fbpx

Robert O’Brien umjesto Boltona: „America First“ i jedina globalna sila

Robert O'Brien

Nakon što je otpustio Johna Boltona, izbor Roberta O’Briena za Trumpovog novog savjetnika za nacionalnu sigurnost važan je jer ukazuje, ili bi barem trebalo tako biti, kurs američke administracije.

Trump je nakon otpuštanja Johna Boltona izabrao nepoznatog odvjetnika koji je ušao u upravu, ali ostao je na margini politike, dobivši pregovaračke uloge za puštanje američkih zatvorenika u stranim zemljama i oko Afganistana.

Otuda i kritike nekih američkih novina koje ga smatraju neprikladnim, dok ga neke ipak hvale. Za ostale će, međutim, njegov loš rejting Mikeu Pompeu potpuno predati ključeve američke vanjske politike.

Trump je službeno donositelj odluka i prije nego što donese odluku želi čuti više glasova. On često koristi slabe glasove kako bi se izvukao iz teškoća, kao što je to bio slučaj kada je reagirao na obaranje američkog drona od strane  Iranske revolucionarne garde, kada je izbjegao sukob koristeći savjet savjetnika koji je svima bio nepoznat .

Russia Today  o O’Brienu

Interesantna su dva članaka koja su se pojavila u medijima globalnih rivala Sjedinjenih Država. Kanal Russia Today je izvijestio o sadržaju knjige O’Briena iz 2016. godine „Dok je Amerika spavala –  Povratak američkog vodstva u svijetu u krizi“.

Prilično zastrašujući sadržaji u knjizi su posvećen ponovnom uspostavljanju globalne nadmoći Sjedinjenih Država u svijetu u kojem se Amerika suočava s navodnom kineskom prijetnjom, Rusijom i iranskim neprijateljem.

Robert O’Brien u posljednjoj točki spominje i Obamin nuklearni sporazum u uspoređuje ga s propadanjem nacizma.

To su razmatranja bez kojih nitko ne može napredovati u karijeri u američkoj administraciji i koja su sasvim prikladna za Trumpov slogan „America First“. Nitko se nije ni nadao da bi nacija drogirana vlastitom „izuzetnošću“ kao savjetnika za nacionalnu sigurnost mogla izabrati goluba, a ne jastreba.

Međutim, Trump je morao odlučiti između pet kandidata, među kojima su i neki deklarirani jastrebovi, pa je ipak odabrao jednog od njih. Iznad svega, Robert O’Brien je čovjek koji se pokazao sposobnim da pregovora s neprijateljima, što je neophodno za oslobađanje zatvorenika iz „neprijateljskih zemalja“.

Xinhua o O’Brienu

Interesantno je i mišljenje Waynea Whitea, bivšeg zamjenika ravnatelja Obavještajnog ureda za Bliski istok, kojeg je kontaktirala kineska državna agencija Xinhua.

Prema Whiteu, čini se da je O’Brien “suprotnost Boltonu“

„Njegov utjecaj na američku vanjsku politiku bi se, u usporedbi s zabrinjavajućim i rigidnim Johnom Boltonom, trebao stabilizirati”, vjeruje Wayne White.

Slično mišljenje, kojeg je opet prenijela Xinhua, mišljenje je Bretta McGurka, koji je radio u Boltonovom osoblju i koji se prisjetio neslaganja s predsjednikom.

“S Robertom O’Brienom će se nacionalni savjetnik za sigurnost vratiti tradicionalnijoj ulozi koordinatora i pomagača”, rekao je Brett McGurk.

Tako se pojavljuje osoba koja bi mogla pomoći Trumpu u naporima da promiče svoj projekt „America First“, pokušaj oživljavanja američkog primata u svijetu koji je zbog krize novijeg porijekla i uspona drugih globalnih sila pao u krizu.

Amerika: Prva među jednakima ili jedina na svijetu?

Ali karakteristika svojstvena Boltonu i svim neokonzervativcima, koji su američki plan pretvorili u vlastiti, prikrivajući svoje stvarne namjere, temelji se na ideji Amerike kao “jedine globalne sile”.

