Pentagon: “Kina želi osporiti američku globalnu dominaciju”

US orao
16 komentara

Iako se od susreta Donalda Trumpa i Xi Jinpinga u medijima sve više počelo govoriti o približavanju Kine i Sjedinjenih Država, čak na štetu Rusije i drugih strateških saveznika Pekinga, te da Kina odustaje od višedesetljetne trgovine sa Sjevernom Korejom i da će sirovine koje je ranije kupovala od Pyongyanga sada kupovati od američkih kompanija, čini se kako u svim ovim pričama ima puno dima, a nimalo vatre.

Naime, SAD ne odustaju od svojih hegemonističkih namjera da kontroliraju azijsko-pacifičku regiju i cijeli svijet, koliko god je to moguće, a Kinu vide kao glavnog neprijatelja.

To potvrđuje i najnovije izvješće američkih analitičara, koji optužuju Kinu vojnu ekspanziju, a dokument je izazvao ogorčenje u Pekingu. Kao što smo ranije naveli,  odnosi između Pekinga i Washingtona liče na odnos dugogodišnjim supružnicima koji su dosadili jedan drugome, koji su osuđeni na svakodnevne svađe, a istovremeno ne mogu jedan bez drugoga.

Kina i SAD pokušavaju zadržati normalne odnose, a vječno se svađaju oko važnim ili manje važnih pitanja. Posljednji sukob je izbio zbog izvješća od sto stranica analitičara Pentagona, koji su optužili Kinu za vojnu ekspanziju i potragu za vojnim bazama daleko izvan Kine.

Ovo je licemjerna optužba bez presedana, ako uzmemo u obzir staro izvješće iz 2002. godine, prema kojem je američka vojska tada priznala da ima ukupno 725 vojnih objekata izvan američkog teritorija s kojima izravno upravlja Pentagon. Tadašnje izvješće daje samo broj baza, ali ne i njihovu lokaciju. Osim ovih, američke snage koriste bezbrojne vojne objekte u drugim zemljama čiji je status određen na različite načine ili uopće nije uređen, jer se u mnogim slučajevima prisutnost američkih vojnika čuva se u tajnosti.

U Pekingu su bili strašno ogorčeni, te poručili da sve što čine rade u zaštiti mira i stabilnosti.

“Kina želi graditi svoje vojne baze na planeti!”, vrištali su naslovi većine američkih novina, ali ne samo.

Izjava o kineskoj vojnoj ekspanziji u godišnjem izvješću Pentagona je pripremljena za Kongres, a navode se i najvjerojatnija mjesta na kojima će biti baze kineske vojske. Podsjetimo da Kina danas nema vojne baze izvan zemlje, a prva, ona u Džibutiju, trebala bi biti otvoren krajem ove godine.

Prema podacima Ministarstva financija Kine, Peking je prošle godine na vojnu potrošnju izdvojio oko 140,2  milijarde dolara u juanima, a prema procjenama Pentagona 180 milijardi dolara. No, ove brojke, prema američkim analitičarima, nisu konačne. Kineske financije su zasebna priča, a za Washington su one  zbunjujuće i netransparentne, tako da ih razumiju samo Kinezi, kažu u Washingtonu.

Kina, navodno, obrambenu potrošnju umanjuje tako što je dijeli kroz različita ministarstva i odjele. No, obzirom na financije, novo izvješće Pentagona ne otkriva ništa novo. Kineska vojna potrošnja je druga u svijetu, ali još uvijek  zaostaje za američkom. I to za prilično velik iznos.

Međutim, ako strukturu vojnog proračuna gledamo kroz brojke prve ekonomije svijeta, velika prednost američke vojske u financiranju je drastično smanjena. U Pentagonu, za razliku od Kine, znatan dio troškova odlazi na mirovine i plaće bivših i redovnih vojnika. Tako da ne odlazi sav novac za opremu i razvoj.

Časopis Jane’s Defense Weekly piše da će do 2020. godine Kina na vojsku trošiti  oko 220 milijardi dolara. To je više od vojne potrošnje svih zapadnih europskih zemalja zajedno, a dva puta više nego što je Pekingu trošio na obranu 2010.

