fbpx

Na „maksimalni pritisak“ SAD-a Iran odgovara strategijom koja se godinama ne mijenja

Iranske snage

Već tjednima traju nemiri i demonstracije u Iraku i Libanonu, zbog čega mnogi vjeruju da je potkopan utjecaj Irana u te dvije zemlje, koji se kroz parlamentarne stranke uspio konsolidirati proteklih nekoliko godina.

Međutim, osnovni algoritam stvarne strateške ofenzive Irana nije slijepo polaganje nade u Hezbollahove legalne i ilegalne stranke ovdje ili tamo. Ne, jer se on temelji na jasnoj komunikacijskoj i strateškoj liniji koju Teheran gradi tijekom zadnjih 30 godina. I to ne samo na Bliskom istoku.

Dan 7. studenog 2019. bio je još jedan dokaz da Iran, kao ozbiljna sila, ne nastoji “pregovarati” s partnerima, samo s jednom ili drugom zemljom, a da ne spominjemo neprijatelje. Kao što je Teheran obećao, upravo je ovog dana poduzet četvrti korak Irana u smanjenju svojih obveza iz nuklearnog sporazuma ubrizgavanjem plina UF6 u 1044 centrifuga u zemlji.

Iranski predsjednik Hassan Rohani je to osobno najavio, podsjetivši da je to odgovor na izlazak Washingtona iz nuklearnog sporazuma i na nesposobnost Europe da ispuni svoj dio dogovora. Rohani je također podsjetio svijet da postepeno odustajanje od stavki nuklearnog sporazuma od strane Teherana nije kršenje samog ugovora, već se ove radnje pravno temelje na člancima 26 i 36 sporazuma iz 2015. Usput, ako netko sumnja u to, lako je na internetu pronaći tekst sporazuma i pažljivo ga proučite. Obustavu, pa čak i prekid ispunjenja obveza od strane Irana su unaprijed predviđeni u slučaju da druga strana prekrši svoje obveze. Dakle, Teheran je dobro znao što potpisuje.

Istovremeno je prvi čovjek iranske vlade objasnio da se postupak provodi pod nadzorom inspektora Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA). Zadatak Ujedinjenih naroda je da nadziru tehničke aspekte provedbe sporazuma i predstavnik IAEA-e je potvrdio da su inspektori UN-a u Iranu i da će izvijestiti sve stranke o međunarodnu zajednicu o relevantnim aktivnostima Islamske Republike.

Europa je optužena za nepridržavanje obveza, i to pravom, jer je Rusija u više navrata potvrdila da je Teheran u pravu, a da europske strane u sporazumu, Velika Britanija, Njemačka i Francuska, još nisu ispunile svoje obveze. London, Berlin i Pariz su samo izrazili snažnu potporu sporazumu, ali nisu dali značajne ekonomske poticaje Islamskoj Republici, kako to zahtijeva nuklearni sporazum.

“Zahvaljujući politici Sjedinjenih Država i njihovih saveznika, postrojenje Fordo će se uskoro vratiti radu u punom kapacitetu”, rekao je Rohani, prenosi Mehr News.

I odmah su pale licemjerne osude Irana od strane zemalja EU, posebice iz Njemačke i Francuske. Mračna proročanstva su se nastavila, tim više jer su Sjedinjene Države, ne čekajući 7. studenog, u ponedjeljak, 4. studenoga, uvele nove antiiranske “sankcije”.

Sada će Iran “propasti”, a “sankcije su čak upropastile “obične Irance”. “Sankcije” su sve. A u međuvremenu su radile iranske tajne službe i bile su u pripravnosti.

FOTO: Iranska nuklearna postrojenja i rudnici urana

Nuklearna postrojenja u Iranu

Nuklearna postrojenja i rudnici uranija u Iranu

I tu izbija prvi skandal. Inspektorica IAEA-e je „brzo napustila Iran“, nakon što joj je zabranjeno da posjećuje nuklearno postrojenje u Natanzu, jer je imala ono što je Iranska organizacija za atomsku energiju (AEOI) nazvala „sumnjivim materijalima“. AEOI je rekla da je žena koja je provodila monitoring napustila svoju misiju, koju nije dovršila i pobjegla je iz Irana nakon što su joj sigurnosni dužnosnici zabranili ulazak na mjesto obogaćivanja urana Natanz.

“U skladu s protokolom, sva imovina inspektorice IAEA-e se pažljivo provjerava i pregledava prije nego što dođe do bilo kojeg od nuklearnih postrojenja zemlje”, navodi u izjavi AEOI.