Ali između “jedine” i “prve među jednakima“ postoji ponor, ne samo semantički. “Primat” pretpostavlja da postoje i druge konkurentne sile kojima se treba suprotstaviti tako da one ne prevladaju, ali im se priznaje pravo na postojanje, iako ograničeno.

“Jedina sila” ukazuje na to da nema drugih i iz ovog razmišljanja proizlazi egzistencijalna borba za njihovo uklanjanje. To je borba koja ne zna za odmor ili ograničenja i koja je uzrok trajne destabilizacije.

To je bitna razlika između ova dva tumačenja američke hegemonije. No, Boltonovo svrgavanje i O’Brienovo imenovanje ne predstavljaju nepovratnu prekretnicu, već početak procesa koji znači suprotstavljanje i rizik.

O’Brien i Sjeverna Koreja

Na kraju, valja napomenuti da je najveće postignuće O’Briena bilo puštanje američkih zatvorenika iz Sjeverne Koreje. To je priča koju je Trump sigurno promatrao sa zanimanjem, obzirom na to da je imala posljedice po mirovni proces započet s Pjongjangom, kojeg američki predsjednik smatra presudnim.

Vjerojatno je O’Brienu dodijeljen zadatak ponovnog pokretanja ovog procesa, kojeg želi i Pjongjang, toliko da je Kim Jong Un pozvao Trumpa u Sjevernu Koreju .

Ovaj proces također zanima i Kinu, što dijelom možda objašnjava zahvalan ton kojim je Xinhua pisala o O’Brienu. Razlog ovog pristupa kineske države agencije je i trenutno primirje u američko-kineskom trgovinskom ratu, koje već pokazuje neke znakove. Ovih dana i Kina i SAD su izuzeli od carina neke prethodno sankcionirane proizvode. Istovremeno je

Xinhua objavila opširnu reportažu koju je posvetila “ping-pong diplomaciji” koja je dovela do odmrzavanja odnosa između Pekinga i Washingtona. Podsjetimo da kineski državni mediji ništa ne objavljuju „slučajno“ ili da popune kvantitativnu prazninu u svojim tiskanim ili digitalnim izdanjima.

Ipak, uz svu dobru volju američkih rivala da novog savjetnika za nacionalnu sigurnost ne dočekaju „na nož“, Robert O’Brien je tipični predstavnik neokonzervativnih jastrebova, možda malo blaži u retorici od Johna Boltona, kojeg je, budimo iskreno, teško nadmašiti.

0 0
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
8 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Davor
Gost
Davor
1 godina prije

Knjiga Otkrivenje opisuje razdoblje od 1914g…pa u budućnost… A to je vizija Gospodinovog Dana,a Gospodinov Dan je po rječima Isusa Krista počeo “kad ustane narod na narod i kraljevstvo na kraljevstvo”,a to se prvi put dogodilo 1914.g te smo mu mi ljudi dali ime 1.svjetski rat.(Matej 24:7) To je godina kad su simbolično izjahali jahači apokalipse…(otkrivenje 6 poglavlje) Prvi bijeli jahač simbolizira Isusa Krista koji je dobio vlast i čiji je Dan započeo,drugi crveni jahač s velikim mačem simbolizira velike svjetske ratove,treći simbolizira glad koja hara dijelom svijeta,četvrti simbolizira razne pošasti,bolesti…npr. 1918 španjolska gripa koja je ubila do 100milijuna ljudi…rak,AIDS,ebola…
Dakle,prema Otkrivenju 17 pog. na scenu svijeta stupa “zvijer koja je bila”Liga naroda,”i nije”,za 2.ww je nestala “i opet ima doći i ostati kratko vrijeme” UN. Zvijer(UN) i Deset rogova(reformirano ojačano Vijeće Sigurnosti ili G10) će dobiti vlast na “1h”,dakle vrlo kratko,te će uvesti Zemlju u Harmagedon,rat protiv Gospodara gospodara i Kralja kraljeva…Vrijeme Američke dominacije je u prolazu,sad je sazrelo vrijeme kad će djelovati svi zajedno,jer im je isti zajednički cilj,ista namjera i isti bog ovog svijeta(sotona)koji ih je ujedinio.(otkrivenje 16:13-16)
Sjetite se ovog komentara kad počnu događaji ubrzavati…

Autocenzura
Gost
Autocenzura
1 godina prije

Prema knjizi 1984. ovo razdoblje se ne razlikuje od svih prijasnjih razdoblja, jer tko kontrolira proslost kontrolira i sadasnjost a tko kontrolira sadasnjost kontrolira i buducnost.