Glavni naglasak u izvješću je da su  prošli dani kada su se kineski vojni brodovi i podmornice udaljavali što je manje moguće od granica Kine. Sada plove svim morima i oceanima planeta.

“Vrlo je vjerojatno da će Kina pokušati otvoriti vojne baze u zemljama s kojima ima dugogodišnje prijateljske odnose i s kojima dijele iste strateške interese”, kaže se u izvješću.

“Najvjerojatnije će biti i novih kineski baza u Pakistanu. Gradnja vojnih baza, uz redovite posjete kineskih ratnih brodova u stranim lukama, odražava sve veći utjecaj Kine i njenu ekspanziju”, navode analitičari Pentagona.

U veljači 2016. godine su kineski graditelji počeli graditi prvu pomorsku bazu izvan Kine. S obzirom na to kako se gradi u Kini, nema sumnje da ću graditelji dovršiti zadatak i baza će biti otvorena ove godine u Džibutiju, maloj zemlji u istočnoj Africi. Međutim, u Džibutiju je i američka baza “Camp Lemonnier”, gdje je smješteno više od 4 tisuće američkih vojnika.

Pentagon “Camp Lemonnier” navodno  koristi za protuterorističke operacije u sjevernoj Africi i na Arapskom poluotoku.

“Ako usporedimo situaciju s nogometom, može se reći da pored vašeg nogometnog tima prolazi vlak s protivničkim igračima. Protivnici mogu špijunirati vaše taktičke tajne. S druge strane, možete i vi špijunirati njih”, objašnjava vojni stručnjak za Kinu, Gabriel Collins.

U Pekingu, pokušavaju umanjiti značenje otvaranja prve prekomorske vojne baze.  Kinezi smatraju kako je strah od takozvane “vojne ekspanzije Kine” uvelike pretjeran, te da se baza u Džibutiju ne može ni zvati isključivo “vojnom bazom”, jer će to biti baza za opskrbu ratnih brodova koji patroliraju Adenskim zaljevom i dio su međunarodnih snaga u borbi protiv piratstva.

“To je baza podrške i opskrbe.  Ona će se koristiti uglavnom za rekreaciju i rehabilitaciju kineske vojske, za opskrbu brodova u Adenskom zaljevu, kao i za potporu mirovnim operacijama Ujedinjenih naroda i humanitarne svrhe”, navodi se u priopćenju Ministarstva obrane Kine.

Usput, Afrika je kontinent gdje je raspoređeno 2400 pripadnika kineskih mirovnih snaga. Kineska mornarica je u Adenskom zaljevu prisutna u “društvu” više od 6 tisuća brodova drugih zemalja.

Vojnici Kine su u više navrata spašavali građane iz kritičnih situacija. Na primjer, iz Libije su u 2011. godine evakuirali 35 tisuća kineskih građana i njih 600 iz Jemena 2015.

Treba spomenuti i da polovica nafte za Kinu prolazi kroz tjesnac Bab-el-Mandeb, koji povezuje Sredozemno more i Indijski ocean, a na njegovoj se obali nalazi upravo Džibuti.

Baza ima površinu 36 hektara u blizini luke, koja sada pripada kineskim tvrtkama. Tamo će se nalaziti nekoliko tisuća vojnika, te mjesta za popravak i smještaj brodova i helikoptera, hangari i druge infrastrukture.

Ministarstvo obrane Kine je tvrdilo kako otvaranje prve vojne baze u drugoj zemlji ne znači odustajanje od tradicionalne kineske “obrambene strategije”. No, autori izvješća Pentagona to nazivaju lukavim planom i dokazom o namjeri Pekinga da otvori baze ili vojne ispostave u Pakistanu i drugim zemljama. Istina, iako ovi podaci mogu biti potkrijepljeni obavještajnim izvješćima, za sada za to nema nikakvih dokaza.

Ako je Pakistan odabran kao lokacija još jedne kineske vojne baze, to nije slučajno. Peking i Islamabad su dugogodišnji saveznici i  uvijek su imali usklađene stavove prema Indiji. Osim toga, Pakistan je najveći kupac kineskog oružja. Od 20 milijardi dolara kineske vojne opreme koja je prodana u azijsko-pacifičkoj regiji, za Islamabad je od 2011. do 2015. otišlo kineskog oružja za 9 milijardi. U posljednjih godinu dana su Pakistan i Kina potpisali sporazum o prodaji Islamabadu 8 kineskih podmornica.

