Rusija u Europi i treba li joj to?

Anketa provedena među stanovnicima Europske unije o Rusiji, uključujući Veliku Britaniju koja je još uvijek u EU, dala je vrlo zanimljive rezultate.

Među zapadnim europskim zemljama je puno manji postotak ljudi koji vjeruju da je Rusija dio Europe. Tako 65% Francuza i 52% Britanaca vjeruje da Rusija nije Europa. Njemačka, koja je u središtu EU, podijeljena je otprilike napola. 49% Nijemaca vjeruje da su Rusi Europljani, a 46% da nisu.

Može su činiti neočekivano, ali Poljaci u ogromnoj većini, njih 77%, Rusiju vide kao europsku zemlju.

Drugim riječima, što su stanovnici kontinenta udaljeniji od Rusije, veće je njihovo uvjerenje da ova zemlja nikako ne može činiti jednu cjelinu s Europom. Ovdje nije pitanje, barem se pretpostavlja, voli li netko ili ne voli Rusiju.

Prema anketama u posljednjih nekoliko godina Poljaci puno manje vole Rusiju od Francuza.

Ne postoji razlog ni da se kod Poljaka može govoriti o “slavenskoj solidarnosti“. Naprotiv, poljske kultura slikovito Rusiju opisuje kao “orijentalnog despota”, a poljski mislioci su stvorili poznatu izreku “kako su Rusi pokršteni Tatarski i Mongoli”.

Trebalo bi promisliti o razlozima neslaganja na temelju percepcije koncepta same “Europe”. Jednostavno rečeno, ovaj koncept je puno važniji za stanovnike središnjih i istočnih dijelova Europske unije, nego za stanovnike njezinih zapadnih zemalja.

Nije slučajno ankete o stavovima prema EU pokazuju iznenađujuće sličan rezultat. Kritičniji prema EU, osim nemilosrdno opljačkane Grke, samo su Francuzi i Britanci, a opet su Nijemci u sredini. Poljaci su kategorični euro-optimisti. Razina “svijesti o EU” također dramatično pada od istoka prema zapadu.

To jest, ako u Krakovu riječ “Europa” znači puno više od jednostavnog geografskog pojma i čak ima neke “vrijednosti”, u Lyonu i Manchesteru ta riječ ima mnogo manje značenja. Na zapadu Europe su još uvijek ostali pri konceptima “Francuska”, “Španjolska”, “Britanija”, “Njemačka” i tako dalje prema popisu.

Razlog zašto zapadnoeuropske zemlje nemaju zajednički pogled na Europu je što je oni gledaju “iznutra” stoljećima. Izvana Europa izgleda puno monolitnije.

Njemačka je zaseban slučaj kada je u pitanju zajedništvo zapadne Europe, jer su Nijemci tijekom protekla dva tisućljeća imali više pokušaja stvaranja paneuropskog carstva i povijesno se vide u njezinom središtu. Europa za njih znači nešto konkretno, naime “područje za savladavanje i dominaciju”.

Općenito govoreći, stanovnici glavnih europskih zemalja imaju loše mišljenje o Europi kao općem konceptu. Za njih se zemlje s teško izgovorljivim imenima nalaze u posebnoj karti – “Istočna Europa”. Dok Rusija, sa Sibirom, vojskom, baletom i depresivnim piscima, definitivno pripada drugom svemiru.

Ali najzanimljivije nije što misle Europljani, već što Rusi misle o sebi.

U Rusiji pitanje da li su Europljani već dvije godine postaje tema za vrijeme Olimpijade. Istovremeno, pristaše odgovora “da” pridaju Rusiju vrlo imaginarni “europeizam”, koji se ipak percipira kao nešto izvana. To je, naravno, oprostivo i razumljivo. Europa predugo dominira svijetom kulture, trgovine i znanosti.

No, vremena se mijenjaju. Razlika između Europe i Rusije u imaginarnog klasičnog ruskog intelektualca raste u prilično brzom ritmu. I nije riječ samo o promjenjivoj “antropološkoj slici” europskih metropola, na koje turisti prvenstveno obraćaju pažnju. Riječ je o kulturnim, društvenim i političkim dogmama, koje se zovu “vrijednosti”.

Već spomenuta Poljska, gdje se smatraju Europljanima, posljednjih godina se aktivno protive “zapadnim vrijednostima”, što uništava europsko jedinstvo. Rastući sukob između izvornih zapadnih država EU i novih članica iz srednje i istočne Europe je glavna prijetnja jedinstvu i opstanku Europske unije i to nije jednostavan okršaj, nego sukob višeznačnih identiteta, povijesti, vrijednosti, religija i tumačenja demokracije i solidarnosti.

Drugim riječima, istok je “drugorazredna” i “neautentična” Europa koja je pod napadom. Na istoku “pogrešno” tumače čak i demokraciju, da ne spominjemo činjenicu da “Novoj Europi” nedostaju identiteti ili vrijednosti.

Dakle, mudra odluka je, ako ste već vani, da se Europljanin ne može postati silom, bez obzira na granice kontinenta.