Propagandi usprkos, Palestinci i Kurdi nisu i ne mogu biti isto

9 komentara

Nedavno je Marksističko-lenjinistička stranka Njemačke (MLPD) održala skup na kojem su se mogli vidjeti razni propagandni materijali, prodavale su se zastave, majice s likom poznatih revolucionara i slično. Ništa neuobičajeno za slične stranke na zapadu Europe. Među nuđenim materijalima je bilo plakat: “Sloboda za Palestinu! Sloboda za Kurdistan!”

Ako bolje razmislimo, poruka je krajnje cinična, barem za nekoga tko vjeruje da se dosljedno drži marksističko-lenjinističke ideologije, koja je sama po sebi i bez prakse doslovno jedno veliko “ništa”. No, ovdje nećemo teoretizirati o marksizmu, nego o sadržaju navedenog plakata.

Prvo, ova se dva naroda možda u sitnim detaljima mogu uspoređivati, ali nikako poistovjetiti. Palestinci su žrtve tlačenja, etničkog čišćenja i genocida, a Kurdi su u Siriji i Iraku, kao i manjina u Iranu, gdje su nedavno ubili dva iranska graničara, separatisti, teroristi i uzurpatori koji žele stvoriti državu pripajanjem teritorija koji im nikada u povijesti nije pripadao. Iako su prilikom iscrtavanja granica Kurdi nepravedno ostali bez svoje nacionalne države, to ne opravdava njihovu suradnju s genocidnim silama i židovskom državom koja provodi genocid nad Palestincima.

Palestinsko pitanje

Palestinski narod je lišen osnovnih suverenih i humanitarnih prava od zločinačkog entiteta zvan Izrael, koji tvrdi da polaže pravo na cijelu Palestinu, pa i šire, a sve na temelju biblijskih granica koje je netko nacrtao prije par tisuća godina.

Palestinci su imali svoju zemlju, Palestinu, iz koje su protjerani i protjeruju se i danas od strane onih koji tvrde da im je sam Bog podario tu zemlju, što se može usporediti s Holokaustom počinjenim od strane nacista.

Palestinci u okupiranoj Palestini trpe potpuni nedostatak osnovnih građanskih prava. Doslovno su taoci na vlastitoj zemlji, koji su davno slobodno naselili, dok danas njihov teritorij okupira cionistički entitet koji uspostavlja zločinačku vlast.

Palestinci trpe i kulturocid, što je suptilni oblik istrebljenja, jer židovska država provodi plan u kojem se namjerno uništava nežidovska povijest te zemlje i govori isključivo o povijesti židovskog Disneylanda. O ovome govore i Židovi koji su gorljivi kritičari cionističke politike. Izraelski povjesničar Shlomo Sand je javno priznao javno “kako Židovi nemaju povijesnih veza sa Svetom zemljom i da je to sve običan mit”.

No, sve da su tamo i živjeli prije nekoliko tisuća godina i imali politički entitet, to im ne daje za pravo da se nakon nekoliko tisuća godina tamo vrate i ognjem i mačem unište sve što nije njihovo. Kada bi se tako ponašali drugi narodi, došlo bi do općeg krvoprolića u svijetu, jer su “svi narodi nekada negdje bili”, kasnije su migrirali, naseljavali se drugdje stapali s drugim narodima i slično. Dakle, Palestinci su u svakom smislu riječi žrtve, što njemački MLPD ne griješi.

Kurdsko pitanje

Kurdi nisu ni arapskog, niti turskog, ni iranskog podrijetla. To je autohtoni narod čiji su preci došli iz velikih ravnica središnje Azije i prije otprilike tisuću godina se naselili u područjima u kojima žive i danas. Najviše ih je na jugoistoku Turske, potom na sjeveru Iraka i manjinu čine na sjeveru Sirije i sjeverozapadnom Iranu.

Kurdi u povijesti pretrpjeli veliku diskriminaciju i bili su ugroženi, a situacija se razlikovala ovisno gdje su živjeli i gdje još uvijek žive. Mora se priznati da su “Sporazumom Sykes–Picot, “Sporazumom iz Sèvresa” i “Ugovorom iz Lausanne”, sklopljenima tijekom i nakon Prvog svjetskog rata, nepravedno ostali bez svoje nacionalne države.

Usput, spomenimo da Kurdi nisu sveci i da su na strani osmanskog carstva 1915. sudjelovali u genocidu nad Armencima, za što su im se sto godina poslije službeno ispričali i tražili oprost za počinjena zlodjela. No, kakve koristi, kada su zauzeli armenska sela i gradove i dali im kurdska imena, oteli im imovinu, protjerali i pobili s teritorija na kojem su živjeli stoljećima.