Moguća pojava baze kineskih stručnjaka se, između ostalog, može objasniti i željom Pekinga da se aktivnije uključi u osiguranje međunarodne sigurnosti, jer Kina i Pakistan planiraju izgraditi veliki ekonomski koridor, koji će trebati zaštitu sigurnosnih snaga.

Kini jest u interesu da se proširiti diljem svijeta, što znači da bi trebala imati i ograničenu vojnu infrastrukturu u drugim zemljama. Istovremeno, Peking osuđuje Zapad za dvostruke standarde i otvoreno podsjeća da SAD vojne baze imaju u više od 100 zemalja na svim kontinentima.

Prema izvješću Pentagona, Kina već sada ima najveće pomorske snage na Pacifiku, koji se sastoje od više od 300 brodova. Međutim, unatoč brojčanoj nadmoći, Kina i dalje zaostaje za Sjedinjenim Državama i Japanom u smislu tehnologije. Stoga ne čudi da je prije nekoliko godina predsjednik Xi Jinping pokrenuo veliku modernizaciju kineske vojske, prije svega ratnog zrakoplovstva i mornarice.

“Kina želi osporiti američku dominaciju u regiji i postati najjača vojna sila. Sada su ambicije Pekinga regionalne prirode. Međutim, sve je jasnije da Peking ima puno veće ciljeve u vanjskoj politici. Iako su još uvijek u ranoj fazi nastajanja, oni poprimaju jasan oblik i privlače pozornost”, objašnjava Sam Roggeveen, vojni stručnjak za Kinu s australskog Instituta Lowy za međunarodnu politiku.

Posebno mjesto, kao pomorska tema i kao cjelina, izvješću daje Južnom kinesko moru i pokušajima Kine, kako tvrdi Washington, da zauzme strateški važno područje za globalnu trgovinu u regiji kroz koje godišnje prođe tereta u vrijednosti od više od 5 000 milijardi dolara, a bogato je i mineralima i resursima.

Činjenicu da posljednjih nekoliko godina Peking u Južnom kineskom moru gradi čvrste umjetne otoke nitko ne spominje, što se može objasniti lijenošću ili posebnim američkim planom i strategijom za “rješavanje tog problema”.

Informacije o kineskim otocima uglavnom dolaze sa satelita i Kina je samo u spornom arhipelagu Spratly izgradila 7 umjetnih otoka ukupne površine 13 km².

Sada Kinezi pregovaraju o izgradnji infrastrukture. Tri otoka imaju piste dužine najmanje 2800 metara i zračne luke koje mogu primiti tri eskadrile vojnih zrakoplova. Ostaje samo da se završi izgradnja hangara i druge infrastrukture, vojarni, administrativnih zgrada, itd…

Peking u Južnom kineskom moru, prema američkim analitičarima, provodi lukavu politiku. Pomoću istovremene provedbe dvije taktike, militarizacije otoka na prvom mjestu i jačanju utjecaja u obliku kredita gospodarstvima, želi staviti susjede pred svršen čin i prisvojiti sporne teritorije. Istovremeno, kineske vlasti su uglavnom oprezne da ne izazovu vojni sukob.

Naravno, nijedna od drugih zemalja koje tvrde polažu pravo na sporno područje,  ne može se usporediti s Kinom, kao ekonomska ili vojna sila, ali u takvom sukobu mogu dobro surađivati s američkom vojskom, koja je, unatoč odluci Trumpa da odustane od uloge svjetskog policajca, nastavila patrolirati vodama Južnog kineskog mora.

Ozbiljnost namjera Pekinga je lako vidjeti uvidom u karakteristike infrastrukture koja se gradi na umjetnim otocima, tvrde zabrinuti analitičari američke vojske.  Piste na njima su dovoljno duge da mogu služiti za gotovo sve vrste vojnih zrakoplova, uključujući i transportne zrakoplove. U arhipelagu Spratly Kinezi grade spremnike vode i maziva, lučku infrastrukturu, opremljene položaje za pomorske topove i rakete.  Peking je od tri otoka napravio snažne vojne utvrde, grebena Vatreni Križ, Subi i Mischief.

