Priča o američkom povlačenju iz Sirije pokazala tko je pravi vladar Bijele kuće

Priča o povlačenju američkih vojnika iz Sirije nije trajala ni mjesec dana, da bi američki predsjednik Donald Trump napravio korak unatrag i uglas sa svojim savjetnikom za nacionalnu sigurnost izjavio kako nije rekao da će to biti brz proces i da će američke trupe u arapskoj zemlji ostati dok se potpuno ne porazi ISIL i zajamči sigurnosti sirijskim Kurdima od turske ofenzive.

Samo prošli tjedan je Trump rekao kako ga čak ni iranska prisutnost u Siriji ne brine, jer je očigledno da se Islamska Republika zbog američkih sankcija bori s problemima i povlači svoje vojnike i ljude iz regije, a najviše snage koje je kao pomoć poslao Assadovom “režimu”. Ovo nije prva odluka od koje Trump odustaje i mnogi su očekivali ovakav epilog, ali kako se dogodio ovaj obrat?

Netanyahu i američki demokrati su se bili pomirili s povlačenjem iz Sirije

Prije nego će ideju o povlačenju američkih vojnika iz Sirije jasno odbaciti državni tajnik Mike Pompeo i John Bolton, prvi u petak, a savjetnik za nacionalnu sigurnost Bijele kuće jučer, temu su komentirali Benjamin Netanyahu i Elizabeth Warren.

Netanyahu je rekao kako je dobio jamstva da će Sjedinjene Države nastaviti voditi gospodarski rat protiv Irana i podržat će Izrael u vojnom sukobu protiv Islamske Republike.

Jasna ratna retorika i treba imati na umu da izraelski premijer traži potporu izraelskih građana koji će u travnju izaći na birališta, stoga se predstavlja kao jedini političar koji može jamčiti sigurnost Izraela.

U trenutku se činilo da je, povjeravajući SAD-u samo političku zadaću, Netanyahu prihvatio povlačenje američkog vojnog kontingenta iz Sirije, ali je zatražio da Washington nastavi vršiti pritisak na  “omraženi Teheran”.

Njegove izjave kao da su bile kontinuitet onih predsjednika Trumpa, koji je, opravdavajući najavljeno pa blokirano povlačenje, tvrdio da sankcije uvedene protiv Teherana funkcioniraju i da je sve manje Iranaca u Siriji.

Izgledi da će se Izrael samo braniti od Irana sugeriraju da je izraelski premijer, možda samo za sada, odbacio ideju izravnog sukoba s Teheranom, budući da ga Tel Aviv sam ne može voditi.

Osim toga, stavove izraelskog premijera kao da dijeli i njegov načelnik glavnog stožera Gadi Eizenkot, koji je ranije prošlog tjedna relativizirao razmjere najavljenog američkog povlačenja.

Stav Netanyahua i generala Eizenkota nije u skladu s onima koju u Izraelu traže neposredniji obračun s Iranom i nadali su se da će Trumpa uspjeti odvratiti od njegove namjere.

U korist povlačenja vojnika iz Sirije također se izjasnila Elizabeth Warren iz Demokratske stranke, koja će izazvati Trumpa na izborima 2020. godine.

“Mislim da je ispravno povući naše trupe iz Sirije. Svi predstavnici obrambenog sustava koji stalno govore Trumpu “kako to ne može učiniti” moraju objasniti kako misle dobiti te ratove i kojim sredstvima. Ideja daljnjeg zadržavanja sve više vojnika u tom dijelu svijeta ne funkcionira”, rekla je Elizabeth Warren.

Naravno, Demokratska stranka i njezin vrh su kritizirali modalitete povlačenja, objašnjavajući da Trump nema plan i kako ostavlja regionalne saveznike Sjedinjenih Država na udaru, sli se činilo da se oko ključnih stvari u ovom pitanju oporba slaže s predsjednikom.

Bolton i Pompeo protiv Trumpa

Jesu li savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton i državni tajnik Mike Pompeo u dogovoru odigrali predstavu protiv Trumpa ili su zaista protiv njegove ideje, teško je znati. Ono što znamo je da su njih dvojica prvi rekli ono što je Trump na kraju morao potvrditi. Ako su zaista izvršili toliko veliki pritisak na Trumpa, da je američki predsjednik odustao od odluke s kojom su se pomirili Netanyahu, Kurdi i ostali američki saveznici, čak i Demokratska stranka, onda to znači da Pompeo i Bolton kao tandem imaju puno veći utjecaj u Bijeloj kući nego što se na prvi pogled čini.

Boltonova turneja

Savjetnik za nacionalnu sigurnost, John Bolton, kreće se kao da je on pravi predsjednik Sjedinjenih Država i izjavljuje kako će se povlačenje dogoditi samo pod dva uvjeta. Prvo se mora potpuno poraziti ISIL i spriječiti da se vrati kao prijetnja svijetu, a drugo, SAD trebaju jamstva da Turci neće masakrirati sirijske Kurde.

