fbpx

„Pax Ottomana“ ili „Turski marš“ na bivše kolonije

Erdogan - Pax Ottomana

Proteklih dana smo posvetili nekoliko analiza politici Turske i turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, koji je zemlju doveo u položaj da nema saveznika ni partnera, kao u susjedstvu, tako i na globalnoj razni.

EU mu neće oprostiti otvaranje granica i pokušaj stvaranja nove migrantske krize. Rusija je bila više nego jasna oko Idliba i Sirije u cijelosti. SAD vode licemjernu politiku i Erdogana guraju u sukob s Rusima, ali je sve što su mu ponudili kao  pomoć nešto streljiva za vojne operacije u Siriji. Egipat, Sirija i Libija generala Haftara stvaraju koaliciju za suzbijanje turskog ekspanzionizma, a na drugoj strani sličan savez stvaraju Grčka, Cipar i opet Egipat, koji žele zaštititi svoje interese u istočnom Mediteranu. Zaljevske apsolutističke monarhije su Muslimansko bratstvo, kojem pripadaju Erdogan i njegova stranka AKP, proglasile terorističkom organizacijom, Zemlje Središnje Azije provode čistku stranih imama i propovjednika, posebno turskih i onih na platnom spisku Saudijske Arabije, jer su shvatile da se kroz njihovo djelovanje metastaze karcinoma radikalnog islama šire nevjerojatnom brzinom. Kina je tiha, ali bez sumnje redovito upozorava Tursku zbog davanja utočišta ujgurskim separatistima i militantima iz kineske zapadne pokrajine Xinjiang, a peking posebno prati i tursku i katarsku propagandu o tom pitanju. Turska stvara probleme i Iraku, na čijem teritoriju provodi proizvoljne napade na baze kurdskih separatista. Primjera ima još, ali je navedeno više nego dovoljno da službena Ankara shvati kako s njezinom vanjskom politikom nešto ne ide kako bi trebalo.

Istovremeno, Erdogan ima problem i u Turskoj, gdje gubi podršku za njegove inozemne avanture. Osim turskog naroda, koji je Stranci pravde i razvitka (AKP) na nedavnim izborima uskratio povjerenje u Ankari, Istanbulu, Izmiru i Antaliji turski vođa gubi i podršku unutar stranke.

Abdulah Gül protiv „sultana“

U veljači ove godine se oglasio i Abdullah Gül, član i utemeljitelj turske vladajuće stranke i prethodnik predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana. On se izjasnio izrazio protiv novog predsjedničkog sustava i turske vanjske politike, što je rijetkost, jer Güll ne izlazi u javnost s  kritikama upućenim svom očito bivšem savezniku.

Gül je bio na protokolarnoj funkciji predsjednika Turske od 2007. do 2014., dok je njegov bliski saveznik Erdoğan bio premijer, a prije toga je bio nadaleko cijenjeni ministar vanjskih poslova.

Ali otkako je Erdoğan preuzeo mjesto predsjednika i upravlja Turskom u sustavu u kojem predsjednik države ima široke izvršne ovlasti, Gül se u velikoj mjeri odmaknuo od politike, premda analitičari kažu da nije zadovoljan političkim kursom zemlje. Neki su čak ukazali na Güla kao na vođu koji bi mogao ujediniti Erdoğanove razočarane protivnike.

“Govorio sam da je parlamentarni sustav za Tursku puno bolji, čak i dok sam bio predsjednik. Moj izbor je potpuno demokratski parlamentarni sustav. Parlament do danas nikada nije bio toliko beznačajan. Turska to osjeća “, rekao je Gül u  intervjuu za list Karar krajem prošlog mjeseca.

Turska je na referendumu 2017. godine, održanom tijekom razdoblja „izvanrednog stanja“ nakon neuspjelog pokušaja puča u srpnju 2016., izglasala prelazak na novi sustav. Novi sustav ukinuo je položaj premijera i omogućio Erdoğanu da donosi zakone dekretom, kontrolu nad financijama i vojskom, naravno.

Erdoğanova Stranka pravde i razvitka (AKP) smatra da novi sustav omogućava „lakše vođenje vlasti“, ali kritičari kažu da je uništio parlament i predao vlast u ruke jednog čovjeka.

Gül je iznova također izrazio zabrinutost zbog turske politike u Siriji, gdje je u vrijeme davanja intervjua službeno život izgubilo 13 turskih vojnika u granatiranju od strane sirijskih vladinih snaga. Erdoğan je tada obećao da će uzvratiti udarac sirijskoj vladi, „bilo gdje u susjednoj zemlji ukoliko bilo koji turski vojnik bude povrijeđen na mjestima koja turska vojska kontrolira u sirijskoj provinciji Idlib“, koju zapravo kontroliraju teroristi raznih frakcija, sada udruženi s turskim snagama.

“Ono što ću reći je da, čak i ako nas jako isprovociraju, nije dobro ući u puni rat sa Sirijom”, kazao je Gül.

„Turska je uključena u krizu u Siriji od 2011. bez odgovarajućeg plana izlaska i poboljšala je suradnju s Rusijom, dok se udaljavala od svojih zapadnih saveznika. Problemi Turske sa Sjedinjenim Državama također su je gurnuli bliže Moskvi, ali odstupanje od Zapada je oslabilo tursku demokraciju“, rekao je Gül, koji je istupio ne kao visoki član Stranke pravde i razvitka (AKP), već kao političari kemalističke Republikanske stranke.

“Turska mora biti dio zapadnog bloka, zajedno s Europom, kako bi osigurala demokratsku i pluralističku zemlju. U tom pogledu, naši nedavni odnosi s Rusijom nisu u skladu s tim ciljevima”, rekao je Gül i kritizirao je kupovinu ruskih sustava protuzračne obrane S-400, usprkos prigovorima turskih saveznika iz NATO pakta.

Bivši predsjednik rekao je da bi tursko nabavljanje S-400 moglo ugroziti snagu njene vojske, druge po veličini u NATO paktu, odmah nakon američke.

Abdullah Gül je rekao da je kurdsko pitanje Turske postalo regionalno i međunarodno pitanje, nakon kolapsa obećavajućeg primirja između vlade i Kurdistanske radničke partije (PKK), ali i zbog Erdoganove invazije na kurdske sjeverne dijelove Sirije.

“Sve je naša odgovornost. Kada to nismo mogli riješiti u okviru naše inicijative s visokim standardima o ljudskim pravima, kriza je dobila regionalnu i međunarodnu dimenziju, a to su teški poslovi”, rekao je bivši turski predsjednik Gül, koji je Erdogana kritizirao i zbog prosvjeda u Gezi parku 2013. godine, najvećim antivladinim demonstracijama otkako su Stranka pravde i razvitka i Erdoğan 2002. godine došli na vlast.

Počeci uspona „sultana“ i buđenje novog „Osmanskog carstva“

Međutim, da bi razumjeli Güla i što se događa u Turskoj, moramo se vratiti u vrijeme političkog uspona Stranke pravde i razvitka (AKP) i naknadne promocije politike neoosmanizma, kojoj smo na ovom portalu već posvetili puno prostora.

Turska je preko 80 godina bila zemlja koja je gotovo u potpunosti okrenula leđa Bliskom istoku, arapskim i islamskim zemljama, zbog čega je smatrana je marionetom NATO pakta, čak i saveznikom Izraela. Sve se međutim promijenilo s vizijom AKP-a, koja se temelji na doktrini “Strateške dubine” koju je razradio bivši ministar vanjskih poslova Turske, Ahmet Davutoglu. Temelj te strategije, koju je, naravno, odobrio i njome bio opčinjen bivši turski premijer, a danas predsjednik Erdogan, bio je otvaranje Turske zemljama u regionalnom okruženju, prodor na Balkan, Bliski istok i Kavkaz, ali i šire, ali s manjim intenzitetom.

Arapske i muslimanske zemlje su za Erdogana i Ahmeta Davutoglua bile srce ove strategije. Politika “Zero Problems”, odnosno bez ikakvih problema sa susjedima i zone interesa Turske, dovela je do toga da je Ankara imala izvrsne veze s cijelim arapskim svijetu, bez iznimke, ali i s Iranom, Armenijom, Ciprom i Izraelom. Doktrina “Strateške dubine” je prelazila regionalne okvire i prodirala duboko u Europu, sve do bivših granica Osmanskog carstva. Balkanu ćemo posvetiti posljednje poglavlje ovog pitanja koje se, očito, pretvorilo u problem.