“Do kraja 2016. godine na tri otoka je u različitim fazama izgrađeno 24 hangara za zrakoplove, vojni položaji, vojarne, upravne zgrade i komunikacijski sustavi. Nakon završetka radova će Kina u arhipelagu moći rasporediti tri eskadrile borbenih zrakoplova”, navodi se u izvješću Pentagona.

Izgradnja infrastrukture, iako u manjem opsegu, također je u tijeku na još četiri hridi.

U Pekingu svi navode kako se ne radi o militarizaciji otoka i kineske vlasti tvrde da se sve gradi isključivo mirne i civilne svrhe i da je infrastruktura namijenjena za poboljšanje uvjeta života na otocima, što će pomoći kineskim ribarima i znanstvenicima.

Kineska baza
Kineska baza

Ovog mjeseca je Peking najavio kako će se s otoka istraživati dno pomoću podmornica. Agencija Xinhua prenosi kako će izgradnja ukupne infrastrukture trajati pet godina, a koštat će 2,1 milijarde juana, što je oko 310 milijuna dolara. Prikupljeni podaci će se analizirati u Šangaju i koristit će za razvoj rudarstva u regiji, te za zaštitu Kine i jačanju interesa u pomorskoj nacionalnoj sigurnosti.

U izvješću Pentagona se također spominje neki trikovi kojima se koristi kineska vojska. Na primjer, Pomorska policije Kini često plovi ribarskim brodicama ili svoje maskira ribarske brodove. Za Peking je Pomorska policija dio civilne ribarske flote i aktivno je uključena u rješavanje sukoba niskog intenziteta. Na primjer, prošlog ljeta je Peking poslao Pomorsku policiju u sporne otoke, nakon što je Haški tribunal u srpnju 2016. za ilegalne proglasio gotovo sve kineske teritorijalne pretenzije u Južnom kineskom moru.

Osim toga, brodovi Pomorske policije su bili poslani da upozore američki ratni brod 2009. godine, kada su proveli opasan manevar u neposrednoj blizini američkog broda.

Pomorska policija prerušena u ribare radi profesionalno i energično, a nedavno je spriječila dva vijetnamska hidrografska brodova i čamce Obalne straže Vijetnama da se približe kineskoj naftnoj platformi u spornim vodama. U siječnju ove godine je vojni komesar otoka Hainan, Xing Tszinchen, rekao kako bi Kina trebala biti graditelj suvereniteta.

“Imam osjećaj da mirno more neće biti mirno za nas. Moramo ojačati našu borbenu spremnost”, rekao je Xing Tszinchen.

Naravno, Pentagon je zabrinut i zbog vanjskih čimbenika, prije svega zbog vojne suradnje između Rusije i Kine. Glavni stožer Ruske Federacije i Kina su razvili smjernice za suradnju između dviju zemalja u vojnoj sferi do 2020. godine. Među mnogim drugim stvarima, dogovorene su redovite zajedničke vojne vježbe, a prošle jeseni su održane baš u Južnom kineskom moru u trajanju od 8 dana. Godinu dana ranije su dogovorene i zajedničke pomorske vojne vježbe između dviju zemalja na Mediteranu.

“Važno je da Rusija i Kina budu spremni raditi zajedno u zaštiti mira i jačanju međunarodne sigurnosti”, izjavio je ruski ministar obrane Sergej Šojgu tijekom nedavnog sastanka u Astani s kineskim kolegom, generalom Changom Wanquanom.

“U posljednjih nekoliko godina pod osobnim vodstvom naših čelnika razina interakcije i povjerenja između oružanih snaga Kine i Rusije stalno raste. Opseg suradnje stalno se širi, a trend razvoja vojne suradnje ima dobar smjer”, rekao je general Chang.

U smislu ravnotežu snaga između Kine i Tajvana, sve je u korist Kine. Kineska vojska brzo smanjuje broj neriješenih pitanja s tajvanskom vojskom i dalje negira status Tajvana kao drugog otoka Kine. U izvješću se spominje rješenje Trumpove uprave da otkaže prodaju naprednih oružja Tajvanu za milijardu dolara. To je učinjeno kako se Washington ne bi morao suočiti sa srdžbom Pekinga.