Na ulazu ove inspektorice su sigurnosne kontrole oglasile alarm i zabranili joj ulazak. Iran je ovaj problem prijavio IAEA-i, te obavijestio agenciju da su prethodne akreditacije inspektorici za ulaz u razne objekte otkazane, zbog čega je ona odlučila prekinuti svoju misiju i vratiti se u Beč. U izvješću je Teheran također zatražio od IAEA-e pomoć u istrazi slučaja. AEOI je dalje izjavila da je iranska misija IAEA-i podnijela opsežno izvješće o slučaju 8. studenog.

Očito je žena uhvaćena u pokušaju špijunaže, a možda se dogodilo i nešto ozbiljnije, na primjer, da je pokušala prokrijumčariti neki mehanizam na teritorij objekta u Natanzu ili nešto slično.

Ali je sabotaža, odnosno špijunaža, ako uzmemo u obzir blažu verziju, bila je zataškana. Doista, oni koji su poslali lažnu inspektoricu u Natanz nisu shvatili da je tamo čekaju i da je iranska obavještajna mreža unaprijed obaviještena o svemu. Možda u Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju ili u zemlji koju je ta žena zastupala?

Zaključujući epizodu u vezi s tim, Iran je ispunio svoje upozorenje upućeno svjetskoj zajednici o četvrtom koraku smanjenja obveza iz nuklearnog sporazuma. Rusija je vrlo brzo reagirala. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov i ruski veleposlanik u međunarodnim organizacijama u Beču Mihail Uljanov su već 7. studenog za ovu situaciju optužili Sjedinjene Države, jer su izašle iz ugovora i ponovno uvele sankcije Teheranu. Iako je Rusija pozvala Iran i na ispunjenje uvjeta sporazuma sa svjetskim silama sklopljenog 2015. godine, istovremeno je navedeno da je Moskva „shvatila zašto Teheran smanjuje svoje obveze“, a Washington je pozvan da se pridržava odredbi sporazuma.

„Da bi spasili nuklearni sporazum, svi sudionici moraju ispuniti svoje obveze. Sjedinjene Države bi se barem trebale suzdržati od nametanja ilegalnog naftnog embarga Iranu“, napisao Uljanov na Twitteru.

Glasnogovornik ruskog predsjednika Dmitrij Peskov je rekao da Moskva “zabrinuto prati situaciju”, ali je podržao “održavanje sporazuma”, naglašavajući da Rusija razumije zabrinutost Teherana zbog “neviđenih i nezakonitih sankcija” protiv Irana.

Usput je, 8. studenog, demokratski predsjednički kandidat Bernie Sanders također pozvao Washington da se vrati nuklearnom sporazumu s Iranom.

“Imali smo dogovor koji je ograničio iranski nuklearni program, a Trump ga je nesmotreno raskinuo. Trebali bismo se odmah pridružiti nuklearnom sporazumu i razgovarati s Iranom o drugim regionalnim pitanjima”, rekao je Sanders. Joe Biden još nije komentirao ovu odluku, ali bivši američki potpredsjednik je prethodno zauzeo sličan stav o nuklearnom sporazumu.

Ali što je s Iranom, da tako kažemo, izvan okvira “nuklearnog dogovora” i iransko-američkih odnosa. „Umire“ li stvarno Iran “umire” i dolazi li “kraj šiitskog trijumfa”? Pa, jasno je da ako Iran postane ranjiviji, a to se, navodno, može dogoditi jer postoje “nove sankcije”, tada je sasvim prirodno očekivati slabljenje njegovih saveznika u raznim zemljama svijeta. Onda će u Teheranu biti još manje novca, a pomoć Irana “njegovim opunomoćenicima” će prestati i tako dalje.

Međutim, ono što Zapad i degenerirane zaljevske monarhije, degenerirane u smislu da im je novac jedini ideal, a osjećaj pripadnosti velikom arapskom narodu i islam su samo koreografija za ostanak na vlasti i perverzno bogaćenje, ono što oni ne razumiju je da u šiitskom nije sve „na prodaju“.

Točno je da postoji određeni broj različitih šiitskih fondova, ali  decentraliziranih, tako da u svakoj zemlji šiiti imaju svoja sredstva. Velik dio onoga što se događa ili planira financira se upravo tim sredstvima. Konkretno, indijski šiiti su sami financirali organizaciju volonterskih skupina i grupa za pomoć Iraku i Siriji, a da nisu čekali pomoć Irana. Situacija je bila slična s organizacijom šiitskog volonterskog pokreta u Afganistanu, Pakistanu i dalje širom svijeta. Ali to je smisao vojnog i političkog jedinstva šiita svijeta. Treba se boriti protiv američkih “sankcija” ne samo na ratištima u Iraku ili Siriji, gdje se brani šiitski svijet, već svugdje gdje se brani sloboda i neovisnost svojih suvjernika, a što je još važnije, što SAD i zapad ne mogu razumjeti, to je obrana šiitskih svetišta. Dakle, malo je vjerojatno da je sve to povezano s tezom da “novac odlučuje o svemu” ili “da novac ne miriše na ništa osim na naftu”.