Ranije je Turska sa svim zemljama ojačala gospodarske veze, pokrenula ekonomsku integraciju s Irakom i Sirijom, a došlo je i do velikih međusobnih ulaganja sa zemljama Zaljevskog vijeća za suradnju. Takva je politika imala za posljedicu da je Ankara imala i važnu posredničku ulogu u rješavanju problema između prijateljskih zemalja i zahvaljujući toj politici je Turska stekla povjerenje međunarodne zajednice, a s druge strane je postala primjer politički i gospodarski uspješne zemlje.

“Sivi vukovi“ se bude 2011.

Turski radikalni nacionalisti i nostalgičari za vremenima kada je Osmansko carstvo obuhvaćalo područja od Središnje Azije do Bliskog istoka i od sjevera Afrike do Balkanskog poluotoka, čije se militantno krilo nazvalo „Sivi vukovi“, kao da su svojim ekspanzionističkim i imperijalističkim idejama zarazili AKP.

I tako 2011. dolazi prekretnica. Takozvano “Arapsko proljeće” je dovelo do toga da Turska, bolje rečeno AKP,  redefinira svoju politiku, ulogu i položaj u široj regiji. Libanonski analitičar i ekspert za tursku unutarnju i vanjsku politiku, Mohamed Noureddine, prvih godina rata u Siriji piše “kako je Turska napustila politiku koju je vodila godinama i podjednako se udaljila od svih zemalja s kojima je izgradila dobre odnose”.

Postala je pristrana prema nekima, a otvoreno se svrstala protiv drugih. Osim toga, AKP i tada premijer Recep Tayyip Erdogan su isti stav zauzeli i prema određenim skupinama unutar svake od pojedinih zemalja. Kada su kasnije započeli unutarnji sukobi, Ankara je zauvijek izgubila imidž neutralne zemlje i odustala od politike “Zero Problems”.

Turska otkriva svoje pravo lice i zajedno s Katarom podržava Muslimansko bratstvo, ne samo u zemljama koje je zahvatilo Arapsko proljeće, nego i u zemljama Zaljevskog vijeća za suradnju i time je dala prednost svojim ideološkim ciljevima. Takva je potpora naišla na neodobravanje Zaljevskog vijeća i Jordana koji se prvi otvoreno usprotivio vezama Muslimanskog bratstva i Turske, što je dovelo do slabljenja nekoć jakih veza s Ankarom.

Regionalna politika Ankare se loše odrazila i na njezino gospodarstvo, a etničke, vjerske i političke napetosti su rasle i u samoj Turskoj.

Kao rezultat toga, Turska je, tri godine nakon izbijanja Arapskog proljeća, postala izolirana zemlja i više nije bila u prijateljskim odnosima sa zemljama s kojima je nekad imala vrlo dobru suradnju. Zbog svoje uloge u Arapskom proljeću, Turska je izgubila povjerenje Sirije, Iraka i Irana. S druge strane je došlo do zahlađenja odnosa s Jordanom, Saudijskom Arabijom i zemljama Zaljevskog vijeća za suradnju, odnosno petromonarhijama Arapskog poluotoka. Naravno, izuzetak je Katar, kao glavna utvrda i financijer Muslimanskog bratstva.

Na kraju je, zbog pružanja podrške do posljednjeg trenutka Muhamedu Mursiju, došlo do prekida veza s Egiptom, što je Erdoganu trebao biti znak da je neoosmanski projekt, s Muslimanskim bratstvom kao instrumentom za njegovu realizaciju, zauvijek propao.

Zbog te su politike i odnosi s Rusijom u jednom trenutku dosegli rekordnu razinu napetosti. I to se dogodilo prije obaranja ruskog bombardera Su-24 u studenom 2015. godine, na nebu na samom sjeveru Sirije.

Zbog svih tih gubitaka, moglo se pretpostaviti da Turska više neće imati onakvu ulogu u regiji kakvu su u početku priželjkivali Ahmet Davutoglu i Recep Tayyip Erdogan.

Turska sada i sama ima probleme s fundamentalističkih skupinama koje još uvijek kontroliraju dijelove Sirije. Želja Turske da izgradi mostove povjerenja s Kurdima u regiji, ne toliko s onima u domovini, već u iračkom Kurdistanu, slaba je i nikako ne može nadoknaditi sve ove gubitke. Financiran saudijskim novcem, „ugledni“ dnevni list Asharq Al Awsat davno prije aktualnih događanja navodi “kako je Turska potpuno paralizirana, a možda je najveći gubitak Turske taj što je povratak u regiju, nakon osam desetljeća izbivanja, bio kratkog vijeka, povjerenje izgrađeno sa susjedima u tih nekoliko godina je propalo i Ankara će ga u doglednoj budućnosti teško ponovno steći“.

Sve gore navedeno je teško osporiti, osim što bi se ipak trebalo zapitati je li ta šteta baš toliko nepovratna? Turska analitičarka Barçin Yinanç, koja se slaže da je politika premijera Erdogana u početku bila mudra i racionalna, ali da je sve uništio s aktivnom podrškom jednoj strani, te otvorenom suprotstavljanju zemljama, dojučerašnjim partnerima i saveznicima, tvrdi da Turska u široj regiji još uvijek može igrati aktivnu ulogu. Kao najveći problem Barçin Yinanç navodi “rušenje mostova koje je izgradio s Basharom Al-Assadom, pružanje podrške takozvanoj „sirijskoj opoziciji“, što je rezultiralo strašnim ratom u susjednoj zemlji i zahlađenjem odnosa Ankare s Teheranom i Moskvom, a ne treba izostaviti ni kritike upućene vojnom vrhu u Kairu zbog svrgavanja Muslimanskog bratstva”. Ove riječi gospođe Yinanç su jasan dokaz da kasnije okretanje Ankare Moskvi i Teheranu, barem što se tiče nekih segmenata, prije svega Sirije, ruski i iranski dužnosnici i stratezi nikada nisu smatrali iskrenim potezom Erdogana, već njegovom privremenom taktikom u kojoj dnevnu politiku prilagođava situaciju, a od isprike Rusiji i trilateralnih sastanaka u Astani su za Erdogana jedina vrata koja su bila otvorena bila ona na istoku.

Ali je isti taj Istok promijenio mišljenje o Turskoj. Prema anketama koje godinama provodi Turska zaklada za gospodarske i socijalne studije (TESEV), u 16 bliskoistočnih zemalja od 2011. pa do 3. prosinca 2013. turska popularnost je pala sa 78 % na 59 %, što još uvijek nije loš rezultat, ali je pad više nego očigledan. Možda ove ankete treba uzeti s rezervom zato što narodi zaljevskih monarhija uglavnom ne znaju detalje vanjske politike koju vode njihovi monarsi ili državni dužnosnici, ali je ipak indikativna.

Sve ovo je prepoznao i Erdogan koji se u to vrijeme grčevito borio protiv nastojanja Zapada i islamskog klerika Fethullaha Gülena, koji je, ako ćemo vjerovati Erdoganu, u suradnji s Washingtonom sa svojim pokretom Hizmet želio uništiti AKP i vladu u Ankari.

Erdogan je vjerojatno jedan od rijetkih političara kojem bi trebalo oprostiti štetu koju j počinio, ali se politika ne vodi emocijama i tako je došlo vrijem da se trebala pozdraviti obnova pokidanih veza Turske i Rusije, a potom i Teherana.

Da je suradnja Ankare i Teherana nešto što je nemoguće izbjeći mišljenja je i poznati kanadski politički analitičar i autor knjige “Globalizacija NATO saveza”, Mahdi Darius Nazemroaya, koji je svojevremeno napisao: “Dok Turska pokušava obnoviti veze s Iranom i Rusijom u zemlji se rasplamsava sukob između premijera Erdogana i „gülenista“ koji žele ugroziti taj proces. No veze između Teherana i Ankare su ipak toliko jake da ih je skoro nemoguće pokidati”.

“Odnosi Turske s Iranom i Rusijom nadilaze sve ono što se događalo u prve tri godine od izbijanja Arapskog proljeća. Turska s te dvije zemlje nije povezana samo geografski, nego i stoljetnom zajedničkom poviješću, trgovinskim odnosima, kulturnom suradnjom, jezikom i vezama etničkih manjina. Iako su politički odnosi između Turske s jedne, te Rusije i Irana s druge strane znatno slabiji, što je posljedica aktivnosti vlade u Ankari tijekom i poslije Arapskog proljeća, veze koje turski narod ima s ruskim i iranskim se ne mogu tek tako izbrisati. A tu su naravno i ekonomski interesi”, piše Mahdi Darius Nazemroaya u vrijeme kada je Erdogan još uvijek imao velike šanse za izgradnju čvrstog partnerstva s Moskvom i TehEranom. Sada to nije tako. Prije svega, Rusija može raditi s Turskom, ali nije zaboravila obaranje ruskog i ubojstva ruskih vojnika, od kojih su posljednja četiri likvidirana nedavno od strane islamskih fundamentalista koje na sjeveru Sirije podržava i štiti Turska.

Broj Iranaca i pripadnika proiranskih milicija ubijenih od strane turskih paravojnih snaga, kako možemo zvati sve islamističke terorističke skupine na sjeveru Sirije, puno je veći i Teheran ne vjeruje predsjedniku zemlje koji jedan dan leti na pregovore u Moskvu, a drugi plače dok traži vojnu pomoć u telefonskom razgovoru s Trumpom.

Abdullah Gül: “Samo Rusija i Iran mogu riješiti sirijsku krizu, a ne Amerika”

Iako je krajem veljače ove godine bivši turski predsjednik Abdullah Gül govori u prilog boljih odnosa sa Zapadom i NATO paktom, početkom 2014. Kao da je predvidio proces u Astani, kada je rekao “kako su Turska i Iran dvije zemlje koje trebaju ojačati prijateljsku suradnju i tako riješiti sirijsku krizu”.

Treba naglasiti da je Abdullah Gül kritizirao politiku na koju su se još 2010. odlučili Erdogan i Davutoglu, zbog koje je Turska ušla u svojevrsnu izolaciju i pretrpjela štetu na globalnoj i regionalnoj razini.

Tada su se pojavili napisi kako je Abdullah Gül jedina moguća alternativa Recepu Tayyipu Erdoganu i njegovoj politici sukobljavanja s cijelim svijetom i da bi u slučaju zaoštravanja sukoba unutar stranke mogao izaći kao apsolutni pobjednik.

Abdullah Gül je oduvijek tražio da se prema Siriji vodi racionalna politika, koja će davati prednost sekularnim snagama i koja će biti oslobođena ideologije, što je bio radikalni zaokret o odnosu na politiku Erdogana i bivšeg ministra Davutoglua.

“U intervjuu kojega sam dao za Foreign Affairs sam izjavio kako su Rusija i Iran dvije ključne zemlje u rješavanju sirijskog pitanja. Govorio sam o Zapadu i o Turskoj. Za Iran je Sirija egzistencijalno pitanje, a za nas je to humanitarno pitanje. Za Rusiju je to pitanje izlaska na Sredozemno more, gdje ima svoju bazu. S druge strane, neki govore o tome kako će Sjedinjene Američke Države biti te koje će svojom poznatom politikom okončati ovaj rat, a danas je Damask još jači nego prije. Jeste li vidjeli to u Ženevi?“, novinarima još u veljači 2014. izjavio bivši turski predsjednik Abdullah Gül.

Što se tiče analize stanja u Turskoj, Gül je izrazito realniji od Erdogana i Davutoglua, tvoraca katastrofalne politike prema Siriji.

Na pitanje je li turska vojska u znak odmazde tada bombardirala položaje terorista Islamske države, bivši turski predsjednik je izjavio: “Nemamo razloga biti optimistični kada je u pitanju Sirija. Ako Ženeva II dogovori jaku tranzicijsku vladu, onda se možemo nečemu nadati, ali važno je reći da je ovakva situacija i prijetnja za samu Tursku. U okruženju neizvjesnosti su se pojavile mnoge skupine. To nije samo rat između vlasti i opozicije, nego i unutar opozicije koja nema ciljeva. Taj se rat vodi uz našu granicu dugu 900 kilometara i nikada ne možete znati gdje će se proširiti. Takve situacije stvaraju i izazivaju ekstremizam, radikalizam i ne može se znati kako će sve završiti”.

“To je razlog zašto postoji velika razlika u percepciji prijetnje Turskoj prije četiri ili pet godina i prijetnje danas. U to vrijeme je najveća prijetnja za nas bila borba protiv Kurdistanske radničke stranke. Danas vidimo brojne druge skupine i moramo biti puno oprezniji. Želim reći da je situacija na našoj južnoj granici još gora. Ako se turske oružane snage suzdrže od miješanja, tko zna, sutra će se možda morati boriti s mnogo jačim neprijateljem“, izjavio je davno prije izravnog uplitanja Turske u rat u Siriji bivši predsjednik Abdullah Gül.

Ali Erdogan ne samo da je intervenirao, već je intervenirao u savezu sa snagama za koje je Gül smatrao da ih treba uništiti, odnosno s Al-Qaidom i frakcijama koje su bile dio kalifata, a sada su i one u Idlibu.

No drugi dio AKP-a je odlučio da je to bio pravi trenutak da Turska zauzme mjesto „koje joj pripada“, a to može ostvariti samo s agresivnim neoosmanskim projektom. Tada na funkciji premijera, Erdogan nije poslušao predsjednika i stranačkog kolegu, a nije ni morao, obzirom na slabe ovlasti koje je prije reforme sustava imao Abdullah Gül.

Erdoganu nije na pamet palo da zatvori granicu sa Sirijom  da Assadu prostora da eliminira terorističku prijetnju. Štoviše, iako je znao da bi se u slučaju potpunog zatvaranja turskih granica islamskim ekstremističkim skupinama sukob u Siriji okončao u vrlo kratkom roku, Erdogan je dodatno otvorio granice i teroristima osiguravao liječničku skrb, financije, oružje  streljivo, što je politika koje se drži sve do danas.

“Turski marš” na Zapadni Balkan

Proces normalizacije odnosa između Turske, Srbije i Bosne i Hercegovine je započeo 2009. na inicijativu Ankare i od tada je održano oko desetak sastanaka na najvišoj državnoj razini, a proteklih godina su trilateralni susret predsjednika Turske i Srbije, te članova predsjedništva BiH. Kako nije riječ o običnim sastancima govori činjenica da Turska već više od deset godina širi svoj utjecaj na zemlje koje su nekada bile u sastavu Osmanskog carstva, što je potvrdio i bivši turski ministar vanjskih poslova Ahmet Davutoglu tijekom jednog od tih susreta u Ankari u vrijeme dok je vodio tursku diplomaciju izjavio „kako je prošlo vrijeme turske pasivnosti pod kišobranom Sjedinjenih Država“.

„Turska se mora postati protagonist na globalnoj razini. To nam omogućava naš geostrateški položaj, gospodarski i kulturološki napredak, ali i posebni odnosi s raznim zemljama koje smo naslijedili od Osmanskog carstva“,izjavio je Davutoglu.

Uz nesumnjivo povoljan geostrateški položaj, kao što tvrdi Davutoglu, te uz gospodarski procvat prvih godina vladavine Muslimanskog bratstva i stranke AKP u Turskoj, Ankara se uspjela nametnuti kao nezaobilazan čimbenik u ne baš uvijek “sretnom” rješavanju svih gorućih problema u regiji. Osim toga Turska ulaže velike napore u obrani svojih interesa u svim zemljama u kojima je brojno stanovništvo turskog porijekla, od  Azerbejdžana do Turkmenistana i od Uzbekistana do Kazahstana, po zemljama Bliskog istoka, Kavkaza i sjevera Afrike, te u onima s kojima je povijesno vezana kroz Osmansko carstvo, koje je s Balkana protjerano u dva Balkanska rata, 1912. i 1913. godine, iako je u drugom bila na pobjedničkoj strani kako bi se smanjile teritorijalne pretenzije Bugarske, a Turska sačuvala i proširila svoj „europski dio“ s gradom Edirne.

No povijest prije poraza Osmanlija početkom XX stoljeća Erdoganu daje „povijesno pravo“ na BiH, Srbiju, Makedoniju, Bugarsku i druge zemlje Balkanskog poluotoka.

Da njegove namjere nisu samo ekonomska ulaganja u regiju potvrđuje govor iz 2016. Kada je rekao kako Turska nema teritorijalnih pretenzija, što je sigurno točno, ali da je na ovim prostorima nekada bila prisutna kao država, a danas je to kroz humanitarne  organizacije, obrazovne, zdravstvene, razvojne i „druge“ projekte. Od ovih drugih su posebno važni vjerski i propagandni, kroz državnu medijsku kuću TRT, ali kako ona nije posebno praćena kao glasnogovornik turskih interesa i turske ideologije i politike se nametnula katarska Al-Jazeera.

„O Turskoj ne možete čuti lošu riječ bilo da odete u Siriju, Irak, Sjevernu Afriku ili Balkan i pitate tamošnje ljude što misle o turskom narodu i državi. Nećete čuti izraze poput kolonijalizacije, zuluma, tlačenja, nepravde, masakra. Umjesto toga, čut ćete samo riječi hvale. (…) Znate da često kažem da je svijet veći od pet velikih sila u Vijeću sigurnosti. I Turska je veća sama od sebe, što treba da znamo. Mi ne možemo biti ograničeni samo na ovih 780 000 kvadratnih kilometara, jer su za nas fizičke granice i granice srca posve drugačiji pojmovi. Mosul, Kirkuk, Aleppo, Homs, Misrata, Skoplje, Krim i svi drugi takvi gradovi su izvan fizičkih granica naše države, ali su unutar naših granica u srcu, nalaze se u sred srca“, kazao je Erdogan 2016. na velikom skupu u Ankari, povodom obilježavanja 78. godišnjice smrti osnivača i prvog turskog predsjednika Kemala Ataturka.

VIDEO: Govor Erdogana u kojem spominje „turske granice u srcima“


Soner Çagaptay, stručnjak za Bliski istok i analitičar američkog “Instituta za bliskoistočnu politiku” tvrdi „kako je Europa upala u zamku premijera Recepa Tayyipa Erdoğana i njegovog AKP-a“.

„Erdoganova stranka AKP slijedi opasnu i destruktivnu islamističku agendu. Erdogan je ulazak u Europsku uniju taktički vješto iskoristio kako bi se riješio sekularnog časničkog kadra iz redova oružanih snaga. Bruxelles je sada, kako bi spriječio veće zlo, prisiljen primiti Tursku u Europsku uniju ovakva kakva jest“, uvjeren je Çagaptay, čak i ako je proces ulaska Turske u „vječnom zastoju“ i nema nade da će se skoro pokrenuti

U tom kontekstu treba promatrati i sve češće trilateralne susrete između Ankare, Beograda i službenog Sarajeva, koje su analitičari zbog širenja utjecaja na Balkan, Malu Aziju, Bliski istok, Sjevernu Afriku i Kavkaz okarakterizirali kao „Pax Ottomana“, ali postoje i oni koji ga u svojim analizama, sigurno se ne referirajući na Mozarta, nazivaju: „Turski marš“.

“Pax Ottomana” ili “Turski marš”

Kao što smo već naveli, i prošle godine se održao četvrti ili peti po redu, ovisno što brojimo pod službene sastanke, susret državnika Turske, Srbije i Bosne i Hercegovine. Na jednom takvom sastanku u veljači 2013. su predstavnici triju država u Ankari potpisali „Deklaraciju o suradnji i solidarnosti“.

U 17 točaka deklaracije koju su potpisali tadašnji turski predsjednik Abdullah Gül, bivši predsjednik Srbije Tomislav Nikolić i tadašnji članovi Predsjedništva BiH, Bakir Izetbegović, Nebojša Radmanović i Željko Komšić stoji „kako će tri zemlje uložiti napore u stvaranju,ne baš točno precizirane, zajedničke budućnosti koja će se temeljiti na europskim vrijednostima, razmjenjivat će iskustva na putu ka europskoj integraciji i uložiti napore kako bi se uklonile povijesne predrasude“. U deklaraciji dalje stoji „kako će se zajednički boriti protiv organiziranog kriminala, te kako će implementirati sve makroregionalne inicijative koje vode ka boljoj suradnji zemalja potpisnica“.

Tijekom sastanka se nijednom riječju nije dotakla tema o statusu Kosova i o složenim prilikama u kojima Bosna i Hercegovina funkcionira, ili „ne funkcionira“, kao država. Treba napomenuti kako je do toga došlo na zahtjev srbijanskog predsjednika Nikolića koji je tražio „da se nijedna strana ne upliće u unutarnja pitanja ostalih dviju“. Ali je samo nekoliko mjeseci kasnije Erdogan u na skupu u Prizrenu rekao da je Kosovo njegova druga zemlja, kao i da je “Turska Kosovo i Kosovo Turska”, što je dovelo do kratkotrajnog zahlađenja odnosa Beograda i Ankare, ali se stvar brzo riješila s obrazloženjem da je „Kosovo u turskim srcima“, a ne kao dio turske države.

Ankara se još od ’90-ih interesirala za prilike na Balkanu, ali je tek od 2002. i dolaskom na vlast Erdogana i Stranke pravdu i razvitka Turska uspjela iskoristiti sve prilike koje su joj se ukazale raspadom Jugoslavije i padom komunističkih vlada u zemljama bivšeg sovjetskog bloka.

Rezultat turske ekonomske „ekspanzije“ je uvećanje investicija u interesnoj sferi za 530% samo do sredine proteklog desetljeća. U 2001. je Turska na Balkanu investirala 30 milijuna dolara, da bi taj iznos u 2011. iznosio 190 milijuna, a  do 2016. je ukupna kumulativna vrijednost direktnih stranih investicija Turske u 10 balkanskih zemalja iznosila oko 5 milijardi dolara, uključujući i turske investicije koje se realiziraju preko trećih zemalja.

Balkan je definitivno zauzeo prvo mjesto na listi „prijatelja Ankare“.

S Bosnom i Hercegovinom, koja je prioritet za turska ulaganja, ’90-ih su se potpisali i ugovori o trgovini i to odmah po potpisivanju Daytonskog sporazuma. U to je vrijeme potpisan prvi ugovor o suradnji i trgovinskoj razmjeni koji je bio na snazi sve do 2002. kada je stvorena nova Zona slobodne trgovinske razmjene.

Otvaranje tržišta je uzrokovalo porast turskog izvoza na BiH tržište. Turski izvoz je u manje od deset godina s 28 milijuna dolara 2001. u 2010. dosegao vrijednost od 224 milijuna dolara, što je rast od 875%. Turska je, bez sumnje, jedan od najvažnijih trgovinskih partnera Bosne i Hercegovine.

Odnosi Srbije i Turske

Još važnije od onoga s Bosnom i Hercegovinom za Ankaru je novo strateško regionalno partnerstvo sa Srbijom. Bez obzira animozitet koji svoje korijene vuče još iz vremena Osmanskog carstva, odnosi između Turske i Srbije su doživjeli procvat nakon posjete turskog predsjednika Abdullaha Güla Beogradu u listopadu 2009. Bivši turski predsjednik, koji se pokazao kao pragmatik unutar AKP-a, posjetio Srbiju nakon 23 godine gotovo nepostojećih diplomatskih odnosa između Beograda i Ankare i tom je prilikom sa srbijanskim predsjednikom Borisom Tadićem potpisao važne bilateralne gospodarske ugovore.

Nakon posjete turskog predsjednika Srbiji uslijedio je rast izvoza koji je samo u prve tri godine porastao za 43% i dosegao iznos od 335 milijuna dolara. Investicije u cestovnu infrastrukturu, od kojih posebno važna dionica autoputa Beograd-Bar, iznosile su 56 milijuna dolara samo u 2011. Kasnije su uslijedile i druge investicije i često se prigovara da Turska više ulaže u Srbiju nego u „bratsku“ BiH.

Međutim, turski povratak na Balkan nema samo gospodarsku dimenziju, nego se radi o kompleksnoj i dugoročnoj vanjskopolitičkoj strategiji Ankare. Bivši turski ministar vanjskih poslova Davutoğlu je izjavio „kako je Balkan za Tursku geopolitička tampon zona i posebno je važna sigurnost Balkana jer bi se svaka nova kriza u regiji neminovno osjetila i preko Bospora“.

Dakle, Balkanski poluotok je u to vrijeme za Tursku postao svojevrsni „poligon“ za provedbu odbačenog koncepta „što manje problema sa susjedima, stabilnija Turska“, kojeg je 2002. na početku svoje ere najavio sam Erdoğan.

Mora se priznati da je velika šteta što je tak koncept odbačen 2011., posebno u Siriji, ali nije za odbaciti tumačenje da je prije širenja zlokobnog utjecaja, što se posebno vidi u Siriji i Libiji, manjim dijelom u sjevernom Iraku, bilo potrebno ekonomski ojačati i samo u tu svrhu je privremeno primijenjen koncept  “Zero Problems”, sa susjedima i „širom zonom utjecaja“.

To je lože i za Tursku, jer bi u tom slučaju Turska zaista bila ekonomski stabilna i sigurnija zemlja za život, koja bi imala partnere diljem svijeta, od Zapada do Rusije, Kine, Irana i zemalja Arapske lige.

Prisutnost Ankare na Balkanu se osjeti i kroz utjecaj na obrazovanje i kulturu, koji opet nije slučajan. Turska se koristi osjećajima koje prema njoj tradicionalno gaje muslimani na Balkanu kako bi ojačala prijateljske veze s vladama, ali i svoj utjecaj u regiji.

Kroz Agenciju za razvoj i suradnju (TIKA), koja je djeluje u okviru ministarstva za vanjske poslove Turske i koja ima svoja sjedišta u svim glavnim gradovima u regiji, Ankara je znatno ojačala svoju prisutnost na Balkanu.

U obrazovnom sektoru se također osjeti prisutnost Turske i to najviše u zemljama s muslimanskom većinom. Turska sudjeluje u izgradnji osnovnih i srednjih škola u zemljama ili regijama u kojima muslimani čine većinu, ili su barem znatno zastupljeni. Zahvaljujući privatnom kapitalu izgrađeni su novi sveučilišni centri, kao Epoka University i Bedër University u Tirani, International Balkan University u i International Burch University u Sarajevu. Za izgradnju ovih sveučilišta se posebno zalagao turski premijer Erdogan, koji je često osobno jamčio za vjerodostojnost projekata.

Dakle, tursko okretanje Balkanu se ne može gledati samo kroz prizmu gospodarskih odnosa između zemalja s kojima je nekada tvorila državnu zajednicu. Iskrenije bi bilo reći kako se radi o jednoj vrsti regionalne „soft power“ strategije koja bi u konačnici trebala dovesti do bolje strateške suradnje u geopolitičkom smislu.

Ali partnerstvo na temelju zajedničke osmanske prošlosti, koju će usput popratiti izdašna ulaganja u gospodarstvo, obrazovanje i religiju, odaju širenje turskog utjecaja na Balkanu koje nije uvijek u skladu s interesima i željama pojedinih naroda i tu na lokalnoj razini nastaju prijepori između pristaša i kritičara ove politike.

Turski se projekti sukobljuju i aspiracijama Europske unije, ali i onima koje ima Rusija kada je u pitanju Srbija ili Kina u cijeloj regiji. Zemlje Zapadnog Balkana ne smiju sebi dozvoliti da se zbog turskih investicija,koje su sada u opadanju u odnosu na one iz Rusije, Kine i EU, previše udalje od partnera koji im mogu više ponuditi od Ankare, a tražit će puno manje zauzvrat, barem što se tiče obrazovnog sektora i vjerskog, gdje se Ankara natječe s još opasnijim prodorom Saudijske Arabije.

Erdogan je sve samo ne glup i dobro zna da će proces zastoja na europskom putu zemalja koje još nisu članice EU rasplamsati emocije oko zajedničke povijesti, etnoreligijske veze, a kulturna povezanost i ekonomska suradnja mogu odigrali veliku ulogu u okretanju Ankari.

Ali ovdje imamo specifičan slučaj da od zemalja koje traže alternativu Europskoj uniji, osim Turske, tu je još samo Srbija koja je tradicionalno povezana s Moskvom. Beograd je, bez obzira na to što je deklarativno opredijeljen za Europsku uniju, zatražio i dobio odobrenje od Moskve da Srbija postane pridružena članica Zajednice dogovora o kolektivnoj sigurnosti (ODKB), vojnog saveza okupljenog oko Rusije koji je inače poznatiji pod nazivom “istočni NATO”, a prošle godine u listopadu je Srbija pristupila i Euroazijskoj ekonomskoj uniji, kada je premijerka Ana Brnabić u Moskvi potpisala Sporazum o slobodnoj trgovini s EEU i njezinim državama članicama.

Vlasti u Ankari su u više navrata poručile Bruxellesu „kako ne misle previše čekati da se Europa odluči želi li ih primiti ili ne“ i Turska bi, kao zemlja s velikim utjecajem u regiji, svakako mogla odigrati značajnu ulogu što se tiče budućnosti Balkana. Kakva će o uloga biti, to je već drugo pitanje, ali radikalni zaokret Ankare i skretanje s kolosijeka “Zero Problems” na kolosijek „Strateške dubine“ ostavlja malo prostora za nagađanje.

0 0
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
67 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
igor🇲🇰
Gost
igor🇲🇰
6 mjeseci prije

ja mislim da turskoj se blizi veliki krah, ako ne i ustanak kurda koji ce ameri i rusi precutno podrzati. turci i da nemaju vise saveznika.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
6 mjeseci prije

Vidjet ćemo, Uvijek je nezahvalno predviđati, ali da je pogrešio kada je 2011. krenuo u napad na svim frontama, to stoji, Može ga koštati, ali račun neće platiti Erdogan, već milijuni Turaka.

igor🇲🇰
Gost
igor🇲🇰
6 mjeseci prije

uvek narod strada tako je bilo i u ex-YU

Vuk
Gost
Vuk
6 mjeseci prije

igore bas imate najljepsu zastavu-ajmo zapjevat sad od Dade i grupe Tajm onu finu: Maa kee doo nii jaa ti pruža sve…

igor🇲🇰
Gost
igor🇲🇰
6 mjeseci prije

mi odavno nemamo vise nista: zastavu ime grb naciju drzavu dostojanstvo kicmu…
a zastava je cisto da znate odakle sam. pozdrav

igor🇲🇰
Gost
igor🇲🇰
6 mjeseci prije

slazem se 1000%

Ora
Gost
Ora
6 mjeseci prije

Volim Erdija, najbolja zabava zadnjih godina, da ga nema trebalo bi ga izmisliti po povijesnom pravu naravno. To će biti toliko veliki balon koji će prasnuti žešće nego 400 godina turske vladavine nad srbijom.

Segota
Gost
Segota
6 mjeseci prije

600 godina , valjda?..

Alen
Gost
Alen
6 mjeseci prije

Rusija čvrsto stoji uz tursku , ako padne rusi će je uspraviti , ne brinite..

igor🇲🇰
Gost
igor🇲🇰
6 mjeseci prije

gadno se varas

Alen
Gost
Alen
6 mjeseci prije

Zar već nisu ?

Siniša
Member
Siniša
6 mjeseci prije

Ne bih Alene rekao da je to tako baš, neće Rusija dići Tursku jer ako Turska padne to će biti kao sa Ukrajinom….zbog svoje gluposti.
Ali….da će Rusija sve učiniti da Turska ne padne u to ne sumnjam, i složio bih se sa tobom da je to Rusija do sada radila.

Ora
Gost
Ora
6 mjeseci prije

” Rusija čvrsto stoji uz tursku , ako padne rusi će je uspraviti”
Naravno da hoće, napravili su to turcima skoro 12 puta napraviti će i 13 put.

ботовање
Gost
ботовање
6 mjeseci prije

Разумем шта желиш да кажеш и слажем се у великој мери са тобом.Имам и сличан поглед твом-зависи на коју страну буде кренуло да нагиње.Овом можда нико не може да верује онда могу да се договоре заинтересоване стране да га заједно заљуљају и поставе неког ко би им одговарао.

Novi Balow
Gost
Novi Balow
6 mjeseci prije

Pakistan,Azarbedjan,Katar,Malezija … itd

mane
Gost
mane
6 mjeseci prije

i ja tako mislim.ceka se novi lider ali ne ovi pretedenti iz duboke drzave.jos od ataturka pa preko erdogana turskom vladaju kriptojevvreji iz organizacije donmeh,sledbenici sabataj zevija

Weteran
Gost
Weteran
6 mjeseci prije

Turska je, nesporno, bitna regionalna sila.

Alen
Gost
Alen
6 mjeseci prije

De ti to Babiću objasni ! On bi ovde volio da vidi Iran više nego Moskvu !
No neka sanjari !

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
6 mjeseci prije

Šta je Babić “šiitac”, kako se to kaže..

igor🇲🇰
Gost
igor🇲🇰
6 mjeseci prije

slazem se, ali ne bas kako se pretstavlja

SD
Gost
SD "Partizan"
6 mjeseci prije

Sigurno, ali ne tako da “gaziš” po drugima. Lako je udariti nekoga ko je pao. Budi veliki, pa mu pomozi da ustavne.
Erdo se ponaša kao lešinar, a to na današnji vakat jednostavno ne može proći dobro. Nije niko lud/glup (ovdje izuzima “naše stručnjake”)

SD
Gost
SD "Partizan"
6 mjeseci prije

Moram samo ispraviti gramatičke greške. Nije ustavne, nego ustane i nije izuzima, nego izuzimam. Hvala na razumijevanju

Ora
Gost
Ora
6 mjeseci prije

“Turska je, nesporno, bitna regionalna sila.”
Koja će izdušiti kada Qatar prestane davati jeftine kredite, koji je opet pod upravom Cytija….

BanOvan
Gost
BanOvan
6 mjeseci prije

Ovo dodje kao Babićev članak sa posvetom 😉

Lucija
Gost
Lucija
6 mjeseci prije

“Zemlje Zapadnog Balkana ne smiju sebi dozvoliti da se zbog turskih investicija,koje su sada u opadanju u odnosu na one iz Rusije, Kine i EU, previše udalje od partnera koji im mogu više ponuditi od Ankare, a tražit će puno manje zauzvrat, barem što se tiče obrazovnog sektora i vjerskog, gdje se Ankara natječe s još opasnijim prodorom Saudijske Arabije.”

– meni se nimalo ne čini da je Muslimansko bratstvo manje opasno od vehabija. Naprotiv.

– tko što nama svima nudi? Neka stave na stol. Zapravo, sad sam se sjetila da jest Rusija ponudila RH izgradnju kompletne plinske infrastrukture…naravno da imaju i svoj interes. Mi to ne bi ni znali, jer je netko – stavio u ladicu, da nisu Rusi pitali što je s tim.
Ali, i to je posao.
Mislim da je vrijeme da svi počnu misliti svojom glavom, a ideologiju nek’ svatko ima kakvu hoće,- jer smo prirodno upućeni jedni na druge.

Konkretno, zašto, recimo, ne bi postojali projekti koji bo uključivali snabdijevane Dalmatinskih tržnica i turizma, proizvodima iz Bosne?
Mislim da se prije rata Split tako i snabdijevao.

Naravno, “Jozu” ili “Hansa” koji imaju debele interese da tako ne bude, a plasiraju svoje skupe i loše proizvode, trebalo bi maknuti iz jednadžbe.
Kada je RH primljena u eu ovaj prostor je ekonomski razjedinjen kao nikad prije. Proizvodi su izgubili tržišta.
I to je jedan od razloga što je RH primljena u eu. Toliko o tome što nudi eu…osim što svojim prodajnim lancima daje jeftine kredite.

Alen
Gost
Alen
6 mjeseci prije

Tako je Luce !

onaj najgl.....veći Dalton
Gost
onaj najgl.....veći Dalton
6 mjeseci prije

Čuj to!
Šta će reć’? Da je tome tako……
Ima l’ to kakve veze s onim da neki smatraju da će zemlja duže napredovati ako što više nazaduje?
Dobro je to dobro…. još.
Ima l’ u nekoj jednadžbi……
Ono, prebio dva jamca… jer ne vraćaju njegov kredit.
P.S.
A i onaj Daytonski sporazum….. već pomalo liči na daytonski nesporazum…..

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
6 mjeseci prije

@Dalton :
Day ton (pusti) dok se peku !
Dva jamca na raznju- (krosota) ?

onaj najgl.....veći Dalton
Gost
onaj najgl.....veći Dalton
6 mjeseci prije

@Umpah Pah
Sinko, aj upali taj radion….
Baba, to je stolni margarin.
P.S.
Koliko jaja ide u tortu?

indy
Gost
indy
6 mjeseci prije

Dobro obrazloženo,ta uništili Hrvatsku samo tako.I mjesto svoje proizvodnje te uvoz iz BiH i Srbije.mi Argentinsko meso iz kauflanskog rata,Poljsku piletinu koja tamo otpisana,a pršute po Istri i Dalmaciji iz Mađarske.I nit briselu nit vašingtonu nije u interesu da surađujemo.Inače nebi išli na ono što se dešavalo na ovim prostorima.Ja još nadobudno skidam se 1991 iz JRM u CG,dan prije sa ekipom kojom služio uredno opili.I svi zaključili sran iz a neče bit,kad nema večeg.I poanta,kako amer da objasni da tamo neka diktatura exYu ima privredu,pismenost,bez puno gladi,školu i zdravstvo besplatno te zdravo jedu.E ajmo razbit to i onemoguči suradnju,a temelji tu 1918-1945 te 1971-1990.I onda nama onda doci prodali priču,kriminalce masovno iz zatvora puštali da rade s….Idi smo nema svinja,nema krava nema kokoši,a i djeci moramo plačat školu.Imam nesreču da sam vojni invalid pa neplačam ništa,al me srce boli kad vidim da bolesni moraju plačat.A tko kriv,mi sami jer dozvolili sjetila da nam prodaju maglu,paradajz paprika i danas imaju miris iz mog vrta,a ljudima ko nema prodaju plastiku po trgovačkim centrima.Žalosno

Siniša
Member
Siniša
6 mjeseci prije

Off…u Italiji za 24 časa 368 preminulih od posledica obolenja od Korone, ljudi šta je u tim Talijanima kada ih tako kosi…od 25000 obolelih 1800 preminulih!?

igor🇲🇰
Gost
igor🇲🇰
6 mjeseci prije

italija da nema turizam leba ne bi imali da jedu, klasicni neradnici i jebivetri u prevodu “romi”

Neno.
Gost
Neno.
6 mjeseci prije

Igore, nemoj srati zivotati.

Alen
Gost
Alen
6 mjeseci prije

To kao teheran se već ukovao na mediteranu pa sad polako priprema terena za dalje …
Neće ići..

Nil 1
Gost
Nil 1
6 mjeseci prije

Turci su jako loša genetika ljudi… ratoborna narav… vidim ih ovdje svaki dan u Njemačkoj… nisu oni za tvornice… Da je šešelj ovdje u bundestagu išli bi oni svi ća nazad u majčicu tursku

Siniša
Member
Siniša
6 mjeseci prije

Prvo mani se Šešelja,taj lik je bio mediokritet i pre a i danas je jako nebitan;da mu nije bilo Miloševića bio bi niko i ništa, zauzvrat je Miloševiću pomagao da se održi na vlasti i činio prljav posao za njega…
Drugo…Turci nemaju tu ratobornu narav već su kao kucenja, samo su u čoporu jaki i to samo pod uslovom da nemaju ravnog sebi ili jačeg od sebe;jedino zbog čega su vrijedni jeste što su zbilja kolektivni i što pomažu jedni druge gdje god da jesu.

Alen
Gost
Alen
6 mjeseci prije

Kud ćeš veće vrijednosti , pomozi bližnjem svom..

Siniša
Member
Siniša
6 mjeseci prije

Pazi…bližnji u tom kontekstu ne znači mama, tata, bato, seka ili bližnji rođak pa ti tamo neko 5. koljeno nije bližnji;bližnji je svako kome možeš pomoći, ko ti traži pomoć, bližnji ti je komšija a ne Amerikanac jer komšija je odmah do tebe a Amerikanac hiljadama kilometara daleko međutim u današnjim uslovima komunikacije i Amerikanac lako postane bližnji.
Putnik nenamjernik ti je isto bližnji, slučajni prolaznik ti je isto bližnji, itd.

SamoPitam
Gost
SamoPitam
6 mjeseci prije

Svi smo mi rodbina

Neno.
Gost
Neno.
6 mjeseci prije

Sinisa, cista filozofija, bez premca.

Neno.
Gost
Neno.
6 mjeseci prije

Sinisa, ostavi se coravih poslova.

Neno.
Gost
Neno.
6 mjeseci prije

Nil 1, u p. majcinu.

onaj najgl.....veći Dalton
Gost
onaj najgl.....veći Dalton
6 mjeseci prije

….“Zero Problems”….
Prvo je bio Super!
Pa Light!
Pa Zero…
Seks….. a ne Coca-Cola
P.S.
♫♫ Sirtaki je plesala jedna lijepa Grkinja….
A usne su šaputale s’agapo, s’agapo… ♫♫

slomigreed
Gost
slomigreed
6 mjeseci prije

Logicno ,moze clanak o uvodjenju vojnog stanja u drzavama EU zbog corona virusa????????????
na forumu hr zadnji komentar na temu korone je datuma Nepročitano 12.03.2020., 21:21 .

Ganicus
Gost
Ganicus
6 mjeseci prije

U sridu so pogodio.Ovo je vježba da se vidi gdje su raspoređeni na vlasti i kako dobro igraju svoje uloge postavljeni igrači za scenarij koji treba da uslijedi.Kao da je briga vlasti da 1000000 pomre od virusa nabavice migrante nikog od institucija u EU ne bi zabolelo uho za tim.

Z.A.
Gost
Z.A.
6 mjeseci prije

Ko o cemu Babic o Erdoganu . Ovo je vec u domenu patoloske opsjednutosti programska sema od pre 500 godina . Ovo ce pre biti iz nekih memoranduma a najmanje analiza . Trebo bi malo i analizu o Caru da nemijenja malo malo ustav , najbolje bi bilo da se proglasi samoinicijativno i demokratski dozivotnim presjednikom , trebo bi malo nama neupucenim objasniti imali tu pax Rusija

Novi Balow
Gost
Novi Balow
6 mjeseci prije

Ma ja!

Neno.
Gost
Neno.
6 mjeseci prije

Z.A. Tvoja odiseja i zakletva Sokratesa.

Trt
Gost
Trt
6 mjeseci prije

Klasicna priča o mafijaskom bosu koji želi kontrolu nad teritorijima drugih bosova pa se preracuna i zarati sa svima u svojoj bahatosti. Joe Pesci u Casinu.Teške batine na kraju.

Max
Member
Max
6 mjeseci prije

Sve što su ovi ljudi rekli točno je. Ali ne vode oni vanjsku politiku Turske nego ljudi velikih apetita i ambicija bez obzira i skrupula.

Novi Balow
Gost
Novi Balow
6 mjeseci prije

Logicno…..sranja se dogadjaju!portal ne voli razumne,zdravo Rusijo i Cinizmi

Alen
Gost
Alen
6 mjeseci prije

Srbija vanredno stanje

indy
Gost
indy
6 mjeseci prije

Nikakvo čudo nakon objave karte od strane Belgije,ono bolesno.A ima primjera,puno,svojatanja i negiranja.E ljudi progledajmo.Pretpostavka nitko neželi nikom zlo,nedozvolimo opet zlo,a može se sprječit.Turčin neko odbi zapovjed,Hrvat nek odbi zapovjed,svi nek odbiju zapovjed neču u rat.Hoču ič pomoč u slučaju nesreča katastrofa rat ne.

vremeplov
Gost
vremeplov
6 mjeseci prije

Za one koji zele malo vise znati o Turskoj Erdoganu i Osmanlijsko-otomanskom stanju stvari i pogledima:

Intervju s pok. turskim premjerom Necmetinom Erbakanom dat 2010 .g njemackom’ Weltu.
(moze ga se naci na masu njemackih
webstranica

: 1969. Necmettin Erbakan osnovao je pokret “Milli Görüs” (Nacionalni pogled). Cilj je bio islamizacija turskog društva, počevši od islamizacije ekonomije “odozdo prema gore”. Uspjeh je od tada bio spektakularan – Erbakan je 1997. postao premijer, ali vojska ga je bila prisilila na ostavku. No njegove teze i metode utrle su put aktualnoj vladi AKP-a. Njihov vođa, premijer Recep Tayyip Erdogan i predsjednik Abdullah Gül započeli su politički život kao Erbakanovi učenici, ali kasnije su ga se odrekli. Sada 84-godišnji vođa fundamentalista vidi vrijeme da se Erdogan izgura iz vlasti da opet zavlada.

WELT ONLINE: Hodza, bili ste premijer 1997., ali vaša je stranka zabranjena zbog islamističkih aktivnosti. U to su vrijeme vaši suputnici bili Erdogan i Gül. Jeste li u to vrijeme mogli zamisliti da jedan kasnije postane premijer, a drugi šef države?
Necmettin Erbakan: Da. Znao sam to jer ih tamo nisu doveli njihovi uspjesi. Na ove položaje stavili su ih druge sile!

WELT ONLINE: Koje sile?
Erbakan: Sile trenutnog svjetskog poretka, rasistički, cionistički imperijalizam, koji ljude čini robovima.
WELT ONLINE: Erdogan je pomagač Izraela? Uvijek se zgraža od Tel Aviva.

Erbakan: Da nesvjestan pomagač zapadnog, cionističkog svjetskog poretka. Ali ipak pomagač.

Welt ONLINE: Uvijek sam mislio da je on vas pionir, a ne Zapada. Nema Erdogana bez Erbakana. Bili ste mu politički udomitelj-patron.

Erbakan: Istina je, on je bio moj student i rekao sam mu što ima da radi. On to nije učinio, a sada je vrijeme da odstupi ili promijeni svoju politiku.

WELT ONLINE: Dakle najava Erdoganu…Gdje su njegove pogreške?
Erbakan: Neke je stvari učinio kako treba. Nedavno se prvi put predsjednikova supruga pojavila s maramom za državni praznik. Ali većina toga nije u redu – želi ići u EU, koji je dio cionističkog svjetskog poretka. Srećom, EU nas ne prihvaća. Ona također predstavlja kapitalistički, cionistički ekonomski sustav, koji postavlja poreze i stvara dugove kako bi cionistima dao novac, kroz kamate. Erdogan je postao blagajnik cionizma. Turska je od svog osnutka 1923. do prije osam godina dugovala 82 milijarde dolara duga. Erdogan 580 milijardi u samo osam godina.

WELT ONLINE: A narod će se osloboditi od te svađe?
Erbakan: Mi smo ljudi, zato i mijenjamo Tursku. Zastupamo njene istinske vrijednosti i osjećaje.

WELT ONLINE: Znači, želite svrgnuti bivšeg učenika?
Erbakan: Da. To je naš cilj. Vraća se legendarni premijer.
WELT ONLINE: Dakle, vi ponovo. U 84. godini ste upravo pokazali da ste i dalje gospodar svog vlastitog doma, tj. Svog Saadet partije. Izbacili ste potencijalne reformatore Kurtulusa iz vrha stranke i uzeli ste pitanje u svoje ruke. Ali većina u narodu?

Erbakan: Na izborima ćemo pobijediti sljedeće godine. Događale su se faze u razvoju naših ocjena za odobravanje kada su CIA, vojska i cionisti potisnuli naše vrijednosti. Ali sada smo ponovno na 15 posto i nastaviti ćemo rasti.

Welt ONLINE: Nesporno je da ste imali ogroman utjecaj na razvoj Turske u proteklim desetljećima. Bez vas ne bi bilo Erdogana, nema okretanja Turske više islamskom pokretu. Incident s flotilom pomoći za Gazu također je pokazao koliko ste utjecajni u pozadini. U organizaciji IHH-a („Međunarodne organizacije za humanitarnu pomoć“, koja je u Njemačkoj zabranjena zbog podrške radikalnoj islamskoj palestinskoj organizaciji Hamas, ur.), Koja pripada pokretu Milli Görüs kojeg ste stvorili. Cijela je Turska zapaljena. Jeste li vi osobno orkestrirali akciju?
Erbakan: Organizirao ga je IHH. Potaknuli smo ih u njihovim planovima.

Welt ONLINE: Vaši prijatelji iz IHH-a rekli su mi da je Erbakan jedini koji je razumio da Izrael može biti srušen samo silom. Je li to zaista tvoj stav?
Erbakan: Izrael razumije samo jezik sile. Riječi nisu dovoljne. Morate imati moć i demonstrirati je kako bi Izrael shvatio. Ne upotrebljavati nasilje, nego posjedovati moć i pokažite je.
WELT ONLINE: Vaš lajtmotiv je teza o tajno funkcionirajućem svjetskom poretku, kojim upravljaju Židovi i Izrael. Je li to zaista vaš pogled na svijet?
Erbakan: Židovi vladaju svijetom ve ć 5700 godina. To je vladavina nepravde, okrutnosti i nasilja. Imaju snažnu vjeru, religiju koja im govori da vladaju svijetom. Pogledajte ovu novčanicu od jednog dolara. Na njemu je simbol, piramida od 13 stepenica, s okom u vrhu. To je simbol cionističke svjetske dominacije. Nivoi predstavljaju četiri “otvorena” i druga tajna, zatvorena društva, iza kojih stoji “komitet od 300” i 33 parlament rabina, a iza njih stoje drugi nevidljivi čelnici. Oni vladaju svijetom- nad kapitalističkim svjetskim poretkom.

Welt ONLINE: Želite stvoriti novo društvo i čini se da Izrael vidite kao polugu za uklanjanje postojećeg svjetskog poretka. Treba li Izrael nestati kao država?

Erbakan: Na temelju znanosti i razuma stvorit ćemo novi svijet, na temeljima pravednog poretka koji su nam u amanet ostavili Osmanlije. Svatko će dobit svoje pravo tamo na pravom mjestu. To bi također dalo svoja prava Židovima i kršćanima, a bili bi i oslobođeni.

