Nova kampanja protiv Irana – Let PamAm 103 1988. nije srušio Gaddafi već “iranski režim”

Iako ova priča nije nova, jer se nekoliko godina periodično pojavljuje u britanskim i američkim dnevnim listovima i tabloidima, sada je opet aktualna. Postavlja se pitanje zašto?

Naime, kći bivšeg terorista je izjavila da zrakoplov koji je 1988. eksplodirao nad škotskim gradom Lockerbiem nisu uništili Libijci, već palestinski teroristi koje je platio iranski režim.

Jordanka Saha Kheersat (43), kći bivšeg terorista Marwana Khreesata, rekla je kako je njezin otac prije svoje smrti to navodno ispričao svojoj ženi, a ne njoj, te da je vođa njegove ćelije, Ahmad Jibril, bio na čelu operacije u kojoj je 1988. uništen zrakoplov leta Pam Am 103, a napad je proveden eksplozivom pohranjenim u kovčegu u prtljažniku, prenosi britanski tabloid Daily Mail, naširoko poznat po upitnoj vjerodostojnosti.

Britanski list navodi da njena izjava velikim dijelom potvrđuje vjerodostojnost dugo prepričavane teorije da je Teheran naredio napad na let na putu za New York, koji je prevozio uglavnom američke civile, kao osvetu za obaranje iranskog  putničkog zrakoplova pet mjeseci ranije, kada je u raketnom napadu s američkog vojnog broda ubijeno 290 civila.

Međutim, 2001. godine je libijski obavještajac Abdelbaset Al-Megrahi osuđen je za ubojstvo svih 270 ljudi ubijenih u bombaškom atentatu i za obaranje zrakoplova nad gradom Lockerbiem.

Novost je što je pred Novu godinu danas Jordanka Saha Kheersat (43) izjavila da je njezin otac Marwan Khreesat ostavio dosje supruzi, a dokumenti navodno otkrivaju da je Ahmed Jibril, čelnik jedne od palestinskih skupina otpora, primio milijun britanskih funti iz Teherana kako bi izveo napad.

Istaknula je kako njezin otac nije osobno sudjelovao u zločinu i okrivio Jibrila, koji je bio vođa Narodnog fronta za oslobođenje Palestine – Glavnog zapovjedništva (PFLP-GC).

U intervjuu za The Mirror je iz svog doma u jordanskoj prijestolnici u Ammanu  rekla: “Mislim da je on odgovoran i on ima posla s iranskom vladom. Imam dokaze da je Ahmad Jibril odgovoran za Lockerbie. Papire ili bilješke, ali sada nisu u našoj kući.”

Saha Kheersat je rekla da je njezin otac napustio terorističku ćeliju nakon što je optužen za izdaju. Marwan Khreesat je umro prije dvije godine u dobi od 70 godina, a za Ahmada Jibrila se vjeruje, ništa manje, iako bi danas trebao imati  80 godina, “da je u Siriji i bori se za Bashara Al-Assada”.

U suđenju za teroristički napad nad Lockerbiem je presuda donesena 31. siječnja 2001. Za krivce su proglašeni zaposlenici libijske obavještajne službe i jedan od najbližih suradnika Muammara Gaddafija, Abdelbasset Al-Megrahi, koji je osuđen na doživotni zatvor.

Libija je 2003. godine priznala odgovornost svojih dužnosnika za teroristički napad na let 103 Pan American, ali je Gaddafi poručio kako kao država Libija ne namjerava priznati krivnju za teroristički napad nad Lockerbiem, iako se slaže da je eksploziju organizirao jedan od dužnosnika libijske države. U skladu s dogovorom između predstavnika Libije, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država, Libija je svakoj od obitelji žrtava isplatila odštetu od 10 milijuna dolara.

Tijekom 2011. je bivši tajnik ministarstva pravde u Libiji, Mustafa Muhammad Abd-Al-Jalil, izjavio za Associated Press u intervjuu u Sjedinjenim Državama da je navodno imao Gaddafijevu pisanu zapovijed da raznese putnički zrakoplov, iako danas znamo kako su u vrijeme takozvanog Arapskog proljeća davane takve izjave.

Treba podsjetiti da je u kolovozu 1990. godine ovaj teroristički napad služio za obračun u drugim krugovima i tvrdilo se da iza eksplozije stoji paramasonska loža P-2. U intervjuu za talijanski tjednik Avvenimenti tada drugi čovjek CIA-e u Europi izjavljuje da je meta napada talijanske paramasonske lože bio povjerenik UN-a za Namibiju, Šveđanin Bernt Carlsson.

Naime, masoni ove kontroverzne lože su se bojali da će Carlsson objaviti dokumente o sudjelovanju lože P-2 u međunarodnoj trgovini oružjem. Uskoro je njegove riječi potvrdio bivši dužnosnik CIA-e Richard J. Brenneke, a prema njima je CIA loži P-2 dala tehničke i financijske resurse za teroristički napad.

Pokazalo se također da je u uslužnom dijelu američkog veleposlanstva u Moskvi na oglasnoj ploči, neposredno prije napada, navodno bio zaboden list papira kako bi se upozorilo službenike veleposlanstva da ne koristite zrakoplove koji su trebali letjeti u području u kojem se dogodila tragedija.

