Napad u Londonu: Programi „deradikalizacije“ za islamske teroriste kao brži put do slobode

Kao što su izvijestili mediji, prije dva dana se u Londonu dogodio teroristički napad za kojeg je odgovornost preuzela takozvana „Islamska država“.

Muškarac koji je nožem ubio dvoje ljudi u Londonu i ranio još tri osobe prije nego što ga je policija ubila bio je ranije osuđen za terorizam, prenose britanski mediji. Bio je pušten na uvjetnu slobodu, uz pristanak da nosi elektronsku napravu za praćenje zatvorenika, prenosi The Times. Britanski list The Telegraph dodaje kako je napadač nosio lažni pojas s eksplozivom.

BBC piše kako su prekjučer dvije osobe ubijene u napadu nožem u blizini Londonskog mosta, a zatim je ubijen i napadač na koga je pucala policija. Londonska policija je priopćila kako ovaj „incident“ tretira kao teroristički napad.

Gradonačelnik Londona Sadiq Khan izjavio je nešto ranije kako policija više ne traga ni za kim u vezi sa spomenutim  „incidentom“ u blizini Londonskog mosta u kojem je napadač nožem napao više osoba.

Sadiq Khan je pohvalio “heroizam od kojega zastaje dah, kojeg su pokazali građani u incidentu, potrčavši prema osumnjičenom i razoružavši ga”, prenio je AP.

Premijer Boris Johnson također je pohvalio izuzetnu hrabrost građana koji su fizički intervenirali kako bi zaštitili živote drugih.

“Za mene oni predstavljaju ono najbolje što naša zemlja ima i ja im zahvaljujem u ime čitave zemlje”, kazao je premijer Johnson.

„Incident“ kao eufemizam za neuspjeh programa deradikalizacije

Kao što ste primijetili, svi britanski mediji su za spomenuti teroristički napad koristili termin „incident“, što nije slučajno, jer se odabirom ovakvog termina umanjuje značaj samog napada.

Osim toga, bez obzira na emocije, pohvale „herojima Londona“ je nešto što su u izjavama trebali izbjeći i gradonačelnik Sadiq Khan i premijer Boris Johnson. Naime, građani Londona plaćaju porez iz kojeg se financira rad obavještajnih službi, kao i posebnih i temeljnih jedinica policije i oni nisu ti koji bi trebali riskirati svoje živote u obračunu s teroristima. Koliko god to nekome zvučalo „čudno“, stvari funkcioniraju tako, a sve drugo je prazna retorika. Osim toga, što da je pojas s eksplozivom bio pravi i da je napadač u trenutku kada je na njega nasrnula skupina prolaznika aktivirao eksplozivnu napravu? Sada bi London oplakivao desetke mrtvih, a društvene mreže bi bile pune podrške Britancima s napisima „Je suis London“ i sličnim ispraznim frazama.

Ono što europske vođe i stručnjaci ne žele priznati je da je napad u Londonu posljedica neuspjele deradikalizacije islamističkih terorista i fundamentalista i da je cijeli put kojeg je Europa prevalila proteklih desetljeća bio velika povijesna pogreška.

U ime „ljudskih prava“, iza kojih su se krili i još uvijek se skrivaju interesi elite, koja je blisko povezana s vehabijskom kraljevinom Saudijskom Arabijom i „prava na slobodno prakticiranje vjeroispovijesti“, Europa je dobila generaciju mladih i otrovom vehabizma zatrovanih ljudi koje sada, nakon svega što se dogodilo, želi „deradikalizirati“.

Ali uz sve uložene napore, terorizam je ponovno pokucao na vrata Europe. U petak, 29. studenog, nešto prije 14:00 sati, 28-godišnji britanski državljanin porijeklom iz Kašmira je dvije osobe izbo na smrt, a još tri je ranio u blizini Londonskog mosta.

Prizor kojeg je britanski narod već vidio, kada se prije dvije godine, 4. lipnja 2017., također na Londonskom mostu, kombi zabio u dvadesetak pješaka, a zatim se srušio na južnoj obali Temze. Nedugo zatim su tri napadača, simpatizeri takozvane „Islamske države“, stigla do obližnje tržnice, pucajući u masu i napadajući ljude hladnim oružjem. Ukupan broj mrtvih nakon napada je bio 11, uključujući tri napadača, a 48 ljudi je ranjeno, od kojih 21 u kritičnom stanju.

Između prve i druge epizode su prošle dvije godine, presudno razdoblje u borbi protiv islamskog terorizma, tijekom kojeg smo bili svjedoci pada „kalifata“, koji je kao teritorij prestao postojati u ožujku 2019. Nedavno je, kako tvrde američke obavještajne i vojne službe, ubijen Abu Bakr Al-Bagdadi, ali sve to ne znači da je terorizam konačno poražen.

Dvadeset i četiri sata nakon terorističkog napada koji je opustošio London se objavljuju novi detalji o napadaču. To je bio Usman Khan, simpatizer Al-Qaede, uhićen prvi put 2010. godine zbog sudjelovanja u planiranju bombaškog napada s eksplozivom postavljenim u vodovodne cijevi u blizini Londonske burze.

Ali to nije njegova jedina optužba. Zajedno s još osam osoba, Khan je skupljao novac za osnivanje “vojnog centra za obuku terorista” u Kašmiru, a objekt je trebao biti izgrađena na zemljištu u vlasništvu obitelji Khan.  Putovanje u Kašmir u jednom smjeru je Usman Khan zakazano za siječanj 2011.

Nakon godinu dana istražnog pritvora i priznanje krivice za to nedjelo, Khan je 2012. godine osuđen na “neodređenu kaznu za zločine povezane s terorizmom”. Nadležni sudac nazvao je njegov plan “ozbiljnim i dugoročnim terorističkim pothvatom”, opisujući Khana kao “prijetnju javnoj sigurnosti, koji nije za puštanje na slobodu“.

Žalbeni sud mu je 2013. godine odredio kaznu od 16 godina zatvora, plus 5 godina probacije, odnosno slobode pod strogim uvjetima kontrole. No to se nije dogodilo i mladić je uvjetno pušten u prosincu 2018., nakon što je u zatvoru proveo “samo” osam godina.

Programi deradikalizacije

Sada je u Velikoj Britaniji izbila burna polemika o tome kako je bilo moguće da takva osoba dobije uvjetni otpust prije kraja kazne, uz obvezu da nosi elektroničku narukvicu, zbog čega je Usman Khan trebao biti pod stalnim nadzorom policije, a uspio je izvršiti teroristički napad u samom centru Londona.

Ali postoji još nešto. Već 2012. godine se napadač sam prijavio za sudjelovanje na tečaju deradikalizacije, želeći dokazati sudu, vlastima i društvu „kako se promijenio”.

„Želio bih pohađati ovaj tečaj kako bih dokazao vlastima, svojoj obitelji i društvu da više nemam ista mišljenja kao prije uhićenja. Tada sam bio nezreo, a sada sam puno zreliji i želim živjeti poput dobrog muslimana i dobrog britanskog građanina“, izjavio je tada Usman Khan.

Riječi izrečene u vjetar. Baš kada je pohađao jedan takav tečaj, konferenciju koju je organiziralo Sveučilište u Cambridgeu o rehabilitaciji kriminalaca, Khan je započeo teroristički napad.

Još nije jasno je li počinitelj najnovijeg napada doista bio uključen u program deradikalizacije, jer mediji navode kako je bio „na listi osoba za deradikalizaciju“, to je manje važno.

Naime, Velika Britanija je u ovaj projekt već uključila mnoge povratnike takozvane „Islamske države“, od kojih je jedan program imena „Preven“, koji radi na sprečavanju radikalizacije, te “Channel”, program usmjeren na „pomoć pojedincima u riziku od radikalizacije“.

Nažalost, nijedan od ovih programa se nije pokazao posebno učinkovit, a pravi rezultati + ovih napora još nisu poznati. Osim toga, 2019. je  program “Prevent” prošao neovisni postupak preispitivanja, nakon što su ga muslimanske zajednice, te nevladine udruge i aktivisti za ljudska prava opisali kao “nepošten, diskriminirajući i kontraproduktivan”.

Nesigurnost u pogledu djelotvornosti programa deradikalizacije je povezana i s činjenicom da su neke terorističke napade u zemlji izvršili sudionici programa.

Tako je, na primjer, Ahmed Hassan bio odgovoran za eksploziju u vlaku na liniji „District“ u stanici podzemne željeznice „Parsons Green“ u zapadnom Londonu rujnu 2017. U eksploziji koju je podmetnuo Ahmed Hassan i panike koja je nastala je tada ranjeno najmanje 29 ljudi.

Tema deradikalizacije putem „ad hoc“ programa je i dalje u prvom planu ne samo u Velikoj Britaniji, već i cijeloj Europi. Nedavna odluka Turske o  prisilnoj deportaciji stranih boraca u Europu situaciju za europske prijestolnice samo čini još dramatičnijom.

Ali ne zaboravimo na upozorenja sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada iz jednog od njegovih intervjua, kada je upozorio da će se zemlje EU, koje su sudjelovale u agresiji na Siriji i uvele sankcije toj zemlji, ali, što je još gore, prekinule su obavještajnu suradnju s „režimom“, prije ili kasnije suočiti s monstrumom kojeg su same stvorile.

Assad je bio u pravu, što priznaju i obavještajni dužnosnici nekih europskih zemalja, koji tvrde da su mnoge operacije rađene površno, dok su neke blokirane zbog odbijanja održavanja bilo kakvih kontakata s „režimom u Damaskom“.

Na drugoj strani imamo nevladine udruge za ljudska prava i već radikalizirane dijelove muslimanskih zajednica u europskim zemljama, koji insistiraju na „poštivanju ljudskih prava“ čak i kada su u pitanju osobe koje su osuđene za pokušaj ili provedbu terorističkih napada.

Za kraj možemo zaključiti da spomenuti programi deradikalizacije, koji su nužni, ali moraju biti provedeni uz ogromne napore i na najvišoj stručnoj razini, ovako kako se provode u EU ne daju slabe rezultate. Zapravo, to su programi koji moraju biti sto posto učinkoviti, jer je dovoljan jedan fiktivno „deradikalizirani“ terorist da sutra, kada se dokopa slobode, počini krvoproliće.

Što se tiče vehabijske plime u EU, tu smo temu ranije obradili više puta, stoga nema potrebe ponavljati se.

FOTO: Prizor iz Londona 2015. čovjeka sa zastavom „Islamske države“ koji „nije prekršio nikakav zakon“

Vehabizam – Zahvaljujući zapadnom sluganstvu do Skandinavije je stigao najopasniji islam