Popratite teme i komentare izmedju ostalih i na ovom portalu pa sami zakljucite koliko od ovog dolje napisanog ima slicnosti sa vama.
Ugodno citanje 🙂

Kao i obično, na ekranu se pojavilo lice Narodnog neprijatelja, Emanuela Goldštajna. U publici se ovde-onde začuše zvižduci. Ženica pepeljave kose oglasi se cikom straha pomešanog sa gađenjem. Goldštajn je bio renegat i izdajnik koji je nekad davno (niko se tačno nije sećao kada) bio jedan od najviših partijskih rukovodilaca, skoro jednak Velikom Bratu, a onda se počeo baviti kontrarevolucionarnim aktivnostima, bio osuđen na smrt i misteriozno pobegao i nestao. Programi Dva minuta mržnje menjali su se iz dana u dan, ali nije bilo ni jednoga u kome glavna ličnost nije bio Goldštajn. On je bio prvi izdajica, prvi koji je ukaljao čistotu Partije. Svi kasniji zločini protiv Partije, sve izdaje, sabotaže, jeresi, skretanja, poticali su neposredno iz njegovog učenja. On je još bio živ, neznano gde, i još uvek kovao svoje planove: negde s one strane mora, pod zaštitom svojih stranih gospodara, a možda čak — kako su se ponekad pronosile glasine — skriven i u samoj Okeaniji.

Vinstonova dijafragma se beše zgrčila, Kad god bi video Goldštajnovo lice skolila bi ga mešavina bolnih osećanja. To je bilo usko jevrejsko lice, sa ogromnim čupavim oreolom sede kose i bradicom ispod donje usne — lice bistro, a ipak nekako samo po sebi odvratno, sa nekom senilnom nedotupavnošću u dugom tankom nosu pri čijem su vrhu čučale naočari. Bilo je nalik na ovčju glavu; nečeg ovčjeg je bilo čak i u glasu. Goldštajn je na ekranu upravo vršio svoj otrovni napad na doktrinu Partije — napad toliko preteran i pokvaren da bi ga i dete moglo prozreti, a ipak taman toliko prihvatljiv da čoveka ispuni bojazni da bi se neko manje pametan mogao još i prevariti njime. On je vređao Velikog Brata, napadao diktaturu Partije, zahtevao da se sa Evroazijom smesta zaključi mir, zastupao slobodu govora, slobodu štampe, slobodu zbora i dogovora, slobodu misli, histerično uzvikivao da su revoluciju izdali — i sve to u brzom govoru punom višesložnih reči koji je bio svojevrsna parodija na uobičajeni stil partijskih govornika i čak sadržao novogovorske reči — čak i više novogovorskih reči no što je bilo koji član
Partije normalno upotrebljavao u stvarnosti. A celo vreme, da ne bi ko makar za trenutak posumnjao u stvarnost koju su Goldštajnove fraze sakrivale, iza njegove glave se na ekranu videla beskraj na kolona evroazijske vojske u maršu — stroj za strojem snažnih ljudi sa bezizraznim azijatskim licima koji su se približavali sve do same površine telekrana, a zatim nestajali da na njihovo mesto dođu drugi, potpuno slični njima. Tupi ritam vojničkih cokula sačinjavao je pozadinu za Goldštajnov blejavi glas.