Naravno, opseg jednog informativnog ili analitičkog materijala teško se može smatrati dovoljnim da bi se dobila smislena, a ne površna procjena stvarnog stanja iranske ekonomije, ali se barem mogu razumjeti glavni trendovi. Ako krenemo s već javno, službeno izraženog stajališta Rusije, onda, kao i svaki nepristrani, objektivno istraživani istraživač, jednostavno moramo računati s činjenicom da je 8. studenog zamjenik ministra vanjskih poslova Ruske Federacije Sergej Rjabkov izjavio da su američke sankcije i pritisak na Iran neučinkoviti, ističući da su jednostrane sankcije koje je iranskim dužnosnicima nametnulo američko ministarstvo financija u suprotnosti s međunarodnim zakonima.

Ali gdje je Rjabkov to rekao? U Izraelu i novinarima u Tel Avivu, gdje je izjavio kako je uporaba ekonomskih sankcija kao alata za promicanje vanjske politike manifestacija hegemonističke politike, dodajući da Sjedinjene Države moraju shvatiti da sankcije koje uvode neće dovesti ni do čega. Rjabkov je rekao da SAD inzistiraju na provođenju politike maksimalnog pritiska, ali da to ne daje rezultate. Izraelska je javnost sigurno željela čuti nešto drugačije od Rusije i očito je bila razočarana njegovim komentarima i izjavama.

Treba naglasiti da su tijekom posljednja 2 do 3 tjedna trajale intenzivne rasprave u iranskom veleposlanstvu u Armeniji, i to na zahtjev iranske strane. Cilj Irana je ojačati regionalnu i transregionalnu suradnju. Iranski dužnosnici ne kriju da je Teheran bio prisiljen na velike žrtve u raznim sferama. Jasno je da Iran, zbog jačanja svog utjecaja duž čitavog vanjskog oboda granice Irana, ide i svim smjerovima. Druga je točka da je jačanje tempa i različitih razvojnih pravaca, dubinskih industrija i podsektora ekonomije, povezano s nacionalnim vojno-industrijskim kompleksom i svemirskom obavještajnom tehnologijom. Konačno, vlada je dodijelila ogromna sredstva za ubrzani razvoj komunikacijskih komponenti i infrastrukture. Konkretne brojke troškova, naravno, nisu poznate, ali

iranski protivnici u Sjedinjenim Državama i Izraelu već znaju za što je Iran uistinu sposoban i zato se suzdržavaju od izravnijih prijetnji Teheranu bilo koje  prirode.

Iran u listopadu dobio sirijsku luku Latakija

Razmotrimo, na primjer, kako se Iran priprema za promjene cjelokupne strategije nacionalne sigurnosti u komunikacijskoj sferi. Sigurno su to mnogi već zaboravili, ali je od 1. listopada Iran postao odgovorni operator sirijske mediteranske luke Latakija,  središta istoimene provincije s pretežno šiitskim stanovništvom. Od sada bi svi analitičari situaciju trebali tumačiti kroz prizmu ovog događaja.

Dvije ili tri riječi o tome. Alaviti su od početka bili jedna od šiitskih sekti, ali odvojena od većine šiita. Mnogo stoljeća su percipirani kao sekta i, prema tome, kao odmetnici, da bi krajem XX stoljeća alavitska zajednica dobila priznanje. 1973. su šiitski imami izdali fetvu da se zakonska pravila koja se odnose na šiite primjenjuju i na alavite, što je značilo službeno priznanje alavita od strane šiitskih muslimana.

I tako od 1. listopada 2019. Iran dobiva svoja prava, ne samo kao operator luke Latakija, već i kao sila koja kontrolira gotovo cijeli grad i čitavu provinciju. Ovo je korak vrlo ozbiljan i za vlade Sirije i Irana, ali i za sve zemljopisne susjede Sirije, uključujući Izrael i Tursku. To se već dogodilo i nema potrebe za predviđanjima. Da bi se više ili manje nosio sa zadaćama operatora luke Latakija izdvojena su izuzetno ozbiljna financijska sredstva i mogućnosti. Latakija je glavno trgovačko pristanište Sirije. Njegova luka ima površinu 135 hektara, ima 32 vezova, 18 dizalica, dubina na vezovima je 14,5 metara, a skladišta zauzimaju 62,8 hektara i imaju tranzitni kapacitet od oko tri milijuna tona tereta godišnje.

