NYT: “Samo Rusija može spriječiti novi rat na tinjajućim ruševinama Sirije”

Ovo je naslov kojeg je objavio RT, agencije Sputnik, RIA Novosti, TASS ili druge ruske medijske kuće u vlasništvu države, nego The New York Times. Od početka rata u Siriji se nešto slično nije moglo pročitati u ovom američkom dnevnom listu, vrlo kritičnom prema Moskvi, Assadu i Donaldu Trumpu. Autor članka je Joost Hiltermann, direktor Međunarodne krizne skupine za Bliski istok i sjever Afrike.

Assadove snage pobjeđuju na terenu u Siriji, ali to može uzrokovati potencijalno opasan sukob s Izraelom, upozorava bliskoistočni stručnjak Joost Hiltermann. Prema njegovu mišljenju, Rusija je u stanju spriječiti da sirijski rat uđe u kaotičniju i ubojitiju fazu, što može biti temelj za suradnju sa Sjedinjenim Državama, jer Washingtonu ne treba kaos na Bliskom istoku, navodi The New York Times.

“Vladine snage predsjednika Assada ustrajno osvajaju teritorije koje su držale naoružane ‘oporbene skupine’ i jačaju svoje položaje u Siriji. To može dovesti do okončanja sirijskog sukoba, međutim, može izazvati novi i potencijalno mnogo opasniji sukob”, upozorava Jost Hiltermann.

Prema njegovim riječima, ključna sila koja može spriječiti pretvaranje sirijskog rata u kaotičniju i ubojitiju fazu je Rusija, koja je dobila kontrolu nad sirijskom zračnim prostorom i zauzela mjesto “političkog kormilara” u regiji.

“Da biste shvatili koliko je opasna situacija u Siriji, samo pogledajte kartu”, objašnjava autor.

“Na sjeverozapadu provincije Idlib, gdje turska vojska nadgleda zonu de-eskalacije, situacija je i dalje napeta, ali su vlasti odlučne da i tamo “protjeraju”  Turke, islamističke ekstremiste i ostale oružane formacije. Na sjeveroistoku su Kurdi stvorio neku vrstu samouprave koju kontroliraju YPG milicije, koje su američki saveznici u borbi protiv terorista. Ali ova grupa je sirijski ogranak Kurdistanske radničke stranke koja djeluje u Turskoj i stoga je na meti turske vlade. Dalje na istoku, u pustinji blizu granice s Irakom, još uvijek lutaju ostaci jedinica “Islamske države”, koje proganjaju SAD, kurdske YPG milicije, sirijska vojska, proiranske i druge milicije koje se bore na strani Damaska”, pojašnjava Joost Hiltermann.

Međutim, “mnogo ozbiljnija opasnost”, prema autoru, dolazi s juga, uz liniju primirja koja dijeli Izrael i Siriju. Nedavni izraelski napadi na Iran i njegove saveznike u Siriji povećao je rizik od eskalacije.

“U veljači je samo jedan telefonski poziv ruskog predsjednika Vladimira Putina premijera Benjamina Netanyahua naveo da odustane od daljnjih zračnih napada na ciljeve sirijske vlade i Iran. Međutim,  Izrael je iskoristio međunarodno ogorčenje zbog navodnog kemijskog napada sirijske vlade i proveo novi val udara u kojima je ubijeno 10 iranskih i drugih vojnika. Iran je obećao da će odgovoriti na taj napad, a vjerojatno će to učiniti u pravo vrijeme za Teheran”, upozorava autor.

“Učinkovita intervencija Putina tijekom događaja u veljači je pokazala da je Rusija u idealnom položaju da na ruševinama Sirije spriječi izbijanje otvorenog rata između Izraela i Irana”, piše stručnjak.

“Za razliku od Sjedinjenih Država, Moskva održava jake radne odnose s gotovo svima, uključujući Tel Aviv, Damask i Ankaru, kao i Hezbollah. Štoviše, Rusija je iznimno zainteresirana za sprečavanje izraelsko-iranskog rata u Siriji, barem radi očuvanja vlastite pobjede”, vjeruje autor.

Pitanje je je li Rusija sposobna i spremna igrati takvu ulogu? Vjerojatno najbolji način da se spriječi sukob Irana i Hezbollaha protiv Izraela je stvoriti operativni komunikacijski kanal za sve strane, koje će biti u vezi s Kremljom i ruskom vojskom.

“Ali hoće li Putin biti zainteresiran za takve mjere, jer je i sada u stanju pokazati da svojim osobnim sudjelovanjem, jednostavnim podizanjem slušalice može smiriti krize”, navodi se u članku.

