Na američke projektile u Aziji će se Moskva i Peking morati ujediniti protiv zajedničke prijetnje

Amerika namjerava razmjestiti nove projektile u azijsko-pacifičkoj regiji. Time će zaprijetiti ne samo Kini, već i Rusiji. Moskva i Peking će se možda morati ujediniti protiv zajedničke prijetnje i već se čuju ideje o stvaranju rusko-kineskog sustava proturaketne obrane i pretvaranju Šangajske organizacije za suradnju u vojni blok.

Washington razgovara sa svojim saveznicima u Aziji o razmještaju novih američkih projektila u azijsko-pacifičkoj regiji. Andrea Thompson, zamjenica načelnika Državnog odjela za kontrolu oružja i međunarodnu sigurnost, uvjerava kako to nije jednostrana odluka Sjedinjenih Država i partnerske države će odlučiti hoće li ili neće rasporediti ove rakete.

Amerikanci su počeli razgovarati o raspoređivanju novih raketa u inozemstvu nakon povlačenja iz ugovora o raketama srednjeg i kratkog dometa s Rusijom, koji ne postoji od početka kolovoza. Prema Andrei Thompson, reakcija saveznika SAD-a na izlazak iz Ugovora INF “bila je pozitivna”. Međutim, Sjedinjene Države očekuju da u radu na novom sporazumu o ograničavanju raketnog oružja neće sudjelovati samo Moskva, nego i Peking.

Činjenicu da se Washington okreće prema Aziji potvrđuju riječi američkog veleposlanika u Rusiji Johna Huntsmana. U intervjuu za radio “Eho Moskve” diplomat je rekao da Sjedinjene Države ne planiraju razmjestiti rakete srednjeg i kratkog dometa u Europi. Podsjetio je na riječi novog američkog ministra obrane Marka Espera da “čak i ako budu potrebni sustavi ove klase oružja, oni će najvjerojatnije biti postavljeni na prvi lanac otoka u azijsko-pacifičkoj regiji, a ne u Europi.”

Značajno je da se čelnik Pentagona zalagao za raspoređivanje raketa srednjeg dometa na kopnu u Aziji samo dan nakon što je Ugovor INF prestao postojati. Prema njegovim riječima, ta bi se odluka mogla donijeti u narednim mjesecima.

Izjava Pentagona govori o potrebi “nove ere” u kontroli naoružanja i poziva Rusiju i Kinu da sjednu za pregovaračkim stolom. Štoviše, Pentagon je službeno objavio da od 2017. provodi istraživački i razvojni rad na stvaranju nuklearnih kopnenih projektila koji su zabranjeni Ugovorom INF. Ali s izlaskom iz ugovora se američka priča počinje mijenjati.

Marku Esperu je odgovorilo kinesko Ministarstvo vanjskih poslova. U Pekingu su obećali da će poduzeti mjere odmazde, jer bi pojava američkih projektila u regiji imala izuzetno negativan utjecaj na međunarodnu i regionalnu sigurnost. Kina je izrazila nadu da Sjedinjene Države neće poduzimati akcije koje bi “narušavale međunarodni i regionalni mir”.

Planove Amerikanaca su komentirali i u Pjongjangu. Središnja telegrafska agencija Koreje objavila je članak kojim južnokorejske vlasti poziva da preispitaju planove o razmještanju američkih raketa srednjeg dometa u zemlji.

“Planovi za raspoređivanje novog oružja u Južnoj Koreji, uključujući američke raketne obrambene sustave THAAD, mogli bi dovesti do povećane napetosti u regiji, kao i do početka novog hladnog rata i još jedne utrke u naoružanju”, kaže službena agencija Sjeverne Koreje.

Prema stručnjacima, Pentagon bi na dalekom istoku mogao rasporediti zemaljske projektile Tomahawk i Pershing II, koji su ranije bili obuhvaćeni Ugovorom INF. Sjedinjene Države zasigurno mogu razmjestiti projektile u savezničkim zemljama, Južnoj Koreji i Japanu, jer dobivanje pristanka vlada tih država za SAD nije problem. Jednom raspoređeni, projektili će biti usmjereni protiv Kine i protiv objekata u istočnim dijelovima Rusije.

Amerikanci bi rakete također mogli razmjestiti u Vijetnamu i na Filipinima, kako bi odvratili Kinu. Osim toga, elementi američkog sustava proturaketne obrane u Japanu i Južnoj Koreji prvenstveno usmjereni protiv Kine i Rusije, iako u Washingtonu službeno svoje postupke objašnjavaju željom da zaštite saveznike od nuklearne prijetnje Sjeverne Koreje.