Umjesto autonomije, Kurdi za zahvalu u Turskoj i danas trpe napade, represiju, nisu politički zastupljeni i turska vojska nad njima provodi nezapamćeni teror.

Ovaj sukob se prelio i na susjedne zemlje, Siriju i Irak, na koje je turska vojska izvršila ilegalnu invaziju i nekažnjeno obavlja vojne operacije protiv PKK i YPG snaga u  više gradova.

U Siriji od 2011. i Iraku nakon 2003. godine Kurdi ne trpe baš nikakvu diskriminaciju. Štoviše, Assad im je na početku rata ostavio oružje da brane svoje gradove i sela od islamističkih militanata, dok su u Iraku dobili autonomiju, ali i pripojili područja s kojih su protjerali teroriste “kalifata”, baš kao u Siriji.

U Iraku je kurdska autonomija nametnuta od strane američkih okupatora, a za predsjednika su postavili Massouda Barzanija, čiji je otac tražio pomoć Sovjeta, ali i surađivao s Velikom Britanijom, Sjedinjenim Državama i Izraelom. Nakon američka invazije i svrgavanja Sadama Husseina,  Irak se raspada i pada u kaos i bezvlašće.

Kurdi koriste priliku i proširuju svoj teritorij pripojenjem sjeverozapadnog naftom bogatog područja Iraka, neosporno iračkog teritorij koji pripada središnjoj iračkoj državi. Nakon što su se odlučili pridružiti borbi protiv “Islamske države”, Kurdi u Iraku su teško naoružani i uz potporu Njemačke, koja ima šalje sofisticirane oružja kao što su protutenkovski projektili “Milan”.

U tom kontekstu, kurdska i zapadna propagande “zaboravlja” navesti da se iračke kurdske “Peshmerga” snage znaju boriti i protiv iračke vojske, pravno jedine legitimne vojne sile u Iraku, na čijoj su strani i irački Hezbollah i druge iračke plemenske milicije.

Nijemci su Peshmerga snage naoružali projektilima “Milan”, a Bagdad tvrdi da su dio oružja njemačke vojske Kurdi prodali teroristima “kalifata”. Ovi činom se njemačka vlada izravno svrstana na stranu neprijatelja iračke države.

Podsjetimo i da se “Kurdska autonomna regija” nalazi u Iraku i nije ekstrateritorijalni entitet, niti je vodstvo “Kurdske autonomne regije” ovlašteno da djeluje kao predstavništvo suverene države. Međutim, to se događa zbog slabosti iračke države, osakaćene ratom, terorizmom i posebno zbog vojne prisutnosti američkih trupa.

U Siriji su Kurdi s dolaskom Bashara Al-Assada na vlast u potpunosti integrirani kao sirijski građani sa svim pravima. Iako je njegov otac imao oštriji pristup prema Kurdima, nakon njegove smrti se situacija poboljšala i Kurdi u Siriji su slobodno čuvali svoju kulturnu baštinu. Nakon lažnih “ustanka” u Siriji, Kurdi su dobili oružje od vlade u Damasku, koja je vojne jedinice zadržala u Hasaki i Qamishliju, na sjeveroistoku zemlje.

Sirijska Arapska Vojska se povukla iz kurdskih područja i Kurdi odlučuju uspostaviti oblik samouprave, a kasnije okrenuti oružje protiv vladinih snaga. Naravno, to se može promatrati kao korak sirijskih Kurda da zauzmu nove teritorije i podijele Siriju na sektaške i etničke državice.

Kurdske YPG snage se po pokroviteljstvom Washingtona spajaju s teroristima iz takozvane “Slobodne sirijske vojske”, među kojima su i militanti Al-Faruq, koji su činili zločine nad civilima kršćanima i alavitima u pokrajinama Homs i Aleppo. Nedavno su zauzeli i kršćanske gradove u asirskim dijelovima pokrajine Hasaka, gdje su lokalni Asirci živjeli tisućama godina. Sada tvrde da je ovo područje bilo “kurdsko”, jednako kao što tvrde za okupirana područja u Iraku.

YPG snage, kao Peshmerge u Iraku, snažno podržavaju njemački Bundeswehra i američka vojska, koja im je upravo isporučila 100 kamiona s oružjem. Navodno, kako bi se učinkovitije borili protiv ISIL-a u Raqqi. Njemačka i SAD nastoje ilegalno blokirati legitimnu sirijsku vladu i na vlast u Damask postaviti svoje marionete.