To znači da će iranska i sirijska obala biti povezani željezničkim sustavom koji će se protezati od luke „Imam Homeini“ do luke Latakija, izvijestio je Mehr News 6. studenog, pozivajući se na sirijsko ministarstvo prometa. Prema izvještaju ministarstva, nova željeznica povezivat će iransku obalu s iračkim lučkim gradom Basrom i sirijskom Latakijom. Financiranje i izgradnju ove velike željeznice osigurat će iranska vlada, navodi se u priopćenju sirijskog ministarstva prometa. Osim toga, željeznica koja povezuje Deir Ez-Zor i Al-Bukamal već je u izgradnji i bit će žila kucavica ovog novog načina tranzita između Irana, Sirije i Iraka.

Iran, Sirija i Irak su u srpnju 2019. godine razgovarali o izgradnji željezničke pruge, koja povezuje iransku luku „Imam Homeini“ u Perzijskom zaljevu kroz Irak s lukom Latakija na Sredozemnom moru. Ova zamisao nije nova i preliminarni ugovori o projektu su postignuti još 2017. godine. Dakle, događaj od 1. listopada dio je logičnog zaključka duge i višestruke iranske strategije za jačanje utjecaja Islamske Republike barem u dijelu Iraka i Sirije.

Ali Iran je aktivan u sva četiri ključna smjera, tako da njegov pogled na budućnosti nije ograničen samo na Bliski istok, Perzijski zaljev i Sredozemno more. Već 1. studenog Iran i još četiri zemlje potpisuju dokument o suradnji duž glavnog željezničkog koridora od Kine do Europe.

Od Kine do EU preko Irana

Objašnjenje je jednostavno, Iran, Kazahstan, Uzbekistan, Turkmenistan i Turska potpisali su dokument o suradnji duž željezničkog koridora koji će Kinu povezati s Turskom i Europom. U intervjuu za državnu korporaciju IRIB, direktor Željeznica Islamske Republike Iran, Said Rasouli, rekao je da je pet zemalja, uključujući Iran, dovršilo svoje planove i potpisalo dokument o glavnom željezničkom koridoru koji će povezivati Kinu s Turskom i širiti se dalje na zapad prema Europi. Prema njegovim riječima, tranzit robe kroz Iran, Kazahstan, Uzbekistan, Turkmenistan i Tursku ovisit će o potpuno konkurentnim tarifnim stopama. Izrazivši optimizam zbog procvata u prometnoj industriji nakon puštanja u promet željezničke pruge, Said Rasouli je rekao da će tranzitni put iz Kine u Europu imati vrlo velik protok za prijevoz kontejnera. Prema iranskom dužnosniku, kada željeznički koridor primi robe iz Kine u Europu, to će definitivno pomoći poboljšanju kvalitete željezničkih mreža u Iranu i susjednim zemljama.

U skladu s tim, očito nije iznenađujuće da je 8. studenog ministar industrije, rudarstva i trgovine Irana Reza Rahmani kinesko tržište nazvao velikom ponudom za iranske dobavljače, rekavši da ga treba koristiti za razvoj izvoza u Kinu. Prema Rahmaniju, Kina uvozi proizvode u vrijednosti od 2000 milijardi dolara svake godine, dodajući da je za korištenje tih sredstava potreban novi pristup vlade i privatnog sektora. Da bi se povećao udio Irana na kineskom tržištu, potrebno je upotrijebiti višak potencijala zemlje, uključujući industrijske, poljoprivredne, mineralne, naftne, plinske i farmaceutske proizvode u skladu sa zahtjevima Kine. Treba imati na umu da iz Kine, iako oprezno, već kreće “konsolidacija” njihovih ulaganja u Iranu. U ožujku 2019. je direktor iranske carinske uprave Mehdi Mirashrafi rekao je da su Kina i Irak glavni trgovinski partneri njegove zemlje, prva s 8,3 milijarde dolara, a druga s 8,2 milijarde dolara robe uvezene iz Irana.

Izvoz iranske nafte i nenaftnih sirovina je u prvih 11 mjeseci prošle fiskalne godine dosegao vrijednost 40 milijardi dolara, rekao je Mirashrafi, te dodao da su Kina i Irak glavna odredišta za iransku robu. Teheran je također najavio planove za postepeno povećanje izvoza u Kinu.

Hoće li se to dogoditi ili ne, naravno, pokazat će budućnost, bez obzira na to kako i tko gleda korake Irana prema međunarodnim strukturama poput Šangajske organizacije za suradnju (SCO) i Euroazijske ekonomske unije (EEU). S EEU je Iran tek sad upšao u proces „revitalizacije“ slobodnih gospodarskih zona, koje djeluju kao zone slobodne trgovine, ali uglavnom u pograničnim regijama Irana. Iran se ne žuri za sudjelovanjem u zoni slobodne trgovine, recimo, Armenije ili drugih država članica EEU. Naime, Teheran svoje partnere poziva da takve zone otvaraju na iranskom teritoriju, što je također dio strategije iranskog vodstva.

