Na “apolitičnom” Eurosongu se pjeva o imigrantima, terorizmu i ugnjetavanju žena

Iako je izbor za pjesmu Eurovizije događaj koji nema neku posebnu važnost za one koje uglavnom zanima unutarnja i vanjska politiku, čini se da je pobjeda predstavnice Ukrajine, Suzane Jamaladinove – Jamale u Švedskoj 2016. označila povratak trenda u ovom službeno “apolitičnom” glazbenom događaju.

Naime, tada je ukrajinska pjevačica Jamala pobijedila s pjesmom  naziva “1944” u kojoj je “opjevala” deportaciju krimskih Tatara 1944. koju je naložio tadašnji sovjetski vođa Josif Visarionovič Staljin kao odmazdu za suradnju Tatara s nacistima.

Unatoč činjenici da prema pravilima Eurovizija mora ostati izvan politike, ove godine se očekuje da će natjecanje obilježiti rekordan broj pjesama s političkom konotacijom, piše švedski dnevni list Dagens Nyheter.

Autorica članka Hanna Fahl pretpostavlja se da će vrhunske ocjene u finalu dobiti  pjesme o tužnoj sudbini izbjeglica, terorističkim djelima u Europi i Bliskom istoku, te o nasilju nad ženama.

“Na brodu “L’Aquarius” u kojeg su se u Sjevernoj Africi ukrcali nigerijski imigranti na putu za Europu 21. ožujka prošle godine je rođena beba. Nazvana je Mercy (milosrđe). Istoga dana je francuski duo Madame Monsieur na internetu vidio fotografiju djeteta i odmah o tome napisao pjesmu. Nakon 10 mjeseci su Francuzi ovu pjesmu izabrali da ih predstavlja na Eurosongu, a pjesma je već hit u Francuskoj. Predviđa se da će pri ocjenjivanju zauzeti mjesto na samom vrhu da će ući u finale koje će se održati 12. svibnja”, piše Dagens Nyheter.

“U svibnju 2017. je u koncertnom kompleksu u Manchesteru eksplodirala bomba. Nakon ovog napada su Ermal Meta i Fabrizio Moro napisali pjesmu “Non mi avete fatto niente“, u prijevodu Niste mi učinili učinio ništa. Pjesma govori o terorističkim napadima u Europi i na Bliskom istoku. Očekuje se da će i ona ući u prvih deset”, piše dalje Hanna Fahl.

“Isto se može reći za izraelsku pjesmu “Toy” koju pjeva Netta Barzilai. Pjesma je inspirirana radom pokreta MeToo, koji se nedavno proširio cijelim svijetom. “Žene ponovo počinju dizati glas”, rekla je pjevačica u intervjuu za Dagens Nyheteru

“Međutim, na Euroviziji je zabranjeno izražavati svoje političke stavove, bilo na pozornici ili prije nastupa. Nema spornih zastava u “zelenoj sobi” i ne smije biti zapaljivih govora na konferencijama za tisak. Osim toga, sudionici se, naravno, boje i gubitka dijela publike, jer im je potrebna što veća podrška za pobjedu. Moglo bi se reći da ovi uvjeti dovode do činjenice da konkurenti pjevaju o neodređenim ljubavnim temama i “drugim beznačajnim glupostima”. Ovo je djelomično istina, ali je natjecanje u isto vrijeme uvijek bilo na rubu politike. Najočitiji primjer je Eurosong 1990. godine. U jesen 1989. godine je pao Berlinski zid, događaj koji je ostavio ozbiljne utiske na natjecatelje. Više od 12 pjesama je u jednom ili drugom obliku bilo posvećeno Europi ili njezinoj budućnosti”, nastavlja švedska novinarka koja za Dagens Nyheter uređuje rubriku kulture.

Posljednjih nekoliko godina su se natjecatelji okrenuli unutarnjim sukobima u Europi, uključujući i krizu u Ukrajini koja je u 2016. dovela do pobjede pjevačice Jamala s pjesmom “1944” o deportaciji krimskih Tatara. Pjesma je bila određeni odgovor na “aneksije” Krima od strane Ruske Federacije.

Trenutno je Eurosong pod utjecajem izbjegličke krize, terorističkih napada i svjetskog pokreta MeToo, što se nije moglo ne odraziti na izbor pjesama.

“Pitanje je jesu li televizijski gledatelji spremni glasati za parole u duhu feminizma ili za simpatije za izbjeglice iz kriznih područja? S obzirom na političke trendove u Švedskoj i ostatku Europe, možda se mislilo da će sudionici sa suznim očima dobiti više glasova samo zato što će pjevati o “Ženama koje su također vrijedne!” i “Čovječanstvu koje je divno!”, zaključuje Hanna Fahl.