Znakovito je da je let Pam Am 103, za kojeg su prethodno sve karte bile prodane, imao trećinu praznih mjesta. To jest, netko je pravim ljudima rekao da ne lete ovim zrakoplovom.

Susan Lindauer, autorica knjige “Ekstremna pristranost – Zastrašujuća povijest Zakona o suzbijanju terorizma u SAD-u i skrivanje istine o terorističkim napadima 11. rujna i Iraku”, koja je od svibnja 1995. do ožujka 2003. bila tajni neslužbeni kanal za prijenos tajnih informacija u Tripoli i Bagdad, je pod prisegom na sudu rekla da njezin rad koordinira mentor CIA-e, dr. Richard Fuish, koji je od prvog dana tvrdio da zna sve o zločinačkoj zavjeri i identitet terorista koji su oborili zrakoplov nad Lockerbiem.

Prema njegovom mišljenju, zrakoplov leta 103 kompanije Pan American Airlines je raznesen nad Škotskom 1988. kako bi se prikrili dokazi da je američka CIA bila angažirana u trgovini drogom na Bliskom istoku. Prema Lindaueru i Fuishu, ovim zrakoplovom su se u SAD vraćali dužnosnici CIA-e nad kojima je u zemlji trebala provesti interna istraga, a vodili bi je vojni obavještajci koji su otkrili sudjelovanje CIA-e u trgovini heroinom na Bliskom istoku. Tako su svi svjedoci eliminirani. Richard Fuish također je vjerovao da je izravni organizator terorističkog napada bio Ahmad Jibril, o kojem sada govori “svjedokinja” iz Jordana, koji je tada i sam navodno bio uključen u trgovinu drogom.

Vrijeme je za “iransku pistu”

No, sve ove verzije su dostupne na internetu i nisu nikakva tajna. Ono što upada u oči je vrijeme ponovnog okretanja poglavlja u kojem se izričito navodi “iranska pista”.

“Ispovijest” Sahe Kheersat podsjeća na događaje od prije 27 godina, kada je uoči operacije Pustinjska oluja, koju su provele Sjedinjene Države i saveznici protiv Saddama Husseina 1991. godine, mediji širili slične priče.

Bivši Mossadov agent V. Ostrovsky je dao važne izjave o tim događajima u svojoj knjizi “Drugi vid obmane”. Istaknuo je da je propaganda koju je vodio Mossad formirala javno mnijenje potrebno za izbijanje Zaljevskog rata.  Rat je rasplamsao “dobrovoljni agent” Mossada, proizraelska lobistička tvrtka Hill and Knowlton, na čelu sa senatorom Tomom Lantosom, poznatim po lobiranju za cionističke interese. Pripremljen je vrlo dramatičan scenarij koji je utjecao na američki Kongres. 9. listopada 1990. Je proizraelska lobistička tvrtka Hill and Knowlton američkom Kongresu podnijela prijedlog da se održi sastanak na temu “Zločini Saddama u Iraku.”

Neki “svjedoci”, koje je predstavila izraelska tvrtka, tvrdili su da je iračka vojska ubijala novorođenčad u rodilištima. Jedan od “očevidaca” tih “zvjerstava” detaljno je ispričao Kongresu što iračka vojska radi, kako je 300 novorođene djece ubijeno pred njegovim u očima na bolničkim odjelima u Kuvajtu i druge poznate priče.

Ove informacije su uvelike uznemirile članove američkog Kongresa, što je uvelike pomoglo predsjedniku Bushu. Američki Kongres je izrekao presudu i proglasio Saddama Husseina iračkim “Hitlerom”.

Tek nakon završetka “Zaljevskog rata” se saznalo da su sve te i slične informacije bile laž i informacijska sabotaža, djelo agencije Hill and Knowlton, koja je od Kuvajta dobila 10 milijuna dolara. Čovjek koji je igrao ulogu “svjedoka kirurga” uopće nije bio niti svjedok, još manje liječnik. Bio je mladi izbjeglica, a druga “svjedokinja” je bila kćer kuvajtskog diplomata u Sjedinjenim Državama. Kako bi izgledali uvjerljivo u svjedočenju, par je uvježbao tekst napisan na engleskom jeziku.

Ovo nije neobično i tijekom svih ratova u povijesti su se protivnici pokušavali demonizirati i prikazati  kao neprijatelji u očima javnosti. Problem je što “nove” optužbe protiv Irana demoniziraju vlasti u Teheranu u očima međunarodne zajednice baš kao u ranijim intervencionističkim kampanjama, a lavina se zakotrljala usred novih prijetnji o mogućem izravnom vojnom napadu kojeg Izrael i SAD žele započeti na Bliskom istoku. Ne treba isključiti nove provokacije od strane Izraela i Sjedinjenih Država protiv Islamske Republike, pogotovo zato što su američki državni dužnosnici više puta izjavili kako neće dopustiti Irancima da proslave 40. obljetnicu Islamske revolucije, koja će se slaviti 11. veljače 2019. godine. Vrijeme ističe, pa se čak i prethodno korišteni podaci moraju reciklirati.