Baš kao u Iraku, glavne zapadne imperijalističke sile koriste Kurde kao produženu ruku i plaćenike u svojoj antisirijskoj agendi. Kurdima su obećali neovisnost, iako kurdska propaganda zapadnim ispranim mozgovima uspijeva nametnuti priču o nekakvoj direktnoj demokraciji i socijalističkom uređenju. Ako ga ikada bude, sirijski Kurdistan se ni po čemu neće razlikovati od iračkog u kojem je kapitalizam latinoameričkog tipa doživio svoj najveći stadij. Naime, klan Barzani i njihovi bliski suradnici imaju svoju vojsku, surađuju s neokolonijalnim silama, Izraelom, multinacionalnim kompanijama, naftnim korporacijama i sve konce drže u svojim rukama.

Ispada da su drugovi  Marksističko-lenjinističke stranke Njemačke (MLPD) prilično neinformirani, kako onim što se događa u Iraku, tako i Siriji, gdje su Kurdi prije rata činili i manjim područjima činili relativnu većinu s najviše 45%, dok su ostatak populacije činile ostale manjine zajedno.


Kurdska područja u Siriji prije rata

Kurdi prije rata
Kurdi prije rata

Nisu li Kurdi jednostrano proglasili nezavisnost svoje umjetno stvorene “Rojave”? Ali Sirija nema regiju tog imena. To je samo sljedeći korak ka nezavisnosti, što znači ukrasti teritorij, etničko čišćenje, zločine i stvaranje umjetne državu na ilegalno okupiranom sirijskom teritoriju. Zvuči li Vam poznato? Ako ne, pitajte Palestince. Oni će vam vrlo lako odgovoriti na ovo pitanje.

Podsjetimo da je američko zrakoplovstvo velikodušno pomoglo Kurdima da se bore protiv američke tvorevine, takozvane “Islamske države”, ali i protiv legitimne sirijske vojske.

Dakle, YPG nikako može tvrditi da su nastale kao posljedica zbog navodne “slabosti” države i sirijske vojske i kako bi “obranili” sirijski teritorij, za kojeg tvrde da je “kurdski”. Nažalost, jer je moglo biti drugačije, YPG snage su skupina podržana od strane zapadnih imperijalističkih sila i djelomično je spojena s drugim terorističkim skupinama, kao što je “Slobodna sirijska vojska” povezana s Al-Qaedom, a sve kako bi ostvarile vojne ciljeve koji će uništiti sirijsku državu i uspostaviti kurdsku državu na sirijskom teritoriju, gdje ima najmanje prava da postoji. Ako o tome i možemo govoriti u Turskoj, u Siriji sigurno ne.

Očigledan cilj kurdskih vođa i njihovih sponzora u Washingtonu, Berlinu i Tel Avivu je podjela Sirije, što više nitko i ne sumnja.

No, vratimo se na početak i nepravdu iz prve polovice prošlog stoljeća, kada su Kurdi podijeljeni između četiri nacionalne države – Turske, Sirije, Iraka i Irana. Ako sada pokušam ispravljati ovu nepravdu, nastat će rat čiji se završetak teško može predvidjeti. Ova imperijalistička “izgradnja nacije” može dovesti do velika regionalnih sukoba, koji bi lako mogli dovesti do svjetskog rata.

Vraćajući se na početak, Palestinci se suočavaju s genocidom i nezakoniti osvajači su ih brutalno protjerali iz njihovih domova, oteli im zemlju, svakodnevno ih iskorištavaju za teške poslove i ubijaju njihove sinove, držeći ih kao taoce bez ljudskih prava u najvećem koncentracijskom kampu u ljudskoj povijesti. Borba za oslobođenje Palestine je obveza čovječanstva.

Osim u Turskoj, Kurdi pojma nemaju što znači živjeti život Palestinca pod izraelskom okupacijom i poistovjetiti kurdsko i palestinsko pitanje ne samo d aje pogrešno, nego je uvreda prema Palestincima, jedinim legitimnim vlasnicima Palestine. Palestinci trpe istrebljenje od strane osvajača, dok su Kurdi zapravo okupatori koji tvrde da je autohtono stanovništvo u zemljama u kojima žive u manjini i da im moraju predati svoju imovinu.

Reći da su Palestinci i Kurdi u istoj situaciji je apsolutna laž i propaganda koja ih poistovjećuje s Palestincima cilja na osjećaje Europljana kako bi se prikrili ciljevi stvarnih stratega koji Bliski istok žele prekrojiti po svojoj mjeri.

I dok su Palestinci imaju nesporno pravo da se vrate svoju domovinu, Kurdi traže zemlju drugih. Oni žele ukrasti teritorij, baš kao i njihova braća u Izraelu.