WELT ONLINE: Ali Izrael kao država?
Erbakan: Izrael kao država nije se mogao osnovati pod Osmanlijama. Spriječili smo to jer smo bili moćni. Kršćani su uvijek pomagali Židovima u pokušaju da imaju svoju državu – to je bio stvarni cilj križarskih ratova. Jer se Židovi udvaraju kršćanima, da će se Mesija vratiti kad se sagradi Salomonov hram. Ali Izrael kaže da će sakupiti sve cioniste u jednom velikom Izraelu, i biti će gospodar, a vi ćete biti moji robovi. Da biste se suočili sa takvim stavom morate pokazati snagu.

Welt ONLINE: Dakle, dalje s Izraelom, a koji je vaš stav?
Erbakan: Ako Izraelci žele živjeti u miru, možda bi bilo bolje da žive, na primjer, u Americi.

Welt ONLINE: Sve u svemu, treba li Turska kao vodeća muslimanska nacija i islam dati planeti novi, pravedniji poredak? To je njen moto: Velika Turska, i novi svijet.

Erbakan: Politički i duhovno velika, a ne geografski veći nego danas.

WELT ONLINE: A islam postaje dominantna religija na planeti?

Erbakan: Razgovarat ćemo samo kroz kulturu, znanost i razum.

WELT ONLINE: Katolik sam i osjećam se zapadno i liberalno. Ponosan sam na svoju kulturu i volim svoju religiju, možete li shvatiti da vaš svjetonazor doživljavam kao prijetnju mojoj kulturi?

Erbakan: Daleko mi je od prijetnje dragom gostu. Ali moja dobrota i moja ljubav prema vama zapovijedaju mi da vam pokažem istinu. Naravno, trebate vremena za razumijevanje nastave/gradiva.

Welt ONLINE: Kažete da je islam bolji od moje religije i to me boli.

Erbakan: Možda obrnuto, vi smatrate da je vaša religija superiornija. Ako već imate savršenu istinu, zašto bi se zadovoljili s manjim? Vidite, vaša religija poznaje tri boga, zar ne? Time se završava rasprava.

WELT ONLINE: Povratak na životno djelo. Oblikovali ste Tursku, ali koliko vas je oblikovala Njemačka? Dugo ste živjeli i radili tamo.

Erbakan: Tamo sam puno naučio i vidio sam puno lijepih stvari. Između ostalog, sudjelovao sam u projektu koji je naručio Ludwig Erhard. Cilj je bio otkriti zašto se troše sredstva Maršalovog plana. Morao sam putovati kroz Njemačku 15 dana. Plan putovanja bio je nevjerojatan – isplaniran je svaki detalj, čak do rasporeda sjedišta. Putuje se i ovdje u Turskoj, gdje ujutro podignete telefon i kažete da ćete doći danas… Naučio sam puno od te ozbiljnosti i organizacije. Detalji su važni. Ali bilo je i velikih nedostataka u Njemačkoj….
…..

aodviqnwrifvqifrijqewifvqwihjfvqwerf
Gost
aodviqnwrifvqifrijqewifvqwihjfvqwerf
6 mjeseci prije

“WELT ONLINE: Vaš lajtmotiv je teza o tajno funkcionirajućem svjetskom poretku, kojim upravljaju Židovi i Izrael. Je li to zaista vaš pogled na svijet?”

Kako se novinar pitanjem uvlaći u kloaku maximu reptilima a vjerojatno je iste krvi ko i Eđi. Erbakan ima dobru spiku e sad jel glumi il je iskren, da nije ko Cipras…….Eđi kao nesvjestan pomagać krljuštavih, moš si misliti on kao ne zna da im je Eđi brat…………

Lumbrak
Gost
Lumbrak
6 mjeseci prije

Babic je NEOLIBERAL u ruskom sinjelu.

Alex
Gost
Alex
6 mjeseci prije

Turska će se na sljedećim izborima riješiti Erdogana ,kojo kao svojevrsni virus nagriza cijelo Tursko društvo i vodi zemlju u propast. Osim ako mu na neki način opet Rusi ne priskoče u pomoć.

Alen
Gost
Alen
6 mjeseci prije

Erdogan must go ?

Sardelino
Gost
Sardelino
6 mjeseci prije

Sve te priče o obnavljanju osmanlijskog carstva su priče za slikovnice male djece.
Turski narod nema ni snage niti volje za ostvarenje snena nekih iz svojeg vodstva.
Ne treba zaboraviti činjenicu da je u turskom narodu duboko uvriježen duh sekularnosti a ne duh muslimanskog bratstva.
Ne želim reći da je otac nacije Kemal bio pijanica zbog toga što je umro od ciroze jetre ali želim reći da mu čašica viskija nije bila strana.
Kao što pretpostavljam nije strana ni Erdoganu.
Vjerojatno I on popije koju onako na skriveć kad ga nitko ne gleda.
Baksuzija I muslimansko bratstvo nekako mi ne idu jedno sa drugim.

Pi-zdro
Gost
Pi-zdro
6 mjeseci prije

Kompletna analiza iz svih pravaca imperije otomanum- od majstora N. Babica

Lucija
Gost
Lucija
6 mjeseci prije

Dalton, Umpa
😊 ma kako smo mudri…
Poanta je da za tortu trebaju jaja. Moraš ih razbiti. I moraš imati jaja…ali…ima i kolača bez jaja.
Ako radiš tortu, bolji ti je margarin od – radija…možeš ili pjevušiti ili…sam napraviti radio…

Mislim da bi i jamci torte.
Bar malo, da čupnu…kad siđu s ražnja.
Ražanj je problem pa ga treba – redefinirati.

Kad sam ja dužna, prvo utvrdim koliko sam z a i s t a dužna…ne možeš samo nekom vjerovati na riječ…
K tome, jedan kredit – 2 jamca.
Onda neko promjeni uvjete kredita? Day ton ima koliko? 50 promjena? E, pa ne ide to tako…
Kakva vremena dolaze, uskoro ćemo redovno ovako komunicirati…😘

onaj najgl.....veći Dalton
Gost
onaj najgl.....veći Dalton
6 mjeseci prije

🙂 🙂 🙂
Lijepo.
Edukativno čak.
P.S.
Evo nešto prigodno;
U tramvaju…. gužva.
Doktor! Ima li koji doktor?!
Ja sam! Šta treba…?!
Bolest grla, 6 slova?

Jozo
Gost
Jozo
6 mjeseci prije

Sav ovaj komentar,sva ova insuinacija je saka jada,mrznje,neznanja,zapravo narodski ,sranje kroz gusto granje.Posto cijeli zivot prenosis papire iz jedne sobe u drugo,iz neznanja ti je promaklo.Sav bolji repro materijal za tek.industriju,kao i gotovi prizvodi, uvozi se iz Turske,pogotovo sad ,jel je Kina na duze staze u autu.Da pojednostavim,sva ova insuinirajuca baljezgarija, pada u vodu,jer su milijuni radnika,ovisni o uvozu iz Turske.Uz ovjet, da se ova tragedija s Coronom zavrsi za mjesec,dva,godinu,bit ce stampedo narudzbi iz Turske,po cijenama koje nam serviraju Turci,a ne svjetsko trziste.U ostalom ,strpi se kume,pa ces se uvjeriti u ove moje rijeci.

Jozo
Gost
Jozo
6 mjeseci prije

Citam ove dole komentare,pad Turske,Erdogana,danas,sutra,za godinu dvije.Vidi se ,da su to sve dzabalebarosi koji ubijaju dosadu lljececi komplekse na Turskoj i Erdoganu,pri tome neznajuci ,sta Turska znaci u tekstilu za Rusiju ,EU,sutra za Ameriku, jer je Kina ispala iz igre na duze vrijeme.Zamislite, nema trznice,sela, naselja,grada,bilo koje drzave ,koja nema tex.trgovinu,proizvodnju,manju ili vecu konfekciju. Neznam.da li mozete pojmiti ,koliko je radnika u pitanju,koji su to prometi,porezi i sve ostalo sto ide uz to.Europa je unistila, manje vise svoju proizvofnju iz megalomanski razloga i okrenula se uvozu iz Kine ,Pakistana,Bangladesa i najveceg djela iz Turske.Tako da sva ova vasa sranja ,padaju u vodu, kad je u pitanju Turska.

mali jere
Gost
mali jere
6 mjeseci prije

vrijeme je da se i Carigrad obnovi

Miljenko
Gost
Miljenko
6 mjeseci prije

Psihopata koji ce lose zavrsiti

Sss
Gost
Sss
6 mjeseci prije

Nie istina nikako. Ja sam iz turski neznam vas jezik toliko pojasnim sta desava. Al molim te pratite sve novina nie jedan stranica. Zato ako citas jedan novina mislis tacno. Citaj te sve novina.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik
67
0
()
x