“Sjedinjene Države još uvijek mogu igrati važnu ulogu u izbjegavanju nove eskalacije. Premda je nejasno hoće li Washington sa svojim europskim saveznicima poduprijeti posredničke napore Rusije,  oni su dužni to učiniti kako bi se spriječilo daljnje pogoršanje situacije. Čak i Izrael poziva Rusiju da smiri Iran i Hezbollah u Siriji, ili da barem ne dopusti da svoje jurišne postrojbe rasporede na Golanskoj visoravni. Stoga se Sjedinjene Države, koje su odbile aktivnije diplomatski sudjelovati u sirijskom sukobu, moraju složiti ruskim posredničkim naporima i promicati ih”, tvrdi Joost Hiltermann.

Tijekom protekle tri godine su Sjedinjene Države u Siriji igrale ulogu smirivanja nasilja. Ali treba podsjetiti na napad kojeg su početkom travnja na Siriju izvele američka, britanska i francuska vojska, kao odgovor na navodni kemijski napad Assadove vlade. To je bio namjeran simbolički napad, jer ga je Washington mogao ojačati s nekim posebnim zahtjevima, prijeteći Sirijcima još jačim napadima, ali se to nije dogodilo”, kaže autor.

“Sjedinjene Države još uvijek imaju jaku vojnu silu koja može imati odlučujući utjecaj na vojnu situaciju u Siriji, ali će se prijetnja silom morati kombinirati s diplomacijom. Odnosi između Rusije i Sjedinjenih Država su se ozbiljno pogoršali u posljednje vrijeme. No, niti jedna zemlja ne želi da se situacija na Bliskom istoku dodatno pogorša, jer posljedice mogu biti nepredvidive. To stvara krhku, ali ipak određenu zajedničku mogućnost za suradnju, barem na dva fronta. Prva fronta je prekid vojnog sukoba u Siriji. Malo je vjerojatno da trenutna situacija doprinosi političkom rješenju koje uključuje oporbu, jer je Assadovim protivnicima na bojištu sreća okrenula leđa”, piše The New York Times.

“Međutim, Rusija treba određenu razinu stabilnosti da proglasi svoju pobjedu i smanji vojnu nazočnost. To je razlog zašto je Moskva prošle godine zamijenila Ženevski proces pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda s pregovorima s Iranom i Turskom u Astani. Rusija je odlučila dati prednost i pomoći ovom procesu jer je shvatila da je Assad ipak slab za dugi rat”, tvrdi Joost Hiltermann.

Ova”slabost” Assada i ruska potreba za stabilnošću mogu Sjedinjenim Državama i Europi dati određenu “polugu”, koja može biti sredstvo za stabilizaciju i oporavak Sirije, gdje trenutno Rusija i Iran s Europom i SAD-om mogu igrati ulogu posrednika, kaže autor.

“Neodređenom prisutnošću američke vojske u istočnoj Siriji, gdje se nalazi na velikom teritoriju, Washingtonu ne daje Damsku kontrolu nad ovim područjem. To može biti moćna poluga utjecaja, ali i opasan adut koji velesile može uvući u otvoreni sukob”, upozorava stručnjak.

Druga fronta eventualne suradnje, prema autoru, jeste smirivanje napetosti u odnosima između Izraela i Irana, koji su nedavno prilično eskalirali. Ovdje Trumpova administracija također može podržati napore posredovanja koje bi la Rusija. No, za ovo Bijela kuća ne samo da treba aktivnu interakciju s Moskvom, nego i potpuno drugačiji pristup drugom savezniku sirijske vlade – Iranu, navodi se u članku.

Ako se Sjedinjene Države povuku iz nuklearnog sporazuma, najvjerojatnije će to biti prije 12. svibnja, za Washington će to biti početak vojne konfrontacije s Iranom, upozorava autor.

S druge strane, kada bi SAD postupile s Iranom kao sa Sjevernom Korejom i ozbiljno pokrenule pregovore s iranskim čelnicima, to bi pomoglo ublažavanju napetosti na Bliskom istoku.

“Američka administracija će vrlo teško postupiti na ovaj način, jer je vodi neuravnoteženi predsjednik. No, zbog prijetnje eskalacije, alternativa tome bit će mnogo, mnogo opasnija”, zaključuje Joost Hiltermann, direktor Međunarodne krizne skupine za Bliski istok i sjever Afrike.

Iako članak Joosta Hiltermanna izgleda kao spisak lijepih želja, znakovito je da ga je objavio The New York Times, da se kao jedina ozbiljna sila koja na neki način može spojiti Iran, Izrael i ostale regionalne sile navodi Rusija i priznaje se da Assad dobiva rat protiv islamističkih terorističkih skupina, iako “uz pomoć Rusije, Irana i brojnih drugih inozemnih saveznika”. Dakle, za američke stručnjake i medije koji godinama zagovaraju svrgavanje Assada, sada je glavni problem da sirijska vojska i saveznici, jednom kada dovrše posao unutar granica Sirije, “ne krenu ka jugu i otvore puno opasniju i smrtonosniju frontu protiv Izraela”, a jedina zemlja koja to može spriječiti je Rusija.

Izvor: The New York Times