Ali, zašto Izrael otvoreno podržava stvaranje kurdske države na stranom tlu? Borba za takozvani “slobodni” Kurdistan neminovno vodi u podjelu suverenih država, iako se radi o kršenju međunarodnog prava, a provodi se kroz etničko čišćenje i deportacije drugih naroda. Ova je priča nama dobro poznata, toliko da je pojam balkanizacije postao termin za globalnu upotrebu.

Ali, što je ovdje čudno? Uz uništavanje sirijskog suvereniteta, Iraka i Irana, zapadne pristaše “Kurdistan” se na kraju svrstavaju na stranu zapadnih imperijalista koji koriste terorizam, genocid i uzurpaciju zemljišta kao sredstvo za postizanje svojih ciljeva. Od 1948. godine je to Izrael, a sada Kurdi.

Članovi njemačkog MLPD-a, ali i mnogi drugi deklarativno “ljevičarske” provenijencije, kao da uživaju biti pijuni čudovišnog genocida, što im povijest neće oprostiti. 

Palestinici
Pretplatiti se
Obavijesti o
9 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Sarajevo
6 godine prije

dobar tekst!

subaru
6 godine prije

Jako dobro Babiću, petica. Nacije i države tama koristi da bi puštala krv zemljanima i prinosila ih kao žrtve stvoru. Zemljani glupi pa se pale i na naciju i na državu misleći da čine sebi i svojima dobro a u stvari su izmanipuilarni idioti. Eklantan primjer toga su kurdi, a kad se prouči naša balkanska povijest vidi se ruka tame kako je sad jednom sad drugom sad trećem itd. plemenu dala za pravo da pravi državu na račun drugih a sve u cilju prinošenja žrtvi stvoru. Palci su moralna vertikala za kurde (iako empatički ne mogu reći da im je lako), autor je tu pogodio u centar. A što se tiče čija je Palestina najbolje je rekao Ramzes drugi na staroegipatskom, uklesano hijerogilfama u hramu, da je pobijedio tamo 1115 prije nove ere neki “narod smora” u prijevodu na staroegipatski “palestines.”

davor
6 godine prije

Zato ja čekam otcjepljenje Škotske. Jer to je država/teritorij iz obitelji prekrajača i crtača svjetskih granica i obitelji na čijem modelu se nasilno grade međunarodni odnosi. Kad bi se Škotska otcijepila, to bi odjeknulo kao bomba, Palestina bi uvijek mogla navesti primjer Škotske nakon toga. Vjerujem da će i Palestina nekad skoro postati nezavisna država, premda je njihova povijest neprestano falsificirana od strane cionista. A što se tiče židova dobro je rekao jedan njujorški rabin da židovi imaju historijske veze s Izraelom koliko i sa Kinom.

Jasenko
6 godine prije

Živjela Palestina i Kurdistan. Svaki narod ima pravo na samoopredjeljenje. Tako je bilo i na Krimu,Abhaziji, Kosovu a bit će kad tad i u Kataloniji,Škotskoj,Flandriji i ko zna gdje još.

Šuriken
6 godine prije

Palestina i Palestinci ne postoje. To je daaavno bila država koja je uništena, a narod je istrebljen i asimiliran. Osim toga, stari Palestinci (Filistejci) čak nisu bili semitski narod za razliku od Arapa i Hebreja. Današnji “Palestinci” nemaju nikakvu poveznicu, ni etničku, ni kulturološku sa starim Palestincima, tj. imaju isto koliko današnji “Makedonci” sa antičkim “Makedoncima”. “Palestinci” su etnički Arapi, a njihova nacija (nationality) kroz historiju se menjala: Britanija, Turska, razni kalifati, razne križarske države, Bizant, Rimsko Carstvo, itd. Današnji “Palestinci” su potomci Arapa doseljenih za vreme muslimaske ekspanzije, a ime su uzeli od istrebljenog i asimiliranog plemena Filistejaca koje je u Kanaanu živelo izmešano sa Kanancima, Egipćanima i Hebrejima. Na arapskom jeziku “Palestinci” sami sebe i dalje nazivaju Filistin, odnosno Philistine na engleskom tj. Filistejci na jugoslovenskom. Time žele položiti pravo na zemlju “svojih pređa”, samo postoji problem – to njihovi preci nisu! Samo ime Palestina je nametnuo rimski… Čitaj više »

hrga
6 godine prije

Ti opovrgavaš pravo jedno naroda na slobodu sa razlogom jer nije politički po tvojoj liniji?
Zbog :”suradnje s genocidnim silama i židovskom državom”?

Ili je to obrana genocidne sile (Turska/Armenci) i njihovih zločina nad ljudima u toj okolini dok istovremeno se identificiraš sa istim?

© 2023 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI