“Prije deset godina se Zapad nadao da bi aktualni čelnik Turske Recep Tayyip Erdogan mogao biti stup demokracije u regiji koja je rastrgana vjerskim sukobima”, piše The New York Times.
“Turska je bila odani NATO saveznik, most između Europe i nestabilnog Bliskog istoka. Budući da je Erdogan nastojao pronaći mjesto svoje zemlje u redovima Europske unije, pokazao se kao umjereni muslimanski čelnik spreman za reforme. Jačalo je mišljenje da je Turska postala liberalna zemlja u kojoj vlada tolerancija i vladavina prava. Ali to je bilo prije nego je Erdogan koncentrirao svu vlast u svojim rukama i gazio oporbu dvije godine prije pokušaja državnog udara. I prije je u Turskoj, najviše zbog Erdoganove sklonosti autoritarnosti i nesposobnim upravljanjem gospodarstvom, došlo do financijske krize. Sve što je ostalo od pojma Erdogana kao “liberalizirajuće sile” je u potpunosti je nestalo”, žali se američki list.
“Za Zapad je Erdogan ranije bio utjelovljene nade, a sada je postao još jedan apsolutni vladar, čiji su populizam, nadmenost i prezriv stav prema računovodstvenim knjigama odgovorni za stanje u zemlji. U posljednjih nekoliko godina je Erdogan skrenu s puta reformi i počeo stvarati nove saveze, uključujući i s Rusijom i njenim snažnim vođom Vladimirom Putinom. Šalje novinare u zatvor, oduzima imovinu političkih protivnika i suzbija oporbu, uzimajući potpunu kontrolu nad Turskom. Počeo je upravljati gospodarstvom kao “obiteljskom mrežom”, velikodušno je podijelio kredite vlastitim tvrtkama, nastojeći postići rast gospodarstva kroz dug. Erdogan je trošio javni novac kako bi se osiguralo pristojan život radničke klase, koja je politička baza njegove vlade. Gradio je bolnice, škole, ceste i druge infrastrukture. Postigao je građevinski bum dajući državne zajmove i jamstva privatnim tvrtkama koje su već bile u ogromnom dugu”, uvjeren je autor članka Peter Goodman.
Kao što je napomenuo The New York Times, većina kredita Turske je u američkim dolarima. Sada kada se turska valuta urušila, dugovi su se povećali.
“To je turske tvrtke dovelo do opasne blizine bankrota, što se potencijalno može razviti u punu ekonomsku katastrofu. Turske probleme pogoršavaju i druge nevolje koje su, barem djelomično, uzrokovane odlukama u glavnim zapadnim gradovima. Oko milijun ljudi je pobjeglo u Tursku od rata u susjednoj Siriji. Europa se ogradila od toga, ostavljajući Tursku da sama prevlada krizu. Imigranti su postali konkurencija niskokvalificiranim turskim radnicima, što je stvorilo pritisak na turske javne službe. U uvjetima nestabilnosti je Erdogan nastavio održavati visoku državnu potrošnju, ubrzavajući gospodarski rast i akumulirajući dugove. Turska je najvećim dijelom sama sebi kriva za krizi. Erdoganov autoritarizam je potkopao vjerodostojnost turskih institucija, posebice središnje banke”, zaključuje Peter Goodman.
Ovaj i slični članci, koji su proteklih dana preplavili američke dnevne listove, unatoč svemu što se može prigovoriti Erdoganu, od rata u Siriji i destabilizacije šireg Bliskog istoka do unutarnje represije, previđa da postoje tisuće nepobitnih dokaza u izravnom uplitanju Washingtona u unutarnje poslove Turske, a aktivnije podrivanje njegove vladavine je počelo u vrijeme Obamine administracije i velikih prosvjeda na Trgu Taksim u ljeto 2013. Ništa od navedenog za Petera Goodmana ne bi bio problem da se Erdogan pridržava “zadanog kursa”, niti bi SAD vodio brigu o ljudskim pravima ili dugu turskih kompanija.
Ono što najviše brine je izjava da je uz turska vlasti za aktualnu krizu “dijelom odgovorna i Europa”. Što to znači? Zaključak je logičan. U slučaju katastrofe, koju mnogi ne isključuju, SAD će se maknuti u stranu i ostaviti EU i Tursku da se bore s milijardama eura nenaplativih kredita i novih 5 milijuna imigranata od kojih će većina krenuti put Zapada.