Nije prošlo ni trideset sekundi Mržnje, a od polovine gledalaca se počeše otimati nekontrolisani povici gneva. Samozadovoljno ovčje lice na ekranu i strahobna snaga evroazijske vojske iza njega bili su nepodnošljivi; sem toga, prizor Goldštajnovog lica, pa čak i sama pomisao na njega, automatski su proizvodili strah i bes. Kao predmet mržnje, on je bio stalniji nego bilo Evroazija bilo Istazija, pošto je Okeanija, kad je bila u ratu sa jednom od ovih sila, obično bila u miru sa drugom. No čudno je bilo to što, iako su Goldštajna svi mrzeli i prezirali, iako su svakog dana i hiljadu puta dnevno na govornicama, na telekranima, u novinama, u knjigama, njegove teorije bile pobijane, razbijane, ismevane, pokazivane očima javnosti da se vidi kakva su bedna blebetanja bile — što uprkos svemu tome njegov uticaj kao da nije uopšte opadao. Uvek je bilo novih šupljoglavih žrtava koje su samo čekale da ih on zavede na pogrešan put. Nije prolazio nijedan dan a da Policija misli ne raskrinka nekog od špijuna i sabotera koji su radili po njegovim uputstvima. On je bio komandant ogromne tajanstvene vojske, podzemne mreže zaverenika koji su se zarekli da obore državni poredak. Ona se navodno zvala Bratstvo. Takođe su se šapatom pronosile glasine o nekoj strašnoj knjizi, zborniku svih jeresi, čiji je autor bio Goldštajn i koja je ilegalno kružila. Nije imala naslova. Kad se pričalo — ukoliko se uopšte i pričalo — o njoj, govorilo se jednostavno ona knjiga. No za tako šta se saznavalo samo preko neodređenih glasina. Ni Bratstvo ni ona knjiga nisu bili tema o kojoj bi bilo koji član Partije rado razgovarao. U drugom minutu Mržnja naraste do pomame. Svi su poskakivali na stolicama i vikali iz sveg glasa ne bi li kako nadjačali odvratni blejavi glas koji se čuo sa ekrana. Ona ženica pepeljaste kose bila je sva porumenela, a usta su joj se otvarala i zatvarala kao u ribe na suvu. Čak je i O’Brajenovo grubo lice bilo podliveno krvlju. On je sedeo veoma uspravno dok su mu se snažne grudi nadimale i podrhtavale, kao da se odupire napadu talasa. Crnokosa devojka iza Vinstona beše počela da uzvikuje na sav glas: „Svinjo! Svinjo! Svinjo!”; ona najednom dohvati težak rečnik Novogovora i baci ga na ekran. Rečnik udari Goldštajna po nosu i odbaci se: glas je i dalje neumoljivo terao svoje. U jednom lucidnom trenutku Vinston se zateče kako i sam viče zajedno s ostalima i žestoko udara petom u prečagu svoje stolice. Kod Dva minuta mržnje stravično je bilo to što čovek nije bio primo ravan da se pretvara; naprotiv, bilo je nemoguće ne učestvovati. U roku od trideset sekundi više nije bilo potrebno pretvarati se. Odvratna ekstaza straha i osvetoljublja, želja za ubijanjem, za mučenjem, za razbijanjem tuđih lica maljevima, počela bi da struji kroz celu grupu kao elektricitet, pretvarajući čoveka i protiv njegove volje u ludaka koji se kezi i vrišti. Pa ipak je taj bes bio apstraktna, neusmerena emocija koja se mogla skrenuti s jednog predmeta na drugi kao plamen acetilenske lampe. Tako je u jednom trenutku Vinstonova mržnja bila upravljena ne na Goldštajna nego, naprotiv, na Velikog Brata, Partiju i Policiju misli; u takvim trenucima on je bio svim srcem uz usamljenog, ismejavanog jeretika na ekranu, jedinog zatočnika istine i logike u svetu laži. No ipak bi odmah sledećeg trenutka bio ujedinjen sa ljudima oko sebe i tada bi mu se činilo da je sve što se kaže za Goldštajna istina. U tim trenucima se njegova potajna mržnja prema Velikom Bratu pretvarala u obožavanje, i Veliki Brat se uzdizao, nepobedivi, neustrašivi zaštitnik, koji se kao stena odupire azijskim hordama; Goldštajnje tada, i pored svoje usamljenosti, svoje bespomoćnosti, i sumnje koja je natkriljavala i samo njegovo postojanje, postajao mračni bajač, sposoban da golom snagom svoga glasa razori svu konstrukciju civilizacije.