Nema sumnje da će razmještanje novih američkih projektila u azijsko-pacifičkoj regiji pogoršati međunarodnu situaciju. No, posljedice za SAD mogu biti gore od očekivanih, jer će se zbog američke prijetnje Moskva i Peking dodatno zbližiti, iako već sada mnogi suradnju Rusije i Kine nazivaju „strateškim partnerstvom“.

U pozadini uništenja sustava nuklearne sigurnosti, Rusija i Kina trebaju razmišljati o stvaranju zajedničkog sustava proturaketne obrane. S vremenom, Šangajska organizacija za suradnju (SCO) može postati vojna organizacija i u okviru nje se može formirati sigurnosna struktura. Već se ide prema tome, a potez Washingtona samo može ubrzati ovaj proces.

Svi vojni stručnjaci u Rusiji se slažu da će američke rakete u azijsko-pacifičkoj regiji biti prijetnja ne samo Kini, već i Rusiji, jer će Pentagon na dometu imati ruske strateške nuklearne snage na Kamčatki.

Međutim, dio vojnih stručnjaka u Rusiji je protiv ideje stvaranja rusko-kineskog sustava proturaketne obrane, iz razloga što Moskva treba koristiti vlastite tehnologije i ne treba ih dijeliti čak ni s Kinom.

“Danas je Kina naš prijatelj, a sutra možda neće biti. Ne smijemo stvarati zajednički sustav proturaketne obrane, već zajednički poduzimati mjere za suzbijanje američke hegemonije”, rekao je poznati vojni stručnjak i ruski akademik Konstantin Sivkov.

“SAD uporno teže svjetskoj dominaciji i usput pokušavaju srušiti i Rusiju i Kinu. Dakle, ove dvije zemlje imaju sve razloge da poduzmu sve mjere u slučaju zajedničkog rata protiv Sjedinjenih Država i da se pripreme za višestruki sukob koji će pokriti različite aspekte”, dodao je Sivkov.

Međutim, profesor s Akademije vojnih znanosti Vadim Kozjulin vjeruje da će prijetnja razmještanja američkih projektila u Tihom oceanu ostati na razini retorike. Podsjetio je da je američki predsjednik Donald Trump govorio “kako želi započeti pregovore o ograničavanju strateškog oružja”.

“Amerikanci očekuju da će Kinu uvući u taj dijalog. Moguće je da informacije o planovima SAD-a za raspoređivanjem projektila u azijsko-pacifičkoj regiji ciljaju prvenstveno na poticanje Kine na te pregovore, jer danas nema znakova da Kinezi planiraju sudjelovati u takvim pregovorima”, rekao je profesor Kozjulin.

Naime, Peking je još od prvih glasina da SAD žele sklopiti novi trilateralni sporazum s Rusijom i Kinom, odgovorio da nema govora o tome da će Kina pregovarati o svojim vojnim kapacitetima, niti će raspravljati o pitanjima obrane i nacionalne sigurnosti. Tog se stava kineski vrh drži i danas i nema naznaka da će promijeniti mišljenje.

Podsjetimo i da su kineske nuklearne snage neusporedivo manje u odnosu na američke i ruske, tako da nije jasno oko čega bi se Peking uopće mogao složiti s Washingtonom.

No, malo je vjerojatno da su s financijama u rasulu i probijanjem praga duga do nezamislivih razina Sjedinjene Države zainteresirane za sudjelovanje u utrci naoružanja u azijsko-pacifičkoj regiji, jer će Kina s punim pravom reagirati i njen će potencijal u tom slučaju rasti. Zapravo se postavlja pitanje mogu li SAD pratiti Kinu i u utrci u naoružanju?

Ideja o stvaranju jedinstvene proturaketne obrane Rusije i Kine ima svoje prednosti i mane. Moskva i Peking već provode zajedničke vježbe simulirane proturaketne obrane u azijsko-pacifičkoj regiji, ali do ustupanja napredne tehnologije Kini još nije došlo.

SAD i Kina, dva globalna diva, ukrstila su mačeve u azijsko-pacifičkoj regiji. Rusija možda ne bi trebala sudjelovati u ovoj bitki, jer ima dovoljno nuklearnog raketnog potencijala koji joj jamči sigurnost. Ruski predsjednik Vladimir Putin je s pravom napomenuo “kako Rusija neće biti uključena u utrku naoružanja”. Ove se strategije vrijedi držati, ali se postavlja pitanje kakav će odgovor biti na američke projektile u azijsko-pacifičkoj regiji? Njega će sigurno biti, a nitko ne isključuje visoku razinu vojne koordinacije s Kinom, koju ni Moskva ni Peking neće nazvati „vojnim savezom“, iako će ta suradnja imati sve karakteristike zemalja članica istog vojnog bloka.