Objavljena Deklaracija o zajedničkom jeziku – “Jedan jezik za četiri naroda”?

Ne znam šta ovdje ima opasno za hrvatsku opstojnost da su se jedino oni odmah morali koprčiti na ovu inicijativu. Opasno je jedino to što se apelira na prestanak brojenja krvnih zrnaca koje u lijepoj prezaduženoj traje istim intenzitetom i elanom od devedesetih na ovamo.

Već vidim da će na ovoj temi letjeti perje. Snježana Kordić, hrvatska lingvistica, izjavila je prije par dana da se najvažnija etapa rada na Deklaraciji odigrala u Zagrebu na sastanku proširenog odbora eksperata. Meni to govori da je ta inicijativa krenula iz Zagreba. Slobodan Šnajder dodaje da iza njih ne stoje nikakave institucije, politika, i da ne govore “u ničije ime”. Pitanje prvo – što ih je potaklo da uopće izlaze sa takvom deklaracijom? Deklaracija ostavlja potpunu slobodu svima da se služe jezikom kojim žele! Pitanje drugo – da li je netko do sada nekome branio da se služi jezikom koji želi? Deklaracije će po autorima najviše pomoći “manjinama”! Pitanje treće – da li je manjinama do sada bilo onemogućeno služenje vlastitim jezikom? Deklaracija o zajedničkom jeziku Hrvata, Srba, Bošnjaka i Crnogoraca je ponovni pokušaj da se Hrvatska, za početak na ovaj način, integrira u zajednicu balkanskih naroda koji svi… Čitaj više »

I? Kako bi se trebao zvati taj “zajednicki” jezik? Budalastina.

Naši prostori, naš narod, Naški jezik. Potpisnici su sumnjivi, iz hr perspektive mi se čini da je odvlačenje pažnje u trenucima kad zemlja prelazi i formalno u ruke stranca (a naši najpotentniji ljudi u strane zemlje). Ali iz bosanske perspektive.. ono je stvarno preapsurdno da na tri ‘jezika’ piše objašnjenje na spomenicima i slično. Po meni jedan je jezik sve (koji sadrži mnoge dobrodošle dijalekte), uklj. Slo, MK i Bug. Slovenski se od makedonskog razlikuje manje nego istarska cakavica od hr književnog i tako ukrug. Pa da spomenemo i starosrpski iz nekih krajeva koji je vukao na makedonski (prije Vuka?), a tamo ima i ijekavaca… A pogotovo su ovi sadašnji standardi isti-isti da ne može biti istiji jezik

Ponovit ću po ne znam koji put – s obzirom da je masa ovih komentatora došla ovdje uglavnom zbog Babića – uzalud more tekstova koje je Babić ispisao o Sorošu, neki ovdje bi htjeli opet komunističku Jugoslaviju pa makar je drug Đorđe Crni osnovao.

A sto cemo sa hijeroglifima? Ja to ne znam pročitat

Super stvar, necu vise morati nositi sa sobom rijecnik kad budem isao u Srbiju ili Crnu Goru ili Bosnu… Da nemam rjecnika ne znam kako bi se snasao, mogao bi sjest u cosak i plakat, jer u tim drzavama se pricaju jezici koji mi je gori od kineskog, nista ne razumijem brate kad odem tamo

Autori deklaracije uložili su značajan napor da jedno jezično pitanje odvoje od političke manipulacije ali dio komentatora očito reagira gledajući isključivo kroz političku prizmu. Meni osobno je smiješno da postoje ljudi koji miješaju političku individualnost nekadašnjih jugoslovenskih socijalističkih republika a današnjih “nezavisnih” država s nazivom zajedničkog jezika kojim se svi mi služimo. Po meni to je jednako blesavo kao da u SAD svoj engleski zovu američki jezik, australci svoj australski jezik ili da indijci svoj službeni jezik zovu indijski. Mislim niko im to ne bi branio ali bi svako ipak znao da je u pitanju jedan – engleski jezik. Isto je i kod nas u bivšim jugoslovenskim prostorima, osim slovenaca, makedonaca i albanaca svi mi ostali govorimo jedan jezik s lokalnim različitostima i to je sve….

Postoji samo jedna znanstvena istina, sve ostalo su politička prepucavanja.
Koliko vidim protivnici deklaracije još nisu iznjeli niti jedan smisleni argument.
Dakle jezici se mogu znanstveno usporediti isto kao što možemo usporediti masu dva tijela. Snježana Kordić koja je znanstvenica, znanstvenim je metodama došla do toga da se radi o jednom policentričnom jeziku.
Znači to je znanstveni dokaz, sve ostalo su maloumna prepucavanja.

Kome je vazno da se hrvatski jezik ne zove hrtvatski jezik vec hrvatska inacica nekog jugoslovenskog / balkanslavenskog jezika.
Izgleda da su samo 2 hrvatska lingvista podpisala deklaraciju.
Svi ostali nisu uopce od struke, ali kada se procitaju imena Dean Jovic, Zeljko Komsic, Vesna Terselic… najveca bagra na planeti zemaljskoj, profesionalni zlobnici i mrzitelji onoga od cega potjecu odnosno onih koji ih hrane.
Zasto bi se uopce terbalo obazirati na takvo drustvo, u kojemu nema niti jedne osobe koja ima neku vezu sa Hrvatskom, a da ne vuce neke repove u neprijateljstvu prema Hrvatskoj.

konačno jedna mudra stvar – u poplavi glupih deklaracija je ova daleko najbolje argumentirana i prevazilazi usko nacionalističko gledanje. Slažem se u potpunosti s njom. Svako ima pravo, da se s njom ne slaže ali u razmislak – to je jako slično tome, da bi tvrdili, da u Austriji ne govore njemački jezik jer je malo drukčiji od onog što govore u Njemačkoj. Pa mislim da niko normalan to još nije tvrdio.

Kad se rasprava o ovome otprilike privela kraju, dodati ću i nešto iz znanstvenog rada akademika Dalibora Brozovića i Radoslava Katičića, svjetskih autoriteta na području slavenskog jezikoslovlja. ”Temeljna značajka hrvatske jezične situacije jest mnogodijalekatnost i tronarječnost (štokavska, kajkavska i čakavska). • Ta dijalekatska interakcija, to sučeljavanje i priljubljivanje, upravo to je hrvatski jezik. To mu određuje cjelinu. Baš po tome on i jest različit od svakoga drugog jezika. Ni u kojem drugom nema interakcije toga trojega: čakavskoga, kajkavskoga i štokavskoga. • Izbor novoštokavske dijalekatske osnovice za standardni jezik (koji su izbor Hrvati izvršili prije nego itko drugi) uvjetovan je velikom vrijednosti i važnošću hrvatske štokavske književnosti. • Vladanje standardnim jezikom nije stvar govornikova dijalekta, nego školovanja i naobrazbe, što, dakako, ne znači da to školovanje i ta naobrazba ne protječe i spontano, životom i odrastanjem u jezičnoj zajednici. • Upitamo li se za srednjojužnoslavenske jezike: “Je li isti taj, a… Čitaj više »