Bilo je čak moguće, u nekim trenucima, svesno usmeravati svoju mržnju. Odjednom, sa žestokim naporom s kojim spavač u košmaru otrže glavu od jastuka, Vinston uspe da svoju mržnju prenese sa lica na ekranu na crnokosu devojku koja je sedela iza njega. Žive, divne halucinacije prohujaše mu kroz glavu. Prebiće je nasmrt gumenim pendrekom. Privezaće je golu za stub i načičkati je strelama kao svetog sebastijana. Silovaće je i preseći joj grkljan u trenutku orgazma. Sad je bolje nego ikad shvatao zašto je mrzi. Mrzeo ju je jer je bila mlada, lepa i bespolna, jer je želeo da spava s njom a neće moći nikad, jer joj je oko slađanog gipkog struka, koji kao da je zvao čoveka da ga obgrli, bila samo ona odvratna skerletna ešarpa, agresivni simbol kreposti.

Mržnja poraste do vrhunca. Goldštajnov glas se pretvorio u istinsko ovčje blejanje; za trenutak mu se i lice pretvori u ovčju glavu. Potom se ovčja glava pretopi u figuru evroazijskog vojnika koji se približavao, ogroman i grozan, s puškomitraljezom koji je neprekidno štektao, sve dok se nije učinilo kao da silazi sa površine ekrana u salu, tako da se neki iz prvog reda odista trgoše i pri biše uz naslone svojih stolica. No upravo u tom trenutku, izmamivši dubok uzdah olakšanja od svih prisutnih, neprijateljska figura se pretopi u lice Velikog Brata, crne kose, crnih brkova, puno snage i tajanstvenog mira, i tako veliko da je skoro ispunjavalo ceo ekran. Niko ne ču šta Veliki Brat govori. Bilo je to samo nekoliko reči ohrabrenja, onakvih kakve se izgovaraju u buci bitke, koje se pojedinačno ne daju razabrati, ali koje vraćaju sigurnost samim tim što su izgovorene. Zatim lice Velikog Brata ponovo izblede, a na njegovo mesto dođoše tri parole Partije ispisane masnim velikim slovima:

RAT JE MIR
SLOBODA JE ROPSTVO
NEZNANjE JE MOĆ

Davor
Gost
Davor
1 godina prije

Zašto misliš da je Ivan bio na drogi? Čovjek je bio svjestan duhovnih potreba,hodio je ponizno pred Bogom i o njemu,njegovim suvjernicima,a pogotovo o njegovom učitelju Isusu Kristu se govori većv2000g. A tko si ti??? Ivan je imao 98 godina i bio je u rimskom zatvoru na otoku Patmos kad je dobio viziju. Ta vizija pobuđuje zanimanje umnih ljudi već 2000g,jer je nemoguće da čovjek njegovih godina skroji pismo puno simbolike,te za dešifrirati njegovu viziju treba imati dobru spoznaju i uvid u cijelu Bibliju i Božju naklonost. To svakako nije moguće onima koji vjeruju u bajke tipa da smo bili mjehurići,pa ribe koje su izašle iz vode te se popele na grane kao majmuni pa sišli s njih i prohodali uspravno i zagadili sve oko sebe,živo i neživo. Ako je to sva spoznaja kojom se ponosiš onda si zbilja na nekim teškim pranjima mozga…

Max
Member
Max
1 godina prije

Misli na Orewlla ne na Ivana.

Amater
Gost
Amater
1 godina prije

Neokonzervativni think tank-ovi imaju značajan utjecaj na američku vanjsku politiku! Promjena savjetnika za nacionalnu sigurnost neće bitno promjeniti američku vanjsku politiku, možda će je napraviti fleksibilnijom!

tihobl
Gost
tihobl
1 godina prije

Nece je napraviti fleksibilnijom, jer se ni ovaj nece zadrzati dugo.
Zapad nece jos dugo moci odlagati krizu, a kad udari onda ce doci do fleksibilnosti u politici.

samo tako
Gost
samo tako
1 godina prije

Imati uspješnog pregovarača je divovski korak naprijed za ovu administraciju, posebno nakon što se Pompeo pokazao kao izuzetno nesposoban u tome

svijetska arhitektura
Gost
svijetska arhitektura
1 godina prije

1. America First ( America 1st)
2. Evropa second
3. Afrika third world
4. Arabska Liga
5. Balkan Blok
6. Mediteran
7. Avstralija
8. Vatikan
9. Juventus Ronaldo
10. Mir – Pace – Peace

POVEZANE VIJESTI

Izbornik
8
0
()
x