S obzirom na ove uvjete ne može biti govora čak ni o okvirnom datumu američkog povlačenja. Jedino što upada u oči je da se nijedan od ova dva uvjeta ne odnosi na ključnu bazu Al-Tanf, koja se nalazi na granici Sirije s Jordanom i Irakom.

Umjesto da pojasni kakav je konkretan plan američkog predsjednika, Bolton je započeo obilazak Bliskog istoka i prvo posjetio zračnu luku u Tel Avivu, gdje je Netanyahuu obećao Golansku visoravan, za koju izraelski premijer već dugo tvrdi da je “vitalno” područje za sigurnost Izraela.

John Bolton i Benjamin Netanyahu su najavili kako zajedno odlaze posjetiti Golan, što je bio savršen dar za Netanyahua, čak i bez blokade američkog povlačenja iz Sirije.

Naravno, Netanyahu je i ovdje stekao političke bodove na štetu unutarnje oporbe, usprkos činjenici da izraelsko pravosuđe protiv njega priprema tešku optužnicu za korupciju.

Turneja Mikea Pompea

Paralelno s Boltonom je i Mike Pompeo, koji je dugo bio prisiljen pratiti i podržavati savjetnika za nacionalnu sigurnost, požurio na Bliski istok, gdje će posjetiti osam arapskih zemalja

Svrha putovanja je uvjeriti saveznike Washingtona kako “nema promjene” američkog kursa i da Sjedinjene Države, čak i ako napuste Siriju, “ne napuštaju regiju”.

Izjave državnog tajnika, koje umanjuju značaj izjava Trumpa, koji je prije samo nekoliko dana otišao tako daleko da je rekao da se Iran mijenja i povlači se iz Sirije, izgleda kao popravljanje imidža globalnog gangstera, kojeg si je u posljednje dvije godine priskrbila američka diplomacija. Pompeo je također izjavio kako kalendar napuštanja Sirije još uvijek nije određen.

Situacija je prilično jasna. Što se više odugovlači, manje su mogućnosti da se Trumpova odluka provede i na kraju će postati “slučajna izjava” ili “loše tumačenje objave na Twitteru”.

U tehničkom smislu, ono što se događa nije toliko politička kontroverza, koliko stvarna nepopustljivost američkih neokonzervativaca i njihovih saveznika i jasna poruka glavnom zapovjedniku američkih oružanih snaga koje su njegove ovlasti.

Ne treba zaboraviti da su ljudi iz ovih krugova nakon napada 11. rujna 2001. zauzeli sva ključna mjesta američke administracije. Prema mnogim neovisnim promatračima su neokonzervativci u Washingtonu proveli pravi državni udar, što objašnjava ono što se danas događa. Cilj je isključiti Trumpa iz donošenja vanjskopolitičkih odluka, što je dobrim dijelom učinjeno nakon susreta Trumpa i Putina u Helsinkiju.

No, Donald Trump se jednog prosinačkog jutra 2018. probudio i na Twitteru objavio kako je ISIL poražen, SAD su u Siriji odradile zadaću i kasnije tijekom dana je navedeno kako je pentagon dobio dekret o povlačenju američkih vojnika iz Sirije i dijelom iz Afganistana.

Ovo što se sada događa samo pokazuje koliko je smiješna američka propaganda o vodećoj ulozi koju SAD imaju u odnosima sa slobodnim zemljama i raznim vojnim kampanjama usmjerenim na “vraćanje svjetla slobode u tami diktatura”.

Što se tiče odluka Trumpa, bez obzira koliko na kraju ispale smiješne, one dokazuju kako američki predsjednik izbjegava otvorenu bitku s neokonzervativcima i izgleda spreman ići naprijed, misleći da će uspjeti slobodno donijeti barem jednu važnu odluku.

Privid da je tako je pokušao stvoriti Mick Mulvaney, šef osoblja Bijele kuće, koji je javno branio ono što su “on i drugi” predložili predsjedniku, iako se to kosilo s idejama Boltona i njegovih suradnika i prijatelja.

“Činjenica da Trump donosi odluke koje se mogu razlikovati od onoga što mu sugeriraju njegovi savjetnici ne znači da nije dobio točne informacije. To znači da donosi odluke na temelju informacijama koje se razlikuju od onih koje mu daju njegovi savjetnici”, pravdajući Trumpa je u izjavi za CNN rekao Mick Mulvaney.

Stoga bi bilo dobro da do kraja mandata Donalda Trumpa sve njegove izjave i odluke uzimamo s rezervom, barem prije nego dobiju zeleno svjetlo ljudi koji odlučuju unutarnju i vanjsku politiku Sjedinjenih Država.