Izvješće spominje i složene odnose između Washingtona, New Delhija i Australije prema Kini, te zajedničkim pomorskim vježbama Indije, Japana i američkih snaga, te drugih zemalja koje nemaju prijateljske ili barem otvoreno jasne odnose s Kinom, što izaziva oštre proteste Pekinga.

Ne oslanjajući se više pretjerano na SAD, zemlje jugoistočne Azije, poput Malezije, Filipina, Singapura i Vijetnama, kao da su se odlučili okrenuti Kini. Izbor baš i nije bio velik, jer Kina ima “štap” i različite vrste “ukusnih mrkvi” za svoje susjede, dok na drugoj strani Washington može ponuditi sve manje, gotovo ništa, a raste i nepovjerenje u američku vanjsku politiku, posebice od napada islamista na Filipine, kojeg se počinje promatrati kao napad kojeg je režirala CIA da “upozori” Dutertea.

Naravno, ovaj izvještaj je u Pekingu izazvao buru negodovanja u gotovo svim pitanjima. Kinezi ga nazivaju “neodgovornim”, a kineske napore u jačanju nacionalne sigurnosti i zaštiti teritorijalnog suvereniteta “logičnima i razumnima”.

“Kina se čvrsto protivi izvješću Pentagona”, rekao je službeni predstavnik Ministarstva vanjskih poslova, Hua Chunying , dodajući da kineska vlada štiti mir i stabilnost u azijsko-pacifičkoj regiji.

Jaz se ubrzano smanjuje

Naravno, osim pokušaja da se iznudi što više novca za vojno industrijski kompleks, izvješće Pentagona je jednim dijelom i točno. Associated Press navodi kako se usporedbom oružanih snaga dviju zemalja došlo do zaključka da je američka vojska je još uvijek jača od kineske, ali se jaz topi svake godine.

Kineska vojska je najveća na planeti. Pod oružjem je u Kini 2,3 milijuna ljudi. To je 900 tisuća više nego u Sjedinjenim Državama. Na kopnene snage kineske vojske otpada dvije trećine zaposlenih ili 1,6 milijuna ljudi. Oni su naoružani s 9150 tenkova i oklopnih transportera, kao i 6246 jedinica teškog topništva.

Broj američkih kopnenih snaga iznosi 460 tisuća ljudi, kojima treba dodati još 182 tisuće marinaca. Američka vojska ima 8848 tenkova i oklopnih vozila i 1299 jedinica teške artiljerije.

Situacija u zraku je drugačija. Službeno američko zrakoplovstvo raspolaže s 13 tisuća zrakoplova, a Kina samo s 3 tisuće.

SAD imaju još veću prednost u helikopterima, kojih ima više od 6000, dok ih Kina ima samo 802. Primjetna je ozbiljna superiornost američkog ratnog zrakoplovstva, kako borbene snage, tako i kod tehničkih karakteristika. Američka vojska je došle do borbenih zrakoplova pete generacije, F-22 i F-35, a Kina je samo polovicu zamijenila sa zrakoplovima treće generacije i četvrte generacije.

S druge strane, kineske zrakoplovne snage su potencijalno superiornije neprijatelj u brojkama i imaju 398 tisuća vojnika, dok SAD ima 308 tisuća.

U moru Kina ima 714 brodova, dok američka flota raspolaže s 415 plovila, ali je prednost u vatrenoj moći na strani američke mornarice. Amerika ima veliku nadmoć zbog najmoćnijih vrsta brodova. SAD imaju 10 nosača zrakoplova, Kina  samo jedan. SAD raspolaže sa 63 razarača, Kina s 32.  Američka vojska ima 75 podmornica, a Kina 68. Osim toga, američka flota ima 323 tisuća mornara, a kineska 235 tisuća.

Raketne postrojbe Pekinga i broj projektila su nepoznanica. Točan broj projektila u Kini nije poznat, ali stručnjaci govore da bi moglo biti oko 260 nuklearnih projektila, koje mogu pogoditi bilo koji dio svijeta. Od toga je 150 interkontinentalnih balističkih projektila. Osim toga, kineska vojska ima 48 balističkih projektila na brodovima i bombardere sposobne za nošenje nuklearnih oružja, dok SAD službeno imaju oko 1740 nuklearnih bojevih glava.