„Koridor Sjever-jug“ od St. Peterburga do Bandar Abasa

Razgovor neće biti potpun ako ne spominjemo da je iranski ministar za ceste i urbani razvoj Mohammad Eslami krajem listopada 2019. najavio da će „Međunarodni prometni koridor Sjever-jug“, otvaranjem nove željeznice koja povezuje gradove Mian i Bostan Abad, postati kraći. Govoreći u emisiji državne korporacije IRIB, Eslami je naglasio strateško mjesto Irana i rekao da je zemlja “na raskršću svijeta”, što nije pretjerivanje.

“Uz Božju pomoć, željeznica od Miane do Bostan Abada otvorit će se narednih dana na ceremoniji u kojoj će sudjelovati iranski predsjednik Hasan Rohani”, rekao je Eslami, prenijela je agencija Tasnim News. Projekt željeznice smanjit će trasu do grada Tabriza na sjeverozapadu za 4 sata.

Treba napomenuti da je posljednjih godina iranska vlada pojačala napore u razvoju željezničke industrije u zemlji. Ugovor o projektu „Koridor Sjever-jug“ potpisan je 2012. godine. Među zemljama potpisnicama su Rusija, Iran, Indija, Azerbejdžan, Armenija, Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan, Turska, Ukrajina, Bjelorusija, Oman i Sirija. Bugarska ima status promatrača u projektu. Projekt predviđa izgradnju prometnih i infrastrukturnih objekata uz put za isporuke kroz Indiju, Iran, Azerbejdžan, Rusiju i sjevernu Europu. Cilj projekta je smanjiti troškove i vrijeme željezničkog i pomorskog prometa između zemalja na ruti.

Iran je oštro intenzivirao pregovore sa svim srednjoazijskim republikama. Prvi izravni letovi između Irana i Kirgistana kreću iz sjeverozapadnog iranskog grada Mashhada, rekao je lokalni dužnosnik, jer dvije zemlje očekuju bliže trgovinske veze. Ministar Eslami trebao bi otvoriti izravne letove između Mashhada i Bishkeka u sljedeća dva tjedna, rekao je ovog mjeseca guverner provincije Rezavi Khorasan Ali Reza Hosseini, javlja IRNA.

8. studenog službeni predstavnik vodeće zrakoplovne tvrtke Iran Air, Masume Askarzadeh, najavio je da će kompanija od 2. prosinca nastaviti letove do glavnog grada Italije. Iran Air će nastaviti letove u Italiju kao odgovor na zahtjeve Iranaca koji žive u inozemstvu. Stoga će letovi Teheran-Rim-Teheran biti provođeni svakog ponedjeljka i četvrtka, rekao je Askarzadeh. Trenutno Iran Air  do talijanskog grada Milana leti svakog utorka i petka. Promjena je posljedica činjenice da je talijanski veleposlanik u Iranu Giuseppe Perrone izrazio spremnost svoje zemlje da razvije suradnju s Iranom na raznim poljima, posebno u gospodarskom i trgovinskom. Prema njegovim riječima, talijanski privatni sektor i tvrtke su vrlo zainteresirani za širenje suradnje sa svojim iranskim kolegama.

Iran “preuzima” ulogu veze između Dalekog istoka i Europe

Dakle, primjetno je da Iran “preuzima” povezujuću ulogu između Dalekog istoka i Europe, a moramo razumjeti da primjena takve razvojne strategije zahtijeva vrlo značajna sredstva. Ali iranske vlasti to prate, dok pokušavaju ne izgubiti iz vida ono što se događa na iranskim granicama. Teheran je prilično optimističan. 7. studenog je iranski ministar financija Farhad Deipasand rekao da su se strana ulaganja u Iran u posljednjih sedam i pol mjeseci povećala za 20% u odnosu na isto razdoblje prošle godine.

“Unatoč svim poteškoćama, vlada je uspjela umanjiti investicijske rizike“, napomenuo je ministar, napominjući kako su država i privatni sektor pomogli zaštiti gospodarstva od prijetnji.

Govoreći o udjelu Irana u svjetskom stanovništvu od 1,2%, ministar Farhad Deipasand je rekao da njegov udio u gospodarstvu ne bi trebao biti manji od trenutnog.

“Moramo izvoziti i uvoziti devize i rješavati probleme kako bismo stekli svoj udio na svjetskom tržištu”, dodao je.

Guverner Središnje banke Irana Abdolnasser Hemmati izjavio je 4. studenog da se iranska nacionalna valuta, rijal, stabilizirala.

“Prošla je godina od početka američkog gospodarskog rata i uvođenja sankcija na bankarske transakcije i izvoz nafte, ali SAD nisu uspjele prisiliti Iran da klekne pod politikom maksimalnog pritiska”, naglasio je guverner Hemmati.

Vrijednost dolara u odnosu na rijal, kojeg Amerikanci smatraju glavnim alatom njihovog pritiska na Iran, smanjila se sa 143 500 rijala prošle godine na sadašnjih 111 000 rijala. Unatoč porastu inflacije koji je zabilježen zbog kolebanja valuta prošle godine, gospodarstvo je stabilno, a ključni pokazatelji poput rasta inflacije i rasta nafte sada se poboljšavaju.

Zahvaljujući deviznoj politici Središnje banke Irana, ulozi izvoznika nenaftnih proizvoda i vodstvu središnje banke u kontroli deviznog tržišta, pojednostavili su se uvozni zahtjevi i povećala konzistentnost tečaja, prenosi IRNA.

Vojska i ekonomija su u Iranu nerazdvojni

Članak ćemo završiti s referencama na izjave dva visoka iranska vojna zapovjednika, jer puno u toj državi kontrolira upravo vojna elita. Čelnik iranske Organizacije civilne zaštite, brigadni general Goliamreza Jalali, rekao je 5. studenog da se Iran brani protiv američkog hibridnog i višeslojnog rata.

General Jalali je rekao da se Iran suočava s prijetnjama američkog hibridnog rata koji se razvio u različitim aspektima. To znači da se napad može dogoditi u različitim oblicima političkog, ekonomskog, vojnog, ofenzivnog, sigurnosnog i kibernetičkog ratovanja, napomenuo je. Također je rekao da su svi strani stratezi prepoznali da Iran uspijeva odolijevati svim ovim napadima uz minimalnu štetu.

Tajnik Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost, bivši ministar obrane Irana, kontraadmiral Ali Shamhani rekao je 7. studenog u Mashhadu da legitimna prava i interesi iranskog naroda nisu predmet rasprave.

„Ako SAD i Europa nastave aktualni proces u nadi da će se Iran izvući iz nuklearnog sporazuma, oni neće imati drugih dostignuća osim žaljenja“, rekao je kontraadmiral Shamhani, prenosi Mehr News.

„Povjerenje između vojske i naroda preduvjet je za stabilnost nacionalne sigurnosti, ali i pravosuđe igra važnu i tog jedinstvenu ulogu u izgradnji i jačanju povjerenja”, dodao je Shamkhani.

Osvrćući se na nedavne događaje u Iraku, koje su mnogi opisali kao “kraj šiitskog trijumfa”, iranski admiral je također rekao da američki scenarij za Irak neće uspjeti.

IISS London: „Iran je prednosti pred Sjedinjenim Državama i Izraelom“

Čini nam se da je navedeno dovoljno da shvatimo da Iran neće prihvatiti uvjete “ponude” koje nameću SAD i Izrael. U zaključku citirajmo dio izvještaja analitičara Međunarodnog instituta za strateške studije (IISS), objavljenog u Londonu 7. studenog.

„Iran ima vojnu prednost nad Sjedinjenim Državama i njihovim saveznicima na Bliskom istoku zbog svoje sposobnosti da ratuje koristeći treće snage poput šiitskih milicija u Iraku i drugih“, kaže izvješće analitičara Međunarodnog instituta za strateške studije.

Izvješće navodi da je uobičajena vojna ravnoteža i dalje na strani Sjedinjenih Država i njezinih regionalnih saveznika, ali ravnoteža moći sada ide u korist Iranu.

Prema stručnjacima Međunarodnog instituta za strateške studije, iranska mreža, radeći na različitim stupnjevima u većini zemalja Bliskog istoka, razvila se, osigurala resurse i osigurala Teheranu da bude glavno sredstvo suzbijanja regionalnih protivnika i međunarodnog pritiska.

“Takva je politika Iranu dosljedno davala prednost bez većih napora ili rizika izravnog sukoba s protivnicima. Iran se bori i pobjeđuje u ratovima između naroda, a ne između država. Iran izbjegava simetrični međudržavni sukob. Umjesto toga, vodi asimetrični rat putem nedržavnih partnera”, navodi se u izvješću skupine iz Londona.

Analitičari smatraju da se Iran, unatoč američkim sankcijama, suočio s malim međunarodnim otporom svojoj strategiji, iako se sada suočava s novim izazovom kojeg predstavljaju antiiranski nacionalistički demonstranti u nekim zemljama regije.

Iran je najučinkovitija zemlja u vođenju modernih sukoba

U modernim regionalnim sukobima niti jedna država nije bila tako aktivna i učinkovita kao Iran. Prema procjenama, ukupni troškovi Teherana za sukobe u Siriji, Iraku i Jemenu su do sada iznosili 16 milijardi dolara.

“Iran je svoj potencijal razvio uz pomoć specijalnih Quds snaga Iranske revolucionarne garde i kroz regrutiranje raznih milicija. Njihov ukupan broj doseže 200 000 boraca. Oni sudjeluju u “sivoj zoni” sukoba, koja podržava vojne operacije ispod površine vojnih operacija između država”, ističu analitičari Međunarodnog instituta za strateške studije.

Autori izvještaja tvrde „da je Iran dovoljno stabilan da izdrži val antiiranskih protesta, ali se suočava s poteškoćama jer njegov utjecaj ovisi o skupinama koje ili ne žele da se njima izravno upravlja, kao što je Hezbollah u Libanonu, a same nisu u stanju učinkovito upravljati situacijama. Je li to baš tako, pokazat će vrijeme.

U Velikoj Britaniji su, po svemu sudeći, uspjeli shvatiti osnovni algoritam stvarne strateške ofenzive Irana, koja se ne temelji na slijepoj nadi u aktivnosti legalnih i ilegalnih stranaka Hezbollaha. Ne, ovdje imamo jasnu liniju i koncept, komunikacijski i strateški, kojeg Teheran gradi zadnjih 30 godina. I to ne samo na Bliskom istoku, a tu se samo sjetimo očitog iranskog “okretanja” Kini i Rusiji. Kakav će biti rezultat, dovoljno je reži da uz višedesetljetnu naviku tereta samoobrane, ove prolazne poteškoće za Iran nisu ništa novo. Usput, po tome se ne razlikuje od povijesti Rusije, donekle i povijest Kine, posebno nakon njihovih ratova s Engleskom.

0 0
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
17 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Riddick
Gost
Riddick
8 mjeseci prije

Na pocetku rata u Siriji i Iraku Iranci su sabotirali pokusaje SAD bloka da sruse drzave, Rusija je svojom pomocu Siriji i u dosta manjoj meri u Iraku prevagnula i ove bezperspektivne konflikte koji su zapali u neresivo stanje izvela na put okoncanja, sada kada je rat u Iraku okoncan a u Siriji se privodi kraju SAD sabotiraju mirovne napore i ekonomsku saradnju jer znaju da ce dovesti do jacanja uticaja Irana u ove dve zemlje a samim tim i u regiji.
Iranci su u ratu pokazali majstorstvo podrske stvaranju i organizovanju paravojnih formacija NDF u Siriji, PMU u Iraku i mnogih drugih…

Alen
Gost
Alen
8 mjeseci prije

Pored strategije irana i sve ostalo na BI se godinama ne mijenja i neće se niti promjeniti sve dok se svijet boji da će bankrotirani šizofreničar stisnuti crveno dugme. A s pravom se boje..

Lucija
Gost
Lucija
8 mjeseci prije

Alen
Pozdravljen.
Pa, ponešto se i mijenja: Nema Libije i Iraka…ni projekta Nabuco, npr. Baš išla vdjeti na wiki (pipe – line nabucco), kad ono – 10,12 naslova…nigdje ne piše d je trebao počinjati u – Iraku? Službeno se odustalo 2013.?

Kora
Gost
Kora
8 mjeseci prije

@Alen

Opet “mutite vodu” ničim izazvani. Zašto?

Max
Member
Max
8 mjeseci prije

Pozdrav Riddick. Iran ima ispravan strateški stav.

Riddick
Gost
Riddick
8 mjeseci prije

Pozz Max, bore se preko proksija daleko od kuce da im rat ne bi dosao kuci, a za to vreme rade na drzavi i raste njihov uticaj u regionu, da nije njih ISIS bi zauzeo ceo Levant i nastavio bi da se siri, spasili su ceo svet od terorizma.

Alen
Gost
Alen
8 mjeseci prije

Prije će biti da je to zasluga Rusije , ne samo u vojnom planu već kompletan diplomatski i logistički kišobran koji je Rusija nadvila nad saveznicima.. U tim uvjetima Iran je imao zaledjinu da odradi svoj dio posla… Velika je zasluga Irana , ali ne kljucna..

Riddick
Gost
Riddick
8 mjeseci prije

Apsolutno, ali opet bez Irana ne bi sami uspeli u oslobadjanju Levanta i Iraka.

Kora
Gost
Kora
8 mjeseci prije

@Alen

U čemu je Vaš problem pa da imate toliku potrebu umanjivati postignuća i zasluge Irana?

Emiliano Zapata
Gost
Emiliano Zapata
8 mjeseci prije

Skretanje pozornosti.
Dok se ovce bave svim i svacim, uvode predposljednji korak totalne kontrole 5G.

Ivo
Gost
Ivo
8 mjeseci prije

Uz Siriju, jedina normalna zemlja na bliskom istoku. Doduše, i Libanon bi mogao biti dobar, da ga jude redovno ne uništavaju.

Tony
Gost
Tony
8 mjeseci prije

teseru jesi vehabija ili???

Kora
Gost
Kora
8 mjeseci prije

@Tony

S obzirom na to da je napisao kako “svatko ima svoju cijenu”, prije će biti da je “nečiji” plaćenik i agitator.

mladen3x
Gost
mladen3x
8 mjeseci prije

Koliko mi je poznato,u Jugi smo imali velika poduzeča čija su se postrojenja naslanjala na željezničku mrežu da bi put robe bio što kvalitetniji,evo,i dan danas ako pogledate postrojenja u Zagrebu,u Radničkoj,Industrijska zona(nekadašnja,danas je to žali Bože),sve je povezano željeznicom.I ostali dio grada se nekada vezao uz industriju,tu su bili glavni pravci.I tako je bilo u cijeloj državi.Dan danas Kinezi glavne željezničke rute vežu uz industriju,ne uz promet putnika,promet putnika je sporadična stvar,dodatna zarada.Takvu infrastrukturu rade i po cijeloj Aziji,to im je cilj,brzi protok robe,Iran se u to pametno uklapa,rade željeznicu tamo gdje otkriju naftna i plinska polja,rade rafinerije i preradu sirovine i to sve povežu.Kroz brdo,nebitno,ide kroz brdo ali se isplati.Ljudi rade pametno i ne spuštaju gaće pred tamo nekom prekooceanskom silom kao što rade ovi naši.I onda kad mi netko kaže da je kod nas bila diktatura,ma pošaljem ga u tri p.m.

denis
Gost
denis
8 mjeseci prije

Dok se to desi Kina će biti najjača ekonomska i vojna sila tako da Iranci ispravno grade veze sa Kinom i nastupiče vrijeme pro kineskog Irana. Zapad u to vrijeme neće nikome biti interesantan jer će amerika biti preslaba a EU će uništiti njena imigracijska politika.

Savovic Danilo
Gost
Savovic Danilo
8 mjeseci prije

Gospodine Trump nema zemlje pored S.Koreje,Rusije I Irana gdje vase sankcije manje doticu vlast.Oni su navikli da zive pod sankcijama. Narodima tih zemalja treba poznavati mentalitet. Ekonomski ce mozda sankcije oslabiti dodatno ekonomiju ali nikako u mjeri da bi izazvala toliko nezadovoljstvo naroda da ustane protiv vlasti. Izasli ste iz sporazuma,ok,uvropski partneri ga podrzavaju rijecima a djelima ne. Podledica:Fordo u punom kapacitetu a Natanz ionako radi koliko mu je bilo dozvoljeno do sada,od sada ce povecati intezitet obogacivanja. Ovo su njihovi aduti u slucaju nekog pregovarackog sjednika. Hezbolah I siitske milicije su toliko ojacale I stekle iskustvo na bojnom polju(opet ponavljam protiv veoma profesionalne placenicke bagre sa svih strana) da sta god da se desi u regionu na njih se moze racunati kao na respektabilan vojni faktor. Vjerujte mi Iranu se ne ratuje(razvija Im se ekonomija jer znaju da je jedino to bitno za stabilnost I nezavisnost zemlje) ali cim dodji do toga da pocne tamo da se ulaze(kao poslije potpisivanja sporazuma) odmah krene miniranje Bibija I sauda jer im I ovakav Iran trn u oku a zamislite tek sta bi mogao biti sa resursima od nafte koji bi se ulagali u modernizaciji I ekonomsko jacanje zemlje. Nocna mora je to sauda I izraela

VasilisaPremudra
Member
Famed Member
VasilisaPremudra
8 mjeseci prije

#” 8. studenog službeni predstavnik vodeće zrakoplovne tvrtke Iran Air, Masume Askarzadeh, najavio je da će kompanija od 2. prosinca nastaviti letove do glavnog grada Italije. Iran Air će nastaviti letove u Italiju kao odgovor na zahtjeve Iranaca koji žive u inozemstvu. Stoga će letovi Teheran-Rim-Teheran biti provođeni svakog ponedjeljka i četvrtka, rekao je Askarzadeh.”

Massoumeh Asgharzadeh najavila je i rekla gorenavedeno.
Gospodja Massoumeh Asgharzadeh je naime – zena… na funkciji generalnog direktora PR/odnosi s javnoscu Iran Air.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik
17
0
()
x