Propast turske valute znači 5 milijuna migranata spremnih za put prema EU
Da razocarao je “zapad” jer nije igrao po njihovom: branio iIzrael, podijelio Siriju napao Irak, sudjelovao u destabilizaciji Irana i izolaciji RF. Uz pomoc zapada ugusena je sekularna Turska, islamizan se vratio na velika vrata i destabilizirao ne samo regiju(oko Turske ) vec se prosirio na Europu.
istina stoji da je Erdo previse ubrzano poletio za moci…najzalosnije je sto vjeru sada koristi da pridobije masu i usporediva se s Ataturkom…a sami doticni sultan rece: Svaki vladar koji u svom radu trazi pomoc vjere obican je slabic. A slabic nije dostojan da bude na celu drzave… logicno je da Njemci sada najvise gube sa slabom Turskom i zato bojazan EUa na ovo sve,dok Amerima svejedno…oni znadu da sta god bude nije njima pred dvoristem…Erdoganu je vidno dosadilo biti potrcko zapada i toliko cekat ulazak u EU itd…shvaca da ga zapad zamlaciva i udara sakom od stol..daj covjece nam nesto konkretno,napusti NATO,zamrzni Americku imovinu u Turskoj,sam znas da su ti svi krediti u dolarima.napusti NATO,okreni se Kini,koja ce ti rado dat svoje obveznice da otplatis dug i budes njihov duznik,al promijeni “kazetu” na playlisti…Kinezi bi s obe rasirene ruke docekali Tursko trziste tako da idalje mislim da je ovo… Čitaj više »
Koju demokraciju su ocekivali, kaubojsku, neoliberalnu ili serija?
neznam zašto jedan ugledni portal kao što je “logicno.com” prenosi žutu štampu poput “the new york times-a”
ps. the new york times nemože pisati u ime “zapada” jer bi u tome slučaju morao definirati “zapad” i morao bi znati mišljenje svakog građanina toga “zapada”. koliko je meni poznato velika većina građana “zapada” nevoli the new york times i politiku koju on zastupa. drugo, i taj “zapad” u čije ime govori the new york times, a koji je manjinski tj. ogleda se preko medijske kontrole uma podobnih, je razočarao u civilizacijskom smislu sav ostali civilizirani svijet
Đu jork talmuđik manipulira, Erdo je njihov brat po krvi i on svoju zadanu ulogu glumi savršeno.
Jedino što se očekivalo od Erdogana je ispunjavanje želja i planova duboke države.
Kakav je to zlotvor, napao Siriju, prodavao oruzje teroristima, kupovao naftu od ISISa etc. etc. A najveci licemeri su mi ovi komentatori ovde, po najvise ljevicari. Oni imaju se za fer dobre ljude, oni su za narod, razpodjelu bogastva “good vs. evil” …a kako vam pada maska iz dana u dan, kako to fino branite Erdota Tursku samo jer su na drugoj strani isti zlotvor SAD. Pa ako smo posteni onda nek se svi pojedu međusobno pa nek i druge uzmu sa sobom
Neda Erdogan da mu Ameri i Izrael postavljaju ministre i komandni kadar u vojsci i policiji, da mu biraju sudije i tuźioce. Nece Erdogan da uvede sancije Rusiji i Iranu. Nece Erdogan da ide u Rijad i da klekne i ljubi ruku kralju kao Sisi i da pusti Katar na milost KSA i UAE. Neda Erdogan da sa Indźirlika polijecu avioni za Iran. Neda Erdogan da mu uvojnoj bazi u Sudanu budu NATO snage. Neda Erdogan da se uspostavi Kurdistan da se lakse konrtoliea nafta itd
Što je više kleveta i laži, Erdo mi je miliji i draži.
Istina ziva dok si na njihovom putu onda je sve super , vidite onu vehabisku gamad iz saudiske arabije pobise jadne ljude u Jemenu i niko nista .
The New York Times i Recep Tayyip Erdogan rade isto sto radi 99 % svjetske populacije , vezu konja tamo gdje im gazda kaze !
Meni nije jasno da Turci puše te Erdoganove nebuloze o napadu na molitvu i zastavu, bez i jedne riječi o napadaču.
Kljucna recenica clanka kaze da nista od navedenog nebi bio problem da se Erdogan drzi “zadanog kursa”. Nije da mi je Erdogan omiljen lik i politciar ali po ovome do sad pokazanom moramo mu priznati da za razliku od svih nasih politicara on ima onu stvar od cetiri slova ispod one muske stvari. Da ga Ruski FSB nije obavijestio o pucu Erdo bi vjerovatno sad pod uslovom da je bio sretan i prezivio udar prodavao kospice u Istambulu. Sad vas ja pitam dali bi ste vi da ste u njegovoj koži ostavili na funkcijama one koji su vam radili o glavi ili bi i vi napravili čistku? Unatoc svim njegovim manama u unutrasnjoj politici on se za razliku od nasih politicara koji su nas i nasu djecu predali u roblje bori i pokusava sacuvat koliko toliko narod i bori se za svoje a ne USA interese. A kad posmatramo relacije… Čitaj više »