrael pobijedio 6 vojski.
Pobijedio je samo jednu, i to nabrzinu sklepanu.

Miko Peled autor of The generals son about the lies and myths created by zionists
https://www.youtube.com/watch?v=0k7nlHWjwa8

Jewish Anti-Zionist: Miko Peled – The General’s Son (2012)
https://www.youtube.com/watch?v=XPYb1oYvW2g

Brane
6 godine prije

U današnjem izdanju, IDF je nepobjediv za sve okolne arapske zemlje, ukoliko se radi o kovencionalnom sukobu. Bolje su opremljeni i uvježbani, te nekoliko svjetlosnih godina profesionalniji od konkurencije. Izraelske uspjehe u šestodnevnom (i ostalim) ratovima ne treba potcjenjivati, pobijedili su zasluženo. Bit rata je u pomnom planiranju, nakon kojega pobjeda nije upitna, i izraelci su tu majstori. Nitko nije ni arapima branio da pažljivo isplaniraju sve moguće varijante sukoba, i protumjere na očekivane jevrejske poteze, ali im je to očito viša matematika. U nekonvencionalnim asimeričnim ratovima sa profesionalnim protivnikom tipa Hezbollah, imaju iste probleme kao i sve druge vojske prisiljene na gerilsko ratovanje, no ne treba sumnjati da planiraju odgovor i na to. Uz sve to, danas jevreji posjeduju i nukleare, tako da to mijenja priču iz temelja. Stoga i histerija oko Irana i njihovih centrifuga, jer nuklearni Iran im drastično veže ruke, a u konvencionalnom smislu, pogotovo u… Čitaj više »

mike
6 godine prije

Izrael je moderna drzava,drzava skolovanih ljudi,i to ih drzi zajedno,okruzeni su primitivnim narodima koji se nisu jos dohvatili civilizacije,njihova vjera im to ne dozvoljava i trteba podrzavati Izrael,taj j narod propatio,stoljecima su ga evropljani htjeli unistiti ali inteligencija ih spasila ,i kod njih ima sirotinje istao kao i drugdje,ali zlobbni ljudi to ne vide

© 2023 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI

Nije pronađen nijedan rezultat.