No, uzimajući u obzir ubrzanu modernizaciju kineske vojske i izvješće Pentagona, koje upućuje Kongres da se hitno poduzmu mjere koje će osigurati Sjedinjenim Državama da zadrže globalnu vojnu nadmoć, sugeriraju da retorika i izljevi “srdačnog i toplog prijateljstva” između Washingtona i Pekinga, kao i “jačanje odnosa u svim sferama”, nisu nimalo iskreni.

Peking za sada ne želi konfrontaciju, barem dok mu navedene brojke ne budu išle u prilog ili sve dok se približno ne uspostavi ravnoteža snaga, iako je ona i sada upitna, jer su brojne američke snage raspoređene u drugim dijelovima svijeta i nemaju veze s azijsko-pacifičkom regijom. No, unatoč tradicionalnoj smirenosti i kratkim komentarima u kojima koristi diplomatski rječnik, Kina je na izvješće Washingtona ljutito reagirala, što znači da će pristati na suradnju s Trumpovom administracijom, ali pod uvjetom da se američka vojska drži dalje od područja koje Kina smatra svojom sferom utjecaja. Washington, s Trumpom ili bez njega, na to sigurno neće pristati, što znači da će odnosi između dvije zemlje, prije ili kasnije, iznova eskalirati i doseći razinu diplomatskog sukoba, uz povremene vojne provokacije kakve su ranije viđene u Južnom i Istočnom kineskom moru.

odnos snaga
Pretplatiti se
Obavijesti o
16 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
gostgost
6 godine prije

gledam cia n1 tv ispostava cnn za balkan za one koje ne znaju osim svih mogucih metoda manipulacijske nauke koje upotrebljavaju koriste i staru dobru metodu direktne cenzure bilo kojeg sadrzaja na nacin da emitiraju ne u stvarnom vremenu vec sa desetak sekundi odgode te dezurni operator cenzure razno raznim ometanjem programa koje mu stoje na rapolaganju a danasnje tehnicke metode su neogranicene ometa vlastiti program i onemoguci da se shvati bit nekog razgovora za koje on ocjeni da je za njih nepovoljan duze vremena to pratim i toliko su se obezobrazili da je broj takovih intervencija vrlo velik

Ana
6 godine prije

Zlocesta jedna Kina!!!!

EU dismr
6 godine prije

Dobar članak, samo je upitan naslov. Amerika više nema globalnu dominaciju. Ekonomsku nema već desetak godina a zadnjih par godina ni vojnu. Sve strane su toga svjesne. Kina radi konstantno i uspješno a druga strana je nervozna jer gubi utrku.

Ellessar
6 godine prije

Ameri imaju daleko tehnološki naprednije brodove od Kine. Toliko napredne da ih obični trgovački brodovi ne primjećuju na svojim radarima.

Alen
6 godine prije

Dobro receno ,ne mogu jedni bez drugih..

subaru
6 godine prije

Ovi koji laju na Kinu, kaubiji, su ustvari pod istim stvorom koji je i napravio današnju Kinu. Želim Kini jedino da se riješi tog stvora ako može jer će ju rasturiti kao Japan.

willer
6 godine prije

ne mogu jedni bez drugih…zato bi ameri ipak trebali zauzet te kineske protupravne umjetne otočiće …tim potezom bi im konstantno držali nož pod vratom jer sav kineski izvoz/uvoz prolazi tuda…novi put svile je još uvijek samo ideja i ima bezbroj mjesta na toj ruti gdje ga se može minirati…mislim da ameri trebaju djelovati što prije, u protivnom kinezi postaju novi svjetski hegemon

Bobi
6 godine prije

Cinični cionisti hahaha

Bobi
6 godine prije

U trenu kad sam procitao Kina ima 2.3 miliona ljudi pod oružjem, sjetih se Titovog govora gdje kaže od 22mil stanovnika mi mozemo imati 8 mil pod oružjem. Naravno tu se racuna teritorijalna obrana, milicija i vojska i bez obzira vrijedile te brojke ili bile samo za zastrašivanje vanjskog neprijatelja brojka kineskih vojnika s obzirom da ih ima 1, 3 milijarde mi se svakako čini premala. Svaka opaska je dobrodošla.

© 2023 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI

Nije pronađen nijedan rezultat.